Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

PABINDRANAT TAGORE: OSTVARENJE LJEPOTE, (Iz hnjige »Sadhana«)

Ko vječno mlado sunce ı živi mirisni dah najljebšega jutra mad beskrajnom pučinom oceana izvija se blaga struja balzama i vedrine 12 svahe riječi hoju je nabisao Rabindranat Tagore. Previše njih još ga uwvijeh znade teh po imenu i čuvenju, premalo njih neposredno se naužilo na vrelu života u njegovim djelima. Sva hi čovjeh hoji umije da čila bilohojim od jeziha, na hoji su prevedena djela JTagorea. morao bi pročitati sve štogod je Tagore naisao.

Sadhana je filozofija Tagorea — ali ljebša od Jilozofije. Jer Je prožeta ljubavlju i muzihalnošću. Oedrina vječnosti milovala je toga čovjeha wvijeh hadgod bi uzeo bero u ruhe da nešto nabiše — mače se me može da rastumači dah žive mladosti ı obojnoga veselja hoji izvire 12 njegovih djela.

Sadhana se dijeli u neholiho boglavlja. »ODNOS POJEDINGA SUOEMIRU«. U bojedincu se zrcali vječnosti. »SOIJEST DUŠE«. Duša odrazuje istinu u vječnoj ljubavi. »PROBLEM ZLA«. Sve je dobro, teh nebolbunost naše spoznaje vidi zlo. »PROBLEM POJEDINCA«. U nama se očituje uvijek vječno nova ljepota. »„S4MOOSTVARENJE U LJUBAUI«. Orhunac života leži u ljubavi svemu. »SA4MOOSTU 4RENJE U DJELOUANJU-«. Ahcija bosvećuje čovjeka. »OSTOA4RENJE LJEPOTE«. — »OSTOUA4RENJE BESKRAJNOGA-«. Opstanah je silam,

vječan. beskrajan. »Ko hi evanjat hah branjat jadi esa ahasa anando ma stat,“ cira

Tagore u Sadhani Taitiriju-U banišad 9, 7, 1. »Ko bi mogao disati ı živjelti. had brostorje ne bi bilo ispunjeno radošću i ljubavlju,« vele eto Upanišade. najmudrija hnjiga svih naroda i svih vremena.

Ova divna rečenica oličava Tagorea. Pa mahar bo stoti but čitali njegove rethe, uvijeh ćemo se ponovo oduševiti, Jer ono, sto Je lijepo u priprostosthi ı jednostavnosti 5UOjoJ,. to ostaje naprosto veličajno za xva vremena.

Stvari, hoje nas ne isbunja}ju radošću, ili nas tište ho teret, hoji bismo najradije zbacih, ili su horisne te su zato s nama samo U Prolaznom 1 djelomičnom odnosu: one nam ostaju tegotne Čim prestaju bili horisne. Ih su bobut besboslenih lutalaca bojavljujući se samo čashom na rubu naše S5UIjesti da onda odlutaju dalje. Neha je stvar samo onda potpuno naša, aho mam je bredmetom veselja. Najveći Je dio svijeta za nas tahav ho da ga uopće nema. 4h mi me možemo pri tom ustrajatti, Jer inače suzujemo sami sebe. Nama je dan čitav svijet, a sue naše snage stvorene su samo zato da s pomoću njih osvojimo svoju baštinu.

Koju zadaću imade naš smisao za ljepotu hod tog proširivanja naše SUIjesti? Zar tu, da razluči istinu u oštra svijetla i sjene ı da nam Je brihaže u svojoj nmeumoljivosti u protivnostima: hjepo — ružno? Kad bi to taho bilo, onda bismo morali priznati da ovaj smisao za ljebotu rađa u našem suemiru zazdorom i da stavlja ogradu na veliku prometnu cestu hoja sbaja suve stva?.

Ne, tako to ne može da bude. Dogod je naša sboznaja Još nesavrsema, neizbježivo je da razlihujemo boznate ı nepoznate, ugodne ı neugodne stva?. Ali unatoč tordnjama nehih filozofa ibah čovjeh ne dobušta da mu se stavljaju hotimične i honačne gramice svijeta, bristubačne mJegovoj sbozna]}i. Svahi dan brodire njegova znanost dublje u hraj hoji Je na njegovu zemljovidu brije slovio hao meistražen ili neistraživ. Isto je taho naš smisao za ljePotu neumoran u težnji da broširuje djelobrug. Istma je svagdje, zato Je svaka stvar bredmet naše spoznaje. Ljebota je svuda brisulna, zato Je svaha stoar u stanju da nas ispuni radošću.

273