Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

i postajemo slobodmi. Isto tako: što više shvaćamo harmomju u prirodi, t0 više učestvujemo svojim životom, u veselju svemira, to istimityji ı urniverzal„iji bostaje izražaj ljepote u našoj umjetnosti. Što smo si više suijesni harmonije u mašoj duši, to veličajnije shvaćamo blaženstvo svemirskog duha, a izražaj ljebote u našemu životu teži dobrotom i ljebotom brema beshrajmnome. To je bosljednji cilj našega opstanha da si uvijeh budemo svijesmi: »Ljepota je istima, istina Je ljebota«; mi moramo čitav svijet u ljubavt saznati, Jer on je iz ljubavi rođen, ljubav ga Podržava ı obet prima u 5uoJe Prilo. Mi moramo dosbjeti do savršene slobode ı veličine našega srca hoja će nam dati snagu, da ćemo moći da bprodremo u Jezgru stvari haho bismo 56 naslađivali bunoćom nesebične radosti hoja izvire ız Brahme.

Muziha je najčistij: obhh umjetnosti ı zato na)nebosredniji izraz lJebote. Da. mi osjećamo objavu beshrajnoga u honačnim Jormama svijeta hao samu muzihu, nijemu., vidljivu muzibu. Qečernje Je nebo, hoje se neumorno vraća sa svojim zvjezdanim slikama, bobut djeteta hoje buno čuđenja nad tajnom svoje prve riječi obet i obet šabuće astu riječ slušajući Je beshrajnim veseljem. Kad u hišnoj noći jula gusta tama brehrije livade, a pljuštava haša šui jedno velo za drugim mad sanovnu zemlju, onda Je ta monotonost loga šuštanja hiše ho sama blagozvučna tmina. Tamni, gusti drvored, grmlje hoje se pojavljuje s bpustoboljine ho glave blivača s mohrom hosom, mis vlažne P:ave i mohre zemlje. crhvemi toranj hoji se izdiže iz nejasne tame ORO seOsbih buća — sve su to zuuci hoji se izvijaju iz srca noći stapajući se ı gubeci se x jednozvučju neprestane hie koja buni svu ohohnu.

Zato uzimaju bravi bjesnici., vidoviti, ako bjevaju o svemiru, %UOJC izraze najradije s područja muzihe.

Rijetko uzimaju od slikarstva simbole za razvoj obhihd, za slabanje boja i linija hoje se svahi čas zbiva na platnu modroga neba.

Imaju svoj razlog za to. Jer slihar mora najprije da ima blatno, kaist ı paletu. Od brvuog boteza histom do savršenog prihaza njegove umjetničke ideje dug je but. 4 kad je onda djelo dovršeno, umjetmh odlazi; shha ostaje žo siroče bez roditelja. Jer Je više ne dodiruje u ljubavi Yruha njezina tvorca.

4li bjevač imade sve u sebi. Tonovi izviru nebosredno iz njegova života. Oni misu materija hoju je on sahubio u vanjshome svijetu. NJegova umjJetmičhka misao ı njegov izričaj braća su, vrlo često ı dvojci. U muzici se srce očituje mebosredno: ne trbi od opborosti strane materije.

“ho stoga muziha hao ı suaha umjetnost mora da ćeha na svoje usavrTšenje, ona ibah na svahom horahu očituje ljebotu svemira. Kao sredstvo izraza ı same su Tiječi zabreha, jer njihov smisao mora se teh mašljenjem objasni. Ali muzihu ne treba objašnjivath: ona izriče ono što Yıjeći mihad We mogu 12TeĆIL.

1 šio još više znači: bjesma i bjevač Jesu neodjeljivi. Kad kreće bjevač iz života, pjesma kreće iz života s njime: Jer ona Je vječno Jedinstvena sa životom ı veseljem majstora.

Ova svemirska bjesma mije mi čas odijeljena od svoga bjevača. Nije zatvorena iz strane materije. To je sama njegova radost hoja se ondje besPhrajno oblikuje. To je samo srce svih srdaca hoje se muzihom brehjeva u 9asi0nu.

278