Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, 01. 10. 1930., S. 82

ništa drugo nego odmah crknuti! To je jedini naš spas! To je spas čovječanstva! To je oslobođenje od života, od laži...

MENDEL (viče bromuhlo, bijesno): Smryvite ga, smrvite ga, to je luđak. to je đavo! To nije čovjek, to je izrod, to je zabluda! Zabluda!! Sablast!!! ·

TIFLE (histerično): Hanele, Hanele, dođi, dođi, Ja praštam! Ja sam majka! Ja znam! Ja te razumijem!

(Ljudi ı žene bježe unutra ı napolje.)

JEDAN: Na tavan! Tavan! Tu voda neće doći! Na tavan! (Xehi Dježe na tavan.)

GLASOU! (očajmi i strašni): Evo voda! To je! Još nekoliko metara! Još nekoliko sekunda! Gdje si, Svemogući, Bože naš! Mi se davimo, gušimo! Gu...

· NEKI (mole se bobožno.)

ŽENA (s djetetom na vuci): Moje dijete! Spasi ga, Svemogući! Samo Još ovaj puta! Pokaži, dokaži, Svemogući! (Ljudi ı žene mole intenzivno.)

TTELE (bezumno): Zašto, zašto!?

GLASOU!I: Evo je, evo je, juri, tu Je! Gdje je Svemogući, gdje Je Spasttelj! Spasi nas koji vjerujemo u Tebe, duboko, vruće! Joj, joj, zašto Ovo, svršeno, svršeno!

JEDAN: Evo je, gore! Spasimo se! Gore! More, more! Propast! Propast! More!! (Svi osim Hajima, Židova, Mendela ı tele rasprai su se hoJehuda: napolje, na tavan... ŽIDOO je nebomično stao bred svijeće hoje su u tom času dogorjele; HAJIM je ostao na svom mjestu bod stebenicama, ITELE je bala na tle i luđačkh, lamentra ruhama. a MENDEL se usbeo do druge stepenice ı bolno Jeca.)

GLASOVI (zapomaganja, bolmi ı tešh, čuju se izvana): Evo, gdje si, Bože, dođi, dođi! Voda! Kraj!

ŽIDOV: Nastala je opet tmina, ispunila se Tvoja volja! Ti si dao, Ti si opet uzeo!

GLASOVI! (izvana): Umiremo! Sve je laž! Laž! Laa-a-až!!

MENDEL (bolno, sa suzama): |e li istina, sve Je laž, laž! Gdje si, čovječanstvo, koje tako luđački vjeruješ, gdje si? Gdje si, Bože Svemogući, koji stvaraš čudesa??! Ljudi vjeruju i čekaju, čekaju, a Tebe nema, nema, nema... Kako da to shvatimo, kako???

Zastor.

Osijeh, u septembru 1930