Jugoslovenski Rotar

kapacitet. A ı prvi parni stroj iz godine 1712 imao je još tako loš stupanj iskorišćenja, da je čovjek racijonalnije radio nego ova prva mašina s najvećom snagom od so k. s. Istom u io. stoljeću usavršivali su se sve dalje parni strojevi tako da je danas najveća jedinica dosegla 3oo.ooo k.s. Ovakav stroj moze nadomjestiti 3,000.000 ljudi.

Isto takav napredak opažamo i kod vodnih turbina; godine 1832 bila Je najveća turbina za so k.s., godine 1891 so0ok.s., a danas skoro do t00.000 k.s. A i svi drugi strojevi usavrsili su se u ovom razmjeru, te nije cudo, ako se je i produkcija dobara podigla na neizmjernu visinu. Tako su strojevi polako istisnuli čovječju radnu snagu. U staroj Grčkoj upotrebljavalo зе је 97 % energije na produkciju životnih namirnica, dok se u Sjevernoj Americi danas troši samo 7 %. Malthusov zakon, koji veli, da granica razmnožavanja čovječanstva leži u mogućnosti prehrane, danas više ne važi.

T ehnokrati karakteriziraju periodu posljednih 100 godina u kratko ovako:

Do godine 1800 Zivio je Covjek u dobi rukodeljstva, kako to jo’ u mnogim zemljama i danas Zivi. On je morao sav posao obavljati sam, vlastitim primitivnim alatom. Od godine 1800 do 1920 Zivio je čovjek u drugoj periodi, u dobi rukom ravnanog stroja. UsavrSavanjem parnog stroja i vodne turbine bio je čovjek u stanju da producira više ali je morao strojevima sam raynati. U fabrikama bili su postavljeni mnogobrojni strojevi, ali je svaki stroj posluživao po Jedan Covjek. Od godine 1920 počinje treća doba, a to je doba automatiziranja i racijonaliziranja. Covjek ne služi više mašine, on samo nadgledava strojeve, koji opet poslužuju druge strojeve. Čovjek nije više u stanju da poslužuje komplicirani mehanizam, on je previše spor, nije dosta tačan. Taj posao posluzivanja preuzimlju strojevi, tako da ¢ovjek samo nadgledava

rad strojeva. (Nastavak u narednom broju.)

M A т Е2: F R A N с 1 С

Prošlo je od njegove smrti već nekoliko nedjelja, ali spomen mu još uvijek Živi, i ne samo ovdje u našem Sušaku, već i u njegovoj rodjenoj Baški, na čitavom ostrvu Krku, svuda u našim krajevima, gdje Je naš pokojni brat Mate bio poznat ı kao malo ko vidjen i cijenjen.

Prošlo je nekoliko nedjelja, što ga izgubismo, a nema u nas nijedne narodne institucije, nijednog privrednog ili karitativnog društva, nijedne kulturne ustanove, koja ne bi osjećala prazninu, što ju je u njoj otvorila njegova prerana smrt. Prije nekoliko vremena proslavise mu prijatelji dvadesetipetgodišnjicu njegovog zanosnog pozrtvovnog sokolskog rada. S takovim zanosom i takyom požrtvovnošću radio Je on i u drugim društvima. Kad se u crne dane sušačke okupacije u našem gradu, a u krilu Narodnog, Vijeća obrazovao odbor za nastradale bjegunce, brat je Frančić bio medju prvima, koji Je nesretnoj braći pružio pomoćnicu ruku ne bojeći se. progona in ne mareći za teške posljedice, što ih je onaj njegov rad povukao za sobom. Stvorila se u

16