Jugoslovenski Rotar

Dne 15 juna 1935. Vožnja železnicom iz Ljubljane preko Beograda u Južnu Srbiju nije bogme kratka, a nije bogzna kako ni zabavna, ako se voziš sam. Zato ti je pri srcu neizrecivo ugodno kada na svojem rotarskom putu naletiš na ргуоga svojega druga, koji pu-

tuje na istu proslavu kao i ti. Ali značajno je da u takim prilikama sretaš skoro vazda jedne te iste pretstavnike klubova, koji polaze na put svakako ne iz veselja za putovanjem, nego s dubokom svešću svojih rotarskih dužnosti i radi ugodnih osećaja koje budi ovakovo služenje našoj stvari. Da ću se u brzovlaku, koji vodi iz Beograda na jug sastati s bratom dr. Vojom Kujundžićem, s tim prvoborcem našega pokreta, o tom nisam ni sumnjao, no nisam bio siguran da će sa sobom dovesti i više drugih članova svojega beogradskoga kluba. Sva tri razreda brzog voza širokogrudno prepuštaju putniku opsežno polje svim mogućim pritužbama i možeš biti zadovoljan, ako sa voznim listićem prvoga razreda sediš u hodniku, na svojem kovčegu. Služenju zajednici moći će tangirani klubovi mnogo korisna učiniti, budu li ozbiljno uzeli u pretres misao, kako bi se putnicima omogućilo da se bez tolikih neprilika upoznaju sa neopisivim lepotama južnih delova naše zemlje.

U Leskovcu čekali su nas na kolodvoru članovi prospektivnog kluba i njihovi klubovi iz Skoplja. Čudno je, kako srdačnije i iskrenije pozdraviš također i budućeg člana naše svetske porodice, nego bilo koga drugoga, koga do tad nisi poznavao, premda je samo »prospektivni«; kao da bi ti nešto govorilo da će ti on biti radom i raspoloženjem pravi brat, da te voli i da ti je bliže srcu. Kako smo se srdačno pozdravili pred hotelom »Kostić«, gde ima naš mladi klub Leskovac, svaki četvrtak u 20 h, svoj sastanak; kako smo bili veseli da smo mogli stisnuti ruku našemu milomu rotarskomu putniku, bratu Draganu Tomljenoviću iz Zagreba! Njega nađeš svagdje, u svako vreme i kod svake prilike kao zastupnika svoga kluba, a znade Ti dobre želje svoje klupske braće s tako iskrenom srdačnošću iznašati kao malo ko, i gdegod mu se samo pruži prilika, on te fotografira u bilo kakvoj situaciji, pa ti usto također pošalje još i slike na uspomenu sastanka, što baš nije navičan činiti svaki amater. U Leskovcu je već početkom minule godine kušao naš skopljanski klub osnovati novu rotarsku jedinicu, za što se osobito brinuo brat Tasa Tasić, koji je stekao trajnih zasluga za našu ekstenziju u Južnoj Srbiji. U Leskovcu postoje svi preduslovi za uspešan rad naše jedinice. Grad — ovaj naš jugoslovenski Manchester — broji 20.000 stanovnika i ima lepu i veliku industriju, pa zato nije ni čudo ako klub već pri inauguraciji broji 19 članova osnivača. Razgledavši nekoja industrijska preduzeća i sam gradić koji čini ugodan dojam posetniku, obavili smo inauguracijsku svečanost. Uz gotovo sve članove prospektivnoga kluba, njihove dame i nekoliko nerotarskih gostova, koji su bili pozvani Ovoj slavi osnivanja, dodoSe takoder i mnogi rotarski drugovi, da poprate prve korake novo osnovanog kluba u rotarski Zivot. Uz guvernera dr. Viljema Krejéija bila su prisutna također i braća Dragomir Jovanović, dr. Voja Kujundžić, Dragomir Pavlović i Stevan Pavlović iz Beograda; Dragan Tomljenović iz Zagreba; Milan