Jugoslovenski Rotar

često pokazala bez značenja, a u nekim slučajevima i bez takta pa čak i uvredljiva, a sve to do onog časa dok se nije vodilo računa o tom da su bila postavljena radi nedovoljnog poznavanja pravih prilika, a ne iz drugih razloga.

Kad je tome tako mi smo u pravu da postavimo pitanje da li zaista taj pokret može nešto novo da pruži, kakvu privlačnu snagu, ili kakav novi izgled, koji bi mogao da zahvati stare krajeve našeg kontinenta. Odgovor je spontan, a istinitost ovog odgovora je jasna svakome tko je pratio razvoj rotarstva u Evropi i uvideo važnost njegovih realizacija. Bez obzira na kulturni razvitak i napredak socijalnog zakonodavstva, rotarstvo je imalo da pruži jednu vlastitu ideju, i to ideju o tom što se sve može ostvariti pomoću prijateljstva i sporazumevanja. Ne bi se moglo ustvrditi kao aksiomatična istina, pa ni u naprednim kulturnim prilikama ovog Starog sveta, da se ljudi koji rade jedan uz drugoga, a u glavnom su poznati u sredini u kojoj žive, međusobno poznaju. Da se izrazim rečima jednog govornika ove konferencije, rotarstvo je došlo u intelektualni, ekonomski i socijalni život te u Dpodručje nacionalnih i internacionalnih odnosa kao neka sila koja skuplja i usklađuje.

Rotarstvo je sakupilo ljude koji su se vrlo razlikovali po svom radu i koji nisu nastojali da upoznaju i rad drugoga; ljude koji se kao privatna lica nikad ne bi bili sastali a čiji rad je interesantan i iz kojega se može mnogo naučiti. Upliv njihova rada ostao bi bio u glavnom ograničen na delokrug njihova zvanja i posla.

Pravi, osnovni i originalni doprinos rotarskog pokreta bio je baš u tom: osnovati klub u kome će se naći članovi raznih zvanja i zanimanja, klub koji će dati prilike da se u njem sastaju članovi u prijateljskom raspoloženju sa svrhom međusobnog shvatanja, poštivanja tuđih gledišta i mišlenja, i prema tome u nastojanju da svako radije radi za dobro zajednice nego li za egoistične interese ili za ciljeve lične ambicije.

Ako želimo da iz bližega analiziramo ono što je rotarstvo učinilo u Evropi, ne smemo izgubiti iz vida teškoće istorijskog trenutka u kome je stupilo na naš kontinent; trenutka intenzivne ekonomske borbe, trenutka u kome se činilo da su u temeljima poljuljane najstarije uredbe, i zaista u kome su neke potpuno propale; trenutka u kome su duhovi bili uznemireni i u kome su se raspirivale egoistične mržnje, a nacionalistična propaganda dosegla do onda još neviđene razmere. Da li je mogao koji pokret, kao ovaj rotarski, da se javi u povoljnije vreme? Ni u kojem periodu istorije našeg starog sveta, ne bi bile ideje našeg pokreta došle zgodnije, i ni u kojoj epohi ne bi se bile pokazale korisnijima i dragocenijima.

I tako se opet vraéam osnovnom motivu naše konferencije: sakupiti ljude iz raznih krajeva koji poznaju svoje dužnosti prema bližnjemu, naglasiti — ponovo i uvek sa sve jačim ubeđenjem — nemogućnost individualnog napretka bez saradnje s drugima.

Druga udruženja, pre našega, nastojala su da sakupe uvek ljude koji su bili već vezani izvesnim vezama. Tako je na pr. mnogi od nas, koji sedi u ovoj dvorani, član kakvog naučnog društva u svojoj domovini i može iskreno potvrditi potrebu takvog članstva i korist koju

24