Jugoslovenski Rotar

je prosječna jakost vanjske rasvjete oblačnog dana o podne oko 7.000 luksa, da je dnevna rasvjeta u sobama obično između 100 i 300 luksa, da tehničari još danas smatraju 50 luksa kao dovoljnu rasvjetu radne plohe, za normalne poslove, i propisuju je, — i da ovu rasvjetu dobivamo jedan metar ispod sijalice od 60 vata?! Malo ih je. I zato vidimo da se vrlo često, kraj općeg napretka rasvjetne tehnike, u današnje doba prave velike pogreške na tom polju.

Elektrika je došla do svog dominantnog položaja na polju rasvjete po svojoj biti i napretkom u tri pravca, t. J. u smjeru kvalitete svijetla, u smjeru ekonomičnosti djelovanja izvora svijetla, i u smjeru jefinoće električne energije. Po svojoj biti time, što električna rasvjetna tjelesa ne trebaju skoro nikakovo uzdržavanje i što se mogu paliti ili tačnije uključiti u strujni krug — iz daljine, pa se izvori svijetla mogu smjestiti na stropu, na zidu, gdje bilo. Kvaliteta svijetla stalno se poboljšavala od sijalice sa ugljenom niti, preko sijalice sa ravnom metalnom niti, pa preko sijalice sa spiralizovanom niti u zrakopraznom prostoru, do sijalice sa dvostruko spiralizovanom niti u prostoru punjenm plinom argonom. Ksenom i kripton umjesto argona donijece nam u skoroj buduénosti jedan korak napred u tom stalnom progresu. Sijalično svijetlo približuje se sve više danjoj svjetlosti po svojoj bijeloj boji koja sve manje udara na crvenkasto. U istom smjeru razvija se kvaliteta svijetla cijevi sa hladnom svjetlošću — luminescentnih cijevi, pomoću kojih se već postizava bijela lako ružičasta rasvjeta, koja je vrlo slićna danjoj, i kod koje ten dolazi do potpunog izražaja poradi malog viška, crvenkasto-naradžastih zraka. Uporedo sa kvalitetom svijetla svaki novi tip sijalice donio je i veću ekonomičnost njenog rada, dok se najveći napredak na tom polju javlja sa luminescentnim cijevima. Današnje sijalice daju uz isti potrošak energije do pet puta više svijetla nego li sijalice s ugljenom niti koje su bile u prođi još do svjetskog rata. A luminescentne cijevi dva puta su ekonomičnije od najboljih sijalica. U isto vrijeme pala je prosječna cijena električne energije na polovicu. Tako da danas prosječno jedinica sekundne količine svijetla kroz jedan sat, lumen-sat, stoji 10 do 20 puta manje nego prije rata, uz bolju kvalitetu toga svijetla. Osim toga mi imamo danas izvore svijetla od najmanje do najveće jakosti, po želji većeg ili manjeg sjaja. (Sjaj u obrnutom je razmjeru sa svijetlom površinom kod iste množine isijavane svjetlosti). Sve to dovelo je do toga, da je elektrika postala skoro isključivim izvorom moderne rasvjete za prostorije, te da ona prevladuje i na polju vanjske rasvjete.

Svijetlom se danas razbacuje — prema shvaéanju od prije par desetljeća, a još uvijek smo daleko od zasićenja, i nije predvidivo da éemo uskoro do njega doći. Današnji gradski čovjek naučen je na intenzivnu rasvjetu prostorija tako da bi mu se i najveće, carske svečanosti od prije sto godina, činile tnmurnim i žalosnim, radi slabe rasvjete prostorija u kojim su se odvijale. Pa ipak nešto od onoga što su znali tadašnji majstori rasvjete, često se danas zaboravlja, kako ćemo vidjeti malo kasnije.

Naše ulice i trgovi još su uvijek rasvijetljeni više manje na način karakterisan ovim: po gdje gdje svijetla tačka u zraku, ispod nje svi„etla mrlja na pločniku, a sve ostalo u tami, tako da se prolaznici i vo-