Jugoslovenski Rotar

ranja koncentriše i osiguranje službenika za slučaj bolesti i za nesrećni slučaj, što bi odgovaralo i željama samih interesenata.

Kao što je već gore pomenuto, i protiv uvođenja osiguranja radnika za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti nema drugih prigovora nego prigovora privrednog karaktera. Mora se priznati da sadašnje doba opšteg nepovoljnog privrednog stanja nije baš najpodesnije za uvođenje ove nove grane radničkog osiguranja. Da se ne bi nametnuli privredi novi nesnošljivi ili bar teško snošljivi tereti, trebalo bi prethodno ostvariti privredne uslove za uvođenje ovog osiguranja. U tom pogledu važi u glavnom ono, što je rečeno u vezi sa pitanjem proširenja penzionog osiguranja. Pored toga mogao bi se jedan deo, i to čak i znatan deo troškova za invaliditetno i starosno osiguranje radnika роkriti uštedama u grani osiguranja za slučaj bolesti i za nesretne slučajeve. Konkretno navodim sledeće: Naš Zakon o osiguranju radnika ne predviđa nikakvo apsolutno karenčno doba, već samo relativno karenčno doba od tri dana, što znači da osigurani radnik kod trajanja bolesti preko tri dana prima hranarinu već od prvog dana obolenja dalje. Revizijom zakona trebalo bi predvideti apsolutno karenčno doba od najmanje dva dana ili bar od jednog dana. Pored toga pripada radniku u slučaju bolesti ili nesrećnog slučaja prema odredbama Zakona o radnjama pravo daljeg primanja plate od poslodavca najduže za vreme jedne nedelje. Pri tome poslodavac nije ovlašćen da uračuna radniku u njegovu platu one iznose, koje primi radnik na osnovu bolesničkog osiguranja tako da primi osigurani radnik za prvu nedelju bolesti i platu i hranarinu. I u tom pogledu potrebna je reforma zakona u tom pravcu da ima radnik u slučaju bolesti ili nesrećnog slučaja ili pravo na platu ili pravo na hranarinu, ali nikako ne i na jedno i na drugo. Ustede mogle bi se postići i u grani osiguranja za nesrećne slučajeve. Po našem Zakonu o osiguranju radnika ima radnik pravo na renftu, čim smanjenje njegove sposobnosti za rad premašuje 10%. Prema uzorku socijalnih zakona drugih ekonomski naprednijih država mogao bi se ovaj postotak povisiti na 25 ili bar na 20%. Sprovodenjem ovih reformi koje su opravdane i sa gledišta pravilno shvaćene socijalne zaštite, moglo bi se prema izjavi stručnjaka na polju socijalnog: osiguranja, sa kojim sam imao priliku da razgovaram o tim pitanjima, pokriti 2% prinosa, tako da bi ostao nepokriven samo još 12%. Držim da bi bila i dužnost države da bar u početno vreme snosi jedan deo troškova invaliditetnog i starosnog osiguranja radnika. Kao što je to slučaj u nekim drugim državama, pa i susednoj Bugarskoj. Iz navedenog proizlazi da bi se mogla dobrom voljom i spremnom organizacijom sprovesti i ova grana radničkog osiguranja bez naročitih i teških tereta za našu privredu.

Pitanja socijalnog osiguranja prilično su složena. U prednjem izveštaju dodirnuo sam samo glavne tačke, a u detalje ušao sam samo u toliko, u koliko sam držao to za potrebno da pružim i u ovim pitanjima neupućenim licima bar površnu sliku o raspravljenim pitanjima. Ja se nadam, da sam u iznetim gledištima dovoljno vodio računa i o privrednim prilikama i o zahtevima moderne socijalne zaštite te da su izneta gledišta prihvatljiva i sa gledišta rotarskih ciljeva.

49