Jugoslovenski Rotar
slavena da saraduju na zajedničkom humanom idealu čovječanstva da se posvete Medunarodnom sluzenju. Raskrvavljen dugotrajnim ratovima, narod Jugoslavije nema vece ambicije no da bude pionir mira i dobre volje na svom sektoru srednje i jugoistocne Evrope. Zato je primio Rofarstvo kao jedan od odličnih instrumenata toga nastojanja, kako prema susjedima tako i uopée.
| zaista rotari Jugoslavije bili su vazda prvi koji su prigrabili inicijativu za saradnju sa svim susjedma. Prvi prijateljski kontakti naše zemIje i sa Italijom i sa Madzarskom i sa Bugarskom bili su rotarski. Isto su tako jugoslavenski rotari od samoga poéetka svoga rada, smatrali svojom dužnosti da mire efničke suprofnosti u svojoj zemlji. Jedva ima raznolikije teritorije, istoga prostranstva, kako u pogledu bogatstva prirodne scenerije fako i u pogledu kulture i civilizacije, — od Jugoslavije. Na pufu između istoka i zapada, ona je, zahvaljujući istorijskom razvitku, isprekrStana najraznolikijim utjecajima starim i novim i, pored sve preponderancije slavenskog Zivlja, presarana etnicki. To daje zemlji narocitu draz i vrijednost, ali to donosi i tesko¢e. Jugoslavensko rotarstvo pretstavija jugoslavensko Sarenilo u svoj njegovoj bujnosti. Ono je ujedinilo sve elemente svoje zemlje i okupilo sve etnicke grupe u punoj harmoniji i ljubavi. | sam taj fakat opravdava mu opstanak.
U sluzenju u zvanju rotarstvo Jugoslavije najmanje radi kolektivno. Komponirano po rotarskim principima, ono po svojim ¢lanovima unosi u sva zvanja i zanimanja misao služenja kao osnovni princip za odnose između ljudi. Takovo djelovanje ima svoju naročitu važnost u zemlji u kojoj se naglo vrši prelaz iz patrijarhalnog zivota u savremeni, koji vazda krije izvjesne opasnosti. Pri omiljenom služenju zajednici pak, gdje se već danas vrši najinfenzivnija akcija u najraznoličnijim pravcima, jugoslavenski rofari fek su na počecima. Radeći na ferenu, gdje velik dio svijeta još uvijek živi živofom nedosfojnim čovjeka, gdje između sela i grada još uviiek zjape bezdni, jugoslavenski rofari naziru svoje velike zadafke i dužnosti i oni će ih se primiti toliko krepce, koliko im se više proširi mreža klubova i ojača njihova snaga.
Jugoslavenski rofari crpe svoja nadahnuća sa vrela narodne poezije. Iz nje se napajaju humanitefom, požrtvovnošću i druželjubljem. Pa ako i ima u svijetu agilnijeg i metodiénijeg rotarstva od jugoslavenskog, jugoslavenski rotari traze za sebe priznanje, da ih u toploti, intimnosti i drugarstvu niko ne natkriljuje. Njihovo je nastojanje da rotarstvo u svojoj zemlji ucine velikom porodicom i bratstvom, jer vjeruju da je osjećajni duh drugarstva otac misaonog i razložnog načela služenja pa da će po njemu osigurafi uspjeh naše stvari.
Kao što mladi jugoslavenski narod fek stupa na snagu, fako je i njegovo rotarstvo tek u svojim pocecima. | kao Sto je taj narod, vec u svoje mladiésko doba, dao Covjecanstvu, za uzvrat za ono što je primio iz velike ljudske zajednice, ličnosti kao što su Rugjer Bošković, Nikola Tesla i Mihajlo Pupin, ofvarajući fime šire perspektive za budućпоз,, — fako i njegovo rofarstvo, koje danas daje tek skromne plodove, obećava da će se bogato odužiti rofarskoj zajednici.
Rotarstvo je za Jugoslaviju jedna nova nada. Nada u moralnu renesansu svijeta, na bazi praktične filozofije međusobnog služenja individua i nacija. Mi vjerujemo da nas ona neće prevariti.
4