Jugoslovenski Rotar

sé obratio bratu guverneru Dru Belajéiéu sa upitom: Sto bi se dalo poduzeti da se to pitanje ostvari kad ga je veé jednom i distriktna konferencija prihvatila. On je bio pozdravio lu našu inicijafivu i rekao da će on javiti ako bude poirebno Sto poduzeti, a da ée svakako poraditi na stvari. Postije toga se brat Belajcié nije vise javljao, ali je kratko vrijeme iza toga izisla Uredbe, kojom se ovo osiguranje uvodi u Zivot.

Ja sam još ranije prilikom donošenja Uredbe bio spomenuo u klubu fo pitanje. Drago mi je da mi se i sada pruža prilika da o tome govorim.

U radu našeg kluba mi smo imali lijepih i krupnih uspjeha. Ja ću se jednom posebno fim pitanjem zabavili. Sada mi se nameće pilanje: nije li valjda i naš klub svojim nastojanjem i akcijom doprineo lome da se ovo osiguranje uvelo u živo? Nijesam imao prilike da se za to informiram, ali ne iskljucujem moguénost. Znam pozitivno da se pretsjednik vlade naS brat Dr. Stojadinovié zivo inferesovao za to pifanje i nije isključeno da se Баз rotarskom zauzimanju imade zahvaliti cinjenica da je ovo pitanje skinuto s dnevnog reda. Ja bih stoga predlozio da naš klub zahvali bratu dru Stojadinoviéu na njegovom zauzimanju za ove pitanje, koje je niklo bas iz naSeg kluba, medu rotarima.

Nije ovdje mjesto da se pitanjem potanje bavim, tim vise Sto ga je brat Bauer tako lijepo i shvatljivo obracio. Naglasiéu samo vrlo veliku socijalnu i ekonomsku vaznost tog pitanja. Velika je socijalna vaznost tog pitanja u tome Sto obezbeduje za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti radnike i time doprinosi uévrséenju poreika. Ekonomska je vaznost tog pitanja u tome: iako privreda djelomično mora snositi doprinose, s druga sfrane fi se doprinosi vraćaju privredi; nosilac ovog csiguranja, koji kalkulira doprinose na kapitalnoj bazi, ij. osigurava kapita! na način da bi sa kamatom i amortizacijom mogao odgovarati svojim obavezama prema osiguranicima, velike iznose, koje će primali od ovog doprinosa daje privredi u formi zajmova, gradnja i slično i tako obilato nadoknađuje privredu za ono šfo mu je dala ne samo čvršćim socijalnim poretkom, nego i pomažući direkfino privredu. Dalo bi se c ovome pilanju daleko više govorili, ali sam ga samo hijeo spomenuli.

Moram još nešto napomenuli. Mi smo skupa sa ovim pitanjem pokretali pitanje proširenja Zakona o penzionom osiguranju namještenika koji važi u b. pokrajinama Sloveniji i Dalmaciji — na čifavu državu. Posloji, naime, još od prije u Sloveniji i Dalmaciji penziono osiguranje za privaine namješlenike čiji je rad prefežno infelektualan. U drugim krajevima države lej zakon ne važi, jedino važi za sve apolekarske saradnike i pomorce bez obzira u kojem dijelu države služe. Išlo se uvijek za lim da se faj zakon proširi na čitavu drzavu i na sve namjesienikeintelektualce i još se i danas ide ха Нт да зе osiguranje za sluéaj iznemoglosti, starosti i smrti odijeli od osiguranja namjestenika-intelekfualaca. Tako bismo imali posebno osiguranje za namjestenike-ntelektualce, a posebno za radnike. To je uistinu i potrebno, jer je struktura i potreba jednog osiguranja sasma drugačija od drugog. Jedno oisguranje bi provodio Penzioni zavodi za službenike, a drugo bi Središnji ured za osiguranje radnika. Izgleda da bi samo za početak preuzeo Penzioni zavod za službenike u Ljubljani organizaciju za čitavu državu, ali bi se kasnije

26