Jugoslovenski Rotar

teret, ne moze rijesiti bez aktivne i uvidavne saradnje vjerovnickih država. ) : Poslije ovog sumarnog pregleda nekih elemenata, koji sačinjavaju bit podunavskog pifanja, ja ću se sada samo ukratko osvrnuti na razne pokušaje za rješenje tog pitanja.

Prvi pokušaj za rješavanje tog pitanja pretstavlja konferencija u Porto Rosa, koju je već 1921 sazvala ifalija i na koju su bile pozvane eve podunavske zemlje. Ovo je ujedno prvi službeni sastanak pretstavnika podunavskih država, poslije sklapanja mirovnih ugovora. Ali je ovaj prvi pokušaj uslijed nedovoljne pripreme, kao i mnogi drugi _ koji su zatim slijedili, ostao nažalost bez rezultata.

I kasnije, šfo je kriza u Podunavlju blia feža, to su i konferencije koje su se bavile fim pitanjem bile brojnije. Naročito je mnogo bilo 1. zv. agrarnih konferencija, koje usprkos svih nastojanja nisu dale prakličnih rezulfafa. Nakon toga su i pojedine velesile koje su u Podunavlju privredno i politički zainteresovane, sfale podnositi vlastite predloge za riješenje podunavskog pitanja.

Tako je 2. III. 1932 iznjela Francuska svoj plan za riješenje ovog pitanja; fo ie f. zv. Tardieuev plan, koji je predviđao rješenje krize u Podunavlju putem prefencijalnih carina i sistema kontingenata. Na konferenciji 4 velevlasti koja je nakon toga održana и Londonu odbile su Italija i Njemacka Tardieuev plan, ali su zato na konferenciji Medunarodne trgovaéke komore u Innsbrucku svi pretstavnici podunavskih zemalja osim Austrije prihvatili francuski predlog. Ali radi negativnog drzanja Austrije, te otpora I!talije i Njemacke, Tardieuev plan je propao.

| па svjetskoj korferenciji u Londonu 1933, bilo je takoder mnogo govora o podunavskom pitanju, ali je i ova konferencija, u koju su mnogi polagali tolike nade, zavrsila sa neuspjehom.

Nakon svega toga, a valjda i pod uticajem toga podnosi Italija koncem septembra 1933, svoj ргојека! ха пјезепје родипамзкод ргоblema. Baza ovog projekta je takoder preferencijal. Austrija bi po njemu imale dobiti industrijski, a druge zemlje Zitni preferencijal, koji be se imao profegnufi i na stočne proizvode.

Ali jak otpor sa strane Njemacke, uéinio je da je ovaj talijanski predlog doživio sudbinu mnogih drugih. Sporazumom u Strezi, koji je zaključen 1935 g. izmedu Vel. Britanije, Francuske i Italije, odlučile su ove tri velesile da pitanje Podunavlja riješe na jednoj konferenciji podunavskih zemalja. Saziv ove konferencije bio je povjeren Mussoliniju. Ali radi sukoba koji je neposredno nakon foga naslao između Ifalije i Abisinije do saziva ove podunavske konferencije nije uopšte došlo.

A Podunavlje je i dalje ostalo razdvojeno u 2 politicka i ekonomska fabora, f.zv. drzave rimskog protokola, Austrija i Mađarska, pod vodstvom Italije, s jedne strane, i Mala Antanta — s druge strane. Politička sankcija prema lfaliji je ovu podvojenost još više podvukla. Međufim, gofovo neposredno i u vezi s fim događajima razvoj opštih političkih prilika u Evropi, pošao je pravcem koji je imao za posljedicu da se ekonomska situacija podunavskih zemalja stala naglo i neočekivano popravljafi.

8