Jugoslovenski Rotar

Knjiga „.Čiča Tomina koliba“ izvršila je jednu od najvećih misija na svijetu.

A da svrnemo malo pogled ı na naš rodni kraj.

Nenaikriljiv poznavalac dječje duše. tumač njihovih radosti ı tJešitelj njihovih tuga. čovjek kome nema'premca ni u Jednoj književnosti svijela Zmaj Jovan Jovanović — Čika Jova. Šta bi škole o školskim proslavama bez njegovih deklamacija. šta bi djeca bez njegovih pjesmica. Vedrina života. ljubav prema roditeljima. ljubay prema životinjama — i mačka ı patka i slavulj ı osa ı struk Joreovana, Zaba i maslačak — svim tim je Čika Jova okružio djecu, a djeca su tu ljubav prema svemu razumjela i stostruko davala.

Pogledajmo biografije naših velikih ljudi. Junak do junaka. Ne za sebe nego za svoj narod. za svog bližnjega. od Zrinjskog ı Frankopana do Matije Gupca. od Karađorđa i njegovih Junaka do naših legendarnih dvaju kraljeva od kojih jedan — Petar Osloboditelj zajedno sa svojim seljacima i vojnicima prelazi bojišta i neprohodne klance. a drugi — Aleksandar Ujedinitelj tragično gine za ideju mira — od njih znanih pa sve do onog Neznanog Junaka nad čijim grobom tisuće majki liju svoje suze. svaka misleći da oplakuje baš svoga sina, sve je to jedna beskrajna povorka uzora kako treba ljubiti svoju domovinu i kako treba raditi za dobro njeno. A samo se iz sretne ı zadovoljne domovine može poći na onaj najteži ali najljepši put na kojem stoji napisano mir medju svim naro dima.

Zar Nazorov „Veli Jože“ ne govori svojim mladim čitaocima: „Nije dosta biti velik i Jak. Nije čak dosta imati dobro sree u grudima. Treba je još nešto. Treba biti mudar i oprezan. Jer ako to ne budeš. savladaće te mnogo slabiji od tebe. Zarobiće te ı ti ćeš ma da si pozvan da vladaš, morati da vučeš tudja kola i da budeš tudji rob. 1 za to. nemoj se oslanjati samo na hrabru mišicu. Prošla su vremena hrabrosti Kraljevića Marka. Nastoj da bistrinom ı spretnošću izmakneš svakoj zamci. koja ti se podmeće.“

Zar Ivana Brlić-Mažuranić pisac „Priča iz davnine” nije sve svoje price protkala srebrnim nitima morala i etike i unela neku Gudesnu vedrinu koja oplemenjuje i dize duSu visoko. visoko.

A zar naša najveća vrijednost koju imamo. naša narodna pjesma ne kazuje omladini najljepše istine:

„Marko sine. Jedini u majke. Ne bila ti moja hrana kleta. NemoJ. sine. govoriti krivo. Ni po babu ni po stri¢evima, Veé po pravdi Boga istinoga! Nemoj sine. izgubiti duše: Bolje ti je izgubiti glavu, Nego svoju ogr Ješiti dušu!“

Kuda će ljepša ı uzvišenija pouka?

A na završetku da spomenemo Još jednu narodnu pjesmu. Pjesmu sa malo neobičnom naslovom za nas gradske stanovnike:

21