Jugoslovenski Rotar

„Jetrvica, Adamsko koljeno“

Jetrve, to su žene dvojice braće. Narod ne zna šta je to šogorica. On ima pravo ime za svaki stepen srodstva. A Adamsko koljeno znači potomak prvog čovjeka, Adama, Adamovo pokoljenje, dakle pravi čovjek — dobar čovjek.

Priča ta pjesma kako se Jedna jetrva razbolila. Osjeća da će umriJeti. a Jer ostavlja nezbrinuto dijete ona zove svoju jetrvu Коу Ки

i veli Joj:

„OJ Koviljka. mila sestro moja! Ja bolujem ı hoću umr'jeti

Pazi seko malog Mirka moga. Kad Marinku b' jela hljeba sJečeš Podaj seko, i mojemu Mirku, Podaj njemu od hljeba korice. Nek se znade da je sirotica.

Da moj Mirko svoje majke nema...

Oj Koviljka, mila sestro moja! Kad Marinku spravi8S koSuljicu. Mome Mirku zakrpi traljicu. Nek se znade da je sirotica.

Da moj Mirko svoje majke nema. Oj Koviljka, mila sestro moja! Kad nam sveta nedjeljica dodje. Kad izadješ na sokak medj druge. Tvog Marinka na krilo posadi Moga Mirka kod tebe na zemlju, Nek se znade da je sirotica

Da moJ Mirko svoje majke nema. OJ Koviljko mila sestro moja! Kad nam sveto Vaskrsenje dodje. Kada djeci ruho pokrojite.

Vašem krojte kako Vam je drago,

Meme krojte čisto ruho crno. Nek se znade da je sirotica.

Da moj Mirko svoje majke nema. Oj Koviljka, mila jetrvice

Kad mi, sejo, u erkyu pošećeš

Tyog Marinka na ruci penesi Moga Mirka za ruku povedi. Nek se znade da je sirotica,

Da moj Mirko svoje majke nema.“ To izusti nevestica Vinka.

To izusti. pa dušicu pusti.

Hvala Bogu. hvala jedinome! Koviljka Je srca milostiva.

Ona znade što Je sirotinjstvo

(Od maloée sirotica j bila)

Prije Mirku bjela hljeba даје Prije Mirku neg svome Marinku. Kadno sveta nedjeljica dodje Kad izidje na sokak medj druge Njenog Mirka na krilo posadi Svog Marinka do sebe na zemlju. Niko ne zna da je sirotica

I da Mirko svoje majke nema. Kadno sveto Vaskrsenje dodje. Kad na djeci ruho pokrojige. Kakvo Mirku. onakvo Marinku. Čisti skerlet ı zelenu svilu. Svako misli ı svako se divi: Kako strina njeguje ih oba

Kao da su braćica rodjena.

Kad Koviljka u crkvu pošeće Obojieu vodi za ručicu

Sa svih strana narod blagosilja (Sam li Gospod iz nebeskog carstva)

Da li je ikala pero čovječije napisalo ljepši primjer čovjekoljublja nego što ga govore ovi stihovi. Kada daješ. nedaj da onaj kome daješ, osjeti da prima milostinju. — Kada daješ onome koji nema. daj mu više nego svom rodjenom.

Ona omladina koja sa ovakvih izvora pije životnu vodu biće pokoljenje časti i slave. To će biti ljudi koji su u mladosti sagledali velike istine i koji će biti kadri da svoj život udese tako da nikada ne sidju sa puta čestitosti i poštenja.

A time je onda i omladinska knjiga potpuno ispunila svoj zadatak.

Zagreb. 50. V. 1958. Veljko Vasić.