Jugoslovenski Rotar

skega kluba br. Karlu Česnju rotarski znak ter lepo darilo: kladivo s podlago in ga objel.

V imenu ljubljanskega kluba je izročil dar predsednik br. dr. Golia.

Nato so čestitali novemu klubu: v imenu zagrebškega kluba njegov podpredsednik br. Stanko Širca in v imenu mariborskega kluba njegov predsednik br. dr. Franc Stamol ter izročili tudi lepe darove novemu klubu.

Za vse se je lepo zahvalil predsednik novega kranjskega kluba br. Karel Cesenj, ki je izrazil svoje zadovoljstvo. da je priglo y Kranju do ustanovitve kluba, ki bo nov élen y verigi rotarskih kluboy vsega sveta in ki bo pomagal pri Sirjenju rotarskih naéel sluzenja in dobre volje. Preéital je tudi Stevilne brzojavne in pismene pozdraye jugoslovanskih kluboy ter izroéil br. guvernerju in ljubljanskemu klubu kot botrskemu klubu najlepSe darilo: lepo vezano zgodovino mesta Kranj.

Ni pa moglo izostati tudi to, da je tajnik ljubljanskega kluba br. Drago Potočnik s par prigodnimi besedami izročil rotarski znak svojemu tovarisu br. ing. Francu Koéevarju kot tajniku kranjskega kluba.

Se dolgo Gasa smo ostali v prijetnem kramljanju med seboj in navezali med seboj zopet nove stike tovari8tva. ki tako odlikujejo rotarsko gibanje. Z zadovoljstvom smo odhajali na svoje domove, noseé s seboj lepe spomine na inavguracijo kranjskega kluba. р. Р.

PŠENIČNI PROBLEM Edo Marković. R. C. Beograd..

Jedan od najtežih svetskih privrednih problema današnjice u cblasti poljoprivrede pretstavlja pitanje pšenice. Već od svršetka svetskoga rata pSenica je bila u krizi. Zapretana industrijskom konJunkturom u Severnoj Americi i u nizu uvozničkih zemalja Evrope. a zatim stokiranjem dela izvoznih višaka u USA ı Kanadi, ta je kriza tinjala čas slabije čas Jače. da godine 1929/50 plane poput požara i zahvati ceo svet.

Uzročnici pšenične krize nastali su. među ostalim nevoljama, u toku prošloga rata. Žatvaranjem Dardanela bila je Rusija, tada najveća zemlja izvoznića u Evropi. zatvorena u Crno more i otseGena od spoljnih tržišta. Isto su tako dovozi iz Argentine. radi nesigurnosti i Južnom delu Atlantskog oceana, retko stizali u Evropu. U isto vreme, rat Je — baš u savezničkim zemljama koje su gospodarile velikim pomorskim putevima — povećao potrebu za pšenicom: znatne količine propadale su s jedne strane u borbama i pri čestim prebacivanJima s Jednoga mesta na drugo. a s druge su strane veće količine trošene zbog bolje ishrane Jednoga dela mobilisanog: sveta, naročito onoga iz kolonija. Usled toga. cene pšenici enormno su rasle i potsticale prekooceanske farmere da krenu s traktorom u hladnije i sušnije zone u kojim Je ranije proizvodnja bila nerentabilna, jer su česte suše ı prevremeni mrazevi nametali i suviše velik rizik koji se mosao kompenzirati samo izvanredno visokim cenama. | tako je porast cena

36 *