Jugoslovenski Rotar

napravljen. Neki E. M. Chafee bio je pronašao način da kaučuk otopljen u terpentinovom ulju i pomješan sa čadjom upotrebi za impregniranje tkanina iz kojih je onda pravio pojaseve za spasa: vanje, cipele, kabanice i čamce. Nekoliko mjeseci nakon toga vraća se Goodyear u radnju i nudi vlasnicima njegov izum, poz boljšani ventil za naduvavanje pojaseva za spasavanje. Vlasnici uvidjaju prednost ovoga novoga ventila, ali jedna druga briga izbija na površinu, nestalnost njihovih kaučukovih produkata u toplini na skladištima. Roba naime u toplini se smekšava slijepi i postaje neupotrebiva. Da zabašure taj fakat pred javnošću jedne noći sagore svu pokvarenu robu. Kada je Goodyear doznao o toj nevolji Kompanije, odluči da se posveti poboljšavanju proizvoda iz kaucuka. On se baca na posao, poduzima stotine pokusa sa kaucukom i mjeSavinama kauéuka sa yapnenim prahom, magnezijom, olovnim bjelilom, itd. Izlaze kaučuk parama kiselina, poglavito parama dušične kiseline, da mu dade stabilniju i trajniju formu. Jedna soba njegovog stana služi mu kao laboratorij, a kuhinjsko posudje njegove zene njegova je cjelokupna aparatura. Njegov prvi uspjeh bila je jedna masa iz kaucuka i magnezije, prva bijela masa kauéuka prema dotadanjim crnim masama. Jedan njegov prijatelj ushićen njegovim eksperimentima kao i uvjerenjem saz moga Goodyeara, da ée ta masa odoljevati nepovoljnom utjecaju temperature, predujmi mu novac, da može započeti sa proizvod: njom cipela iz te mase. Ali na žalost ubrzo su obojica došli do spoznaje, da i cipele iz ove mase smekšavaju u toplini i slijepe. Ova roba bila je dapače gora od robe proizvedene po Roxburry Rubber Co. Goodyear ali ne zdvaja radi tog neuspjeha već se poz novno laéa posla i eksperimentira dalje sa kau¢ukovim masama. Popularan u New Yorku radi svoga tvrdokornog vjerovanja u uspjeh da kaučuk osposobi za obuću i odijelo, bio je izvrgnut zlobnim ogovaranjima. Tako se često u New Yorku govorilo: »Ako susretnete jednog čovjeka, koji nosi kapu, prsluk, kaput, štap i cipele iz kaučuka sa novčanikom iz kaučuka u kome nema ni prebitog centa, znajte, to je on Goodyear!«

Uskoro mu uspije, da nadje jedan novi proces obradjivanja kaučuka u koži sličan oblik, u koga je stavljao najveće nade. To je bio tzv. Acidgaszproces (proces sa parama dušične kiseline) koji je slučajno našao otapajući broncu sa draperije iz kauéuka pomoću dušične kiseline. Svoj izum odmah najavljuje za patent S. D. A. i tom prilikom predaje lično tadanjem predsjedniku S. D. A. svoju posjetnicu iz kaučuka, napravljenu po tom novom procesu. Kapital za iskorišćivanje tog novog postupka dao mu je William Ballard, ali na njihovu nesreću finansijska kriza u god. 1836 kao i žalostan fakat, da proizvedena roba po ovom novom procesu nije bila otporna prema djelovanju topline, proizveli su brzi konac poduzeéa. U godini 1838 upoznaje Goodyear nekoga Nathaniela Haywarda, koji se je kao i on bavio pokusima sa kaucukom. Jednom prilikom saopéuje Hayward Goodyearu svoja najnovija opažanja na kaučuku, da kada ga napraši sa sumpornim cvijJetom i tako izloži sunčanim tracima, da se kaučuk mijenja u jednu otpornu i trajniju masu. Ovo saopštenje ushiti Goodyeara, on zaposli Haywarda kod sebe i započnu zajednički da rade sa

24