Jugoslovenski Rotar

~

moglo priti, če bi o vprašanjih, zaradi katerih so narodi segli po orožju, odločali rotarji po rotarskih načelih. Da delo odgovornih ni bilo v skladu z rotarskimi principi, je več kot jasno. Tudi dejstvo, da nam je v zadnjih letih odpadlo iz naše skupnosti mnogo odličnih zastopnikov naše ideje v Nemčiji in Italiji, naj nas ne moti, da ostanemo zyesti svyojim idejam in da s podvojenimi silami vršimo svoje naloge. Ne glede na to, da smo pridobili namesto njih tisoče odličnih novih prijateljev po vsem širnem svetu, moramo upoštevati, da vsako veliko gibanje, vsaka velika ideja naleti, zlasti €e je njen razmah mogočen, na reakcijo, iz katere pa mora iziti kot zmagovalec, се је Cista in zdrava, krepka in za življenje sposobna. Skoraj vse velike epohalne zamisli, zlasti pa tudi vsa velika verska pibanja so doživela svoje preganjanje, ki jim je le še pripomoglo h končni zmagi, ker so bile zgrajene na temeljih etike in morale. Narodnostni boji so vedno bili uspešni in zmagovalni samo dotlej, dokler so se gibali v mejah pravičnosti in so doživeli poraz vsi tisti, ki so si zaželeli neupravičenih koristi na škodo drugih. Meje starorimskega imperija, ki so segale od severne Evrope do neznanih predelov Afrike, od Španije do Male Azije, so morale pasti, ker niso

bile niti naravne, niti pravične. — Gustavu Adolfu niso nič pomagale njegove zmage, ki jih je izvojeval v tujini. — V Rusiji je pričela tragedija Napoleonovega od Nila do Severnega morja sagajotega carstva, — na Kajmakéalanu so morali

sovražniki južnih Slovanov spoznati, da so prekoračili meje pravičnosti. Tako ias uči zgodovina, največja učiteljica vseh vekov, da ni moč trajno vzdrževati nobenega uspeha, če ni zgrajen na etičnih momentih. Tako je vedno bilo, tako je in tako bo vedno. Mi rotarji se samo čudimo kratkovidnosti tistih, ki odločajo o usodi narodov, da ne sprevidijo, da je vsaka neupravičena korist na škodo drugih obsojena na žalosten konec in da ni moč vzdržati uspehov, ki jim manjka etična podlaga. S svojimi miroljubnimi sredstvi mi rotarji ne moremo napraviti konec vojni, ki pretresa temelje svetovne civilizacije in kulture; ne dvomimo pa niti najmanje o tem, da bo končno zmagalo poštenje in pravica, ki izravna vse neskladnosti. Ne samo zaradi doslednosti, ki je odlična čednost spoštljivega moža, temveč tudi zaradi svoje Življenske naloge, ki jo nam narekuje naša vest, bomo storili vse, da bodo načela, ki je na njih zgrajeno rotarsko gibanje, pronicala y vse sloje človeške družbe in da bodo prepojila vse zasebno, poklicno in javno delovanje. Na ta način bo ustvarjen boljši človeka vreden obstoj bodočim rodovom. Kdor si pa danes domišljuje, da je zanj že nastopil svetopisemski čas, ko bo samo en hlev in en pastir, naj ve, da se nahaja y zmoti; en sam pastir bo šele takrat, ko bo ena sama čreda, ki ne bo poznala med seboj ne sovraštva, ne zavisti. Nalogo, izglajevat neednakosti in pospeševat simbiozi, si je nadel Rotary, — brez njegovih načel in brez njegovega načina delovanja ne bo čreda enotna, ne bo enega hleva in ne bo enega pastirja.

Govor predsjednika zagrebškega kluba brata Josipa Horvata: Uvažena gospodo, draga braćo rotari,

čast mi je i radost velika u ime Rotary kluba Zagreb uzeti riječ pred ovim odličnim krasnim skupom u lijepom drevnom Celju. Slavenska naseobina na temeljima klasične Claudia Celeia unatoč tisućgodišnjih historijskih oluja održala se je kao tyrd nepredobitan bastion slavenskoga Zivlja prema Srednjoj Europi. | Dreyne su yeze koje upravo Celje vezuju s hrvatskim životom. U i4 i 15 vijeku, kroz stotinu godina, gospodari Celja, Celjski grofovi vezuju ovaj kraj i njegovo ljudstvo s hrvatskim svijetom gotovo cijeloga njegovog sjevernog područja. Celjski grad i Medvedgrad nad Zagrebom temelji su njihove moći. Kruti su bili feudalci ti grofovi Celjski, takovo je bilo vrijeme. Teško je bilo njihovo gospodstvo. No, ono je imalo ipak jednu pozitivnu stranu. Dvije grane istoga stabla, koje dijeli Sutla, po prvi puta su se u ono doba malo bolje zbližile i upoznale. Stare kronike zagrebačke svjedoče da je upravo u doba vladavine Celjskih grofova bio jak priliv pučanstva iz slovenskih strana u Zagreb, slobodnu kraljevsku varoš, koja je došljacima, često bjeguncima, danas bismo rekli ispod diktatorskoga režima feudalnih vladara, pružala utočište, mogućnost slobodnoga života i razvitka. Kasnije, u XVI vijeku, kad u Hrvatskoj bude istaknut barjak Za staru čovječansku pravdu, Sutla opet prestaje biti granicom u dušama narodnim, seljačtvo iz Štaiera kao i Kranjske ide s Gupčevim barjakom. A pred stotinu godina, Stanko Vraz, »ilir iz Štajera« uskrisuje opet ideju bratinstva,

335