Jugoslovenski Rotar

analognu zajednicu, Cija Zivotna snaga je rezultanta rada pojedinaca, koji opet svoju jakost dobiva od drustva. Prema tome Zivotna snaga i sreća pojedinca stoji u recipročnom odnosu i u upravnom razmjeru sa životnom snagom njegove zajednice. Po tome kategorički imperativ što Sa nosi u sebi svaki čovjek kao društveni stvor, zahtijeva da svojim radom pomažemo razvitak društva i da prinosimo potrebna dobra kulturne i materijalne naravi. To, kako vidimo, nije samo moralno etički zahtjev, već vitalna potreba bez čega je nemoguće i zamisliti pravi Život. Jedino u društvu i uključivo po društvu može čovjek u današnjici doći do dobara prijeko potrebnih za životni opstanak. Samo kroz zajedničko stremljenje i međusobno skladno strujanje života dolazi se do stvaranja i izmjena dobara. Treba naime biti na čistu sa istinom da sve ono što posjedujemo bilo u duševnoj ili materijalnoj formi, nije eminentno i specijalno naš proizvod. Sve je to plod prirodnog i ljudskog djelovanja. Sve neiscrpivo bogatstvo dobara zbir je svih uloženih nastojanja i energija koje su došle kao rezultanta podjele rada.

Rad je u ljudskom društvu podijeljen. Napredak društva, a po njemu sreća pojedinca u današnje doba, nije više moguća bez podjele rada. Jedan narod neće naći dolično mjesto u čovječanstvu, niti će imati uvjeta za opstanak, ako kroz razumnu podjelu rada nije stekao potrebna duhovna i materijalna dobra. Snaga Jednog naroda ne mjeri se brojčanim mjerilom već moralnom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom spremom, koja može samo da potjeée iz razumno organizovano9 rada. Ta podjela rada stvorila je zvanja i što neko društvo više napreduje ili želi što više napredovati, dolazi potreba i povećanje zvanja, te uvažavanja zvanja. Prema tome zvanja su postala kao nuzda druStvenog Zivota u postizavanju Zivotnih uvjeta i napretka, pa po tome i svi staleži, kao izraz socijalne forme vršenja zvanja, imaju Svoje Zivotno društveno opravdanje. Sva postojeća zvanja dolaze po samoj svojoj naravi u međusobnu kolaboraciju. Pojedinim zvanjem preuzimaju se neki dijelovi rada o kojem postaju drugi ovisni isto tako kao što i funkcioneri toga zvanja postaju ovisni od druge vrste zanimanja, dakle nalaze se u uzajamnosti. Ta uzajamnost kao životno strujanje donaša napredak i podmirivanje potreba. Zvanja (staleži) su društvena životna potreba i prema tome svi su jednako važni u ljudskom društvu. Izostane li rad jednog, dolazi do poremeéenja. Zvanja se mogu isporediti kotaсипа jednog stroja. Nastane li slabost u jednom kotacu, osje¢a to cijeli stroj i zato je potrebno da svi ti kotači kao sastavni dijelovi stroja posjeduju jakost za izvršivanje svoje zadaće. Kao dobar primjer, kako i na oko sitan komadić igra odsudnu uloSu, možemo uzeti onu Žbicu, koja se umeće na kraj osovine kola, čime se zaprečuje ispadanje kotača. Bez sumnje Je kod kola najvažniji kotač i osovina, ali isto tako važna je, kako vidimo, i ona žbica, jer bi bez nje kotač ispao i kola više ne bi mogla služiti svojoj svrsi.

Iz toga slijedi da sva zvanja i po njima staleži u jednom narodnom društvu čine tek cjelinu i svi su neophodno potrebni u

490