Jugoslovenski Rotar

nje, kako bi mogli barem ti pojedinci steći uvjerenje, da neće ostati na teret društvu. U tom nastojanju pojedini su naši klubovi već sakupili velike novčane svote, koje će se upotrebiti za gradnju rotarskih lječilišta za sakatu djecu, u koje će se moći smjestiti barem djeca, koja su najpotrebnija ljudske pomoći.

Ako želimo govoriti o djelovanju rotara u jaynom Ziyotu, moramo još konstatovati i činjenicu, da je temeljni princip rotarstva, da njegovi klubovi nesmiju, a i ne nastupaju, nikada i nigdje u javnom Životu kao posebne organizacije. U javnom životu djeluju članovi rotari samo kao pojedinci, a i ti pojedinci nikada i nigdje ne nastupaju kao neka organizovana grupa, a još manje kao klub ili nešto slično. Prema tome posvema je neopravdano, a takodjer i nepravedno, kad se paušalno napada rotarstvo kao organizacija, ako slučajno koji od rotara u javnom životu pogriješi i ne nastupa u kojem slučaju, kako mu nalaže rotarska dužnost.

Kod toga moramo naročito podvući, da je rotarstvo samo idejni nacrt, dok je nosilac rotarstva pojedinac roftar, dakle ličnost sa svim svojim sluéajnim, ugodnim i neugodnim raspolozenjima i osebinama. Rotar kao zastupnik jasno odredjenoga ideala po svojoj bitnosti isključuje slučajno raspoloženje mase, psihozu, jer sve ocjenjuje po idealu. Ideal je pak najveća suprotnost psihozi.

Bilo bi takodjer pogrješno misliti, da ,je rotarstvo neka »vojska spasa«, jer ono je tek savez pojedinaca, koji teže za ostvarenjem istih ciljeva i udešavaju prema njima i svoj rad u privatnom i javnom Životu. Rofarski su klubovi, kako već naprijed rekoh, za rotare škola, u kojima se uzgajaju za naš ideal služenja. Naš se ideal po svojoj bitnosti slaže s osnovnim vjerskim idealima, često i s narodnim, a ne rijetko i s političkim idealima. Usprkos tome rotari kao cjelina nikada ne nastupaju kao zaslutpnici jednog od tih važnih društvenih oblika, već se u prvom redu zalažu za ono, što je svima moralno i duševno zdravim ljudima zajedničko, još više — bitno. Zastupajući ova, za idealnog čovjeka samo po sebi razumljiva načela, ne diktiramo ih nikada nikome, nego ih nastojimo sami izvoditi, dati na taj nacin dobar primjer i drugim članovima našega društva te tako utrti put ovim načelima u društvo. Izvodjenje ideala svakako je izrazito društvena funkcija. Ne bi imalo nikakova smisla izvoditi ideal izvan društva, medju četiri zida, u samoći, to bi značilo vršiti neplodan posao, bez svake etične vrijednosti. izvodjenje ideala dobiva svoju pravu vrijednost i značenje samo u društvu. Zato je funkcija rotara u javnom Zivotu izrazito društvena funkcija. Tu dolazi pojedinac zajedno s pojedincem i samo preko pojedinca služi cjelini, zajednici, jer nema puta do zajednice bez pojedinaca.

Prema temeljnim principima rotarske organizacije treba da bude svaki rotarski klub prosjek društvenoga i javnoga života onoga mjesta u kome djeluje. Na taj način želi se postići ideal, da bi bio svaki klub čim vjerniji pretstavnik svih socijalnih

537