Jugoslovenski Rotar

zastavom. Zito se za vrijeme ovog rata prevaza iz Juzne Amerike u Svicarsku preko Genove u brodovima, koji viju Svicarsku zastavu. Ali bez obzira, da li su oni kupljeni ili samo iznajmljeni od Grka, ne može se ni sada, niti će se vjerovatno ikada moći govoriti o Švicarskom pomorstvu.

Osim za vrijeme prvih i već vrlo dalekih vijekova poslije dolaska našeg naroda u svoju istorijsku postojbinu, mi nismo nikada do naših dana bili potpuni gospodari na svojoj obali. Ali isto tako nije nitko i nikada zagospodovao našim morem osim preko nas i radi nas. Na njemu mi nismo bili robovi galija&i, nego, makar i pod tudjim znakom, pravi moreplovci, mornari, kapetani, a dijelom i spretni brodovlasnici. Stoga je samo znak našega pomorskosg suvereniteta star tek nešto preko 20 godina, ali su pomorsko zvanje i tradicija Hrvata ravni onima gotovo svakog drugog pomorskog naroda. To je nas najdragocjeniji prinos jugoslovenskoj državnoj zajednici, a ne samo njezina morska obala. Obala bi bez toga vjekovnog zvanja, a ono је jednako i kod naše braće Srba na južnom Primorju i naročito u srpskom dijelu Boke, bila samo mrtvi kapital ili, još gore, opasan mamac Za nove Zavojevače i nove eksploatacije.

Jugoslavija je pomorska država, i u prvom redu su Hrvati pomorski narod, ali to još ni izdaleka ne znači da smo mi i približno iskoristili mogućnosti, koje nam daju jedinstveno položena morska obala i svakako daleko natprosječne pomorske sposobnosti naSeg primorskog svijeta. Protivno onomu što se kod nas dosta često čuje i čita, mi nismo velika, a niti srednja pomorska zemlja u stvarnom značenju te riječi. Naše brodove i moreplovce poznaju sve i najudaljenije luke svijeta, ali sveukupna naša trgovačka tonaža od po prilici 360.000 btto. tona dosiže jedva 0.5°/0 svjetskog brodskog prostora. Ako ove brojke isporedimo sa stanjem kod naših najbližih susjeda, ne samo Talijana, koji imadu trgova¢ku mornaricu približno deset puta jaču nego što je naša, a usto je ona u stalnom i naglom porastu, nego i kod mnogo manjih Grka, koji ipak imadu gotovo 5 puta veću, a osim toga još i savremeniju trgovacku flotu od naše, onda možemo istom sebi pretstaviti, koliko Je skroman naš stvarni udio u svjetskom pomorskom prometu.

Nije ovdje mjesto da razmatramo, zašto je tomu tako. Utješna Je medjutim činjenica da tome ne mora uvijek biti tako, te da svi uvjeti za mno9o povoljniji razvoj u budućnosti ovise Jedino od nas samih. Od naše zrelosti i volje, koja mora prožeti čitavu zemlju, a ne samo jedan uski primorski pojas, da neprocjenjivo blago, koje pretstavljaju slobodan pristup na more i visoka pomorska vještina, ne ostane i dalje poluzakopano.

I ovako čedna trgovačka mornarica vrši u našem privrednom i socijalnom životu vrlo važnu funkciju. Na 183 naša parobroda duge, velike i male obalne plovidbe, zaposleno je preko 4.000 pomoraca, i to uz vrlo povoljne radne uslove. Ako se pretpostavi da je radi izmjena brodskih posada potreban još barem toliki broj stručnih pomoraca, mora se zaključiti da je pomorstvo Za

542