Jugoslovenski Rotar

Lujzinske ceste naknadno još nekoliko krakova, kojima je ona bila spojena sa starom cestom, koja je vodila preko Metlike, Novog Mjesta i Ljubljane. Jednim krakom bila je vezana sa Karolinskom cestom te su se tako mogle iskorištavati šume, koje su ležale uz samu cestu. Međutim, kada je 1873 god. otvorena pruga, koja je spajala Karlovac sa Rijekom važnost joj je opala i društvo ju je prodalo zemaljskom eraru. Ta Lujzinska cesta postoji još i danas, spaja Karlovac sa Sušakom i nije skoro ni izgubila svoju važnost. Od velike je važnosti i Karolinska ili »Stara cesta«, koja je također vezala Karlovac sa Rijekom u svrhu da trgovina sa Podunavlja pređe na Hrvatsko Primorje. Ta cesta nije na tehničkoj visini a zbog mnogih strmina nije ni prikladna za promet. Umjesto te ceste bila je sagrađena nova, koja je vezala Karlovac sa Senjem i koja postoji još i danas pod imenom »Senjska cesta«. Zbog jako razvijene trgovine izgrađena je cesta Karlovac-Zagreb, koja i danas ima vrlo veliku važnost. Nešto kasnije izgrađen je most preko Kupe umjesto prijašnjega mosta na pontonima. Karlovac ima danas direktnu vezu sa Slovenijom i to željeznicom i cestom, koja vodi preko Ozlja za Ljubljanu. Promet tom cestom nije tako živ radi mnogih serpentina i nedovoljne širine.

Pošto je Karlovac postao glavno skladište za gornju Hrvatsku Krajinu nije čudo da su se Karlovčani već u najranije doba počeli baviti trgovinom i obrtom. Uskoro su oni došli na glas kao odlični trgovci žitom i raznim drugim prozivodima a naročito su se istakli kao dobri lađari na rijeci Kupi. U XVII vijeku karlovački zanatlije počeele su se udruživati u cehove te se je stoga roba izrađivala preciznije, a naročito je bila poznata roba lončara, koji su osnovali najstariji ceh u Karlovcu. Radionice većine zanatlija bile su skoncentrisane na Gazi, te su se obrtnici udruživanjem u cehove a pod zaštitom cehovskih pravila naglo obogaćivali, ali sve jača industrijalizacija ubrzala je njihovu propast. Robu su već pomenutim cestama odpremala domaća preduzeća za podvoz ali kako je potražnja za robom, koja je precizne izrade i dobre kvalitete, bivala sve veća to nije bilo dovoljno domaćih poduzeća te su se stoga počeli pojavljivati strani poduzetnici, koji su se i stalno nastanjivali u Karlovcu. Namjesto propalih cehova danas se zanatlije, obrtnici i trgovci udružuju u razna udruženja, tako da danas u »Obrtničkom udruženju«, kojem pripada i Vojnić, ima 804 člana sa 895 pomoćnika i 665 naučnika i naučnica. Svakim danom se broj obrtnika smanjuje a nadriobrtnika povećava, tako da je prijavljeno 73 nadriobrtnika, a kod obrtnika je izdano 46 obrtnica, a odjevljeno 55. »Udruženje trgovaca« osnovano je 1931 god. Zakonom o radnjama sa svrhom da štiti staleške i stručne interese svojih članova i da regulira međusobne odnose istih sa pomoćnim osobljem. Osim toga postoje još u Karlovcu mnoga druga udruženja kao »Udruženje gostioničara«, kavanara, svratištara, Društvo kućevlasnika i t. d. Kod Karlovčana je razvijen smisao za zadrugarstvo te stoga ima više zadruga kao na pr. »Zadruga drž. službenika za nabavu namirnica«, koja je osnovana 1921 god. i danas ima preko 800 članova. Svaki zadrugar uplaćuje svoj udio od Din 100.—. Od toga novca kao i od kredita koji ona dobiva od saveza zadruga ona je u stanju da nabavlja velike količine robe i da je prodaje zadrugarima uz vrlo povoljne cijene, a krajem svake godine daje im 50% čistog dobitka. »Zadruga drž. službenika za nabavu

27