Jugoslovenski Rotar

i ne misle na preventivno lečenje, dok je kod ujeda sasvim drugo, jer se onda preventivno leče, te do oboljnja i ne dođe. Kroz potpuno zdravu kožu rabični virus ne može da prođe. Ali ako neko umrlja ruke inficiranom pljuvačkom, to ne znači da za njega nema nikakve opasnosti, jer se može dogoditi da postoje mikroskopske ozlede kože, koje mogu da posluže kao ulazne vratnice za virus. Da napomenemo i to da je besnilo, kod pasa bar, i nasledna bolest i da mali kučići ako im je mati bila besna, iako se odmah od nje udalje, od besnila obole.

Laboratorijskim ispitivanjima i eksperimentima dokazano je da je rabični virus vrlo neotporan van organizma, i da vrlo brzo gubi patogeni moć kad se sasuši. Njegovo kultivisanje van organizma ni pod kakvim uslovima i okolnostima nije do sada uspelo. Od izvesne praktične vrednosti za prenošenje bolesti bile bi zdrave životinje koje izlučuju rabični virus (nosioci virusa). Dešava se, ma da retko, da životinja ozdravi od besnila i da još izvesno vreme po ozdravljenju izlučuje virus pljuvačkom. Isto tako je dokazano da pas može da počne sa izlučivanjem virusa još pre no što se jave tipični simptomi besnila t. j. pri kraju inkubacionog stadijuma.

Svaka ozleda koju pobesnela životinja nanese, ne mora da izazove oboljenje. Organizam se brani i u izvesnom broju slučajeva do oboljenja ne dođe, jer su prirodne odbranbene snage organizma dovoljne da nište virus. Osim toga i drugi činioci igraju važnu ulogu u pogledu mogućnosti prenosa bolesti. Tako nije indiferentno to gde se rana nalazi, jer su rane na licu najopasnije, pošto virus najkraćim putem može da stigne do centralnog sistema; rane na gornjim ekstremitetima obično su opasnije od rana na donjim. Isto tako je važno da li je ozleda nanesena kroz odelo ili na golu kožu, jer je u ovom drugom slučaju mogućnost da dođe do infekcije mnogo veća. Virus lisice nije podjednako virulentan i opasan po ostale. Tako najvirulentniji je virus vukova i pasa, manje virulentan virus biljoždera, a virus čoveka izgleda da spada medu najslabije.

· ВезпЏо se najčešće javlja leti, što je i razumljivo kada se uzme u obzir to, da se onda životinje najviše kreću i međusobno mešaju.

Dužina inkubacije je kod životinja različita, prosečno 2—8 nedelja. Kod pasa i svinja inkubacija je kraća, često samo dve nedelje, dok je kod konja i goveda obično duža 1—3 meseca. Ukoliko je životinja mlađa utoliko je inkubacija kraća. Ima slučajeva da se bolest kod životinja javi tek posle 6 meseci, pa i godinu dve dana.

Kod pasa simptomi bolesti mogu biti različiti, prema tome koje je moždane centre virus najviše napao. Ali preglednosti radi obično se deli na tri stadijuma i to:

a) Stadijum prodromalni (početni) U tom stadijumu životinje pokazuju u ponašanju, koje mogu biti tako slabo izražene, da se i ne zapažu. U većini slučajeva pokazuju zlovolju, rado se sakrivaju ili pokazuju izrazitu uznemirenost, hvataju ustima po vazduhu bez ikakvog povoda i često menjaju svoje mesto. Refleksni nadražaj je pojačan, živoOtinje se vrlo lako uznemire, ne trpe nepoznate ljude ili tuđe pse, dok poznate ukućane obično ne napadaju bez razloga. Mesto infekcije postane osetljivo, često ga ližu, grebu ili čak ujedaju tako jako da same sebi nanesu teške ozlede. Psi obično prestaju uzimati hranu, ali zato gutaju najrazličitije nesvarljive predmete. Pojavljuju se teškoće pri gutanju i

40