Jugoslovenski Rotar

jednog narodnog dobra, да svoju samosvijest ne treba potkrepljivati i snažiti sa sumnjivim historijskim dedukcijama. Zaista je turski naučni svijet već dugo obuzet sa metodičnim istraživanjem orginalnog blaga svoje kulture. Oslobođenjem od utjecaja reakcionarnih zastupnika islama, otvorio se narodu put i omogućio pristup originalnim vrelima i vrijednostima islama. Kuran, koji se do tada samo u arapskom jeziku smio čitati i kojeg niko nije razumio, bi preveden po prvi put 1931 god. na turski jezik. U 1932 god. već su pojedini odlomci toga prijevoda čitani javno u carigradskim džamijama, tako isto i zov mujezina na turskom jeziku. Sloboda vjeroispovijesti omogućila je čak i neke prelaze u kršćanstvo, što bi se po prijašnjim zakonima smrću kaznilo.

Zahvaljujući jakoj inicijativi i neprestanom ličnom zalaganju Ataturka počeše se brzo razvijati sve grane umjetnosti, koje se u starom carstvu, izuzev građevinsku umjetnost, nije uopće njegovalo. Tako srećemo prve spomenike Ataturka na trgovima velikih gradova.

Slikarstvo, koje se samo u Perziji i Indiji upotrebljavalo za ukras knjiga, poče se također pod utjecajem francuske škole naglo razvijati ı već 1936 god. gledamo u Ateni prvu izložbu turskih slikara.

Muzika je do god. 1928 imala samo svoj uspavljujući orijentalni karakter. Tada bi pozvan jedan austrijski kompozitor na konzervatorij u Carigrad. God. 1934 otvori se u Ankari nova muzička škola sa intencijama, da se uvede evropska i obogati turska muzika. Slično se postupilo i sa kazališnom umjetnošću.

Kako u kiparstvu, slikarstvu, glazbi i teatru tako i u literaturi udariše Turci novim putevima, koji će ih zbližiti sa zapadom. Nakon Halide Edib, Abdul-Hak-Hamida, kao i pjesnika i pisaca mladoturskog pravca, nastupa Jakup Kadri kao stvaralac nove vrste romana. Rešat Nuri, Sadri Ertem, Šefket Sureja su pisci, koji rade sasvim u duhu novog kulturnog pokreta.

Na političkom polju narodna republikanska partija je glavni faktor. Ministar unutrašnjih djela je ujedno njezin sekretar. Nova Turska je ustavna republika sa jednodomim sistemom, izborni red je sa tajnim glasanjem dvostepen. Poljoprivreda je kičma narodnog blagostanja. Duhan zauzima ! vrijednosti cjelokupnog turskog izvoza, zatim suho voće, grožđe, smokve i lješnaci, a onda živa stoka te organski produkti. Uvoze se strojevi i kemikalije. Do nedavno jaki uvoz tkanina i papira je obzirom na razvoj ove industrije u zemlji sve manji.

Privatna industrija u Turskoj nije imala ranije uslova, da se razvije zbog režima kapitulacije i carinske politike, čime je država bila sputana i vezana. Osim kućne ćilimarske industrije nije u predratnoj "Turskoj bilo skoro nikakove industrije. Industrijalizacija Turske počela је tek u eri republike. Pošto je najprije trebalo izgraditi ratovima razrušene domove i novu prijestolnicu Ankaru, naravno je da se najprije razvila industrija građevinskog materijala (pilane, ciglane i tvornice cementa). Iza toga slijedi industrija životnih namirnica: 4 ogromne fabrike šećera, a prije rata ni jedna. Ovu prati razvoj kožne i tekstilne industrije. Počam od 1934 god. država uzima izravnog učešća u industrijalizaciji zemlje. U tu svrhu postoji 5-godišnji plan, koji se odnosi na slijedeće industrjske grane: tekstilnu, metalurgijsku, papirnu, keramičku i kemijsku. Ova industrija je ujedno podloga narodne obrane, koja se oslanja na sasvim moderno opremljenu i izobraženu vojsku.

203