JUS standardizacija, 01. 03. 1979., S. 16

Zakonu preciznije definisana, jer su ranije postojali nesporazumi zbog različito razmatrane iste materie po dva pravna osnova.

Najbrojniji akti, stanđardi, proizilaze iz dogovora zainteresovanih strana, tako da je u Zakonu podruštvljavanje procesa donošenja standarda doslovno Sprosprovedeno. Standard predstavlja, ustvari, specifični akt samoupravnog dOgOVOra, kojim se utvrdjuju odredjena tehnička pravila, u čijem donošenju, kroz demokratski dijalog, učestvuju proizvodjači, potrošači, naučne ustanove, Pprometne organizacije, organi društvenopolitičkih zajednica i drugi zainteresovani. Posle njegovog usvajanja zaštitu preuzima Pederacija i daje mu karakter podzakonskog akta.

Tehnički normativi su interventni akti

društva kojima se, u odredjenim situacijama, nameću odredjena rešenja. Ona se

moraju obavezno primenjivati bez obzi-

ra na uže interese pojedinih subjekata. To su situacije kadama su u pitanju život i zdravlje ljudi, bezbednost zemlje,

opasnost od ekonomskih poremećaja itd. Isti je slučaj i sa normama kvaliteta, koje, za razliku ođ ranije situacije, dobijaju karakter interventnih akata. To Je bilo potrebno radi sinhronizovanije i efikasnije borbe za kvalitet i zaštitu potrošača domaće proizvodnje i jugoslovenskog tržišta. Novi Zakon propisuje stvaranje jeđinstvenog sistema atestiranja i utvrdjivanja znakova kvaliteta, koji se mogu uključiti u medjunarodni sistem atestiranja i tako omogućiti uzajamno priznavanje znaka kvaliteta i brzu razmenu robe na medjunarodnom tržištu.

Dakle, Zakon o standardizaciji predstavlja , po svojoj koncepciji, sistemski zakon, koji utvrdjuje okvire i domet i čitav niz rešenja donetih na osnovu njega, respektujući interese svih zainteresovanih subjekata našeg društva. Time Jje on dobio novu fizionomiju i materiju standarđizaciie celovitije i efikasnije reguliše nego što je to bilo do sada.

Sistemskim regulisanjem materije standardizacije doprinosi se, u znatnoj meri, sredjivanju elemenata Jedinstvenog jugoslovenskog tržišta, samoupravnih odnosa

i uslova za brži privredni razvoj zemlje.

Mađa novi Zakon sistemski reguliše materiju standardizacije, on, sam po sebi. ne može rešiti mnoge naaomilane i akutne probleme iz oblasti motorizacije koji su ranije pomenuti. Naša praksa, koju kreiramo svi mi zajedno treba potvrditi ili negirati zakonska rešenja. Naravno, bro-

110

Jni problemi ubrzanog razvoja ne mogu se rešiti samo aktima standardizacije, koje Zakon uspostavlja, ali veliki deo prob=lema vezanih za razvoj, proizvodnju, eko=nomičnu eksploataciju i manju zavisnost od stranih proizvodjača, može se rešiti tehničkom regulativom, ukoliko se ona blagovremeno uspostavi i sprovede. Upravljanje, kordinacija i programi standardizacije mogu se uspešno sprovoditi društvenim dogovorom kako je to predvidjeno Zakonom o standardizaciji.

U okviru Društvenog dogovora treba čvrsto da se poveže i koordinira delatnost republika i pokrajina u domenu standardizacije i da se ostvari mehanizam za uskladjivanje stavova republika i pokrajina, kao i Federacije tamo cde je potrebno programima treba obuhvatiti zaokružene celine, izraditi propise u okviru ove celine, sprovesti donesene propise, a da su pri tom nadležnosti za sve akcije podeljene.

Premda novi Zakon o standardizaciji sistematski reguliše materiju stanđarđizacije, on ipak nije podjednako uspeo da reguliše sve procese u oblasti standardizacije koji su naročito važni u motoristici, a to su tipizacija, unifikacija i homologacija koji su samo uopšteno i nedovoljno regulisani.

Od kako je naša zemlja potpisala sporazum o prihvatanju jednoobraznih uslova za ho=mologaciju i recipročno priznavanje homologacije opreme i delova motornih vozila (prihvačen u okviru Evropske ekonomske zajednice OUN) prošlo je više od 15 godina. U tom periodu, do danas nisu rešena neka pitanja neophodna za praćenje svetskog i unapredjenja sopstvenog razvoja u motornoj industriji, kao i zaštite domaćeg tržišta. Za rešavanje kompleksa organizaciono-tehničkih pitanja, prava i obaveza organa i organizacija U OVOJ oblasti, uskladjuju se mišljenja i u toku Je dopuna Zakona o standardizaciji i za ovu Oblast. Koliko zaostajemo na OVOm PpOlju, ilustruje primer da od 36 pravilnika, koJi su dosad izdati, naša zemlja je ratifikovala 15 (relativno manje važnih pravilnika), a da od neratifikovanih imamo takve koji su, bitni sa gledišta zaštite ljudi, društvenih sredstava i imovine gradjana (npr. pravilnici o kočnim sistemima, O Otpornosti vozila na čeoni udar, o pneumaticima i td.). Iz ovoga se jasno izvlači zaključak da su kriteriji bezbednosti u okviru naše zemlje niži i lošiji nego u ostalim zemljama, pa rešavanje problema opšte bezbednosti vozila u našoj zemlji, pored drugih problema, ne trpi daljnje odlaganje. Potrebno je sprovesti neophodna istraživanja radi iznalaženja elemenata za efikasno rešavanje problema uskladjivanja dostignutog stepena razvoja proizvodnje vozila u našoj zemlji sa zah-