Književne novine

BMRT FASIZMU — SLOBODA NARODU!

KNJI

BROJ 22 GODINA I

»Vama se obraćam, prijatelji moji!

»...Nad našom otadžbinom nadnijela se ozbiljna opasnost...

»... U osvojenim krajevima treba stvarati nepodnošljive uslove za neprijatelia i sve njegove pomažače,

oniti ih 1 Istrjebljivati na svakom

oraku, osuječivati sve njihove mjere... —

Tako je 3 jula 1941 gođine govorio Josip Visarionović Staljin, To je bila prva poruka što ju je, poslije vjerolomnog i iznenadnog napada ostrvljenih nacista na Sovjetski Savez, uputio vođa i učitelj svekolikog naprednog čovječanstva iz centra revolucije. A uputio je ne samo sovjetskim ljudima, već i svim pravim i dosljednim prijateljima sovjetske zemilje i svojim u okupiranoj Evropi i ostalom svijetu. No, prije sviju komunistima, ljuđima naročitog kova. Od sviju njih — naravno, izuzima– jući članove Boljševičke partije poruku druga Staljina nedvosmisleno su shvatili i prvi priveli u djelo komunisti Jugoslavije. To je bio najistinitiji izraz onih koji su mu bili odvazda odani i vjemi prijatelji i drugovi, koji su do najsitnije ćelije svaga mozga, do dna svoga srca osjetili da ozbiljna opasnost nad Sovjetskim Savezom pretstaVlja opasnost za njihovu drugu ofadžbinu, otadžbinu radnih ljudi svijeta.

Ne ni godinu, ni mjesec đana poslije Staljinove poruke, već sjutradan, 4 jula 1941, pala je istoriska odluka Centralnog: komiteta „Komunističke partije Jugoslavije, rukovođena i inspirisana od Josipa Broza-Tita, da na=ši narodi s komunistima na čelu otpočnu odmah oružane partizanske akcije protiv naci-fašističkih uljeza i petokolonaških određa, Razumije se da ta istoriska odluka ne bi bila djelotvorna da svenarodni ustanak pod rukovodstvom Komunističke partije nije bio već temeljito i svestrano pripremljen i da KPJ nije već uoči rata postala jedini i neosporni predvodnik naroda, jedini sposoban da povede narode Jugoslavije u istorisku bitku za opstanak i za budućnost. Tako je i počelo stvaranje naših prvih partizanskih određa koji su imali perspektivu prerastanja u svenarodnu, regularnu vojsku, u pravog nosioca opštenarodnog oružanog ustanka za potpunu pobjedu nad tuđinom osva-– jačem i domaćom izdajom.

I kratko vrijeme poslije toga, svega nekolika dana, odjeknule su prve dvije oslobodilačke puške u našoj zemlii, tako vjerno. tako sigurno i snažno da jedna drugoj izdušiti nijesu dale. Prva je ispaljena Sedmog. a druga Trinaestog jula, prva u Srbiji, druga u Cmoj Gori. Po ukorijenienom zakonu da neprestano plamte kad treba braniti slobođu i ponos nacije, te dvije puške se nijesu gasile dok je Dposlednji fašista i posljednji izrod gazio posljednjom stopom porobljene otadžbine. Ali, bez obzira na to što su kroz čitavu istoriju te dvije puške .neprestano pripravne visile o ramenima ova dva viteška, nepokoma naroda, na sramofu dotadašnjih upravljača izdajnika, "one bi ovog puta zatajile da te narode nije povezivalo nešto Što je prevazilazilo njihovo nacionalno osjećanje. Bilo je to ono pravilno i komunističkoj misli dosljedno predviđanje i ođređivanje obima i karaktera naše narodnooslobodilačke borbe, našeg sveukupnog društvenog preobražaja kroz tu borbu i preko te borbe. Da nije bilo u bezbrojnim dotađašnjim obračunima iskovane Komunističke partije Jugoslavije i njenog herojskog i genijalnog rukovodstva, s drugom Titom na čelu, i srpski, i crnogorski, i hrvatski, i slovenački, i makedonski, svi naši narodi skupa, i svaki od njih posebno, ostali bi razjeđinjeni, raskomadđani. — bespomoćni plijen tuđina. Ko bi drugo u ono beznadnje vrijeme tim narodima povratio vjeru u sopstvene snage i pođigao tu vjeru na nov stepen da nije bilo Partije i Tita, đa nije bilo Četrnaestog decembra i Belvedera, da nije bilo svih odlučnih i nepomirljivih okršaja, sve do 27 marta, što ih je Komunistička partija Jugoslavije zapodijevala širom naše zemlje, grijući na njima srce tlačenih i porobljenih naroda kao na neutuljivim ognjevima? Ko bi drugo održap tu vjeTu u konačnu pobjeđu, u slobodu, osim Partije i Tita, osim onih koji su neprestano držali svoju čestitu i zaštitničku ruku put najrasplamsanijeg. životođavnog žarišta sveljudske slobode — velikog Sovjetskog Saveza? Niko, i po sto puta niko! To je neporecivo dokazao naš dalji politički razvitak, to je potvrdila ona jednospona slivenost Partije oko Tita, i svih naših naroda oko Partije. Ujedno, to razjašnjava zašto su Partija | Tito postali organsko jezgro naših naroda, zašto su oni postali oličenje njihove neizmjerne ljubavi, njihovih svih nađanja, njihove „nepoštedne, neviđene i najplemenitijom krvlju najčestitijih narodnih sinova iskupljene slobode. To razjašnjava zašto su sv! naši narodi u Partiji i Titu gleđali. zašto gledaju i zašto će gledati zalogu svoje sudbine, tvorce svoje slobode. Zato što su još od Njegoša naučil: »Gda kad glavu razdrobiš tijelu, u mučenju umiru členovi«, j

Rukovođeći radnim masama naše| zemlje, a sami rukovođeni velikim

Adresa: uredništva | administracije: Francuska 7 — Telefon: 28098

SEDAM TeTOBISKIH CODINA “#Jednodušnost i dostojanstvenost

Utisci sa jedne reonske partiske konferencije

Saziv Petog kongresa KPJ izazvao je još veći, novi polet u trudbenič-

načelima nauke Marksa, Engelsa, Lenjina i Staljina, Partija i Tito razvijaju neprestano dalje naš opšti druŠštveni preobražaj. našu revoluciju. Oni povezuju radništvo i radno seljaštvo u čvrst savez, dopunjuju i produbljuju bratsku ravnopravnost naših naroda i ostvaruju socijalističke zahtjeve radničke klase Jugoslavije, uklanjajući sve prepreke i obezbjeđujući sve uslove za brz i nezadrživ razvitak socijalizma u našoj zemlji, za njegovo blagorodno i blagotvorno cvjetanje, u interesu mira i demokratije u svijetu.

Radeći na tekovinama oslobodilačke borbe naših naroda i razvijajući te, tekovine na viši, savršeniji stepen, Partija i Tito izgrađuju socijalističko društveno uređenje, ali ne nasilu i sticajem nekih »nesvjesnih« okolnosti, nego svjesno i pošto su za to obezbijeđeni svi objektivni i subjektivni uslovi. I svi uspjesi na tom velikom putu novih pobjeda praćeni su sve žešćom odlučnošću i poletom naših radnih ljudi, sve vatrenijom predanošću i sve bezgraničnijom ljubavlju zahvalnih naroda.

Svakodnevne radne pobjede, bezbrojne i bez poraza, najbolji su dokaz da naši narodi, svi naši čestiti ljuđi idu za i sa Partijom, za i sa Titom, baš zato što su mepokolebivo

/

BBOGRAD,

UTORAK, 13 JUL 1948

i.

uvjereni đa će ih oni u izgradnji Ssocijalizma voditi sigurno kao što su ih vodili sigurno kroz narodnooslobodilačku borbu za svrgavanje buržoazije i veleposjednika, pljačkaša i gulikoža radnih ljudi grada i sela. Partija i njeno rukovodstvo, koji su bili kadri da saberu sve zdrave, odlučne, revolucionarne snage za odlučujući boj, i da taj boj pretvore u pobjedu, da poslije tog pobjedonosnog boja ostvare sve svoje velike zamisli, rukovodđeći se isključivo opštim interesom naših narođa i naših iskrenih prijatelja, potvrđuju đa su oni i najdosledniji čuvari ne samo svih tekovina naše narodnooslobodilačke borbe, već i svih dostignuća naše sigurne socijalističke izgradnje.

Uwslovi za pobjedonosan ishod bitke naših narođa, započete Sedmim i Trinaestim julom, bili su manje uvjerljivi od uslova, kako spolinih tako i unutrašnjih, pod kojima se vodi bitka za ostvarenje našeg Petogodišnjeg plana privredne izgradnje i kulturnog preporoda naše zemlje. Oni koji su bili malodušni onda, završili su kao izdajnici i kukavice; oni koji ne vjeruju u sopstvene snage naših naroda danas, završiće kao nevjernici i odđrodi koji nijesu ni dostojni da uživaju povjerenje naroda.

. Branko DRAŠKOVIĆ

'Književnici i umetnici za narodni zaiam

Književnici, likovni umetnici, kompozitori i pozorišni trudbenici Jugoslavije odazvali su se jednođušno uplsivanju narodnog zajma. Članovi Udruženja književnika Srbije upisali su za narodni zajam ukupno 760,750 dinara. Književnik Branko Ćopić upisao je 100.000 dinara, Jovan Popović 90.000, Ivo Andrić 80.000, Radovan Zogović 50.000, Isidora Sekulić 40.000. Po 30.000 dinara upisali su Milan Bogdanović i Milan Dedinac; po 25.000 Oto Bihali-~Merin i Oskar Davičo.

Članovi Udruženja likovnih umetni-' ka Srbije upisali su 1,067.000 dinara. Po 50,000 dinara upisali su: Sreten Stojanović, Lojze Dolinar, Vladeta Petrić i Živojin Vlajnić; po 30.000 dinara' Stevan Bodnarov, Anton Huter, Đorđe Andrejević-Kun, Boža Ilić, Mate Zlamalik i Radeta Stanković; po ZORO Trifun Mrkšić i Miloš Golubović. Članovi Udruženja „kompozitora Srbije (37 članova) upisali su 255.000 dinara, među njima Mihovil Logar 40.000, Krešimir Baranović 30.000, Milan Ristić 25.000. Mihailo Vukdragović 20.000, Milenko Živković 15.000, Nikola MHercigonja 12.000, Petar Konjović 12.000, Oskar Danon 11.000. Josip. Slavenski 10.000, Stanojlo „Rajičić 10.000, Predrag Milošević 10.000, Stevan Hristić 10.000.

Pozorišni radnici Beograda takođe su se jednođušno ođazvali upisivanju narođnog zajma. U beogradskom Na= rodnom pozorištu upisano je ukupno 790.000 dinara. Od članova i pozorišnog osoblja upisali šu: Fran Novak9o= vić 15.000 dinara, Velibor Gligorić 12.000, Ljubiša Jovanović 11.000, Hugo Klajn 10.500, Aleksandar Marinković 10.000. Stanislav Bajić 10.000. Milan Đoković 10.000. U Jugoslovenskom dramskom pozorištu ukupno je upisa-

~. no za narodni zajam 990.750 dinara.

Eli Finci upisao je 10.000 dinara. Tomislav Tanhofer 8.000, Joža Rutić 7.000 itđ Treći pozorišni ansambl u Beogradu. Gradsko pozorište. dalo je za narodni zajam ukupno 76.500 di nara.

U MNarodnoi Republici Hrvatsko], kao i u svim ndšim republikama, književnici, likovni umethici, pozorišni i muzički radnici pristupili su oduševljeno upisivanju narodnog zajma. Književnici, okupljeni u Društvu književnika Hrvafske, dali su ukupno 619.000 dinara Najveću svotu upisali su Vladimir Nazor (150.000 dinara) i Miroslav Krleža (130.000 dinara), zatim Joža Horvat (60.000 dinara) Marin Franičević upisao ie 20.000. Jure Franičević 15.000. Po 10.000 dinara upisali su Vjekoslav Kaleb, Mihovil Kombol, Ranko Marinković, Marijan Matković i Grigor Vitez.

Likovni umetnici Hrvatske dali su za narodni zaiam ukupno 579.750 dinara. Najviše su upisali Antun Augustinčić i Vanja Radauš (po 70.000 dinara). zatim Marijan Detoni i Vojin Bakić (po 20.000). Krsto Hegedušie (15.000) i Omer Mujadžić (10.000 dinara). Članovi i osdblje Narodnog kazali-„ šta u Zagrebu upisali su 1,087.500 dinara narodnog zajma, među njima Tito Stroci 25,000, Ivo Tijardović 20.000, Jakov Gotovac 90.000 Reberšak 14.000, Josip Gostić 13.000, Oskar Harmoš 11.000, Vilma Nožinić 11.000, Milan Saks 10.000, Marijana Kovalski 10.500. }

Nedostaju podaci ge članove Udru-. ženja kompozitora Hrvatske.

U Sloveniji književnici su upisali ukupno 396.250 dinara narodnog zajma. Miško Kranjec upisao je 40.000, Josip Vidmar 30000. Oton Župančić

25.000, Perdo Kozak 25.000. Po 20.000 .

dinara upisali su France Bevk, Edo. Kocbek, Tone Seliškar i Eler. 15.000 dinara upisao je Juš Kozak,

Likovni umetnici Slovenije upisali su za narodni zajam 305.000 dinara. Boris Kalin dao je 45.000 dinara, Božidar Jakac 35.000, Slavko Pengov 25.000 i Gojmir Kos 18.000.

Slovenački kompozitori dali su ukupno 220.000 dinara. Za pozorišne radnike Slovenije nedostaju podaci.

Članovi Udruženja književnika Bosne i Hercegovine upisali su 93.000 dinara narodnog zajma. Najveću svotu upisao je Isak Samokovlija (25.000 dinara). Likovni umefnici Bosne i Hercegovine upisali su 255.500 dinara (sli kar Ismet Mujezinović dao je 60.000), pozorišni radnici 450.000 dinara (naj= više je upisao Ljudevit Galić — 20.000 dinara), kompozitori i muzičari 55.000 dinara, ·

U Crnoj Gori članovi knjiženvika upisali su 18.000 dinara (Janko Đonović 10.000, Mirko Banjević 5.000 i Radule Stijenski 3.000). Od likovnih umetnika Petar Lubarđa upisao je 25.000 dinara,

Članovi Udruženja književnika Makedonije upisali su 100.500 dinara. Blaže Koneski upisao je 20.000, Venko Markovski 15.000, Vasil Iloski 15.000, Slavko Janevski 11.000 itd.

· Ja kažem dan

Udruženja '

kim masama naše zemlje. Odanost Partiji koja je vodila narod do pobede u oslobodilačkom ratu i vodi ih na pobjedonosnom putu ka socijalizmu., trudbenici hoće novim podvizima da dokažu i tako proslave kongres svoje Partije, predvodnice naroda, I u svakom pojedincu koji se zavetuje Partiji i Titu opravdano rastu ponos i uzdanje. U jeku pripre= ma za Kongres, koji se održava posle jedne „pobedonosno završene etape narodne revolucije a pred novim pobjedama u borbi za socijalizam, došla je famozna Rezolucija Informbiroa, puna neshvatljivih optužbi i kleveta. Ta Rezolucija, koja ide tako daleko da poziva članstvo naše slavne Partije na pobunu protiv rukovodstva, nije pokolebala našu Partiju, nije unijela u nju čak ni zabunu, ni nedoumicu, Linija naše Partije proveravala se u najtežim ispitima, i svi članovi Partije, i svi frudbenici odani Partiji odbijaju nedostojne klevete. Uvrede nanesene s one strane s koje se nisu očekivale i s koje nisu smjele doći, sa strane bratskih partija, bolne su, Svakoga komunistu i patriotu Jugoslavije boli, duboko boli neistina ubačena u međunarodni radnički pokret, No u tom iskušenju naša Partija pokazala se tako jednodušnom, tako monolitno čvrstom, moralno tako visokom i čistom, — da to jedinstvo i ta čistota moraju izazvati priznanje i onih koji joj O8sDOravaju sve što je ona izvršila u korist demokratskog fronta u svetu. Ni traga nervozi ,ni traga neodgovornim ispadima, — i u najvećoj uvrcđenosti i u najvećem bolu članstvo naše Partije pokazalo je dostojanstvo, ono dostojanstvo za koje je dao primer naš Centralni komitet i naš voljeni drug Tito, bez koga se naša Partija, naši narodi, naša zemlja i naša istorija ne mogu zamisliti. Konferencije za izbor delegata za Kongres održane su u celoj zemlji. U velikim zavodima, u jedinicama vojske i jedinicama velikih' ustanova,

od manjih ćelija do reona, na šeli-

ma, Delegati su izabrani, a među njima svi članovi Centralnog komiteta, koji su mudrošću i požrtvovanom hrabrošću stekli nepokolebljivo povjerenje naših trudbeničkih · masa. Kao da je čitav narod, u teškom iskušenju, još jednom i još jače shva= tio šta je izvojevao, šta ima, šta vrijedi njegov sađržajni i poletni život, kakva je vrijednost onoga što Rezolucija Informbiroa vještačkom argumenftacijom hoće da ospori. — i šta znače ovi rukovodioci % kojima je radnička klasa i čitav radni narod krvno i nerazdvojno vezan,

Sve te konferencije, na kojima se u Svoj svojoj čistoti pokazalo lice Partije kroz stotine hiljada ljudiskih

Upućeno novinaru-klevetniku »Sad oni kažu da im Sovjetski Sa-

vez leži na srcu, no to je samo šu> plja đemagogija«...

Praški dopisnik lista »Unita«, ali to i još više »Imanite« i drugi,

Kađ kažem — volim je više od sve a, više od hljeba, od sebe sama, od viđa, tu zemlju sovjetsku široku, zastavu vijornu HLenjina — Bgovori srce i mnome govori vjera. i kad je sloboda, i kad su bile žice; r

kažem li: zažuđim smijeh to nije laž ni riječ licemjera

smirenih njenih daljina —

ko ti što kažeš i blatom prljaš mi lice!

Ja nijesam — znaš li — Iagao ni u dane tmurne

kan su sovjetskom sfepom harale divlje trupe, gradove Žegle ognjem kvislinške divizije; : nijesam lagao i klik moj: »S tobom smo, druže Staljine. 5 tobom smo, do krvi tvoji, Rusijo. zemljo Sovjeta;

za tvoje i naše sunce svud će krv da proevjeta!« —

— to nijesu bile riječi gole i laži tupe!

Kazaće sela naša, drumovi tvrdi i gore,

da li sam lagao — nek mrtvi fašisti progovore, ;

vojnike-satelite pitaj noseći glavu iz vatre, dajući vatru petama!..

S Dpoprišta što su pobjegli bez srama

Kad kažem: socijalizam građimo da kroz sve pore probije,

da je Sve naše što cvjeta, što raste, što se gradi,

naš je dan svaki, i đah fabrik-, i pruge, i luke,

i norma svaka, i zanos u brigađi,

kad kažem — socijalizam će i kođ nas da na sve pore probije, onda je tako, i nikako nije drukčije! rei

Ja kažem dan, i sunce na istoku, i Partija, i Tito,

a ti mi zboriš da dan je noć i tama! |

Gaziš po krvi hrabrih, po svemu što je bilo,

i gaziš po srcu, i gaziš po suzama!

Klevetu siplješ iz svog novinskog sita

i tvoja kleveta raste i od lista do lista skita, · zoveš u pomoć »Pigaro« i kumiš sve buržuje

— »drugovi, nek se čuje:

Titovi ljudi izdajom, bože, brode,

pakoste zemlji slobode!«

BS kažem — volim je više od svega, od sebe sama, od viđa, i zlobno lažeš: to trik je za zapadne račune! AI vide ljudi, ne vire noge moje iza atlantskog zida

ni kese moje nijesu dolara pune,

i nit sam išo da molim ni preisjzdnika ni kralja

i nijesam bizonija i nijesam šesnaest zemalja,

i nijesam sam, iako sam tvojom metom — .

na vlast sam došao borbom, — čist stojim pred cijelim svijetom.

Ja znam —'·

proći će laži, i blato spasti, sve io Što divlja sada,

i riječ blaga. i riječ druga ranu će da izvida; čista, prečista izrenmiče maša mm a ti pa šta li ćeš reći. đa li ćeš poginuti od stida, kud li ćeš licem, gdje li ćeš oči skriti

i gdje ćeš, gdje ćeš biti?...

Dušan KOSTIC

UTORKOM

lica, održane su sa dostojanstvenošću. Na njima se provjeravao rad, ukazivalo na nedostatke i probleme, isticani su dalji zadaci i davani su zavjeti-. Kroz stotine hiljada lica istupilo je lice Partije, kroz stotine hiljada glasova progovorila je Partija koja je, skoro tridesetogodišnjom borbom, iz najteže ·ilegalnosti, kroz narodnu revoluciju u uslovima „oslobodilačkog rata, postala jedina rukovodeća snaga u državi radnog naroda, u otadžbini ravnopravnih bratskih naroda. *

U tihom istočnom predgrađu Beograda, pod Zvezdarom, gdje se šire zelene poljane, i gdie uzan i siv gradski vidik zamenjuju široka i svijetla prostranstva, stoji zgrada okićena zastavama, a pred njom vlada vanredna živost. Stižu, stiču se i slivaju grupe delegata izabranih na sastancima osnovnih partiskih jedinica. Kroz koji čas počeće partiska konferencija — da pretrese rezultate rada, pronađe nedostatke, utvrdi zadatke, i izabere delegate za Peti kongres Partije.

Peti remn je jedan od onih krajeva Beograda koji su oktobra 1944 prvi susreli združene oslobodilačke snage Crvene armije i Narodnooslobodilačke vojske, U sjećanju ljudi ovoga kraja žive ti časovi besprimjernog oduševljenja koje je davalo snage za podvige i žrtvovanja, koje i sad daje hrane zanosu i plemenitora radnom takmičenju, Inače, ni prije toga lice Komunističke partije ovdje nije bilo skriveno. Tu su njeni borci nalazili pomoći i utočišta; mnogi od ovih delegata ispisivali su već prije desetak godina, ukratko, u parolama, na zidovima kuća i po pervazima ograda program i ciljeve Partije, "Snjegovi i kiše, kao ni bijes okupatora, nijesu uspjeli potpuno zhrisati te zapise; tu se i sad može pročitati: »Tražimo savez sa SSSR-om«, »Živela Crvena armija, zaštitnica slobode i nezavisnosti malih naroda«. U toku rata, ulice OVOg reona, kao i drugih eona Beograda, bile su dio velikog fronta oslobodilačkog rata. Sad, kad se s neočekivane strane uđara na temelje svih uspjeha naše zemlje, na monolitno jedinstvo naše Partije, ovi zapisi i tragovi na svoj način pokazuju neopravdanost i besmislenost neistina izrečenih protiv naše Partije.

Delegati se uspinju uz stepenice Okićene zastavama, kroz holove ukrašene slikama Lenjina, Staljina, Tita i najbližih saradnika druga Tita, Većiha delegata (56%) radnici su, industriski i zanatski; mnogi od njih nose značke Saveza boraca, mnogi imaju Spomenice, ordene za hrabrost, udar– ničke značke ili znake Omladinske pruge. Ima i drugih, često nevidijivih znakova učešća i žrtvovanja u oslobodilačkoj borbi: mnogi od delegata nose. ožiljke rana, rane i kursume s bojišta 1941 i 1942 godine, kad je jedini iskreni i djelatni saveznik Sovjetskog Saveza bila naša zemlja pod rukovodstvom Partije i Tita, U Komunističku partiju Jugo6lavije »nije se stupalo iz zapećaka i diskutantskih salona, nego iz prvih redova borbe za bolji život radnog naroda, iz streljačkog stroja naših brigada. iz neumornog rada za izgradnju socijalizma«.

Tu su svježa mladićka lica graditelja” pruga, mostova i nasipa, tu mladoliki i prerano osijeđeli borci, tu koščate i čvrste prilike radnika graditelja socijalizma, Na tim licima vide se fragovi brige i razmišljanja — uvređe i klevete koje su pale na našu Partiju bolno se odra-

· čavaju u svim razgovorima, mislima

i poslovima, Od njih se ne može spavati, one se ne mogu razumijeti, one peku i bole, — ali uvjerenost u istinu daje nove, neslućene snage.

Stari, sijedi borac Dobrašinović, nosilac Spomenice od 109041 i više odlikovanja, član Partije od 1942, otvara konferenciju. U radno pretsjedništvo predlaže šestorostrukog ud3irnika Stevana Lajtmana; radnika Nikolu Vojnovića, prvoborca triput raniavanog u ratu i člana Partije od 1942; radnika Milana Torbicu, nosioca Spomenice i člana Partije od 1943; Matildu Baruh, radnicu koja je osam puta proglašena za uđarnika, radnicu Ružu Petrović, člana Partije od 1944. i Danicu Milić radnicu kojia je postala direktor preduzeća. Njihova imena. njihovi likovi i\biografije dovoljno govore o njima — konferencija ih burno pozdravlja,

Sekretar reonskog komiteta Vojnović podnosi referat, u kome je ukratko ocrtao slavni, istoriski put naše Partije od Prvog osnivačkog kongresa do Pete zemaljske konferencije, kroz rat i period obnove i izgradnje zemlje. do Petog kongresa »pred kojim se nalazimo, čiji značaj

· je ogroman u borbi za izvršenje pla-

na i u borbi za mir, i koji će mnogo učiniti za pobijanje neosnovanih Jptužbi Informbiroa«. Referent iznosi vidne rezultate rada reonske partiske organizacije: zahvaljujući njenoj pomoći, sva preduzeća u Petom reonu :”vršila su na vrijeme svoje proizvodne planove; frontovska ovtganizacija oJačana je za 7.000 novih *la-

nova i izvršila znatne radove; Dpo- .

stignuti su uspjesi u borbi protiv unutrašnjeg neprijatelja, kao i u Organizovanju omladine i u učenju, U

BOM ah -

TAMAN U 2. dauhaji ip das“:

(

,

POSTARINA PLAĆBENA U GOTOVU

| —_— Ć– –—_ _--- --- PRIMERAK 3 DINARA

referatu su izneseni neđostaci u rađu i postavljeni dalji zadaci,

Prije početka diskusije pročitani su telegrami partiskih i frontovskih organizacija, Frontovci Zvezdare zavjetuju se da će u čast Petog kongresa dati još dvije hiljade dobrovolj=nih radnih časova, radnici precizne mehanike traže od delegata za Kongres da izruče »tople pozdrave drugu Titu, koji nas vodi putem učenja marksizma<lenjinizma k ostvarenju socijalizma i, koji jedini može opovrgnuti klevete i uvrede što su pale na našu Partiju i na nas«. Slijedi čitav niz felegrama iz osnovnih partiskih organizacija, Neki su vrlo kratki: »Drugovi. odbijte pozive na razbijanje jedinstva Partije, Živeo Politbiro s Titom na čelu!« Drugi su opširniji, puni objašnjenja i dokazivanja, Na lažne osude i bespravne pozive Informbiroa partijci poručuiu da »kle= vetničko izvrtanje istine, krunisano cjepačkim pozivima, treba odlučno odbiti,« da je stav Centralnog komitć4 ta naše Kompartije jedini mogući i ispravni stav koji treba podržati svim snagama.

Govornici u diskusiji po referatu iznose te iste poruke i zavjete partijaca koji su ih delegirali za ovu kon= ferenciju,

Mirko Danić, član Partije od 1945, radnik vješt u obrađi metala ali ne toliko u govorništvu, govori O Dpoboljšanju radne organizacije i meto= da u cilju smanjenja pune cijene kos štanja. »To će biti naš prilog izgradnji socijalizma, kojoj nas vodi drug Tito. Što se tiče neopravdanih op“ tužaba, za koje i naš obični frontovac vidi da su lažne i neosnovane, one ne treba da nas zbunjuju i smetaju u poslu, jer će, kao što kaže naš CK, istina pobediti«. 5:

Slični su i govori Branka Cvetkovića o narodnoj vlasti, Vasilija Oskanjina o značaju idejno-političkog uzdizanja, Mladena Zagorca o radu omladinskih organizacija, Svete Radovanova o unapređenju proizvod= nje u fabrici obuće, — ma O čemu govorili, oni ne mogu da se ne OsVInu na nečuvene uvrede koje su paič na našu Partiju i na stvaralačku adost graditelja, Oni strasno odbijihju te nepojmljive tvrdnje, i s uzbudenjem uzvikuju: »Drugovi, kažu nam da smo se udaljili od majke naše Partije, majke svih komunističkih partija, od Svesavezne komunisti”ke partije. Pa to je puka besmislica! “io je podla izmišljotina Hebranga i Žujovića!l« — »Drugovi, zar nismo na delu, a ne na rečima, dokazali, zar svakodnevno ne dokazujemo svbuJu ljubav i odanost prema zemlji socijalizma SSSR-u, prema njenom vođi i učitelju svetskog proletarijata, Stas ljinu? Zar tu ljubav nije zažegao iu nas usadio Tito? Imena Tita i Staljina, vođe naših narođa i vođe svetskog proletarijata, Za naš Su neraz4 dvojna, kao što su nam nepojmlj:vi cepački pozivi koje nam Je uputio Informbiro«...

Pri svakom pomenu imena Tita i Staljina delegati ustaju, Za sve njih, kao i za partijce koji su ih delegira= li, ta su imena nerazdvojna.

Gromoglasno klicanje i pljeskanje ori se dvoranom kad se pomene ne= raskidljivo jedinstvo antiimperijali= stičkog tabora sa Sovjetskim Save= zom na čelu,

»Knjiga iz koje sam naučila da čitam i pišem bila je Istorija SEP (b)# kaže radnica Evica Đuričić, član Partije od 1939. »Od Sovjetskog Save“

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDBLJNO

za smo naučili da gradimo socijali-

zam ,da radimo udarnički... A smo za naše današnje rukovodioce ne prosto zato što su nam rukovod:oci, nego zato što su dobri rukovodioci i što su bezbroj puta dokazali svoju odanost marksizmu-lenjinizmu i borbi radničke klase.

Riječi Evice Đuričić o prvoj knjizi na kojoj se učila, potresne su kao i činjenica da je posle oslobođenja u Makedoniji odgođeno šfampanje Buk-

vara da bi se prvo štampala Istorija -

SKP (b). Dvadeset govornika ističe stvari koje se ne daju razbiti: oda=

dvije.

nost naše Partije stvari socijalizma, ·

i jedinstvo Partije i njenog rukovodstva u toj odanosti, Povjerenje član-. stva u vodstvo nije slijepo, — ono ja provjeravano kao i linija naše Par= tije u praksi narodne revolucije,

Kao prvi delegat partiske organi- ·

zacije- Petog reona izabran je drug

TBidvard Kardelj, član Politbiroa CK .

KPJ. i taj izbor, kao i izbor svih na” ših najviših rukovodilaca za delegate

na Kongres, još je jedan dokaz toš

jedinstva,

Dok se delegati biraju, pred zgra” dom se okuplja masa radnika i rađnica: svi oni shvataju veliki značaj konferencije, i od nje, a još više od Kongresa, očekuju pobijanje teških neistina i uvreda koje su bačene na našu Partiju, na našu radničku klasu, na naše narode, na našu zemlju Omladinci s harmonikom igraju i pjevaju, pjesmu prekidaju poklici Titu i Staljinu, Kompartiji i Petom kongresu. Jedna ista misao vlada na konferenciji i u masi pred zgradom: istina će pobijediti,

Takvo je raspoloženje u cijeloj zemlji. Radeći još poletnije, stoječi

uz svoje rukovodisvo još čvršće, čla- ~

novi Partije i ogromno članstvo Narodnog fronta dočekuju Kongres.

M. L,

T TROAA 1— Tty-~ \ M

(Lava Na

ye, | | a x. *

7

. +