Književne novine

BMRT FASIZMU — SLOBODA NARODU! /

S

BROJ 9 . GODINA II

Prancuska 7 — Telefon: 28-098

O NASTAVI KNJIŽEVNOSTI

Pre deset godina — 27 februara 1939 — umrla Je Mađežđa Konstatinovna Krupska, životni drug i bliski pomoćnik V. I. Lenjina, član CK. SKP(b), sta-

zni boljševik.

N. K. Krupska (1869—1939) posvetila je sav svoj život borbi za pobeđu komunima, S Lenjinom ona je bila u &sibirskom progonstvu, s njim je provela duge godine evropske emigracije, pomagala mu vaspitavati prve boljševičke partiske kadrove, s njim se vratila 1917 u Rusiju i do poslednjeg dana neumorno učestvovala u izgradnji prve socijalističke države.

Posle pobeđe sovjetske vlasti N. K. Krupska postala je član Kolegija Narodnog komesanijata prosvete, a 19299 imenovana je zamenikom Narodnog komesara prosvete FPSFSR, na kojoj dužnosti je ostala do svoje smrti. Pedagog po struci, Nadežda Konstatino vna ostavila je niz radova i članaka iz oblasti vaspitavanja, narodnog prosv ećivanja i obrazovanja.

Donosimo članak

e »O nastavi književnosti« koji je značajan ne samo po mislima o ulozi književnosti u epohi izgradnje socijalizma,

nego i po

dragocenim podacima N. K. Krupske o Lenjinovim pogledima na literaturu.

_. Književnost je moćno sredstvo utičaja na pokolenje koje raste, Ona mu pomoći da shvati život, to, kako ve, kako dišu, ona može da ga nauči da se snađe među ljudima, da Bhvati što ih uzbuđuje. Književnost Kod da nauči prilaženju ljudima, ui na njih. Književnost utiče na moral, na vlađanje čovekovo, na njegov pogled na savet. Vrlo snažno utiše književnost na omladđinca, na oŠnladinu, na onaj uzrast kad se formira čovek.

Uticaj književnosti osobito je jak u | azmim , periođima, kad se menja društveno uređenje i u vezi s time Biari uobičajeni pogledi na pojave na međusobne odnose ljudi, Svaka Kknji= ševnost ne »zažiže srca«, ne vodi na= pred. Ima i takve književnosti koja vuče natrag, prema starom, koja muti pogled, dezorijentiše, Pred. tom činjenicom ne mogu 8e zatvarati oči, Takva književnost deluje kao otrov. Mireba se osigurati od takve kmjiževnosti, od njenog uticaja,

_ı Sve to govori o važnosti pravilnog

poštavljanja „nastave iKnjiževnosti u mašoj školi. No bila bi vrlo velika greška kad bi to proučavanje smeštali samo u Prokrustovu postelju pudžibemikax«, -

Pre nego što pređem na pitanje kako treba postaviti predavanje knjiševnosti, ja bih se htela zaustaviti na tom, kako je uticala književnost na

· Vladimira Iljića, šta je on uzimao iz

nje, . Vladimir Iljić je kao mlađić čitao vrlo mnogo beletristike.. Ana Iljinična pričala je, dđa je Vladimir Iljić u višim · razredima „gimnazije mmogo vremena posvećivao čitanju 'Turgenjeva, Iljić je dobro poznavao Gogolja, Puškina, Ljermontova, Njekrasova, Turgenjeva, Lava 'Tolstoja, Šče= drina, Dobro je znao Bjelinskoga, Dobroljubova, Pisareva, Hercena, Černiševskog. Lenjin je uvek vatreno govorio o

Čermniševskom, nazivajući ga »velikim

zuskim revolucionarom«, pisao o seljačkom demokratizmu Černiševskoga, o tome da je Černiševski u nepodnošljivim „uslovima zao da govori jstimu ili time što je ćutao, ili radi što je ismejavao liberale, Kod iševskoga Lenjin je učio da mrzi Nberalizam, liberalno frazerstvo, Uvek me je zadivljavalo, kako je dobro znao Lenjin čak i beletristička dela Černiševskoga, na primer »Šta đa se radi?«, kako ih je pamio. A daje li se šta u našim programimn o književnosti iz Černiševskoga, priča li se o Černiševskom, o njego“ voj revolucionarnoj delatnošti, njeovoj kmjiževnoj delatnosti? Ne. '·Upoređo s imenom _Černiševskoga THjić stamo pominje Dobroljubova. Za Dobroljubova se takođe nije našlo mesta u programima o književnosti. 'Dragocen članak, neobično vatreno mapisan, Lenjin je posvetio Hercenu. e misli Hercenove, ocena njegove Mloge i značaja treba da uđu u naše programe o književnosti. ' Mnogo puta pominje Lenjin pismo Bjelinskoga Gogolju, označujući BjeNimskoga pretečom ruske socijal-de-

i je, govori o mržnji kadetske Kdiaoocić prema Bjelinskom, na-

almanah »Vjehi«, koji je pokuao da umanji slavu Bjelinskoga kao bubbliciste, nazivao Bjelinskoga, DoDroljubova, „Černiševskoga vođama inteligencije. (Čaadajeva, Vladimira olovjova, Dostojevskoga »Vjehi« slave i hvale, ubeđuju da oni uopšte wisu inteligenti).

U članku »Još jeđan pohod na demokratiju« (1912) Lenjim, je, govoreći o 1905 gođini, rekao da je to bila godina kad se ispunio sam Njekrasova o vremenu kad neće seljak »ni Blihera, mi milorđa glupoga, nego BjelinskoMa i Gogolja nositi s pijace«.

»Došlo je ono »vreme« koje je priželjkivao jedam od starih ruskih demoblcrata. Trgovci su napustili trgovimu ovsom i počeli korisniju trgovimu — demokratskom jeftinom brošžurom, Demokratska knjiga je postala pijačni prođukt, Onim idejama Pjelinskoga i Gogolja, koje su Šane te pisce dragima Njekrasovu,

i svakom češstitom čoveku u RuBiji, bila je prožeta ta nova pijačna Književnost ,.. . |. Kakav nemir! — uzviknula je po svom sopstvenom ubeđenju obra-

Šovana, a ustvari prljava, odvratna,

ugojena. ma sobom zadovoljna liberalna” Oj kad je ugledala Bivarno kako »narod« nosi 8# piri pismo Bičunekogš OE OUNe strogo uzevši, baš je to — ? i ligenteko« pismo -— proglašiše »Vjehie, : Mumo odobravanje Fozanova-NoPO i Amtonija-Volinskoga«.

Ne znam, objašnjavaju li nastavnici deci zbog čega su i kako su mr= zeli Bjelinskoga liberali i crnostoti-

naši. A to se može objasniti prosto

i sahvatljivo.

Iljić je hteo đa masama bude pristupačno ne samo pismo Bjelinskoga Gogolju. On je hteo da im postanu pristupačna i dela Lava Tolstoja. Evo šta je pisao tim povodom u vezi sa smrću L, Tolstoja:

»Epoha pripremanja revolucije u jednoj od zemalja koju su pritisli feudalci, obeležila je, zahvaljujući tome što ju je Tolstoj genijalno osvetlio, korak napred u umetničkom razvitku celog čovečanstva,

Tolstojuumetnik „poznat Je sasvim neznatnom broju ljudi čak i u Rusiji. Da bi njegova velika dela postala za= ista svojinom svih, potrebna je

borba i borba protiv takvog društve-

N. K, Krupska

nog poretka koji je ogudio milione i desetine miliona na mrak, zastrašenost, robijaški rad i bedu, potrebna je socijalistička revolucija.

I Tolstoj ne samo što je đao umetnička dela koje će mase uvek ceniti i čitati kada sebi stvore ljudske uslove života zbacivši jaram: spahija ikapitalista — on je sa izvanrednom snagom umeo đa iznese raspoloženje širokih masa Kkoje ugnjetava savremeni poređak, da prikaže njihovo stanje, đa izrazi njihovo stihisko osećanje protesta i negodovanja. Pripadajući uglavnom epohi 1861—1904 godine, Tolstoj je izvanredno reljefno ovaplotio u svojim delima — i kao umetnik, i kao mislilac i propovednik — crte istoriske originalnosti cele

prve ruske revolucije, njenu snagu i

njenu slabost«, \

Lenjinovi članci jasmo ukazuju šta treba davati iz Tolstoja u programima o književnosti i kako treba davati, kako analizirati ta dela, s kakvom ocenom im treba prilaziti.

Ali oni koji prave program o književnostti teraju Lava Tolstoja u stražnji deo dvorišta i ne daju iz njega baš ono što treba. Ako je Iljić smatrao da je potrebna socijalistička revolucija zato, da bi Lav Tolstoj postao pristupačam masama, trebalo bi ozbiljno razmisliti: šta i kako treba davati iz Lava Tolstoja omlađini u programima o književnosti,

Odmah posle Oktobarske revoluci= je Lenjin je tražio nova izdanja kla-

sika, tražio je da se dela Hercena, Černiševskoga, Bjelinskoga, Dobroljubova, Lava Tolstoja, Njekrasova,

Gogolja, Puškina i drugih izdaju u jeftinim edicijama koje će ući u masovne biblioteke,

Turgenjeva je Lenjin ocenjivao kao liberala, koji se priklanjao umerenoj, monarhističkoj i plemićkoj konstituciji, ali ga je znao dobro, On je navodio iz »Lovčevih beležaka«, iz pripovetke »Burmister«, epizodu u kojoj

„»kulturni« spahija zbog toga što za

ručak nije bilo zagrejano vino, bez vike i buke, poluglasno daje nalog: »Naredđi tamo za Fjodora« t. j. određuje da ga odvedu u konjušnicu.

Mnogo citira Iljić Njekrasova, koji je bio jedan od najomiljenijih njegovih pesnika.

Mnogo citira Ščedrina — navodi Ščedrinove opise evolucije ruskog liberala, koji moliod vlasti »reforme«. »po mogućstvu«, produžava time, što moljaka: »pa makar nešto«, i završava večnim i nepokolebljivim stavom »u skladu s podlošću«. Nekoliko puta citira Iljić njegov izraz »u šklađu s podlošću« ı đrugi ščedrinski izraz: »uši ne rastu više čela«. Iljić uzima i Ščedrinov tip Judđuške Golovljova iz »Gospode Golovljovih« i tip Balalajkina iz »Savremene idile«, Vidi se kako je obuzimao Iljića

eh Ččedrinov nad „moretkom

koji ga je okružavao, Treba li davati

Ščedrina u udžbeniku RKnjiževnosti?, -

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVN

Adresa uredništva i administracije:

{ 7 i 5

My

Ti

i BROGRAD, UTORAK, ı MART 51949

Treba, Treba pokazati šta je on ismejavao, Satira Gogoljeva, satira Ščedrinova mnogome.nas uči. Ona nas uči da kritički zagledamo u Život, Treba samo jasno postaviti pitanje o tome, čemu ge treba smejati. Postoji razlika između kritike i kritike. I Lenjin uzima iz »Crtica iz gogoljevskog perioda ruske Kknjiževnosti« Černiševskoga opis površne kritike, kad čovek ne zna čemu se smeje, Uzme čovek u ruke »Doživljaje Čičikova« i počinje »kritikovati«: ŽČi-či-koV „.• čhi-čhi.., Ah, kako je smešno«,

Jedan od zadataka udžbenika knji- i

ževnosti jeste — da nauči kritikovati. Baš zato u udžbeniku književnosti analiza umetničkih dela mora zauzimati vidno mesto. ;

Analiza dela, neraskidivo povezana 8 analizom „stvarnosti, jedan je od glavnih delova udžbenika književno“ sti. Nije tako važno da se u razredu pročita što više umetničkih dela, važno je da se uzme tipično, da se da svestrana | marksističko-lenjinistička ocena tih dela, da bi se učenik naučio crpsti iz umetničkog dela shvatanje života, đa bi se naučio »videti« život u čitavoj njegovoj dubini i razgranatosti, Znati oceniti pročitanu literaturu neobično je važno, Mi ne možemo držati učenika večno na uzici, Potrebno je đa se on sam zna šnaći u delu, da ga zna pravilno oceniti. Tađa se neće zbiti ništa, ako mu slučajno dođe u ruke i kakva starudija. On će biti zaštićen od štetnog uticaja te starudije. Naravno, ne samo udžbenik knji ževnosti, nego i čitav program, čitav karakter školske i vanškolske delatnosti učenika treba da pomaže nje=

pravilnom prilaženju umet= ničkim delima, ali udžbenik književnosti treba da tu igra vođeću ulogu, da naoruža učenika neophodnim merilima, Ja neću dalje navoditi citate iz Lenjina, Primetiću samo da je on koristio neka dela kao karakteristične do

kumente,. koji slikaju istinski položaj

stvari. Mnoga književna dela daju tako jarku sliku društvenog uređenja, kakvu ne daju nikakvi statistički zbornici, Lenjin je umeo da iskoristi takva dela za svoje zaključke, On je za tu svrhu koristio Uspenskoga, Koroljenka i dr. U našoj epohi izgradnje socijalizma umetnička književnost ima ogroman značaj, i zbog toga o udžbeniku Književnosti treba dobro razmisliti, podvrći ga širokoj javnoj oceni, Pre svega važam je izbor umetničkih dela. Treba dati dela savremenih pisaca koja su najviše umetnička, najviše iđejna, pokazati kako wu tesno povezana ta dela sa životom, kako osvetljavaju život, pomažu đa seu njemu gshađemo. Treba dati analizu

nekoliko umetničkih dela koja đezorijentišu čitaoca, zamućuju njegovo saznanje, Treba uzeti ne samo savremenu beletristiku, nego i publicistiku koja daje analizu stvarnosti, Na savremenim piscima, na savremenim publicistima treba dati merila onoga, šta treba cemiti u umelničkom delu. Potrebno je da učenik shvati ogroman značaj socijalističke književnosti, shvati njon zadatak — da nauči mrzeti

ugnjetavanje, eksploataciju, »sve ne=

dostojno, podlo, zlo«, ćiftinsko, malograđoamsko. Potrebno je da učenik shvati, da gocijalistička književnost mora da oštri pogled, da uči gledati istini u oči, mora da uči shvatati ]jude, njihove težnje, oduševljavati, jačati volju. Potrebno je da se shvati šta je to klasni karakter književnosti, potrebno je dati merila koja će pokazati na vodenicu koje klase leva vodu ovo ili ono umetničko delo.

Udžbenik književnosti ima tako o-

groman značaj s gledišta komunističkog vaspitavanja, đa njegovo stvara= nje ne može biti delo nekolicine na= stavnika-praktičara, nastavnika književnosti i nekoliko pretstavnika nau=ke o književnosti, Značaj tog udžbe= nika prelazi đaleko granice pedagogike . ; ' Naoružavši učenika shvatanjem uloge književnosti na jarkim primerima današnjice, potrebno je prođubiti to shvatanje proučavanjem klasika. Istorija književnosti ne sme da buđe nekakav zadatak koji služi sam sebi, nego mora služiti boljem shvatanju današnjice, savremene Kknjiževnosti, s jedne strame, i boljem shvatanju istorije — s druge strane. PoSljednji zađatak {fraži tesnu povezanost udžbenika istorije Kmjiževnosti s udžbenikom istorije. U strukturi programa ta veza mora biti predviđena, Književnost mora više nego bilo koji drugi predmet da počiva na inicijativi dece. Neophodno je potrebno razviti kođ njih interes za Kknjiževnost i: čitanje, davati im &piskove liferatune koja se preporučuje s odgovarajućim beleškama: potrebno je da đeca rađe sistematske izvode iz dela koja su čitala i da obrazlažu zašto gu ispisala baš ta a ne druga mesta, zbog čega su ih baš ta mesta zainteresovala, Neophodno je potrebno da deca stignu sve do pisanja recenzija ocena knjiga, Pisanje dela ima potpuno osoben značaj pri prorađivanju literature...

Pravilno · postavljanje predavanja književnosti ima ogroman značaj, danas više nego bilo kađa. Treba samo znati razbuditi inicijativu. kod dece, naučiti ih kolektivnom rađu u danoj oblasti, organizovati njihovu inicija= tivu, priteći im u pomoć, (1932)

N. K. KRUPSKA

DVA PUTNIKA U SNJEŽNOJ RAVNICI

Krenula su u jutarnjoj magli

dva pulnika cestom tihom, ravnom. Pokreti im užurbani, nagli,

dok trepere mišlju poodavnom.

Korak gradu stazom snježnom kreće, Jedan drugom ređa glase znane: ovim poljem međa dijelit neće

u proljeću brazđe zasijane.

Eh, proljeće, kad ćeš plavo stići!

Biće rađa, veselja i znoja.

Iz njiva će zelen klas iznići sve u znaku upornoga boja.

Razgovor se tiho odmotava,

Šta sad mari što su mrazna jutra. U riječima narasla otava,

iz govora diše novo Sutra.

Zakružiće glasi pobiednički, Neka sunce sipa vrelim mlazom, u sušne će dane zajednički zagrliti njive vođojazom.,.

A u jesen s komšijama svojim pretresaće ono. što su čuli: svojoj sudbi kapu ću da skrojim, jer smo život snažno udahnuli.

Buka usred kuće rasvjetljene, i gomila, stajaće na tremu. Raspravljaće seljaci i žene, a starci će čuditi se svemu.

Zadruga će zajedno na branje; poviće se i kukuruz Žuti. Završiće jesenje oranje,

prije neg” što stigne vjetar ljuti.

Mraz je steg'o, penje še uz leđa, Jeđan drugom glase ređa vnane. Po poljima neće šarat međa, ni mutiti proljećne im dame,

||

| Biolodan GALOGAŽA

IKA JUGOSLAVIJE

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

UTORKOM

PRIMERAK 8 DINARA

· Protest slovenačkih knjizevnika · zbog izgreda fašista prilikom Prešernove proslave u Dorici

Trinaeštog februara ove godine, fa šistička rulja u Gorici na brutalan način onemogučila je goričkim Slovencima prošlavu stogodišnjice &mrti Franca Prešema, Povodom toga Društvo slovenačkih književnika u Ljubljani uputilo je Ssleđeći protest javnosti: .

»Godine 1925 fašisti u Gorici onemogućili su u Narodnom domu Dproslavu koju je porobljeni slovenački narod fada priredio u spomen svog genija — pesnika Franca Prešerna. Varvarstvom i nacionalnim ugnjetavanjem počeo je fašizam svoj pohod.

Ove gođine — 24 godine poslć toga događaja, a godinu dana otkako je deo slovenačke zemlje prepušten Ttaliji uz obećanje da će poštovati sva nacionalna prava Slovenaca fašističke bande štapovima su napale slovenački narođ u istom građu i u istoj sali, i onemogućile proslavu u Spomen stogođišnjice Prešernove smrti,

Ovo se đesilo sa znanjem italijan= skih vlasti, desilo se uprkos evih obaveza prema našem narođu, određenih mirovnim ugovorom, Ponovo je počelo nasilje.

Pitamo: šta bi bilo kađ bi se kod nas neko samo zakačio, ma primer, o Dantea? Zar Italijani to ne bi, opravdano, objavili celom svetu kao najveći kulturni i politički skandal? Za nas France Prešem ne znači ništa manje nego za Italijane Dante, ili što za svaki narod znači njegov najveći pesnik, njegov genije,

Pošto sticajem prilika, u kojim. je živeo ugnjetavan i porobljen naš mali narod, Prešern nije mogao postati poznat celom svetu zar da se zato dozvoli đa se kalja njegovo ime. Zar da se zato što je deo slovenačkog naroda nečovečnom nepravdom prepušten Italiji, dozvoli da ovaj narod bude ponovo prepušten ugnjetavanju, da ne sme više proslavljati 8VOE borbenog pesnika! i

Fašističke bande koje su razbile or vu proslavu, kao i oni koji su „ovo dozvolili i koji su ih zaštitili, misle da se zbog nekog Prešerna niko na svetu neće pokrenuti i uzbuditi, Italijanska buržoazija misli. da | može produžiti politiku nasilja onde gde je morala prestati posle poreza 1943 godine«, ed

Kultumi radnici Jugoslavije za slobodu.

Koruske M

Savez književnika i Savez {druženja novinara Jugoslavije organizovao je 28 o. m. u sali Jugoslovenskog dramskog pozorišta „predavanje: „o temi: Slovenačka Koruška u kulturno-političkoj istoriji Slovenačkog. Naroda. Predavanje, 'kome je prisustvovao veliki broj istaknutih kulturnih radnika iz Beograđa održao je General ni Sekretar Saveza udruženja novinara Miroslav Vitorović.

”)

Ovogodišnje noljske državne ngtpjrade za knjizevnost i umelnosi

Na dan 29 decembra prošle godine podeljene su u Poljskoi prvi put državne nagrade za: Književnost i umetnost, koje će se ođ sada dode“ ljivati svake podine, Svaka nagrada iznosi po 500.000 zloti (70.000 dinara).

Prvu državnu nagradu za književnost dobio je Lucijan Rudnjicki za delo »Staro i novo«. Iaucijan Rudnjicki (rođen 1882 godine) od svoje mladosti nalazio se u redovima boraca za bolji život radnog naroda. Još kao mlad radnik hapšen je i osuđivan na progonstvo. Bio je istovremeno radnik i pisao za radničke novine, uređivao nekoliko listova i godinama mislio o delu koje je želeo da napiše, u kome bi izneo istoriju rađničkog pokreta u Poljskoj. Pišući svoje autobiografsko delo »Staro i novo« Rudnjicki je dao ne samo istoriju svog života i uzdizamja, već i istoriju poljske radničke klase od kraja devetnaestog veka do danas. »Staro i novo« je ustvari njegovo prvo književno delo (prva i jedina njegova priča objavljena pre trideset godina oštala je nezapažema). Nagrađa dodeljena Rudđnjickom pretstavlja vidno priznanje ovom zaslužnom Književniku, poniklom iz radničke žRlase, koji je svoj život povezao sa borbom proletarijata. Književna kritika ocenila je knjigu kao jedno od posleratnih književnih dela naibližih socijalističkom realizmu, za koji se sve više zalaže savremena „napredna poljska književnost.

Nagradu za muziku dobio je pro fesor kompozicije i klavira na Visokoj školi u. Katovicima, Boleslav.-Vojw tovič. Vojtovič je rođen 1899 godine.

očeo je da komponuje 1998 i od ta-

a dao niz značajnih dela. izvođenih kasnije sa velikim uspehom u Poljskoj i inostranstvu, u Beču. Pragu i Parizu. Dobio je niz nagrađa za svoja dela. Među njegovim delima komponovanim posle rata treba spomenufi Drugu simfoniju „(»Varšavsku«) i »Kantatu u &lavu rada«.

Nagradu za plastičnu umetnosti dobio je vajar Ksaveri Dunjikovski (rođen 1875). Dunjikovski je jedini poljski vajar koji je povezao svoje stvaralaštvo sa životom svoga naroda. Proslavljajući pre dva meseca pedesetogodđišnjicu „svog umefničkog rađa, Dunjikovski je poklonio državi &va Svoja dela koja je stvorio u toku toga perioda, sa željom da tini činom neposredno doprinese kultiurnoj izgradnji nove narodne države.

Nagradu za pozorišnu umetnost dobio je reditelj Leon Šiler (rođen 1887), koji se celoga života borio za stvaranje pozorišta pristupačnog „narodnim masama. Ceo njegov rad ispunjen je. tom težnjom, ali je tek posle oslobođenja, u novoj Poljskoj, doživeo da ostvari svoje ideale, —

Novi zakon o izdavačkoj delalnosli u Cehoslovaćčicoj

Ovih đana čehoslovačka vlađa prihvatila je nacrt zakona o izdavanju i širenju knjiga, nota i reprodukcija likovnih dela. U čehoslovačkoj je izdavački sektor bio sve do sađa u velikoj meri u rukama privatno-kapitalističkih preduzeća. To je imalo za posledicu da se izdavalo mnogo štetnih knjiga i bez vrednosti, kako domaćih, tako i prevedenih. Doskora se još uvek štampalo mnoštvo reakcionarnih, narodno-demokratskom poretku neprijateliskih knjiga. U izdavačkoj delatnosti nije bilo plana koji bi odgovarao kulturnim potrebama trudbenika. Prema nacrtu novog zakona, koji će biti u najskorije vreme podnesen na odobrenje Skupštini, izdavačka delatnost oduzeće se iz privatnih ruku. Svako izdavačko preduzeče imaće svoj određen delokrug rada, Na taj način otstraniće se konkurencila 1 moći će se najekonomičnije deljena hartija.

Prema nacrtu ovog zakona, čija je linija određena kulturnim inieresima radnih masa, Knjige će smeti da izdđaju samo državni organi, političke stranke zastupljene u Skuptšini, jedinstvena

sindđikalna organizacija, kulturne, pri

.vređne i socijalne organizacije, zatim

narodna i komunalna pređuzeća, preduzeća koja še bave spoljnom trgovinom i međunarodnom. špedicijom, kao i zadruge i društva koja prema svome da rasturaju knjige i

iskoristiti do=”

vremena

Jedan deo nacrta zakona obuhvata odredbe o planiranju izdavačke delatnosti. Plan o izdavačkoj delatnosti određuje „Ministarstvo informacija, u saradnji sa Centralnim „izdavačkim savetom kao savetodavnim organom.” iii ia pupak eye Ca i DPI

U BEOGRADU SE OSNIVA VUKOV I DOSITEJEV MUZEJ J

~ 1947 gdilini proslavljena je stogodišnjica pobede srpskog narodnog jezika i pravo pisa. Tom prilikom donela je Vlada. NR Srbije odluku đa se osnuje Vukov muzej. Već iste godine obnovljena je roana Ruča Vuka Karadžića u Tršiću, a prošle, 1948 godine, pristupilo se daljem uređenju Vukove kuće, prošireno je dvorište oko njegove kuće, itđ. Danas je Vukova kuća u Tršiću ustvari mali muzej, posvećen uspomeni Vvclikog reformatora srpskog knjiševnog jezika. , Isto tako, krajem 1948 godine proslavljena je u Beogradu stočetrdesetogodišnjica od osnivanja Dositejeve Velike škole, Ministarstvo prosvete NR Srbije stavilo je u zadatak Zavodu za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NR Srbije da restaurira Dositejev lice] u Beogradu. Sa-> da je Dositejev licej restauriran i pretstavlja jedan od najvećih naših spomenika kulture iz početka đevetnaestog veka. Vezujući značaj, ulogu i rad Vuka Karadžića i Dositeja Obrađovića, doneto je rešenje da se u Beogradu osnuje »Vulov i Dositejev muzej«, koji će biti smešten u obnovljenom Dositejevom liceju. Muzej će imati zadatak da prikuplja, čuva, prouča– va i izlaže materijal koji je neposredno vezan za Vuka i Dositeja (njihova pisma, rukopise, prva izdanja i druge predmxite); dalje, sav pisahi ı štampani materijal koji se odnosi na Vuka i Dositej:) kao 1 ogtali materijal koji upotpunjuje prikazivanje vw kome su radili Vuk Karadžić i