Književne novine

BTRANA 4

KRJIŽEVNEINOVINE:

. JEDAN POGLED NA POEZIJU MLADIH

(Nastavak sa treće strane)

izađu iz raznih zastarelih poetskih okvira.

Ono što toj romantičarskoj osećaj.

nosti i entuzijazmu ne dozvoljava da dopre do istinitijih, dubljih sađržaja naše stvarnosti, što pesnicima onemogućava da snažnije realistički zahvate u zbivanja oko &ebe, to je njihov još uvek površan, šemaltičan na. čin pristupanja savremenoj tiemalici. U njihovim stihovima ima više mladalačke | „usplahirenosti, verbalnih eksklamacija i razneženih izliva nego pravog emocialnog „intemziviteta, više nekakve anarhistične ratobor= nošti nego prave borbenosti:

Bve to ja volim.., i mnogo više, i zvijezde, za njih bih čašu digao. _ A za Republiku sva duša diše! Pehar bih krvi i život dao, | Impnuću golim mačem po tužaljkama +! ; : — strofama, ne mari ništa što sam djetinjih godina. Spreman Bam da se svađam i da se e tučem s vama, da vam prospem čašu otrova i vina! (Vladimir Čerkez: Poziv)

To neprekidno stanje ushićemosti i zadivljenosti Pred svakim mprizorom koji pesnik ugleda pred očima, neumereno predavanja spolinim, čulnim utiscima, nastojanje da se pesma održi u jednoj stalnoi povišenoj, us Kkliktaloj intonaciji, doprinosi da se stihovi često razliju u jednoličnu kaskađu zvukova, u primitivne i Jake ritmičke periode, oslonjene na pramu sonormošst reči:

Dani rastu

TO, brže od nJjih ljudi. Pozdrav šalje zima, letnji sumrak plav. U toi zemlji, s žitom zreti mam je svima; njenim zrakom ščšeljan opiti se

; sav.

(Slobodan Galogaža: Rađosna priča o do-

movini).

| Takvim „postupkom poetizacije Btvamosti, lirskog prožimanja čoveka i prirođe, zamagljuje se viđik u stvaran život, gube se konture živih, delujućih ljudi i odlazi se u jdealističku interpretaciju društvenih od. nosa. U tim poetiziranim slikama i idiličnim opisima prirođe ne vidi se novi lik našeg čoveka. koji svojim radom i snagom volje i Svesti &avlađuje prirodu, preobražava lik svoje zemlje i menja odnose u društvu; on je tu bezbrižni putnik lutalica kroz cvetne pređele bez oznake vremena i mesta, u kojima je sve čuđesno lepo i idilično, gde ljudi povazđan žive u nekom prazničkom raspoloženju, bez većih briga i neđaća: "i

I lako počneš pesmu o jutru

— rano se sunce na krovove toči; ugleđeš traktor na belom putu

i devojku neku i njene oči,

Negde zamiriše bagrem iz šumarka,

pa zapevaš glasno: rodno selo moje!

— zdraviš se sa svakom grupom seljaka,

sa svakim susretom niču pesme nove. (Vasa Popović: Kroz moje selo pevam o jutru).

ba se u pesmi ne spominje trakftotrista ili brigadirka s pruge,e bi se moglo zaključiti da pesnik peva o zemlji u kojoj se građi socijalizam, u kojoj se vodi svakodnevna, neprestama bitka — koja'nije ni laka ni idilična — za uništenje Kklasnog neprija=telja i ekonomsko uzdizanje naroda. Tu se život odvija u nekom pastoralnom, bukoličnom ambijentu, u drevmoj zemlji Arkadiji, gde arhaični Svet pastira i jaganjaca „bezbrižno provodi dane:

U dolini se razleva svirka iz zovine svirale

, i plavi jutro našega dana: | " pred suncem iđu skađa, svirala i pesma : čobana. (Vuk Trnavski:. Svitanje)

Takva idealizacija &eskog života, u danima kada sve vidnije nastaje Socijalistički preobražaj našeg sela, kada se sve više zaoštrava klasna borba i seosko stanovništvo sve brojnije Masvaja, oblike kolektivnog privređivanja, znači objektivno korak u ma= zad, afirmaciju starog, patrijarhal=~

| nog načina života i poetizaciju preži”

–_

velih društvenih odnosa. Taj pomalo

ge neumoran se pokazao Jura Ostović-Brko, a dobro ga je pomogao i Jakov Tonković. Propaganda »seljačkih prijatelja« protiv ove zadruge bila je žestoka u cijelom kotaru, Hajde, pričala je ta propaganda što osnivaju zadrugu oniu Babin=Bo= toku, oni su u ratu stradali, osiro“ mašili, ali što će to ovima u Prozoru! Međutim, zadrugari se nisu na to O= svrtali i dalje je »karavana prolazila, a psi su iz prikrajka uzalud na nju lajali«. Na godišnjoj skupštini već prve godine rezultati zadruge su vidni. Trudodan im iznosi 112 dinara, Među najboljima nagrađuju se i ističu kao primjer: Bunjevčević Nikola, Ostović Lucija, Žubrinić Mila i Dubravčić

„Pave, Bunjevčević Nikola je kovač.

Zadovoljno se kucka po džepu u kojem se nalazi darovama Knjiga: Eh, nije je bilo lako zaraditi — smješka 'se zadovoljno, Da, zaista, na to primanje on može biti ponosan. Pedeset i šest dana radio je Nikola na zadružnoj vršalici od rane zore do kasne večeri, tako reći ne silazeći 8 mašine. A Dubravčić Pave vođi ra čuna o zadružnim konjima. On bez pretjerivanja kaže: — Volim to na'še blago. Konji me poznaju i iđu za mnom kao psići, Nemam razloga udarati konje, jer kad im je teško VO-

· ziti sokolim ih riječima i bolje im ta| ko pomognem, nego da ih kamdži-

jom tučem, Teško je Pave dosada živio, Rađio je cijelog života kao sluga kod otočkih trgovaca, I za tu jadnu zarađu sajmenim danom kupovao Triikuruz i tako godinama živio 8 porodicom na kukuružnjaku, Rijetko je koje godine zaklao svinju, i to male= nu, kržljavu. A prve godine u zadruzi Pave je mogao uhraniti svinju od oko 200 kilograma, a sada hrani dvije povelike. Kađ nije radio kod trpgovaca, grbio se nad zemljom seoskih gazda, Slikovito Pave to opisuje: —

arhaičan viđ »vraćanja prirodi«, i pored svog optimističkog akcemta, u suštini znači udaljavanje od stvarno. sti, od života namoda.

Idilizacija naše šsocijalističke izgradnje, koju zapažamo kođ „đ(švećeg dela mlađih pesnika, najčešće je plod njihovih nastojanja đa svoju poeziju što više lirski oboje, đa joj dđadnu što više svoga ličog individualnog akcenta. U toj težnji za što punijim izražavanjem svojih intimnih osećanja, sVoOg umutrašnjeg života, mlađi pesnici ponekad otstupaju od onih poletnih i vedrih motiva, koji preovlađuju u njihovim stihovima, i tra. Že nove akcente u izražavanju osećanja bola i tuge, nemirnih rašpoloženja i tragičnih motiva. U tim pesmama nema +turobnih i mračnih akcenata, beznadđežnosti i misticizma, onog opšteg osećanja bespuća i uzaJudnosti svega, koji je preovlađivao u predratnoj građanskoj lirici; ono što mlađi pesnik danas oseća kao bol i tragiku, to su strađanja i patnje naroda pod jarmom neprijatelja, stranop osvajača i domaćih eksploatatora; to su iskrema, čovečanska osećanja tuge za umrlim dđrugom, čežnja za rodnim krajem, đubohki bol nad prizorom popaljenog ognjišta i u bijenih drugova, bol koji je i prkos, i mržnja na neprijatelja, i vera u pobedu narođa. Takvi gu stihovi česti u mlađih pesnika, i u njima ima iskrenih akcenata i đuboke emocije (Risto Tošović: »Ni tebe đjevojko ne= ma«: Radomir Konstantinović: »Znam đa nećeš čuti moj glas« i drugi). Ali ono što tim stihovima često ne dopušta da dublje i snažnije realistički izraze istiniti patos i tragiku zbivanja to je izvesna bolećivost i razneženost nađ tužnim i tegobnim prizorima, koje pesnik opisuje, pomalo starinski, elegični fon u kazivanju, površno i šematično pristupanje uvek istim motivima, koji se obrađuju po ustaljenom, „banaliziranom „Rkalupu. Tako se samo u zbomiku poezije mlađih, koji je izdao Nopok, može nabrojati šest pesama sa istim motivom starice majke koja tuguje nad umrlim sinom ili željmo očekuje njegov povratak, |

Ta jednoličnost u „#tematici, ošlanjanje na ustaljene kalupe, kojima su se služili pesnici u prošlosti, neumešnosšt da se u našoj stvarnosti, koja je tako bogata motivima, otkri=ju novi aspekti, nove mogućnosti umeftničkog oblikovanja, pokazuje da mladi pesnici nemaju još dovoljno stvaralačkog daha, inventivnosti i mašte. Mnogi se od njih još uvek oslanjaju na Stare romaptičarske šablone, na starinske retorične obrte, u kojima preovlađuje neki površno &entimentalni prizvulc, malograđansko sladunjavi odnos prema životu, koji je tuđ našem novom čoveku:

Ja osećam da me čvrsto grli

mis'o tvoja i pogleđa žar,

i povorka dobrih reči hrli

pravo k meni, k'o najdraži đar.

Osećam te pokraj sebe; ti me

svud nežnošću brižnom pratiš, znam,

Čime da ti ođužim se, čime?

TI šta đa ti za uzđarje dam?

»Želela bih da prvi u četi

i brigadi budeš, dragi moj«. —

Oj, poleti prostorom, poleti,

reči moja, pravo k srcu njoj... uBranimir Živojinović: Bdenje u brigađi).

Ni taj cvrkutavo površan, razneženo raspevani 6taro-romantičarski ritam, kao ni elegično-sentimemtalni, čeznu-. tljivj stihovi ma intonaciju Jovana Grčića Milenka, koji se kod nekih drugih mladih pesnika mogu naći, ne mogu istinito da prikažu noć u brigadi, život na radilišktu, ljubav mlađića i djevojke, ne mogu da izra= ze &uštinski nov, revolucionarni sadržaj našeg života. Ta „privrženost zastarelim izražajnim sredstvima, nesposobnost da se izađe iz konvencio" nalne romantičarske frazeologije i šablonskcih semtimentbalno lirskih Štimunga čini da se u poeziji mlađih javlja izvestan raskorak između sadržine i forme, između tematske pod. loge, uzete iz &eavremenosti, i pesni" čkog izraza, koji je odgovarao davno prevagiđenim sadržajima li respoloženjima. Kroz takvu umetnički površnu jnterpretaciju: maša Wtvarnost ukazuje se vidljivo uprošćena i deformisana, a ono što je u njoj, u liku

Čim okrene proljeće, gazde okreću glavu prema meni, (treba im njego va radna 6naga), A čim okrene jesem i gazde okreću glavu od mene (Pave im više ne treba i boje se đa bi on mogao nešto od hjih tražiti), Pratio sam ja politiku — nastavlja Pave, i Radićevu i Mačekovu, Prije ovog rata 6lušao 6am o komumistima samo najcrnje, kao o nekim Čarugama, A sad tek znam što su oni i što je to Partija. Brate, Partija rješava boli sirotinje, Sada, kuda komunisti — tuda i ja, Oni rade i bore se za mene, a ja ću za njih...

Proljeća 1948 osmovama je i zadruga »Rađe Bobića« u Starom selu, To je omanje razvučeno selo blizu Otočca, Zemlje malo, a i priličmo je ne= plodna. Ljudi su se bavili i zemljom i nadničarenjem „gazdama i frgovcima. Prve godine u zadruzi je trudodan dostigao 90 dinara. Najozbiljnije su poteškoće Wvladame, Do godišnje skupštine podignuta je velika zadružna staja. Sad ona u centru šela privlači svačije oko, — Eno je, — šapću vanzadđrugari — uspjeli su! Ma da, iđe im sve od ruke, Uzalud naše špekulacije, najbolje će biti odlučiti se čim prije.., l

Među zadrugarima 8 najvećim brojem trudđodđana je i omladinka Anka 'Uzelae, Ona u selu najviše čita i njene su omiljene knjige »Uzorana le» dina« i »Kako se kalio čelik«.

Među starijim ljudima naročito se au zađruzi ističe Mile Diklić — Muja. Tako čovjek u godinama i bolestam na nogama, javio se i pošao na kurs za brigadire, -

— Kako ti zadrugari? — pitam ga, đok on Ćulljiv i ozbiljan „poslužuje goste, — Eh kako! Svi imaju kruva i obučeni su, a kuda ćeš više u prvoj godini, kad znaš kako se kod naš prije živjelo,

našeg čoveka suštinski novo ostaje poetski neizraženo ili tek verbalno, nevešto naznačemo,

Težeći da izbegnu takve zastarele, banalizirane romantičarske šeme, mnogi pesnici traže nove izražajne mogućnosti, nastoje đa nađu nove, bogatije i amažnije akcente u svome prikazivanju naše nove stvarnosti. Da bi izrazili svu složemost, bogat" stvo i raznovršsnos{i sadržaja, koje im pruža naša stvarnost. oni nastoje da postignu snažniji intenzitet emocije, bogatiju slikovitost jzraza, immpresivne, jarke tonove, tragaju za smelim, neubičajenim metaforama, za življim i raznovrsnijim ritmom, za reljefnim i plastičnim oblicima (Vesna Parun, Branko Rađičević, Anfomjje MarninKović). Onda kađa počiva na pravil. nim iđejno-tematskim osmovama, kada služi realističkom „oblikovamju

. stvarnosti, kada „umetnički vemo i

adekvatno odražava sadržal, takvo nastojanje za obogaćenjem umetničke forme, za iznalaženiem novog, sna. žnijeg izraza, ima svoje puno umetničko opravdanje. Ali se kodi mladih pesnika ta težnja za slikovitim, bogatijim izrazom, za jarkim i sna_ žnim metaforama često pretvara u artistički manir, u lažno movatorstvo i formalističke igrarije. Tu se motivi savremenosti gube i rasplinjuju u simboličnim, apstraktno zamišljenim slikama:

Došlo je mnoštvo ruku svakojaka soja,

one su prekrile brdđa i zasienile veče.

Ruke sa vesla i ruke s razboja,

ruke pastira i ruke drvosječe.

(Vesna Parum: Ruke domovine). Sirim ruke da zagrlim ruke”

Što pođižu, ziđaju, građe. (Antonije Maninković: Oslobođeme ruke).

Kloneći se banammosti i đdeklara* tivnosti, mladi pesnici često zapadaju u mufme i bizarne slike, u intelektualističke konstrukćije, u efekte nasilno tražene nagomilanosti i barokne raskoši metafora. Formalistička istraživanja odvode ih češto do ugvajanja sredstava i metođa predrane muodđernističke poezije, koje pokušavaju da prenesu na savremene teme i njima izraze nove sadržaje, uzete iz maše stvarnosti. Prirodno je da se u takvom lažnom i artificijelmom osvetljenju đeformiše stvarnost, da se teme iz savremenog života pre. tvaraju u gole apstrakcije, koje služe samo kao slučajna polka za igra. rije duha i mašte: Vlast je u sjememci lana, u klasju koje zriie. u naoštrenom srpu, u žetelačkoj pjesmi Vlast je sve što danas pod nebom ovim bdi{ie, na brdu i na drumu, u krošnji i u česmi. (Vesna Parun: Naša vlast).

Pronalaziti znake preobražaja „našeg života u bilju, u stenama i drveću, animirati sve đuhove prirode i sabrati ih u neku mitsku zajednicu, udahnuti im mističnu &nagu da vladaju nad životom i menjaju &vetove, a ne videti nigde u celoj toj pantejstički zamišljenoj, na volšeban način. oživeloj prirodi čoveka, graditelja, soci-

' jalizma, kome pripada vlast, njegov re=

alni lik, ne videti revolucionarni smisao preuzimanja vlasti od strame naroda, — to znači zatvarati oči pred istinitim prizorima života, osuditi sebe na ropsšku poslušnost svetu utvara i varki.

Dok jedni među mlađim pesnicima neguju metaforičnost stiha, iđu za obiljem i raznovrsnošću mpoefskih figura, za snažnim i plastičnim izrazom, drugi pokušavaju da nađu nove mogućnosti peotskog izraza u diskretni= jim, blago nijansiranim, pastelnim. to= novima, u jednostavnim. ovlaš osemčeniim slikama, koje treba više da na= znače, da sugeriraju poetsku viziju nego da je opišu. Često se cela pesma svodi na đesetak stihova, na nekoliko lakih poteza paletom, u kojima je uhvaćen jedan trenutni pokret, jedva vidljiva impresija:

Na Zelengori ima jezero, kažu,

očima smo ga vidjeli.

Gdje su glasovi znani i neznani?

Kudđa su,

kako su

mestali.-.

| Na Zelengori ima jezero, – putevi mu bjelinom zavija: (Jure Kaštelan: Jezero na Zelengori).

Tim „poštupkom „jedva vidljivog senčenja stvari, razlamanja slika na nekoliko bledih, nestalnih kontura, dobija se dematerijalizovana, irealna projekcija stvarnosti, u kojoj se ljudi preobražavaju u vazdušasta, vanzemaljska bića, koja svakog trenutka mogu da iščile, da nestanu s vidika. Tu reči služe samo da dočaraju i sugeriraju transcenđenfalnu viziju stvarnosti, i postepeno gube svoj prvobitni, realni smisao, U stihovima nekih mladih pešnika ima nečega od poezije nejasnih šlutnji, nedorečenih emocija, cd poetizacije iracionalnih gibanja, od razaranja i atomizacije objektivne stvarnosti, što su sve mogli da nađu u Sšsavremenoj literaturi Zapada, na-

~ ročito kod francuskih pesnika, — i ako

takve antirealističke tendencije mne dobijaju kođ nas ozbiljnije razmere niti se primenjuju u-svolim ekstremnim oblicima. Ali se one opažaju i u

" onim stihovima mlađih, gde kao pođlo! ga stoje realni sadržaji naše stvarno-

sti: .

| Brđo je zrcalo, ođ stijenja i ođ mjeseca, Koga ću da potražim, za ruku, Pripucam, đa ne budem sam.

2. Cigaretu čvrsto zagrizam i snatrim o Dpuški o dvadeset pušaka o stotinu pušaka. jarkom — pa u strelce... (Ante Zemljar: Za mnom hajka po otoku). }

Takve antirealističke tendencije, koje se ispoljavaju u iskidanosti rečemice, u razlaganju misli na trenutna, kapriciozna raspoloženja „u efektima nasilno tražene sažetošti izraza, pretstavljaju najopasniju stranputicu za mlađe pesnike, koja vodi u krajnji formalizam i idejno boespuće.

Sve ove različite formalističke tendencije pretstavljaju mnajčešće plod iđeološke neizgrađenosti mladih pisaca, nedostatka šire kulture, sigurnijeg umetničkog ukusa i idđejno-političkog merila, kojim bi se rukovodili u izboru svojih književnih uzora, Mlađi piSci se nedovoljno oslanjaju na borbene i snažne tradicije naše napredne književnosti, ne trude se đa u svome radu nađu kontinuitet sa naiznačajni.jim. postignućima naprednih pisaca iz periođa između dva rata i narodnooslobodđilačke borbe, koja mlađi pisci još uvek nisu dostigli ni u iđejnoj sna= zi ni u poetskim kvalitetima. Kod nekih od njih ima i izvesnog lažno avan= gardistički izražemog prenebregavanja naprednih tradicija naše književnosti, koje ih često odvodi na idejne stranputice. |

I pored ponekih zastranjivanja i Jutanja, poezija mladih, u izvesnim svojim najboljim „postignućima. svojim osnovnim i najplodnijim tokovima, ulazi već poštepeno u okvire opštih razvojnih tenđencija naše literature. U tim „okvirima „pesnička „mnastoiania mlađih, koja iz početničkog stadija, u kome šu se doskora nalazila. već preJaze u zreliji, umetnički plodniji rad, dobijaju svoje posebno važno mesto i značaj, A to nalaže i posebnu, što budniju i,predaniju brigu o niihovom razvoju, o njihovom delovaniu u našem kulturnom životu, danas i u budućnosti. Zoran MIŠIĆ

Novi upravni odbor Društva književnika Hrvatske Na godišnjoj skupštini Društva hrvatskih Književnika izabram je novi upravni odđbor, u koji su ušli kao pretsednik Slavko Kolar, potpretsedni ci Marin Frančević i Vlado Popović, sekretari Petar Šegedin i Grigor Vitez, blagajnik Šime Vučetić i člano“ vi Miroslav Krleža, Gustav Krklec, Vjekoslav Kaleb, Novak Simić i Jo-

ža Horvat.

| BROJ 9D

· Izdavačka delatnost Makedonije | O u 1988 godini .i

! Izdavačka delatnost u MNarodmoj Republici Makedoniji, za razliku od ostalih naših republika, počinje tek od oslobođenja naše zemlje.

Shvatajući značaj Knjige za KkultĐurno podizanje narođa, Komunmistička partija Makedonije već prvih dana po oslobođenju. organizovala je svoje izdavačko preduzeće »Kultura«. Sem toga, osnovano je i državno izdavačko preduzeće (Državno Kknjigoizdatelstvo na Makedonija). Nešto kasnije, Zemaljsko veće Narodne omladine Makedonije omogućilo je formiranje omladinskog izdavačkog preduzeća „»Nopok«. Osim ovih preduzeća postoje i izđavačia odeljenja pri glavnim odborima Narodnog fronta Makedonije i Amtifašističkog fromfa žema Makedonije,

U početku, rad sva tri preduzeća bio je ograničen i skoro neznatan, ali se iz godine u godinu sve više proširivao, pružajući našoj javnosti sve veći broj dela ne samo makedonske i jugoslovenske, već i wtrane literature,

Po svome delokrugu najznačajnije je, besumnje, izdavačko preduzeće »Kultura«, koje izdaje knjige isključivo iz oblasti marlksističke Jiterature, dela klasika | marksizma-lenjinizma, kao i članke i govore naših najviših partiskih rukovodilaca,

U toku prošle, 1948 godine, u izdanju »Kulture« izašlo je preko 30 knjiga i brošura od domaćih i stranih autora, Među njima valja istaći Lenjinova dela »Korak napred dva koraka nazad« i »Marks i Engels«, zatim. dela Staljina »O velikom otadžbinskom ratu u SSSR-u« i »Marksizam i pacionalno i kolonijalno pitanje«. Pored ovih, »Kultura« je na makedonskom jeziku izdala i priličan broj kmjiga sovjetskih teoretičara i naučnika, u kojima se raspravljaju pitanja o Partiji, kao na primer, »Partija i narod« od Borisova, »Engels i Partija od Selezanova, »Članci i govori o Partiji« od Ponomarjeva i dr, Iz oblasti političke ekonomije u izdanju „ovog pređuzeća izašao je »Kratak pregled ekonomike · „pretkapitalističkih formacija« od Ostrovitjanova, »Socijalistički plan narodne privređe u Sovjetskom Savezu« od Kursia, »Osno• vni zađaci novog Petogodišnjeg plana« od Gotovskog. U nizu ostalih knjiga, posebno mesto zauzima makedonsški prevod Engelsove knjige »Ludvig Fojerbah i kraj nemačke klasične filozofije. U toku prošle godine izdavačko preduzeće »Kultura« štampalo je materijale sa Petog kongresa Komunističke partije Jugoslavije, kao i govore i članke rukovodilaca naše Partije, u kojima se razmatraju problemi naše izgradnje i našeg privrednog i političkog života. Od ovih, svakako, na prvo mesto Valja istaći Knjigu Josipa Broza Tita »Izgradnja nove Jugoslavije«, zatim »Članke« „Milovana Đilasa, »Privredne probleme FNRJ« od Borisa Kidriča i članak MBlagoja Neškovića »Zaoštravanje klasme borbe«, Osim toga, »Kultura« je na makedonskom jeziku objavila i pisma, koje je našoj Partiji uputio CK SKP(b), kao i odgovore našeg Cemtralnog komiteta.

Sličan delokrug ima i izđavačko ođeljenje glavnog odbora Narodnog fronta Makedonije, koje „izdaje tri biblioteke: političku, istorisku i » Bloknot« biblioteku (priručnike za agitaciju), .

U izdanju Zemaljskog odbora Narodnog fronta Makedonije u prošloj godini izišlo je ukupno 38 Kmjiga i brošura. U okviru političke biblioteke, od koje je do sađa izišlo 12 sve" zaka, objavljeni su govori „Josipa Broza Tita, članci E, Kardelja, M. Đilasa, B. Kidriča, M. Pijađe, V. Vlahovića, kao i materijali CE. KPJ povodom optužbi Informbiroa,

U okviru istoriske biblioteke objavljeno je pet „Kknjga, i fo: I. Mojsov: »BRP (k) i makedonsko

I na ovu godišnju skupštinu došli su delegati iz Svih ostalih zadruga iz kotara, Raspoloženje među pnisutnima je isto onako bodro i poletno kao na onim „okružnim lonferencijama. Narodno-oslobodilačkog odbora na kojima su se susretali učesnici borbe iz cijele Like. I ovđje se bije boj za novi Život, i ovdje se izmjenjuju borbena iskustva, Takvo raspolože= nje prelazi i na goste iz dela, neza“ drugare, koji su svi došli da počaste zadružnu skupštinu. I gledajući sve ovo što se oko njih zbiva, oni razmišljaju, odvaguju svaku riječ i stvara= ju sudove i zaključke, I kada se javlja jeđam seljak da bi ušao u zadrugu, prostorija 8e prolama od poklika, pljeskanja i vike. Sa svih strana ljudi jure k molitelju, čestitaju mu i drmusaju mu ruke, primajući ga od srca u svoju zajednicu.

' Među gostima, fu je i Rađe Naprta, pretsjednik zadruge iz sela Poduma, On me poziva da godišnju skupštinu njegove zadruge, a kad mu pričam kako bih imao posla i ne bih mogao doći, vidim da mu je to žao i da ga to pomalo i vrijeđa — jer, kad je bilo vremena za ostale, kako onda baš da ne buđe vremena za njihovu godišnju skupštinu. Naravno, kako onda ne otići i u njegovu zadrugu?,

Selo Podum ima lijepi položaj, zemlje mu ocjedne i izložene sumcu, 'OU selu je zadruga osnovana prošle godine. Godišnja skupština održava se u posebno pregrađenom dijelu novoizgrađene ogromne staje, Pretsjeđnik zadruge Rađe, omanji krupan čovjek, ispričava se: — Znaš, za ovu godinu „moramo skupštinu održati ovdje, a dogođine već ćemo ovaj utiBak: popraviti kad izgradimo nove prostorije, Glavnu zaslugu za osniva~– nje zadruge ima pretseđnik Rade. Sudjelujući u mnarodnooslobodilačkoj

borbi vidio je kuda se kreće probuđena snaga radnog seljaštva i u zadrugu je pokrenuo ljude, U zadrugu je unio svojih triđeset jutara zemlje. Svršio je nižu poljoprivrednu školu u Križevcima, pa u selu služi kao ugoram gospodar. I kad su srednjaci i sirotinja vidjeli kako on unmaša svOju lijepu, bogatu zemlju, zamislili se: ba kađ on prvi u selu ide u zadrugu, a što ćemo mi čekati i čemu ćemo se mi boljem nadati? I gs njim skupa ušle su u zađrugu dvadeset i dvije porodice,

Kroz godinu dama zadruga je koraknula snažno naprijed. — Najgora je prva godina, — priča Rade, — ne znaš što ćeš prije, hoćeš li što oko zemlje, hoćeš oko blaga, hoćeš li podići staje i dvorišta, Pa se nekako vrtiš oko svega toga, juriš ovamo i ona= mo, dok jednog dana ne vidiš da tre ba rađiti s više sistema, Te prve godine mne smiješ paziti na »trudodan«, već brate, podmetni leđa gdje je najteže, ne izmiči se ni iz kakvog pošla, jer tu nemaš koga prevariti, tu ako ha poslu zabušavaš, varaš samoga &ebe_- Truđođam prve godine iznoši 112 dinara. Najbolja četvorica u zadmuzi su: Perica Uzelac, Mićo Ćurčić, Milica Grubor i Milka Ćurčić. Skupština riješava točku po točku dnevnog re-

da brzo i složno. U atmosferi ove za-

jednice osjeća se pirsnost i drugarstvo, Zadrugari izabiru za tajnika Anku Ćurčić, Anki su ustaše ubili dva brata i oca, Anka ne preza ni pred najtežim zađacima, zna ona: alko sam ne potegneš, kako ćeš drugima reči — upri!l ; Perica Uzelac najvredniji je među ljudima zađruge. Pola wvog vijeka služio je kod &eoških bogataša Kangrga. Pola života dao je njihovim njivama i njihovoj kući, Plaćali su ga kako su htjeli, Danas, kad Perica

prolazi mimo svojih bivših gazda, oni ga zaustavljaju: — Ej, Perica, jadam ne bio, propašćeš, čovječe, Rastrgnut će te ta tvoja zadruga. Žao nam. te, Perica. A. Perica, ne budi lijen, odvraća: — Žao i meni vag gazda, Grunt vam veliki, a nema vam ko u šelu više raditi, pa se pyetrgoste sami, M, — smješka se obješenjački Perica misle gazde ako su mi pili snagu godinama, da su mi i mozak popili. Jok, neće više raja u šake gazda, odzvonilo je i njihovo vrijeme. T svako jutro tek zora zabijeli, Perica pješači sedam dugih kilometara od kuće do središta zadruge. Tako mu je tako daleko kuća, on se nije ni čaša kolebao pri ulasku u zadrugu,idanas on primjerom pokazuje kako se radi i kako se boni za svoju zajedmicu, ik

Krupna se bitka bije u našem selu, Promjene u ekonomskoj i duhovnoj strukturi sela đogađaju se preko noći. T koliko god je potrebno da književ-

„nik okreće svoje lice tvornici i pruzi,

toliko ga, ili još više, poziva današ selo, I ne samo Književnika! Istom snagom poziva. selo i glumce, muzičare, pjevače, slikare, filmske ljuđe,

' recitatore i sve ostale umjetnike

(— đa daju, ali u istom omjeru i da primaju), da bi baš danmas kađa je najteže pomogli naše selo koje je po” šlo u socijalizam i na tom putu Već osjeća pokretačku moć radosti prvih pobjeda. Te radosti — istine, treba kroz umjetnička ostvarenja širiti Ši“ rinama naše zemlje, đa one pokrenu čim prije sva srca i sve misli našeg radnog &eljaka, da bi mu put u novo bio shvatljiviji i pristupačniji,

Oea

Š Odgovorni '\wrednlk: Jovan Popović Beograd, Pranonska Broj 7 == Stamparija »Borba«, Beograd, Dečanska 31.

nacionalno pitanje«, M, Mmadevški: »Od partizanske prese do modđerne štamparije«, D. Zografski: »Kruševski mamifest«, K, Nikolov: »O makedonskoj naciji« i »Deklaracija VM RO (obedinena) i Majski manifešt«,

Pored knjiga objavljenih na makedonskom jeziku, u izdanju ŽBemaljskog odbora Narodnog i{ronta Makedonije zašao je na albanskom, i turskom jeziku referat Lazara Ko liševskog na Drugom kongresu Narodnog fronta Makedonije, kao i Rezolucija Petog kongresa KPJ, štampama na albanskom jeziku,

Državno kKnjigoizdatelstvo Makedonije izdalo je, samo u prošloj godini, 51 Kmjigu iz raznih oblasti, sa ukupnim tiražom od 528.700 primeraka. Državno izdavačko mpređuzećae Makeđonije nema posebnih bibliote ka, ali najveću pažnju posvećuje jždavanju udžbenika, i to ne samo na makedonskom već i na manjinskim jezicima, Tako je od ukupno devet izdatih udžbenika za osnovne i srcdnje škole sedam otštampano na albanskom i turskom. jeziku, U izdanju ovog preduzeća objavljena su na makedonskom #jeziku i dela iz ruške i zapadnoevropske Klasike. Pored knjige »Junak naših dana« od Ljermontova, decembra meseca. pro-

Ššle godine izišao je iz štampe i rows man »Kola Brenjon« od Romena Ro- ~

lana, Iz oblasti jugoslovenske publicistike treba spomenuti mafkedonski prevod »Mlade Bosne« od Vese< lina Masleše, a iz oblasti savremene makedonske Književnošti zbirke pes sama Blaže Koneškog, Slavka Jas nevskog i Goga Ivamnovsikog.

Da bi mlađim izvođačima pribavi lo neophodni horski repertoar, Državno Knjigoizđatelstvo Makedonije izdalo je i zbirku masovnih pesama makedonskih kompozitora, Štampana je sem toga i ilustrovana Knjiga za najmlađe »Babino vretfence«, prva knjiga ove vrste wu „Makedoniji, Shvatajući značaj marodne „pesme, Državno Kknigoizdatelstvo objavilo je pored albuma sa festivala u Bitolj i Štipu 1947 godine i pesme salmpljene na tim svetfkovinama, ja

Povodom sedamdesetog rođendana Dimitra Vlahova, potprefs altNarodne skupštine FNRJ, preduzeće jp izdalo jubilarmu «zbirku člemnka i govora D. Vlahova od 1924 do 1946 godine, a povodom nroslave četrde• setpetogođišnjice od „pojave knjige »Za makedonckite raboti« od P. K. Misirkova izdalo je brošuru »Za makedđonckiot „literaturen jazik« od Misirkova,

Treće po značaju jeste izdavačko preduzeće »Nopok«, koje izdaje knjige isključivo za omladinu i najmla» đe čitaoce, Pređuzeće »Nopok« objavilo je veći broj knjiga makedonskih i drugih jugoslovenskih autora, kao i stranih autora, od kojih su najviše zastupljena dela savremenih sovjetskih pisaca, Krajem prošle godđime u izdanju »Nopoka« izašla je iz štampe i prva zbirka proze i poezije mladih, koja je obuhvatila rađove kmjiševnila-ı |

Glavni odbor Antifašističkog fron= ta žena Makedonije izdđaje povreme= no popularne knjige i brošure, na menjene prvenstveno ženi ma Selu,

Prilikom značajnijih godišnjica i 'Udruženje „Književnika „Makedonije objavljuje jubilama «izdanja. 'iako su 1948 gođine u izdanju Udruženja, književnika Makedonije izišli „Književni zbornici >»Ilinden — 1903 i »11 oktomvrik. o , N KACAVOLU

BIBLIOGRAFIJA,

Onore de Balzak: Izgubljene iluzije. ROman. Tom I i II. Prevela Jelisaveta Ma?rković. »Bibiloteka svetskih Klasika«, izdanje »Kulture« Beograd, 1948, strana 937. Cena T i II knjige 110 dinara.

S. Ravčić: Američki kapitalizam i »ame= rički način Žživota«. »Politička biblioteka Beograd, 1949. strana 48, Cena 7 dinara.

orao pobi bi a Uuo a o a dG ave O dn omidoko i

REDAKCIONI ODBOR:

Jovan Popović, Čedomir Mindđerović, Marijan „Jurković, Ivan ·Potrč, Vjekoslav Kaleb, Isak Samokovlija, Janko Đonović i Dimitar Mitrev

PRETPLATA ZA KNJIŽEVNE NOVINE Za našu zemlju na 3 meseca 35 dinara, na 6 meseci % dinara i na gođinn dana 140 dinara, | Za inostranstvo: na 3 meseca 50 dinara, na 6 meseci 100 dinara i Da gođinu dGlna 200 dinara, Rukopisi se ne vraćaju.

Broj čekovnog računa 1—920503% Poštanski fah 61%,

—M