Književne novine

O

STRANA 4

— SUSRET NA SUTJESCI

»Stajali smo kraj Sutjeske misleći na pale drugove koji su izginuli na Tjentištu. Tađa je pored nas naišao drug Tito sa Vrhovnim Štabom. Švapski topovi su gađali stazu prema Barama. Ali Tito se nije osvrtao na paljbu topova, već je išaD naprijed, u susret njoj«

Kad zapjeva grlica u žbunju i zorom zaplovi oblak zalutali, opet sam 8 vama, drugovi,

i slušam vaše priče,

i trčim bosonog po obali,

Obilazim s vama sve kutke

gdje smo se nekad igrali, plićake kraji ade

i tajne gazove,

gutam zanesen priče o gusarima i esnuiem o bjegu =)

u zemlje daleke,

i rađujem se &avakoj riječi

i rukujem

i grlim sa svima.

Pjesma brigade doplovi sa skele

i smjeh 'kliktav vine &še nad rijekom.

Al dok ih željno očima pratim, ja čujem opet Sutjesku hladnu što huči kroz kanjone

i pljuska tvrde staze

kuda su prošle naše kolone.

T vidim našu četu

u stroju poslije bitke, ophrveni tugom

žalimo drugove.

I niko riječi da kaže,

i niko da glavu digne dok sumrak liježe umornr na Sutjesku i rovove,

Mnogo je humki Wraj građine u travi, svaki pogledom tamo

—-__--

voljene drugove traži,

a s tugom zlokobna misao srca ratničkih plavi:

»Koliko još će nas tako ostati đa bdije na mrtvoj straži«!

Mjesec je iza visokih litica Sutjesku obasjo u pjeni,

i nas pognute u tuzi,

i naša ratom opaljena lica. I opet su granate dizale visoke mlazove vode.

Al ništa nas ođ humki đa odvoji, i ništa naprijed đa krene — samo vidimo drugove što s nama neće stići nikad do Slobode!

'Al ko đa ste opet

8vi među nas stali

i smjehom izljubili četu cijelu, radost bljesnu u oku,

oživi sve na obali

— među nas dođe

Tito

u sivome šinjelu!

TI ko đa obasja

sav život pred nama,

mi krenusmo za njim

kroz jeku topova.

I — dok je nad Sutieskom

naš plotun grmio —

znali smo da je u nama on vječan ko zavjet vaših dalekih grobova!

Risto TOŠOVIĆ (odlomajk iz poeme »Omlađinska četa)

BILJEŠKE O DODIRU 5 PIONIRIMA

Ne jednom, sa zanimanjem sam posmatrao dječja lica kad su bila nečim zanimljivim zauzeta: napregnutost kojom prate predmet svoga zamnimanja ima — tako se meni uvijek činilo nečeg od one snage kojom se prima sjemenka određena da proklija i rodi plodom. U toj napregnutoj pažnji ima ređovno onog kretanja koie obnavlja život i neumoljivo vodi ka višim njegovim vidovima.

I neki dan, u Tuzli, prilikom pioniskih umjetničkih smotri, za vrijem= izvođenja programa, ta su mi se osjećanja ponovo nametnula posmaizajući mnoga dječja lica iz sela i grada. Možda sve one riječi, pokreti i melodije nisu budile konkretno dređene pretstave kod njih, još je taj svijet zvukova, boja i misli možda dobrim dijelom ostajao sam za Se, neprimljen da kraja, još možda nedovoljno formiran kao doživljaj — ali su nesumnjivo postojali svi uslovi za to: krajnja dječja radoznalost i još nedovoljno svjestan samoga sebe nagon za odražavanjem subjektivno doživljenog spoljašnjeg svijeta, i, u cjelini uzevši, tu je bio mlad, krajnje osJetljiv kolektiv koji je sadržavao u sebi bezbroj nenačetih mogućnosti najraznovrsnijeg oblikovanja nagomilanih utisaka. I, činilo mi Se, trebalo se nad tim zamisliti.

Ali neočekivano, pogled mi se zaustavi na licu jedne seoske djevojčice: iznad sve napregnute pažnje kojom je posmatrala igru mladih izvođača, na njenom licu kao neki otsjev iz daljine, kao neka nijema melodija beznadne „osamljenosti, lebdilo je na njemu nešto zabrinuto, sumorno, patničko. I kao kad čujete neki govor izdaleka. najprije nejasan, pa onda što bliže sve razgovijetniji i razumljiviji, tako i u meni postepeno raslo i postalo jasno pitanje: ima li igdje išta uzvišeno i sveto u ljudskom Žživotu čega se nije dotaklc obesvećujuči i unižavajući dojučerašnje antagonističko društvo, društvo eksploa= tatorskog, porobljivačkog sistema? Ne, izvjesno nema: i djetinistvo i starost, i ljubav i hrabrost, i čast i požrtvovanje — sve je bilo, sve je moralo biti uniženo i unakaženo. Ova djeca koja su podražavala pokretima i ponašanju svojih starijih i nesvjesno su upila i ponijela svu težinu sumorne prošlosti, svu nepravdu životnih us-

lova pod kojima su živjeli njihovi roditelji i ponijeli to na sebi kao TrTOo> bijaški žig. »Prokleta stvarnost« jučerašnjice izbila je i na ovom dječjem licu, osienčila ga tugom i teškom zbiliom života koju nije mogla da zbriše ni vedrina djetinjeg smiješka, ni sjaj očiju. Ne, možda mi nije ni danas još potpuno jašna sva razorma snaga jednog društva — mislio sam — koje se dijelilo na gospodare i gsluge, na eksploatatore i eksploatisane, koliko je đuboko zadirala u duše, koliko je u najdubljim dubinama podgrizala radost i snagu života,

Tom prilikom neizbježno mi se nametnula misao o dječjoj literaturi kao o jednom od najvažnijih zadataka, ne samo potome što te literature nema dovoljno nego i po tome Što Ona treba, i, osim toga, nikad — kako mi se u taj mah činilo — nisam jače osjetio. potrebu idejnosti u toj književnosti, potrebu da se razvije u djeci aogsjećanje hrabrosti, odlučnosti, stvaralačkog žara, osjećanje veličine

zajednice i odanosti prema svojoj domovini. k Današnja socijalistička stvarnost

traži život podignut za potenciju Više: i misaono i osjećajno treba da bude imad jučerašnjeg. Ne traži to nikakva »povišena ftemperatura«; tD iraži miran, trezven logički razvoj socijalističkog stila života: sve Ppozitivne, stvaralačke snage treba da se neizmjerljivo umnožavaju, da se nadvisuju, da se prevazilaze — drugog načina ne može biti. Pisci uopšte a naročito dječiji — riješio sam se tada da napišem — {ireba da produbljuju opšte utiske stvarnosti, da dublje upoznavaju zakone života i društvenog razvitka nego njihovi drugovi od juče, da se ne uče.iz literature, da čak »zaborave« literaturu samo da bi se oslobodili gotovih šema koje razoru= žavaju oštrina. misli i koje odvode lakšim, utrtim putevima. Treba dakle da posmatraju ljudska lica, dječja lica i naći će uvijek potstreka za rad, otkriće im se novo lice pravoga života, radosnog života, i ne samo nji-

. ma nego i svima kojima budu upuće-

ne njihove riječi. I, da bi izbjegli jednom nesrećnom predubeđenju, tom prilikom ne bi trebalo zaboraviti da dječji pisac nije »dječji* pisac, nego pisac budućeg čovjeka-stvaraoca.

Emil S. PETROVIĆ

Rezultati književnog konkursa za pisce početnike

Početkom ove godine Savez kulturnoprosvetnih društava Vojvodine 1 »Letopis Matice Srpske« raspisali su književni konkurs za pisce-početnike. Na konkursu je učestvovalo 91 mlađi književnik sa 29% pesme, 49 pripovedaka i 7 eseja (prikaza).

Pročitavši sve rađove, članovi žiri|a doneli su odluku o dodeliivaniu nagrađa.

Prva nmagrada za pripovetku nije đođeljena. Druga nagrada za pripovetku dođeljena je Srbislavu Tođoroviću, direktoru Narodnog pozorišta u Kragujevcu za pripovetku »Suparnici«. Tri treće magrađe za pripovetku dođeliene su Čeđomiru BraŠamcu, stuđentu međicine u Beograđu za pripovetku »Novo Mdoba«, Božiđaru KovačeKu, učeniku gimnazije u Novom Sadu za pripovetku »U dućanu~ i Vladislavu Kopumoviću, uredniku Hrvatske riječi« u Subotici za pripovetikku »I tako Je počeo novi šivot«., ; a

Prva i đmiga nagrađa za poeziju nisu đođeljene. Dve treće nagrađe đođeljene su vasi Popoviću, uređniku »Omlađine« u Beogradu za pesmu »Na mojoj zemlji« 1 Lazaru Laziću učeniku gimnazije u Somboru za pesmu »Jesen 19048&,

Za esej nije đođeljena nijedna nagrađa.

Savez kulturmo-prosvetnih društava vVojvođine organizovaće OVOB meseca u Novom Sađu savetovanje sa piscima-početnicima, na kome će se đati osvrt i analiza konkursa, a takođe će se pružiti pomoć

mlađim piscima u daljem rađu.

HRVATSKI KNJIŽEVNICI U MARIBORU

Posle uspele kn1iževne večeri u Ljubljani književnici iz Hrvatske posetili su TT juna Maribor. Tom prilikom oni su raz

rodnom pozorištu priredili književno Vve-

če. U ime trudbenika Maribora pozdra> ·

vio ih je književnik Anton Ingolič. Pretstavnici masovnih organizacija Maribora čestitali su hrvatskim Knjievnicima na uspeloj Književnoj večeri i darovali ih cvećem. Gradski narodni odbor priređio je u čast hrvatskih Književnika večeru, kojo} su prisustvovali prestavnici MEK KPS, masovnih organizacija, mariborski književnici, kulturni rađnici i racionalizatori iz fabrika.

Sutrađan su hrvatski pisci razgleđali hidrocentralu na Mariborskom otoku.

SPLITSKA OPERA GOSTOVALA U ZADRUI ŠIBENIKU

Opera Splitskog narodnog pozorišta gostovala je ovih dana u Zadru ji Šibeniku, gđe je đala ukupno devet pretfstava.

I u Zadru i Šibeniku izvela Je Gotovčevu operu »Ero s onoga sveta« i operu »Mađam Beterflaj« ođ Pučinija. Opera je na ovom turneju završila svoju ovogođišnju pozorišnu sezonu.

SPLITSKA DRAMA NA HVARU I! KORČULI

Od % juna do 3 jula Drama Splitskog narodnop pozorišta gostovaće u Hvaru, \alaluci, Blatu i Korčuli. Na ovoj turneji, čime završava svoju ovogođišnju DOvorišnu sezonu, prikazivaće đramu »Duboko korenje« od američkih pisaca Goua i Disos3, »Pođ maskom« od Pjera Rismonđa, »Miranđolinu» ođ Goldonija 1 »Hasanagl-

metara nadmorske visine,

- RNJIŽEVNE NOVINE

POD DURMITOROM

Janko PONOVIĆ ~.

Put od Titograda do Žabljaka je doživljaj za sebe, Penjete še iz Zetske nizije na visinu travnih durmitorskih visoravni, sa dna kazana na njegov poklopac, iz velike vrućine spečenoga Ćemovskog polja u svježe predjele gorostasnih planina, gdje se ljudi podjednako hrane vazduhom kao mlijekom i šumskim jagodama. Poslije hučnog prometa radionica, kancelarija, pruga, dočekuje se usamljenost planinskih kutaka. Priroda djeluje kao idila gđe ćeš okrijepiti 6nagu i odmoriti nerve za još veća pregnuća i napore u izgradnji Petogodišnjeg plana i stvaranju 6ocijalizma.

Na putu za Žabljak, Krnovo je prava i divlja planina, Tu osvaja modrina bukve i visinska trava od koje ovce daju onako gusto i jako mlijeko. Koliko je god ljeti prijatno preći automobilom preko njega, dišući lako, punih plućiju čisti vazduh, toliko je opet strašno zimi, Snjegovi, vjetrovi i nepogode učine ga neprohodnim nedeljama. Tek grupice kuća strmih krovova u vidu lovačkih šubara stisnu se i jedva dime. A unutra, oko cijelca žara od planinskih krljia okupe še čeljad i razgovor se ispreda jednako kao vunena pređiva u krilima žena. Preko takvog Krnova partizanski borci šu se probijali po sniježnim smetovima i nalazili utočišta i toploga kuta u njegovim planinskim naseljima. Sa Krnova počinje da se doživljava Durmitor: reljef izbrazdanih planina kao vučji zubi crtaju se u vidiku, među kojima se ističe jedna ukrivo uzdignuta greda, koja gošpodari nad svima drugim visovima.Za trenutak putniku se i ne učini da su to planine, nego kameni oblaci ili same medvjeđe šape, ustremljene u prostrano nebo, i

— To je D itor, tamo iđemo! pokazuju nam daleke grebene u čijim uvalama bijele se krpe snijega i u ovako vrućim ljetnjim danima.

Kada se stupi, na travnu visoravan Žabljaka, lijevo se ukazuju kameni palci Durmitora od kojih, čini se, čovjek se udaljava, vozeći &e neprestano naprijed. Po visoravni se vidi više planinskih naselja a na oblim, travnim, bregovima, pored zgusnutih krda ovaca, kao. veslači zamahuju redovi kosača i obaraju cvjetnu i laku planinsku travu. Seljačke mobe svuda kose; brusenje sječiva odjekuje sa blagih površi. Razmimjujemo se sa natovatrenim kolima &ijena pod kojima se jedva primjećuju mrki planinski VOčići ili živahni konji, kratkih ušiju.

Na kraju visoravni nalazi se varošica Žabljak, pod „samim kamenim gromadma Durmitora s druge strane, "Tu su skupljeni gotovo svi planinski vrhovi kao prsti na ruci i strše, dalje i bliže, nad ovom umiljatom, za VrTijeme rata pogorelom, a sada obnovljenom varošicom, U teškim danima Četvrte i Pete ofanzive, u Žabljaku se nalazio, jedno vrijeme, Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i Maršal Tito. :y |

Usred durmitorske divljine, na 1465 u blizini tamnih i četinarskih mrčava, nalazi se hotel »Durmitor«, na pet spratova u stilu alpiskih planinskih domova. Hotel je do pola u kamenu, a od pola u drvetu, uređen i konforan. Prijatno je posmatrati sa njegovih balkona i terasa durmitorske džinove, koji se u nepravilnoj, izlomljenoj liniji crtaju prema zapadnom nebu. Radoznalost posjetioca je ogromna i kao• svakom brucošu, gosti pristigli ranije, pokazuju ne bez ambicije svoje znanje iz geografije. Predđ nama s lijeva na desno nijemo ftriumfuju dđurmitorski visovi: Savin-kuk, Šljeme, Medvjed, Minin-bogaz, Bobotov-kuk ili Ćirova pećina, Kobilja-glava, Crvena greda i drugi. Najviši vrh Durmitora je Ćirova pećina visoka 2522 metra. Kamena piramida u viđu listre crnogorske seljačke kuče. Do na ovaj vrh sa Žabljaka pješači se sedam sati, zaobilazeći nepristupačne grede i prosjeline. Radoznali planinari prolaze prvo Dpored malih planinskih torova i savar– daka, a zatim pored skrivenih planinskih jezera, među kojima se ističe Zmmijino jezero, pored ledene pećine i ispod i iznad sniježnih utrga, debelih po nekoliko metara, Zbog daljine Ćirove pećine, kao i zbog same interesantnosti puta, oni provođe noć u planinskim kolibama, đa bi mogli u šami cik zore prođužiti put po jedva pristupnsačnim grebenima.

Ali ono što pod Durmitorom naročito privlači interes sviju posjetilaca, to je čuveno Crno Jezero, udaljeno desetak minuta od hotela. Do njega se dolazi travmimi oblinama ispod četinarske i bukove šume ili izgrađenom cestom za automobile. Jezero je skriveno od oka posjetioca sve đok se dođe na njegovu obalu. Odsvakuđa opa– sano visokom tamno-modđdrom šumom, odjedanput pukne njegovo ogledalo, sastavljeno od dva prilično velika komada, prevezana jednim uzanim grlom. Jezero se malazi direktno pod samim Ramenim masivom Medvjeđa koji se nad njim okomifo uzđiže, prekriven nekakvim tamnim „maljama. Jezerska voda je krištalno čista, prozima, u mjoj se odbljeskuju đurmitorski grebeni prošarani i ljeti sniježnim bljielinama. Od jeđanaest sati prije podne vođa je ugodna za kupanje i ronci sa oštro izbrušenog kamenja na obali imaju utisak đa skaču u ogleđane &#niježne utrge, utkane u reljefu Medvijeđa. Drugi veslaju barkama po jezeru, sunčaju se, obilaze njegove skrovite kuteve gdje štijene Medvjeđa gotovo vertikalno padaiu u vođu ili gdie ogromne jele i borovi, iskrljane od starosti i nevremena. trumu ma niegovoi strmoj i ponegdje nepristomačnoji obali.

Tz četinarskih mrčava koje obrubliuju jezero spuštaju se krda ovaca sa čobanima. U vrućim đanima ova krđa na jezeru piju vodu, zvoneći tiho i du-

boko &vojim zvonima Moja se rasipaju kroz šumu i po obali, da posjetilac doživljava rijetko prijatnu planinsku idilu, svježu i nenačetu u svojoj čistoti. A posjetioci jezera kada ožedne, među nekoliko voda, naročito se okupljaju oko jednog izvora, u mrčavi, na samom rubu obale. Iz stare, zašegane bukove krlje izbijaju prilično jaki brbuci vođe sniježanice, čisti i biseri kao i čitava priroda unaokolo.

Pod veče i ujutro prosijecaju Jezerske dubine i okrajke brze pastrmke, Skokom zapjene površinu, napadnu daščicu ili koru hleba, bačene iz barke, pa zatim iščeznu. i

Strpljivi pecaroši sa oblaskih .stijena trzaju udicama i vešele se kada uspiju ovu mrko-smeđu ribu, 6a crvenim fačkicama, da izvade iz mirmog jezera. ||

Pod Durmitorom je ponekad i vrlo bučno. Karakter našeg socijalističkog ustrojstva učinio je da je Žabljak postao vazdušna banja za, široke slojeve trudbenika iz aviju krajeva zemlje. Po travnim površima i na samom jezeru igraju se i kupaju djeca u prisustvu svojih vašpitača. Njihove lijepo uređene barake za stanovanje nalaze se u Žabljaku. Između jezera i hotela pod visokim četinarima, razapeti su opet šatori gdje žive naši fiskulturnici. Tamo je uvijek živo, čuje še pjeBma, dozivanje i razna vježbanja. Uveče priređuju logorske vatre, gdje uz silne ognjeve od starih jela i borova i pred brojnom publikom iz hoteJa i iz Žabliaka ,daju svoje interesantne programe do duboko u noć, Drugi put, šetajući travnim površima, nadsvođenim „iglastom smrčevinom, naiđe se na široke grupe djece ili fisTeulturnika koji, polegli u travi, đrže u prirodi svoje konferencije i slušaju pređavanja... |

U hlađu dubokih mrčava oko jezera posjetioci nalaze uvijek izvanrednog odmora i razonode. Tu se pjeva, čita, spava, skupljaju šumske jagode, dobiia apetit i fizička &viježina jednako kao vedra i krjepka osjećanja i raspoloženja. l

TURNEJA OBLASNOG NARODNOG POZORIŠTA IZ PRIŠTINE PO KOSMETU

Posle uspešnih pretštava u Kosovskoj Mitrovici, Zvečanu i Kruševcu Oblasno narodno pozorište iz Prištine otpočelo je 16 juna turneju po Kosmetu. Od 16 do 20 juna pozorište je gostovalo u Kruševcu sa Nušićevim »Sumnjivim licem« i "Vodom sa pla= nine« od Đokovića i Plaovića na šiptarskom jeziku. Od 20 do 24 juna pozorište je sa istim. pretstavama gostovalo u Gnjilanu. Pozorište će dalje gostovati u Prizrenu gde će prikazati »Prst pred nosom« od Horvata i »Most« od Božića,

»Sumnjivo lice« i »Vođa sa planine« prikazaće se zatim u Đakovici, Peći, Starom Trgu, Kosovskoj Mitrovici, Zvečanu, Obiliću, Golesu i Podnjevu. U svim mestima Pozorište će davati pretstave i u seljačkim radnim zadrugama i na radilištima.

Sem pomenutih pretistava pozorište će prikazati i novopripremljeni komad »Duboki su koteni« ođ Goua i D'Isoa,

Pored pretistava, članovi Pozorišta održatće predavanja o značaju kulturno-umetničke delatnosti, politička predavanja i drugo.

BiBLIOGRAFIJA

Ivan Novikov: Puškin na jugu. Biografski roman o Puškinu. S ruskog prevco Živko KM. Kostić. Izđanje »Prosvjete«, Zagreb, 1949, latinicom, 448 strana, cena 109 dinara.

A. S. Puškin: Pripovetke. S ruskog preveo MBožiđar Kovačević. Sadržaj: Arapin Petra Velikog, Pripovetke pokojnoga Iva= na Petrovića Bjelkina, Istorija sela Gor„. juhina, Roslavljev, Dubrovski, Pikova đama, Krdžalija, Egipatske noći, Kapetanova kći. Ovaj prevod načinjen je prema izdanju Puškinovih pripovedaka iz godine 1936 u Moskvi. Prvo izđanje ovog prevoda objavila je »Kultura« 1947 gođine pod naslovom »Proza« bez priča »Istorija sela Gorjuhina« i »Roslavljev«. Sađa se zbirka Puškin:vih pripovedaka na srpskohrvatskom jeziku prvi put objavljuie u potpuno= sti, povodom stopeđesete godišnjice rođenja A. S. Puškina i stogođišnjice prve Puškinove knjige na našem jeziku. Naime, pre sto godina objavljeno je Puškinovo delo »Kapetanova kći« u prevodu i izdanju Miloša Popovića, brata Đure Daničića. — Izđanje »>Kulture«, Beograd, 1949, ćirilicom, strana 499, cena 58 đinara.

Simo Matavulj: Izabrane pripovijetke, sadržaj: Pošljednji witezovi, Preobraženje, Oškopac i Bila, Bođulica, Našljedstvo, Sveta osveta, Frontaš. Na kraju knjige je esej o Matavulju od Ive Frangeša. Izdanje »Prosvjete« Zagreb, 1949 godine, ćirilicom, strana 285, cena BLI đinar.

Jorđan Jovkov: Kad bi mogle govoriti, Pra ide S bugarskog preveo Ivo Vranić. Jordan Tokov je istaknuti bugarski pripoveđač u periodu između dva rata. On se odlikuje dobrim poznavanjem bugarskog društva, naročito bugarskog seljaka,- kao i finim osećanjem za pejzaž. Način prikazivanja mu je realističan, jezik bogat, stil sažet. Osobito su mu uspele pripovetke iz”Dobrudže. Umro je u punom stvaralačkom zamahu, 1937 gođine, u Sofiji. Jovkov je u našoj zemlji prevođen i pre rata i poznat Je našoj čitalačkoj publici. Pripovetke »Kađ bi mogle govoriti« pojavljuju se prvi put sada kod nas, u izdanju »Matice Hrvatske«, latinicom, Zagreb, 1949 gođine, strana 190, cena 54 dinara.

R. Koparec: Pesme, U ovoj knjizi objavljene su 42 pesme mladog pesnika Radivoja Koparca koji je kao borac zaječarskog partizanskog odreda poginuo krajem 1943 gođine boreći se protiv četnika Draže Mihajlovića. Izdanje »Novog pokolenja« “ćirilcom, Beograd, 1949 godine, strana 75, cema 17 dinara.

vV. T. Lenjin: O pravu nacija na samoopredeljenje. Izdanje »Kulture«, ćirilicom i latinicom, Beograd, 1949 godine, strana 61, cena fi dinara.

Istorijski arhiv Komunističke partije Jugoslavije, tom II, Kongresi | konforenclje RPJ 1919-1937. Tzdanie Istoriskog ođeljenja Centralnog komiteta KPJ, Beograđ, 1949 godine, strana 408, cena 80 dinara,

Boris Ziherl: Komunizam | otadžbhina, Tzdanie »Političke biblioteke«, ćirilicom, Beograd, 199 godine, strana 32, cena T dinara. ?

Odgovormi mredniki Jovan Popović Beograd, Prancnska broj 7 == Btamparija »Borbas, Beograd, Dečanska 51,

DRUGA SMOTRA ITALIJANSKE KULTURE U ROVINJU

U Rovinju je ođržana Druga smotra |

italijanske kulture. Smotru je otvorio pretsednik Italijanske unije za Istru i Rijeku Djusto Masaroto. U svom govoru on je istakao značaj Smotre kao manifestacije ogromnog radnog i kulturnog poleta naših naroda u izgradnji socijalizma, a posebno udeo italijanske manjine u tim opštim naporima trudbenika Jugoslavije.

»Dvesta osamđeset i sedam Italijana nalazi se danas u narodnim odborima, — rekao je Masaroto — no 'ra– čunajući tu pretstavnike u saveznoj i republičkoj skupštini, Veći broj Italijana rukovodi našim privrednim:preduzećima. Četiri stotine šezđdešet Italijana proglašeno je za uđarnike, a 34 za racionalizatore i movatore, U zadružnom pokretu Italijani takođe ma= sovno učestvuju, 1 u seljačkim radnim i ribarskim zadrugama uključeno Je 985 italijanskih perođica, a po radu i postignutim uspesima te zadruge spa= daju među najbole u Riječkoj obla= sti...*

Rovinj je dočekao Smotru svečano ukrašen. Frontovci Rovinja dali su na uređivanje građa i objekata potrebnih za održavanje smotre na hiljade radnih časova. Duž čitave obale tekli su zeleni venci, zastave su bile istaknute na svim kućama. U noći su građ i luka pružali prekrasnu sliku, hiljade sijalica ođražavalo se u moru, na Pionirskom otoku, visoko, sveflilo je ime Tita ana Punta Korente transparent: »Stato socialista — cultura 5Ocialista« (socijalistička država — 8Ocijalistička kultura).

Na putevima koji vođe u Rovinj postavljeni su veliki slavoluci sa bratskim pozdravima gostima, koji #u na hiljađe priticali iz Pule, Rijeke, CriZNCOV Poreča, Opatije i drugih me=

U veče, prvog dann festivala, posle njegovog svečanog otvaranja, izveden je program u kome &u učestvovali hor italijanskog kulturnog društva »Marko Garbin« iz Rovinja 1 solisti.iz Pule.

Drugog dana Smotre izveđeno je nekoliko priredbi na kojima je prikazana svestrana kulturna delatnost italijansške „macionalne „manjine. U Gradskom pozorištu talijanski dramski ansambl sa Rijeke izveo je komediju »Grubijani« od Goldonija. U isto vreme u Radničkom domu, nad čijom je pozornicom istaknuta velika parola »Narodna država — narodna kultura«, održana je priređba u kojoj su učestvovali dramska grupa italijanskog Kluba kulture iz Pule, pioniri iz Poreča, folkloma grupa iz Rovinja, koja je pevala tradicionalne na» rodne pesme rovinjskih ribara i hor kulturno-umetničkog društva »Fratelanca* iz Pule, Festivalno veće otvoreno je pesmom Sergija „Turkonija, koju je recitovao sam autor. Pesma je upućena rukovođincu milanskih komunista koji se nošle objavljivania Rezolucije Informbiroa pridružio napadima na našu zemlju.

Kađ bih ti fedmog đana poslao u plemu poruku đa majka tvoja te truje hramom koju ti brižno svakog dana sprema, ako rae još voliš, smatrao bi me luđim. Tako se dogođi nama jeđnog đama i jedno Dpismo nam reče da je našu Partiju otrovao onaj pod čijom brigom Je rasla, koji je lečio od mevalja mnogih, koji je sigurmo vođio u borbu, i pobeđe 1ci pokazao put. Rođila se tako žalosma priča... rođila se onog đana u jedmoj ođluci Kominforma. Ti pomaješ svoju majku a mi poznajemo Tita, — kaže se u prvoj strofi Turkanijeve pesme.

U večernjem đelu smofre učestvo= vao je operski ansambl italijanskog narodnog pozorišta na Rijeci koji je prikazao operu *Don Paškvale« od Donicetija, U okviru druge priredbe učestvovali su dramska grupa kulturno-umefničkog društva »Fratelanca« sa Rijeke, italijanski pioniri iz Opatije i italijanski hor iz Galezana.

U okviru kulturne smotre Italijana Istre i Rijeke otvorene su drugog dana smotre i izložbe dokumentarnih fotografija, radova italijanskih đaka i knjiga štampanih na italijanskom. je= ziku. Ove izložbe „prikazuju snažan razvoj kulture italijanske manjine u Jugoslaviji, raznovrsnu i bogatu kulturnu delatnost, kao ı učešće Italija= na u narodnoslobođdilačkoj borbi i socijalističkoi izgradnji naše zemlje.

U prostorijama Omladinskog doma uređena je izložba dokumentamih fotografija, Izložene su fotografije višestrukog novatora brođogradilišta »Uljanik«, nošioca Orđena rađa drugog reda i jednog od učesnika na 8smotri, Italijana Guerina Doza, zatim slike najistaknutijih Italijana — članova seljačke rađne zadruge »Lenjin«, italijanskih omlađinaca koji su na raznim akcijama proglašeni po nekoliko puta za udamike itd.

U Radničkom domu, koji je ukračen velikom slikom „maršala Tita i članova Politbiroa CK: KP Hrvatske, otvorena je izložba đačkih radova, ko ja prikazuje delatnost italijanske školske omladine na polju likovnog stvaranja. Kao prilog ovoj izložbi u pošebnoj prostoriji izloženi su radovi u ulju tri italijanska slikara: Mirande BOR, Ecija Bovina i Romola Venu-

a.

Iz izložbe knjiga, koja je otvorena u prostorijama Gradske čitaonice, vidi se briga koju narodna vlast DOsvećuje prevođenju 1 štampanju knjiga za Italijane u Jugoslaviji. Izloženi su primerci brošura koje sadrže politički i stručni materijal, đela iz jugoslovenske „književnosti koja su preveđena na italijanski jezik i italijamske knjige koje je Italijanska unija za Istru i Rijeku nabavila iz inostranstva. Poslednji dan Smotre kulture Italijana Istre i Rijeke održan je u obližnjoj šumi Punta Korente sa programom na kome su nastupili zborovi i kazališne grupe, koje su prethodnih dana pokazale najbolji kvalitet izvođenja, i, kao gosti, ogranak Seljačke sloge Prelog iz Međumurja, i folklorna grupa radničkog kulturno-umet= ničkog društva »Pavao Markovac* iz Zagreba. Toga dana na smotri prisustvovali su Zvonko Brkić, član Politbiroa CE KPH i ministar Vlade NR

Hrvatske, Vjećeslav MHoljevac, min*-, star za novooslobođene krajeve, Djusto Masaroto, pretsednik ltalijar unije, Dušan Diminić, minisfnr komunalnih poslova NRH, zatim Dretstavnici narodnih vlasti, mašovnih Oorganizacija, i oko čest hiljada pOošetilaca iz Rovinja i okoline.

Posle održanog umetničkog dela programa. pretsednik Italijanske unije Djusto Masaroto pozdravio je sve prisutne, a zatim je člam Politbiroa CK IPH i ministar vlade Zvonko Brkić održao govor u kome je rekao između ostalog:

*- »Kao i svi uspješi naše izgradnje

industrije i socijalističke rekonstrukcije poljoprivrede, tako i veliki rezultati našeg kulturnog razvitka izraz su i nepobitno svjedočanstvo socijalističkog preobražaja naše zemlje. Najveći rezultat, a taj je moguć samo u socijalističkoj zemlji, jeste činjenica da je sva materijama i tehnička baza kulturnog života — narodna svojina. I ne samo to, nego materijalna baza, taj bitni uslov kulturnog života, jača iz dama u dan, a rasti će još više sa daljom socijalističkom izgradnjom na še zemlje. Samo budžet za 1945 godinu predviđa za potrebe Kulture i prosvete 8 milijarđi i 625 miliona dinara čto čini oko dvije milijarde više u odnošu na 1948 godinu. Broj raznih kulturnih ustanova (bioskopa, pozorišta, biblioteka, domova kulture itd.), stalmo raste. Danas u našoj zemlji ima 12.500 osnovnih škola, 195 gimna=– zija, 248 stručnih šokla (1939 god. 53), 66 učiteljskih (1939 god. 34), 80 umjetničkih (prema 21 u 1939 god.) itd.

Sve ove činjenice i brojke najrečitije govore o odnosu prema kulturi 1 prosšvjeti u našoj zemlji. One ukazuju na stalni kulturmi porast, a ogromna sretstva koja se za to troše pružiće još širu osnovu za kulturno uzdizanje naših ljudi i procvat naše kulture.

Potpuno je razumljivo da su ti veliki uspjesi i ta ogromna sretstva u zemlji bratstva i ravnopravnosti, kao što je naša zemlja, zajednička svojina, kako jugoslovenskih naroda, tako i nacionalnih manjina, kojima je u Jugoslaviji omogućen nesmetan nacionalani kultumi razvitak.

Zato su i vaša kulturna dostignuća koja ste vi ovdje na ovoj smotri prikazali — u isto vrijeme i uspjesi kojima se raduju svi narodi naše bratske zajednice. Ova kulturna dostignuća prikazana ovdje djelo su — što treba posebno naglasiti — uglavnom pravilnog i upomog rađa Italijanske unije. Vodeći borbu protiv ostataka fašističkog odgoja u svijesti ljuđi i u kulturnom živetu, zahvaljujući pravilnom „rukovodstvu naše Partije, Talijanska unija postigla je značajne uspjehe u pokretanju kulturno~umjetničkog života Talijana. Škole, gimna-– zije, učiteliske škole, talijanska drama i opera u Rijeci, izdavačka djelatnost, omlađinska i rađnička, Kkulturmno-u=mjetnička društva, kazališne grupe, radnički domovi i domovi kulture sa svojim čitaonicama, Imjižnicama i raznim drugim sekcijama u Opatiji, Puli, Pazinu, Lošinju, Rijeci, Labinu, Vod-

· njanu, Poreču, Rovinju i drugim mjestima gdje žive Talijani dokaz su pravilne politike u odnosu na falijansku manjinu i na kultunom polju.

No, ma kakvo bilo zalaganje TaliJanske unije — sve ovo ne bi bilo moguće ostvariti da nije naša Partija pomagala vestran razvitak nacional nih manjina i pružala im punu DOmoć+. OTVARANJE LETNJE SEZONE VOJVOĐANSKOG NARODNOG POZORIŠTA

vojvođansko narodno pozorište otvara u četvrtak 16 o. m. letnju pozorišnu sezonu premijerom opere »Seviljski berberin« ođ Rosinija, u kojoj glavnu ulogu peva kao Etalan gost Stamoje Janković, prvak beo građske Opere, Za vreme letnje sezone prikazaće se najuspeliji komađi dramskog i oOperskog repertoara. Osim toga wu tolku sezone Vojvođamsko narodno pozorište đaće premijeru Molijerove komeđije »Građamin kao plemiće u režiji Jurija Rakitins sa baletom Danice Živanović koji izvođe učenici baletske škole.

Bve pretstave će se održavati na letnjol ko o Vojvođanskog marodnog Dpozo-

IZDATA JE KNJIGA O KONFERENCIJI ZA SVETSKI MIR

Neđavno u Njujorku je izđata knjiga pošvećena Konferenciji kulturnih radnika i naučnika za odbranu mira. Kao što je pomato, konferencija je održana u Njujorku marta ove godđine. | Znatan đeo ove knjige posvećen je Jugoslaviji. Tu su objavljeni govori Jovana Popovića o kulturnom životu u Jugoslaviji i Aleksandra Vuča o ulozi radija, filma i štampe u Jugoslaviji. zana a S ONVGLOJAUNNUJKUNGKNNINNENININI

REDAKRCION!I ODBOR:

Jovan Popović, Čedomir Minderović,

Marijan Jurković, Ivan Potrč,

Vjekoslav Kaleb, Isah Samokovlija, Janko Đonović | Dmitar Mifrev

PRETPLATA ZA KNJIZBVNE NOVINE Za našu zemlju na 3 meseca % dinara, na 6 meseci 7% dinara |! na godiau dana 40 dipara Za Inostranstvo: na 3 meseca M) dinara, na 6 meseci 100 dinara ı ma godinu dana 200 dinara, Rukopisi se ne vraćaju, Broj čekovnog računa 1—90603%8 Poštanski fah 617

—_— _—- - –_ _____________ __________ _—-- —--- -- - - ————