Književne novine

(Nastavak sa prve strame)

no rekac, »mogu vrlo lasno pomije'Šati 8 našijem riječima«, pa se brzo paboravlja na njihovo strano poreklo.

Tako je skoro švakome poznafo da Bu: Baktivist, partizan, javka, uđarnik, proveren i niz drugih reči u uslovima naše'revolucije primljene iz ruskog jezika, njih danas niko više ne oseća kao tuđice. Ne može se isto reči i za: 'Kazatelj, truđođan, proraditi i još neke koje su u istim u&lovima primljene iz istog jezika, Za prvu od njih ne može zato što za njeno značenje već postoje druge reči u našem jeziku; za drugu — zbog toga Što prvi deo složenice ne znači isto u našem i ruskom jeziku, a za treću zato što ta reč u našem jezilcu već ima jedno sasvim drukčije značenje. Mi dMetina me možemo tvrditi da poneka od ovih reči neće polpDuno ući u leksšičku riznicu našeg književnog jezika. Opštelingvističkih „uslova jamačno ima za to, ali su oni ovde u oprečnosti sa principima posebno našeg knjiševnog iezika. To ćemo pokazati na poslednjem od navedena tri primera, koji je između njih u praksi dobio najšire rasprostranjenje. Tako danas na svim stranama slušamo — Valja prorađiti ovu ili onu raspravu, referat, članak ili govor nekoga od klašika marksizma, ovog ili onog DOolitičkog rukovodioca, „privrednog stručnjaka ili javnog radnika. Ovaj glagol je, kako smo već rekli, uzet iz

ruskog jezika, u kome se po mišlienju .

jezičkih stručnjaka fakođe mepra-– v\vilno upotrebljava u znnčenin detalino proučiti (vidi OD. NM. Wixwšakov, TOnROBbMIH cnmompaDb DYyCCROTo awMRa pod ripopaGotarp 2), Već Bamim tim što se ovde vrši pozaimica iz tuđeg jezika za značenje koje sadrži naš glago! proučžčiti, mi mišlimo da je ona nepotrebna. Ali kako e u pitanju i nešto drukčija nijansa, oju u našem jeziku označava Flagol obraditi, pa i druga značenja, zna= čenja glagola pretresti, prodiškuftovati 8 ciljem upoznavanja izvesne građe, — nekako se oseća da ovde glagol prorađiti ima značenje svih navedenih glagola zajedno, dakle — neko novo značenje. Međutim je fačmo da fai glagol svakad ima 6amo po jedno ođ navedenih značemja,. Zbog toga ne nalazimo potrebe za uzimanjem jedne tuđice kad za sva nmjena značemja imamo đomaće reči. Usvajanju glagola prorađiti 8 ovim značenjem profivi se i činjenica što on u našem jeziku, kako gore reRosmo. već ima iz ošnova drukčije pnačenje; on znači početi raditi { to. kao neprelazan, međijalan glagol. Proraditi može nešto što pre nije radilo, ili je na izvesno vreme bilo prestalo đa rađi. Tako može prora-– điti nova fabrika, recimo, neka nowootvorena ustanova ili što slično. U našem jeziku mi, s istim značenjem početka radnje,bolje reći stanja, imamo čitav niz složenih glagola s prefiksom pro, kao što su: propeva=– fi, proplakati, propiti Se, procvileti, propištati. Ima doduše po postanku isto takvih glaBola koji označavaju završetak neke

radnje, i oni su većinom prelazni, na.

pr. već spomenuti glagoli: prou čiti, prodiskutovati, pa zatim: pročitati, provući, protegcmuti, propratiti isl. Ima ova–

Kvih i završno-svršenih a neprelaz-

Mladen Leskovac

Kroz nekoliko dana, 81 jula 1949, navršiće se sho godina od pogibije jednoga od najdarovitijih lirskih talemata XIX veka, najvećega mađarskog liričara, glavnoga pesnika mađarske revolucije iz 1848/40 i najznačajnijeza vođa njenoga ·plebejsko-jakobim=-

oga levoga krila, Petefija, Taj događaj, sa &vim onim Što mu je prethodilo, desio se po svoj verovatnoći ovako.

Toga dana, u petak, 31 jula 1849, mađarski general Bem sukobio se kod Šegešvara sa ruskim carskin, trupama. Mađarska revolucija se tada već dramatičnim koracima približavala svome završnome epilogu kod Vilagoša. Bečka vlada, sama ne odolevajući

ađdarima, pozvala je u pomoć ruskora cara, Tako su se Rusi počeli pola-

O Spuštati sa padina Karpata, opremano i. ispitujući. Jedna njihova gru09 u jačini od 16.000 pešaka i koza-

a i sa 24 topa, nagazila je toga jutra na trupe generala Bema, koji je u svemu imao 2.700 ljuđi i 14 topova. Bez rminogo iluzija o ishodu svoga Ošajničkoga pothvata, Bem «se svim evojim snagama sručio na ruske carske trupe, u nadi da će, napadajući

rvi i time zbun'vši neprijatelja, sa-

cati pomc* koja je Valjalo da dođe.

Bitka, vođena od 7 ujutru do 6 uveče, odigrala se u uskoj duguljastoj dolini, opkoljenoj visokim pošumljemitri brdima, na obalama reke Weliki Kikilo (Kidkillo), na čijoj južnoj zavojitoj kotlini se diže romantični gradić Šegešvar. Bem je hteo da Ruse NOO u dolinu, nego ih artilerijom . prikovane tu šumama iznad kotlipe: U štabu toga generala služio je major Petefi, kao mjegov ađutant. A nimalo slučajno. Jer od „vih. mađar– kih vođa iz !848/49 Petefi je Bema najviše voleo i cenio: za njega je Bem bio oličenje nađarske revolucije, majveći junak mađarskoga oslobodiJačkoga rata, Zvanični krugovi ftadanje Mađarske mislili su međutim o e sasvim drukčije. Tako je na fimer general Gergei, vrhovni koanđant mađarske vojske, imao je| svoj plan čišćenja, pa je bio predvideo da tom prilikom u prvome

o Ž

nih glagola (ptomr#žnuti, proklijati | dr.)h poč oder, \ prelaznih (propljuvati krv, recimo). Ali uopšte nemamo ni jednog

%5 P, ;: | : | Bi JAA

· između njih koji bi. mogao biti i po-

četno-svršen i završno-svršen, i prelazan i neprelazan, u isto vreme, To bi bio jedini glago1: proraditi ako se sačuva u upotrebi sa značenjem povodom kojeg ovde o njemu govonimo. · , i . <MWvžluajb, Mb u našem jeziku nema. nikakve polrebelni za. upotnebom ruskog rečeničnog sklopa sa subjektom u obliku instmmentala, ao u primeru: Građ je bio već zauzet našim borcima, jer ovo nije oblik subjekta, već oblik oruđa. A stvarni subjekat ovakvih rečenica pasivnog sklopa u hašem jeziku umnofrebliava se u obliku genitma 38 pređeilogom od. ja ne znam zašto bi se naša domaća konstrukcija u obliku: Grad je već bio zauzet

'Pime Kos:

od naših boraca #»amenjinla bilo kojom stfanmom konstrukcijom. Ja sam, jednom rečju, protivu svakog bilo svesnos bilo „nesvesnog pozajmljivanja tuđih jepičkih · elemehnta kad god se srećno mogu izbeći, jer oni nikako ne bogate maš kmjiževni jezik, nego samo meniaiu „njegovu sopstvenu prirodu. A anam da se mnoBi sa mnom u ovome ne slažu, naročito kad su u pitanju poiedini sluča' jeviy, znam (da će mmogi, pre Svega, ustafi protivu onoga što sam imzmeo o glagolu proraditi. Ali ovđe i pretstavljaju probleme samo ona pitanja ha koja ne gledamo svi podjed–nako. A takvih je problema uvek biJo u našem Wnjiževnom jerim. Sađa ih je neswmnijivo više neso ih je bilo " folmi Štofinmu motladeših be dina. Zato se danas i oseća Živa potreba za raspravlianiom tih vrlo značajnih problema našeg kulturnog živofa. i1-oa

Zietelica,

POMAP IN -

! 8

' 4 / "7 Foo i E" ' i f i + i} ŽŽ \ Ć efi i } PŽI f ee; ega Povodom tfnaes}d god jićk fašističke pobune u Španiji | i ca koji su shvatili Rulturu i umetnost u uslovima falangističke fašističke dik-

Pre trinaest gođina, 18 jula 1936, narod Šptmije je pokrio tle svoje domovine dubokim krvavim ranama u giganhtškoj borbi protiv fašističke Tnvazije Hitlera i Musolinija, čiji su instrumenti bili pobunjenički generali na čelu s generalom Prankom, koji je još u toku Prvog svetskog rata bio obaveštajac 'Kajzerovog Wgeneralštaba, “EN, Meya are

»Pobuna od 18 jula 1936 godine« pisala je Pasionarija — »bjia je noplnva anti-Španije, eksplozija podle mržhnje najbokvaremijep dela špatske

reakcije koja se nije predomišljala 'đa

strancima' proda mezavisnost i nacionalni suverenitet a zamenu za rijihovu pomoć da bi ugušila đemokratski raz voj anije«,

Neprekidno krvarenje Španije traje „već trimaest godlina. — Prvo, tri godine građanskog rata, tri godime oraužahe borbe za odbranu Republike, a proliv majezde fašističkih hondđi Hitlera i Muasolinija i proftiv tzv. wneihtetrvenoije« koju su organizovale sile međunanodme reakcije — iste ome sile koje sa pripremile Minhen, one mračhe sile koje su još davmo ppbe toga oružale Hitlera kao žamdarma međunarodne. reakcije.

"Tri godine, do aprila 1939 godine, španski narod se borio organizovan u svojoj republikanskoj vojsci — borio se hrabro i primerno protiv #fehnički daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Botio se i izgubio rat, ali nije pobeđen,

I, deset godina posle svršetka rata, — španski narod i dalje vodi težak i krvav boj. Franko je dobio rat, on ga je dobio pomoću Hitlera i Musolinija, a danas se održava na vlasti zahvaljujući anglo-ameničkoj politici, ali otpor španskog naroda ni za irem nije pre= stao. Otpor PFranku i falangizmu dao je ogromne Žžrfve, pokazao je veličanstvene podvige španskih prođoljuba, koji uprkos duboke tame koja je pala na »Plavu imperiju« nalaze mnogobrojne puteve borbe i zađaju teške udarce T'rankovom režimu.

Gerilski pokret u Špatjji raste bez prekida. Asturija, Andaluzija, Levaht, Aragoh i Galicija Imaju svoje brojne gerilske određe, Zamah pgerilskog pokreta, pokreta aktivnog, oružanog otpora mraku i reakciji, teroru i zločimu i kirvavom haosu falangizma dobija svoj iztaz i u sve brojnijim i snažnijim literarnim delima. U Ššitboko rasprostranjenoj ilegalnoj štampi u Španiji sve češće se pojavljuju gerilske hronike, borbene pesme, romamse, političke priče. Najčešće se pojavljuju rornamse, stari oblik marodđnih pesama, ali sadržaj tih pesama sada je nov. U listu Četvrtog gemilskog odreda Galicije »MI geriljero« pojavila se pesma, romamsa mepoznatog pesnika — gerilcm, posvećena uspomeni ma herojsku smrt komandamfa ovog odreda, „Manuela Ponte. Optimizam i borbenost ove lirske pesme je osnov celokupne revoluocionarne poezije gerilske Španije. Nepoznati pesnik — gerilac piše:

»Ija muerte heroica yY marcial Del aue ha muerto en la porfia,

No merece una elegia, Sino una mancha Wriunfhle.

OoHerojska i skromna smrt onoga koji je pao u alcciji ne zaslužuje elegiju

već triumfalni marš«.)«

Većina naprednih španskih književ“ nika nalazi se u emigraciji u Meksiku, u zemljama Latinske Amerike, u Fran cuskoj, nekoliko njih wu Sovjetskom Savezu. Oni se još uvek uglavnom ba= ve problemima španskog rata 193639,

ređu obračuna sa Bemom. Ko je bio Bem?

Poreklom pol,ski aristokrata i ruski carski oficir, Bem je napustio carsku službu pošto je više proveo po tan.nicama nego na slobodi, Na početku poljske revoluciie 1830 pokazao je veliku komandantsku sposobnost, pa je postao glavni komandant „artilerije. Posle sloma revolucije odlazi u Pariz. pa na glas o portugalskoj revoluciji u Lisabon; čim je čuo da se u Lavovu sprema ustanak, on je već onde U Beču 1848 on upravlja odbranom pobunjenoga građa, a dva dana pređ ı lizak Vindišgreca u Beč prelazi u Ma.tarsku, On ramlje na jednu nogu, — to je uspomena na eksploziju u Varšavi; sakat je u Jevu ruku, — trag borbi sa Rusima, u Portugaliji je izvršen na njega atentat nosi u sebi dve kugle; u Beču je ponovo ranjen u levu ruku. U svakoj zemlji pde boravi, uvek sa istom svrhom, ostavlja po komad šVoga tela: u Mađarskoj će izgubiti sredmji prst desme ruke. Čim je stigao u Peštu, jedan Poljak puca na njega. Mađar–ska vlada je u neprilici šta da počne sa ovakvim čovekom, Najzad ga šalje onamo gde je i inače sve izgubljeno, u Erđelj. Ali, »mali poljski magnat sa psećim licem«, koji ne zna ni jedne jedine mađarske. reči, koji i nemački samo natuca sa upadljivim poljskim akcentom, neočekivano čini čuda. Dok ostali mađarski generali trpe poraz za porazom i neprestano se povlače, Bem tuče sve austrijske generale redom, i ubrzo postaje potpuni gospodar situacije u Erdelju, Sa nesumnjivo razvijenim političkim nanjuhom a velikim revolucionarnim iskustvom, Bem je znao đa se ustanička vojska kakva je bila mađarska ne može održati niti napredovati bez podrške i alttivne pomoći stanovništva. Zato je njegov prvi korak bio da za stvar mađarske revolucije pridobije seljaštvo, Bez pređrasuda mađarskih . političara a sa smelošću koja je nji. ma pohekadđ nedostajala, on je jasmo osetio socijalni momenat wu pokretu među erdeljskim seljacima raznih jezika i vera: oyi su se diymo sbporazu> mevali kada je došlo na red pitanje

E, Ir a

sumnjivih alodijalnih zemalja. Izgle-.

da da je potrebu agrarne reforme om i uviđao i iskorišćavao više nego ikoji drugi komandant, Zato je i; imao onoliko uspeha, naročito među Sikuljcima. Ali su i plemići ginuli pod njegovom zastavom, verno i oduševljeno; znao je mačin da i njih priveže uza se.

U njegovim frupama #WVladala je gvozdena disciplina. Ali ne onakva proi:v koje se bunio Petefi, Jer kada je Petefi, usred najvećih kriza mađarskih borbi, imao jednom da izađe pred ministra vojnog Mesaroša, onoga istoga koji je bezuspešno komando= vao trupama pod Sentomašom, pa se, jako aktivan oficir, pojavio „onakav kako je uvek išao, razgolićena vrata, bez propisne kravate i rukavica, bio je strogo ukoren. Uvređen, Petefi je odmah podneo ostavku, a ministra kaznio kako i dolikuje pesniku: zajedljivom rugalicom u duhovitom stihu, Bem je bio drukčiji. To je vitez, fanatičan borac za slobodu, revolucionar, koji nije mario za formu, nego jedino tražio vojnike koji hoće da se tuku pod njegovom komandom, U trenutku šegešvarške bitke imao je pedeset tri godine. Petefija ie odmah prigrlio i zavoleo ga pravom i dubokom, neobičnom ljubavliu. Nikada nije pročitao ni jedan jedini stih Petefijev u originalu (njih dvojica su se „dopisivali i sporazumevali a francuskom). i bez sumnje za sve vreme njihova zajedničkoga logorskog života nije mogao imati tačnu pretfstavu o pravoj Pefefijevoj vrednosti. Pa ipak, kao da je tai sf”ahac jedini među svima faqaašnjim mađarskim vođima jasno naslutio ko je zapravo faj mladić koša je odabrao sebi za ađutanta Nikada g heće zvati drukčije nego mon fils: brinuće se za njega, štedeti ga i čuvati, držatj neprestano uza Se, zabranjivati mu Dpfrilaz opasnim mestima, a poslednje, najteže Petefijeve dane on je ulepšavao kolikogod je mogao, Kada je Petefi. Đosle šegošvarske bite, nešfao, u Bemovu štabi- vlada utučemost i strepnia, a ma svsWi mnimanji šum (škripa~ vrata. zveket mamuza) javlia se nada da če se možda ipak u posle-

|

dnjem času pojaviti dragi ađutant. U trenutku kada su ministri i generali potrzali protiv Petefija disciplinski pravilnik, i to onđa kađa im je ohakav pesnik još mogao mnogo pomoći i krenuti u poslednji boj još nedirnute snage mađarskoga seljaštva, Bem je taj koji Petefiju daje orden za hrabrost, jedinu satisfakciju koju mu je on tada mogao dati. Posle Petefijeva sukoba sa generalom Klapkom, kada je i Košat pesnika primio hladno i ravnodušno, Bem je taj koji je Petefiju bez prethodme saglasnosti wlaue dao majorsški čim, Okom iskusmoga psihologa on je tačmo ocemio Šta njegovoj vojsci može valjati čovek ha kav je bio Petefi.

'Naimenovanje za majora zateklo je Petefija u vrlo teškom, skoro mračnom raspoloženju, Agohija mađarske revolucije počinjal~ je. Ruske carske trupe su nadirale, a i Beč se pokrenuo na poslednji pohod, svim smagama. To su oni dani kada je Petefi u očajanju pisao svoju poslednju pesmu 6 »gsfrašmim vremenima«. Njegove lične prilike bile su takođe teške. U ragma-– ku od nekoliko nedelja, baš tada, izgubio je i oca i maiku.-dva stvorenja koja je možda na celome svetu najviše voleo, Sa ženom i malim sinom,/ bez materijalnih sredstava a bez,ikakve volje da i o njima brine, on we,za trenutak sklonio kođ jednoga prijatelja, Skoro ništa ne radi: samo ko zna kakav je t silan radnik bio znače šta to znači. Uviđa mu nema mirna ostanka u zemlji: bečka vlada je odlično znala koje Pefefi, a specijalne poternice izdate za njim omogučavale su njiegovo lako prepozna vanje; ćesareve ljuđe dakle nije mogao dočekati mekažnjeno. Poči u susre Rusima nije bilo ništa manje opasmo: oni bečki raspisi đospeće i do ruku ruskih carskih policajaca, i njegova dalja sudbima bila je tađa potpumo izvesna, Nad Mađarskom ua Se u onome frenifhi nadvila všala i otvarala taminička vrata Tako se Petefi u poslednjem trenutku rešio da se javi na dužnort kod Bema. Bojiš e je za mieg: Filo još najbezbednije.

Jednom rešen da iđe, žufio'je. Čvrsto ie Verovao da će pohovo prišudtvovati jednoj ođ slavnih Bemovih nnbeđa Mijepeva potučena mova majorska uniforme još niie bila gotova Krenuo e dakle ha put 22 jula, u lakom civilnom Joftnenom odelu. u čizmama., Sa okruglim malim. šeširom, bez konja, Putovao je koliu.a, Dana

A IJ JR lije 4 MW a_i 4000 KR | |LBe

orbi proti

» UMRE M MMRA

prilično mnogo diskutuju o sadržaju O”

noga što ibi tzebalor da stvanaju, a Vr-

„lo malo u sadržaj njihovog kmjiževnog

slvaranja ulaze momenti iz današnje borbe španskog naroda. Izuzetak u tom pogledu čine nekolicina. Značajna je zbirka književnih reportaža »30 dn na sa gerilcima HLevanta« od Hesusa Iskaraja, od kojih sq Reke 'dbjavljenme iju našoj štampi, Hesus Iskaraj je pro» veo mešec dama sa 'geri)hcima Levanta i dao čitav miz Wjajmih primera iBgfFa= danja i herojske borbe španskog naroda za slobodu i nežavishoal) u aha cuskoj je objavljena cela zbirkn nje»govih repomrkaža koje imaju mecsportru umetničku vredmost i čiji sadržaj daje shažan potstrek za borbu, Takođe treba idtaći pisce komuniste kao što šu 'Oesat Atkonađa, Amtomio Apaticio i 'diragi, koji sa m poslednje vheme počeli da posvećuju svoje radove isključivo alttuelnim problemima Španije i borbe španskog harođa. Broj tih španskih pi aca mu '•emigrziciji još uvek je vrlo ma-– li, Ali je zato #zmačajno 'da a samoj SŠpomiji deluju takvi pisci koji u svakodnevnom dodiru, u samoj borbi ra= me uz rame sa svojim narodom, atva– Taju novu Špafisku literaturu koja je istovremeno li wbojito oružje u borbi ptotiv Pramka, To su pisci koji se drže gesla pesnika Anfonia Mačada: »U Španiji najbolji je narod«, I oni su Osfali s Tijim, oni su đelo borbe španskog maprođa, omi su se idemtifikovali stom borbom, i oni me »pomažu naš marod, porzađajući izraz, njegovih vlomašnijih iđeja« kao što fo preporučuje iz emipracije piscima wu emigraciji MPeliks Miomtiel u časopisn »Tmdependđemnoia«, koji izlazi a Parizu. mego hktivno uče stvuje u borbi Oni su uspeli da u sa-> moj Španiji stvore organizaciju »Unija slobodnih intelektualaca i sa svoja tri jhegalma lista »Demokrito«, »Renaeimiemto«ć, i »Nuestro fijerripo« ogrotnnmo doprinose borbi španskog naroda mprotiv frankizma.

»Unija slobodnih infelektualacna« ima jasnu i određenu liniju borbe. List »hDemokrito« pita: Šta je danas glavni sadatak jedmog inftelektualca?, i odgovara: lJzeti alttivnmog wčešća svimi sredstvima protiv frankističkog reži„ma! — Oni dokazuju svojom praksom đa je stvar daljeg razvoja španske kulture nužio povezana sa borbom za uništenje ugnjetavanja, masilja, đa je nužno povezana sa borbom za slobodu celog naroda. »Unija slobodnih imfelektualaca« broji oko dve hiljađe članova pisaca, naučnika i umefmika, koji, na razne načine, s puškom u ruci, u ilegalnom radu, neki po zafvorima, učeslvuju u rešavanju svalcodnevnih problema borbe španskog narođa. Oni takođe vođe i aktivnu bitku za ođbra= mu španske kulture od falamgizma, ilegalno štampaju klasična dela španske književnosti, daju njihova fumačenja u kojima jasno izbija stav da je španska kultura svojina španskog naToda, a me uzurpatora Franka ni katoličke crkve u Španiji, koji svirepom, inkviasitorskom cenzurom izbacuju najbolje delove iz radova poznatih španskih pišaca, Članovi »Uhije slobodnih iitelektualaca« raskrinhkavaju falangistički propagandni apatat koji je bio prinuđen da štampa dela Garcije ILiorke pošto je iz njegovih pesama izbri= Sano ono što odražava borbeni stav španskog naroda. | »Unija slobodnih intelektualaca« je najaktivniji, majborbeniji i zato i naj= dosledniji deo: španskih intelektuala-

30 jula Već se nalazio ha dužnosti u Bemovu štabu. Sutradan, Bemova artilerija- je tukla meumornho i precizno: na dva ruska, tri mađarska hica; Bem je i na taj način hteo da zavara neprijatelja, Toga dana je poginulo 700 Rusa, čak jeđan od dvojice ruskih komandujućih generala. Rusi, još neobavešteni o pravome položaju svoga protivnika, ne kreću se. Ali, samo do oftoga trenutka dok odjednom nisu osetili "ako s..e., ıo slaboga partnera imaju prema sebi. Tada se ruske snage razviše u velika obuhvatna klešta, kopljanici srdito navališe sa svih straha, i očajnički mađarski otpor se skrši u opštem bekstvu, Za čitavo vreme frajamja bitke Petefi je viđen na raznim delovima bojišta, iako mu je Bem izričito naredio da ostane kod rezerve, u selu pozađi prve Bio je kod 'artilerije, prateći dejstvo pogodaka; viđen je gde sedi na seljačkoj peći porušene kuće obližnjega sela, posmatrajući tok bitke i zapisujući nešto u beležnicu; stajšao oslonjen o maleni most od brvana pre-

bačen preko nekoga potoka, A sve to.

zamišljen, ponekada kao zanesen nečim daleko od onoga što se dešavalo u mjegovoj meposrednoj okolini. U jednome tremutku topovsko đule pade na tridesetak koraka od njega; dugo je- rukavom syoje afile brisao prašinu iz očiju. Sve '· u najvećoj pribranosti, verujući u Bema i zato uveren da se može dogoditi ništa tragično. A kada su Rusi već počeli a s pomaljaju iza šuma i jedan njegov prijatelj, jureći na konju, doviknu m.ua da beži, pokazujući mu na blislii opasnost, on sarno odmahmu rukom, rečma: »Sitnica!« "Tek malo docnije, kada se, po< novo upozoren od begunaca, okrenuo i video k o ”T.usi u gustim redovima nadiru sa tri „f” ae, pa video kako beži i sam Bem {pod kojim su toga dama mibili dva konja i kojii se i sam spasao fakoreći pukim slučajem), na že u bekstvo i sam. Ali. bio je bez konja, a iz onoga obruča pešak se toga dana mije mogao izvući. Bežao je sologlav, dr mom. iza sve snage: Jaki beli kapuftić mu je vijorio na vetru: Nekada kao đak bio ie slavan trknč u čitavoi školi, onako vitak i lak žilavih mršavih mogu. Sada je međutim nemoguće bilo pobeći, Sustigao ga je prvo jedan. pa i drugi kozak. Petefi nije imao niknkva oružja. Preko vrata ie" imao prebačenu Mkožnu lovačku torbu. Izgleda da je ipak zastao, pokušao da se objasni sa gEo-

i Franka

linije.

talure kao moćno oružje u boftbi ga slobodu. Oni svojim oštrim perom žigošu svaku pojavu nasilja i terora, oni žigošu falangizam kao sistem, žigocšu ga "kao mrak i haos Oni pišu članke u kojima razobličavaju novu prodaju Španije Hhglo-tmeričkim imperijali-

' stima, oni ukavruju da je but slobade

za španski narod njegova vlasštiha bore ba, (U *ome podtoji welika sličnost sa našim naprednim Kknjiževnicima koji gu za VPbefme naše Narodnooslobodil»žke borbe sa puškom i perom u ruci do kazali kako se voli svoj narod, kako se ma delu dokazuje omo Što se rečifha odražava, I zato, posle trinaest godina krvave borbe, neviđenih stradahja i muka, perspektive su jasme za špath:g8ki narod: Doći će šloboda koju on ssam kuje, sloboda čiji oblik španski revolu= 'cionarni i rodoljubivi pisci svakodnevno ispisuju svojom krvlju. Takva, i samo takva sloboda, može da ima i svoj puni sadržaj. A u sadržaj te njihove slobode koja neminovno dolaži uključeni su i onih milion palih Španaca, kao što su u sadržaj naše slobode wključeni omih milion i šedafn stobima hiljada . palih života koje je maš marod dao u svojoj nadčovoečnmnskoj borbi pod rukovodstvom svoje Komumističke partije protiv fašizma, za socijalizam. U listu miliona palih a– maca ući će još movi i novi poznati { mepozmati heroji. a njihovi pali životi još više će cementirati veliko zdanje slobode za koju se danas bore, Književnici Španije, Člamovi »Unije lo bodnih intelektualaca« armiraće svojim delima i svojim primerom temelje novog, šlobođthog i srećnog života hna= Toda Spahije, &

——--

|

u —_ A— e —:

SVEKINESKA KONFERENCIJA KNJIŽEVNIKA | IUMETNIKA

Svekineska konferencija književhika 1 utnetnika završila je rad, Pre zaklju čehja, izabran je komitet od 87 Člafiova koji će biti rukovođeći organ SveRTrineske feđeracije Kmjiževnika i umetmika, Na konferemciji su, pored mpowvelje Pederacije, jednoglasno usvojeni politički izveštaj koji je podneo general Ču En Laj i izvešta}) o umetničkom i khnjiževnom radu koji je podneo Kuo Me Jo. Ovi izveštaji će poslužiti kao putokaz kineskim Kmjiževnicima i umefmicima u Tıjihovom radu ma Ful= futmom i političkom wzdizamju naroda nove Kime,

KOMEMORACIJA PESNIKW MIHAJU EMINBASKUWIJ

Povodom «proslave šezdesetogpođiŠnjice smrti Mihaia Tminmeskua Smvez pisaca Narodne Republike Rumunije održao je veliku svečanu sedmicu. Tom prilikom profesor iniverziteta Jom Vitner održao je predava– nje u kome je istakao da delo veli> kog pesnika pretstavlja pravo nacionalno blago.

»Eminesku — rekao je on — jestdi jedan od onih predanih ummnmih radnika, koji su u ogromnoj meri doprineli postavljanju temelja naše mo“ deme literature«.

niocem: ruski je om umeo, Ali, spa sa mu nije bilo. Toga dana nije bilo zarobljenika, Pesnik je klonuo, proboden kopljem, Bilo je oko šest čaSova; počela je 6ipiti kiša. Jedan austrijski general koji je ubrzo potom projahao onuđa zapamtio je neko civilno lice, po opisu nalik Petefiju, kako leži kraj druma mrtav, a oko njega razbacane krvave hartije, Sutrađan je sahranjen u zajedničku raku, sa ostalih 1030 poginulih u tome boju. Da li je možđa ipak bio još čiv kada su ga bacili u grobnicu, kako «e pričalo i dugo verovalo? Kažu da je još uzviknuo: — Ne šSsahranjujte me... živ sam! Ja sam Petefi! Kažu da mu je dobačeno: — Crkni, košuć tovsko pseto! Kako god bilo, taj poslednji trenutak grobnica je pokrila čutanjem, Izvesno je da Petefi nije preživeo 31 jul. A toga dana navršio je tačno 26 godina i 7 meseci.

Bio je odista toliko mlad, da punoj. sumi njegovih štedljivo odmerenih životnih iskustava treba pravedno pribrajati i mesece, čak i dane, kađa bi ih bilo. Jer rođio se 1 januara 1828. Zvanični podaci kazuju da se to desilo u Kiškerešu. Nikada to Petefi hije hteo priznati, kao što će docnije poricati i da je kršten u evangeličkoj veri, a u njoj je kršfen: za svoje rodno mesto uzeo je PFeleđbazu, BB potpuno ravnodušan „prema svima konfesijama, prkosno se priznavao 8amo katolikom. Zašto? Početkom XIK stoleća većina stanovništva u Kiškerešu bila je slovačka i luteranskd. a nioji je pripadao i Petefi, kako po ocu fako i po maici. Pa ipak. pesnik je imao pravo, ne bezdušna zvanična dokumenta, Nije Petefi havršio još ni dve godine. porodica se preselila iz Kiškereša u PFelvlhazu. A stanovnici te varošice bili su Kuni, još usto Kiškuni a to je koliko i ođ najboljih Mađara čistiji Mađari, Otac Petefijev, Ištvan Petrović, bio je već mađarizovan i čak imac mađarsko plemstvo (u fadašnjoj Mađarskoj je svaki dvadeseti čovek plemić);' njegova majka, mila i tihoreka Marija Hruz. pre udajt služavka. iako po svedočanstvi pesnika Aranja ni 1o smrti nije nfučila dobro mađarski. svesno je svome starijem sinu kao maternji pređala mađarski jezik sredine koja je mjih, doiučerašniu sirofiniu. podigla do blagoštanja, skoro bogatstva. U toj čistoji svežoj kupci mađarskoga mora Petefi je zapravo progledao i progovorio, i postao ono što je onde jedino mogao postati i biti, Docnije, ut školi, ne-