Književne novine

Yu} PAŠIZMU = BLOBODA MNARODU'

eve” ~

GODINA [TI BROJ 11

ORGA

Uredništvo: Francuska 7, tel. 28-098

Administracija: Francuska 5 tel. 28-490

Za pravilno shvatanje odnosa

među narodima

Posle plodnog i normalnog rađa od pune četiri godine, Narodna skupština FNRJ izabrana 1945 godine završila je svoje ustavom predviđeno delo i krajem ovoga meseca održaće se redovni izbori za:novu Narodnu skupštinu, kako za Saveznu tako i za Veće nnroda Narod, i iz najmanjih frontovsk'h ijedinica, već je postavio „kandidature svojih ' pretstavnika u srezovima, republikanske liste kandidata za Veće naroda već su overene. Od dana izbora nas dele svega dve nedelje.

Ako pregledamo „kandidatske liste videćemo đa je narod preko svojih frontovskih organizacija, od nai; manje do najviše postavio kao svoje kandidate i izvestan broj književnika i naučnika. Činjenica nesumnjivo karakteristična za naš društveno-politički život kao | za razvitak naših kulturnih prilika. Ali samo onaj ko nije shvat.o značaj dubokog preobražaja i istinske revolucije koji su izvršeni ·i koji se vrše u našem narodu može biti iznenađen tom činjenicom,

U Narodnooslobodilačkom ratu od 1941 do 1945 godine učešće književnika bilo je po broju i po kvalitetu vrlo znatno. I dok god budu živeli naši narodi i razvijala se njihova književnost to će ostati kao ponos, kao švetao primer'za sve borbe i za sva pregnuša. bu dućih naraštaja. .

Ta. slavna borba protiv okupatora, prešla je sa oslobođenjem zemlje organski u borbu za ostvarenje nove Jugoslavije na socijalističkim osnovama i privukla i ostale književnike · svih naših naroda. I danas književnici Jugoslavije, okupljeni u svom Savezu, čvrsto povezani sa svojim partiskim i državnim rukovodstvom, daju svoj pr:log za ostvarenje socijalizma u mašoj zemlji i služe tako i svojoj zemlji i stvari radnih ljudi uopšte. Jedan od vidova te službe jeste i njihovo učešće u ovim važnim istoriskim izborima,

biće i njihov rad kao narodnih podlanika ukoliko budu izabrani, : Kao pretsednik Saveza književnika

' Jugoslavije i kao jedan od književni-

ka kandidata za buduću Narodnu skupštinu, smatram da je dužnost sva– kog našeg književnika da intenzivno učestvuje u izbornoj kampanji „da i kao kandidat ili zamenik kandidata i kao budući pretstavnici radnog naroda Jugoslavije izvrše svoje dužnosti u onom duhu i sa onim oduševljenim polefom sa kojim. su se naši drugovi borili u Narodnooslobodilačkom ratu i sa kojim svi mi, svaki prema svojim mogućnostima i sposobnostima već šest godina dajemo svoj prilog izgrađnji socijalizma. u Jugoslaviji. i Nesumnjivo „najbolji i najveći prilog koji književnik može dati švojoj socijalističkoj zemlji i rađnim ljudima njenim — to je umetničko delo, nadahnuto životnom istinom i zaodenuto istinskom lepotom. Ali, kao svi radni liudi ,imamo. i mi književnici i drugih društvenih zadataka i obaveza. Jedna od njih je da sa svimn ostalim građanima svoje zemlje poniognemo da naša otadžbina dobije što dostoinije narodno prefstavništvo, da se svojim radom pridružimo velikoj radnoj kam-

panji koju svi naši radni ljudi vođe u

vezi sa pretstojećim izborima „. Naša šavest i naše srce — budna savest i nepogrešno srece umetnika — kazuju nam da je to potrebno ;utoliko potrebnije što naša država i naša KPJ, predvođeni drugom Titom. vode u ovom trenutku tešku i časnu borbu ne samo za stvaranje socijalističke Jugoslavije nego i za pravilno shvatanje odnosa među narodima i za čistotu svojih socijalističkih shvatanja i metoda

Naše književnike ne treba naročito pozivati da u ovoi izbornoj kampanji izvrše svoj dug, oni to već. čine „i oni će ga i izvršiti u celosti.

Ivo ANDRIĆ

__Književnci u velikom narodnom poslu — izborima

Književnik pred izborima? Ovo pil=tanje, au nekadanjim vremenima, bilo bi bespredmetno, ili skoro i besmisleno, ili, bolje reći, ukoliko bi se i po&tavilo zatražilo bi odgovor u smislu, da li književnik kroz svoi= delo i svojim ličnim stavom daje otpora političkim i društvenim nasiljima koja se izborima sankcionišu. Pred izborima, nekada, jedan svestan, probuađeni, napredni književnik mogao je stajati samo sa unutrašnjom obavezom da svojim delom razatkrije stvarnost u kojoj reakcija nasilmim putem i falsifikatom traži da joj narodi legalizuje politička društvena nedela.

Danas, u našoj zemlji,.u socijalističkom životu naše zemlje, književnik stoji prud izborima sa velikim impeYativom u sebi da evojim delom, svojom umetničkom rečju, svojim živim stvaralačkim učešćem doprinese da puna narodma volja triumfuje, Ta narodma volja, koja je kroz Narodnooslobodilačku borbu i Narodnu revoluciju ostvarila narodnu državu i u njoj izgrađuje eocijalizam, u izborim: se ma=nifestuje u svojoj potpunosti i veličini, Izbori su danas uvek nova potvrda triumfa narodne stvari ' uvek novo i.sve

Čvršće njeno obezbeđenje, za budućnost. Književnik je *u faktor koji toj manifestaciji treba da pruži s&ugestivmu potporu oživljenjem, inkarnacijom te volje u umetničkim vidovima i likovima stvamosti koju je nna izgradila. Na svakom koraku, u svakom trenutku, u čitavom proštoru našeg života ta volja rezultira u' velikim materijamim i duhovnim ostvarenjima. Umetničko delo književnika ta ostvarenja ne samo:dokazuje, u višem obliku oživljenja, nego je | odobrenje za nova.

To je, uopšte uzev, stvaralački moral naših pisaca u &vako."ne trenufku njihova života i rađa, njihov norma]nj odnos prema narodu i stvarnosti koju je on uspostavio. Pred izborima, taj radni moral književnika treba samo da se u potenciranom obliku manifestuje, đa bi i u izbornome vremenu bio što vidniji i što rečitiji, i tako aktivno prisutan narodu u njegovom naporu da svoje izbore pretvori u jedan svoj novi triumf. Nikakvu drugu, neposredniju ili praktičniju ulogu, sem ako ga marod ne traži za Vog izbranika, on i nema. On ne agituje, on radi i on stvorenim delom potkrepljuje, obodruje volju naroda da

Toz izbore manifestuje svoje jedinstvo i svoje oduševljenje, pretvarajući

u radost i praznik. U ovome Irenutku on to oseća naročito, i dvastruko više obaveznim, što velika, triumfalna pobeda „naroda na izborima u isto vreme znači i pobedonosni adgoVOr svima vragovima ove zemlje koji hoće da joj zapreče put u veliku i švetlu budućnost i Ča joj ospore istorisku ulogu za razvitak socijalizma u vetu, koju je ona primila na sebe. Prema ome, u okviru izbora pjšac treba ubedljivom, umetničkom >ečju da bude afirmator jednodđušne narodne volje i branilac njenih ostvarenja.

Ako ima prilike u kojo| nsarodmi knmjiiževnik treba da"dokaže svoju povezanost sa narodom, vernost narodu i rukovodstvu koje iz njega izvire, Partiji i drugu Titu, izbori su nesumnjiva takva prilika. I naš pisac doista tako i stoji pred izborima. „Milan BOGDANOVIĆ

BROGRAD, UTORAK 14 MART 1950

\) \

Kod nas iza reči stoji delo .

Ono što najsnažnije dolazi do izraza u izbornim proglasima, altcijama, skupovima | mitinzima. to je osveđočenje da iza izbornih reči u našoj zemlji sto-

"ji delo, To je govor činjenica i to go

vor očevidan, jasan, direktan, pyreeiman, govor koji nije zamagljen izmi-

šljotinama i preuveličavanjima, nije opterećen apstrakcijama. Predizborne akcije u našoj zemlji

odlikuju se jednostavnošću, neposrednošću, otvorenošću i istinitošću.

One se odlikuju i borbenošću, Vođene su stavom naše Partije, koji ima dubokog osnova u raspoloženju naših naroda i u njihovim trađicijama,'stavom u punoj privrženosti istini i doslednosti u odbrani istine. Stoji se pravo licem prema istoriji. I to se stoji

čvrsto, stabilno ,bez straha, čiste save- ·

sti i otvorene misli ,onako kako stoji čovek u životu kada ga istina u koju je ubeđen i kojoj je posvećen oslobodi svake sumnje „svake more, kada ga ništa u savesti ne grize i ne peče, kada je ubeđenjem u ispravnost svoga stava ozarem,

Laž izobličava i zamračuje čoveka. ·

Ona poružnja i umizi lik čoveka, Ona je kriminalna kad je namenjena i upotrebljena da drugome kad postane kleveta ,kad sumnjiči, imfrigira, nepravedno aobeđuje., Naši narodi su uvek imali odvratnost pre: ma laži, Ako neko laže lagarija radi, ismejan je, ako neko zlonamerno: laže, demaskiran je i izobličen. Goloj, praznoj reči se ne veruje, pa ma s koje strane ona dolazila. Nikad u jstoriji naših naroda niko nije mogao da postane autoritet, ni kao autorifet da opstane ako iza njegove reči nije stajala istinitost činjenica i ubeđenje u istinitost.

U istoriji naših narođa velika je odvrafnost i prema beskičmenjaštvu. Nikakve cene nema onaj koji kičmu savija ,koji mora primiti za istinu nešto u šta nije ubeđen, koji mora da misli onako kako mu se naredi da misli, onaj koji mora da usvoji nešto za isfinito, što nije svojom savešću proverio. Satira u naš»j literaturi ošinula je robovanje savesti, Ona je ismejala ropsku poslušnost i poniznost, pognutost glave i savijenost kičme. Ismejala je one koji trpeljivo i pokomo primaju žig sramote. A žig sramote kada se jednom primi ne izbrisa se, m razara misao „izvitoperava karakter i ne dopušta više kičmi da še ispravi.

Od Dolores Ibaruri slušali smo nekad u vreme špamskog rata da je sramno živeti na kolenima, Takve reči nalazile su odjeka u srcu naših na=

Prikazat ćemo našu stvarnost

pošteno i istinski

„„Dama6e književnik može da &ee sav posveti umjetničkom radu i da živi životom dostojnim čovjeka i književni= ka, jer još nikada u našoj povijesti nije ukazivano toliko. pažnje i pomoći književnom i uopće umjetničkom djelovanju kao upravo danas, Ta je pomoć i materijalna i. moralna. Književna i umjetnička djela danas više nisu gvojina neke »elite« nego u doslovnom smislu te riječi pripadaju čitavom narodu, Treba 6amo pogledati kazalište, koje je damag doišta naradno, jer je pristupačno najširim slojevima na– roda. Isto tako je danas . pravi književnik narodni pisac u širokom smiSlu ::je 'riječl, | ar a a : 3

Ali je samim tim „odgovomost pisca i umjetnika uopće, daleko. veća. Iako ta odgovornost formalno ne.postoji, svaki savjestan, pisac i umjetnik. duboko j? osjeća i treba d. Je njome prožet. Danas je stvaralačk. elan naših narođa tako velik, da ga umjetnik jedva može prafiti. Bogastvo, šarolikost, bujnost našeg života daje preobilje materijala za opažanje i umjetničko stvaranje” Treba samo u nj snažno zahvatiti i fiksirati dojmove i činjenice koji se umjefniku nameću, te dati sliku novog »vjeka u novom društvu s novim problemima, Taj je materijal tako šnažan, razolik i nov da umjefnik — iskrena rekavši — na momente gubi hrabrost ili barem sigurnost da će ga moći adekvatno odraziti, I doista mi smo švjesni toga, da još ni izdaleka nismo dali ono što bismo htjeli i što se od nag opravdano očekuje. Dok je o Narodnooslobodilačkoj borbi naša književnost ipak dala nekoliko zmačajnih djela, ovaj period preobražaja naše zemlje: i izgradnje socijalizma još nije našao pravog odraza u našoj književnosti. Ali učinjeni napori i nastojanja pokazuju da ide-

mo pravim putem. Svakako |e potrebno, da kmjiževnihk dođe u što bliži đodir # radnim narodom — kako na selu, tako ı u tvomici — da u detalje upozna život naroda. njegove svakodnevne teškoće i brige, njegove radosti i Vjeru u pobjedu, da se sa svim tim potpuno saživi pa će onda moći i da stvori adekvatna djela, da dade duboko vjernu aliku naše epohe, da kaže umjetničku istinu.

Tai život se ne može dati na bazi slikanja orno-bijelo i lažnog uljepšavanja, kojim je putem nažalost pošla najnovija sovjetska · književnost. Upravo infarmbiroovska hajka. koja lažima i klevetama napada našu zemlju, Partiju i najviše rukovodstvo, otkriva duboke uzroke lažnom gledanju na zadafike hnjiževnika i književnosti,

· Osuđujući lažno romantfičan, nerealistički i meiskren stav u književnom i umjetničkom stvaranju, mi nikađa ne mislimo poći putem xdekađentstva, desperaterskog egrzistencijalizma ili slinih bolesnih manifestacija, kakve se javljaju u redovima izvjesnog sklerotičnog, degeneriranog društva na. Zapadu, Ne, mj ćemo ostati na svojoj zemlji, zdravi i.svoji, i nastojat ćemo da dađemo našu sfvarnosšt pošteno i

'istimski. pa :

Takav stav u gledanju na zadatke književnosti i u našem književnom radu nužno i jasno određuje i naš wtav u političkom gledanju na našu stvarnost. Jedno proizlazi iz drugoga. | Duboko povezan s narodom i mjegovim težnjama, ponesen njegovim radnim pobjedama u izgradnji šocijalizma, naš će književnik, glasajući za Narodni front, i na taj način dati izraza svoj“ ljnbavi za ovu zemlju i povJerenju u njezino rukovodstvo SALA Slavko KOLAR

Za slobodnu socijalističku državu

I mi književnici dočekujemo ove izbore s najvećim oduševljenjem, Dočekujemo ih tako, jer je Narodni front na listi kandidata istakao najodabranjje i najbolje radnike iz svih sektora našeg narodnog života. Ovi kandidati kojima će narod na izborima dati svoje glasove biće zaista njegavi pravi pretstavnici, Mi se ponosimo da se među ovim kandidatima nalazi i veći broj naših istakmutih kmjiževnika, -

U imbornoj kampanji založićemo :še da i ovog puta manifestujemo jedinstvo naših naroda i njegovo nepo= kolebljivo uvjerenje da naše državno i političko rukovodstvo sa drugam Titom na čelu vodu novu Jugoslaviju putem stvaranja njene velike i srećne budućnosti izgrađujući istinsku socijalističku i ·slobotmu državu, (575

Isak Samokovlija, -

učini štetu,

roda. Naši narodi i naša Partija ostali su dosledni uverenju da je sramino

. Živeli ma kolenima, ali Dolores Ibaru-

ri, na žalost, nije ostala dosledna SsVOjim rečima. Ona se svrstala među one koji na kolenima primaju naređenja, na kolenima pristaju da misle po diktatu, na kolen ma primaju žig sramote. Laž prlja, blati ,ona ima težnju da se lepi ,da se kao gamad umnožava. Onaj koji laže klevetajući nemiran je, ima uvek tendenciju da u svoj zlonamerni, kriminalni posao uvuče čto veći broj ljudi i to najpre one koji imaju nekog ugleda.

U predizbomim akcijama kod nas iza reči stoji delo. Izborni proglas Narodnog fronta Jugoslavije dao je sliku dela naših naroda u izgradnji socijalizma u ovim rečima: »Jugoslavija je

'postala ogromno gradilište... Po čitawoj zemlji niču na sve strane moćna

industriska preduzeća, livnice, valjaonice i čeličane, novi rudnici, brodogradilišta i luke, železničke pruge i putevi „grade se tuneli, brane i jezera da se snaga naših burnih voda ukroti i pretvori u moćnu „pokretačku snagu naše privrede. Vidljivo i brzo menja se lik naše zemlje. Radnička klasa, tehničari i naučnici daju sve više udarnika, novatora, racionalizatora i pronalazača, junake socijalističkog rada... Raste teška industrija, glavna osnovica socijalističkog preobražaja naše narodne privrede | svestrane izgradnje odbranbene moći naše socijalističke otadžbine«. Ove reči liče na vizionarstvo, međutim one slikaju našu stvarnost, stvarnost koju mi gradimo,

koja je u našim rukama, koja je pred,

našim očima. Iza svake. te reči koja je spoljašnja slika našeg života stoje činjemice koje niko ne može cboriti nikakvim izjavama ni klevetama. Niti iko može bilo kakvim udruženim snagama laži zaustaviti ovaj ogr. man zan,ah socijalističkog rada u našoj zemlji Ni Jažju, ni bojkotom. Velibor GLIGORIC

Ža Partiju Tita

Sećate se Cankarevog AloJziusa von Šivica? Onog njegovog: »Maestšt ich kann nichts dafir, aber ich bin aus Krain«? Te nelagodnosti što smo samo Kranjci i balkanski Mačvani — nema više. S razlogom se ponosimo svojom socijalističcom domovinom,

Pet vekova ropstva tu, šest tamo, hiljadu godina argatovamja tuđinu, služenja kralju, soldatovanja caru, davanja begu. A mletačke galije? A Korr• duni i Krajine? A vazda krvave haljine | berdokanja na granicama? Čim da se ponosiš? Kako da se rajetin uspravi? Tito nam je vratio naše hajđuke i uskoke, bogumile i glagoljaše, sve pradeđove koji su znali za pravdu na etrašnom mestu postojati. Sa slobođom je oživelo sve ljudski veliko u našoj prošlosti, Junaci „narodmih pesama drugovali su sve vreme rata s borcima odreda i brigada. I zajedno otvorili vratnice budućnosti kakvu još ni sanjali nismo.

Šta je ona mogla biti pre slobode? Beda i izmećarenje. Šanfić je uzalud zazivao da ovđe ostanu oni koji su bežali od bede. Glad je otisnula gorštaka u majnu, na plantaže i gonila ga a naftonosnih polja Venecuele u šalitrene rovove Čilea, iz Australije u Rođeziju, a odande u Belgijske jame, na Persijske pruge. Ali od naše se angatske gladi nije moglo pobeći u svet. Ona je bila senka čvrsto prikovama za naše korake i snove. To se pitanje nije moglo rešiti trbuhom za kruhom, već tu u zemlji, gde je nikla glad i nastalo robovanje, borbom za slobodu pod Titovim rukovodstvom.

Damas budućnost nije čipkasti san nad turobnom javom. Budućnost to je red cigalja što slažem na sloj maltera koji sam svojom mistrijom izravnao. Oma se zove Petoletka. Budućnost to je skok od Kosova do moderne socijalističke svesti i industrije,

Partija Tita proširila je naš mnacionalni | ljudski sadržaj ,razmakla dimenzije u nama, poklonila nam razvezane 6mage sna: sutrašnjice koje pevaju već danas.

Glasam za njih, za javu.

Oskar DAVIČO

N SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE.

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDPLJNGC

REČ KNJIŽEVNIKA UOČI IZBORA

PRIMERAK 3 DINARA

Napisati nešto u dane pred izbore

U novija naša vremena „kad su restorani i pivnice samo po nekoliko sati dnevno budni, a radilišta ne gase svetiljke ni noću — bolje se istakne jedno i urođeno i kulturno othranjeno osećanje u čoveku: da je svaki svečan dan u osnovi jedan osobit radni dan. Zapitajte se, recimo, šta je jedna

skladno, skoro orkestarski skladno iz- ·

vedena vojna parada, Ostavimo po strani vežbanja za priredbu; sam dan svečanosti to je jedan maksimalan fizički i intelektualno Kontrolni rad. Tako je sa svečanim danom mladih ljudi koji izvode gimnastičke vežbe | igre, Tako je, kad se u pozorištu igra ozbiljan komad, i na pozornici i u parteru: radi mozak, rađe živci i krv. I tako mora biti. Ljudi ,razvijeni, čovečno svesni i ose{ljivi, od jutra do mraka su na nečem sfvaralačkom ali ostvarivačkom. Nema čovek drugi pokoj svojih sposobnosti i nagona, do kad spava, kad je bez svesti. A. ni spavanje nije potpuna izolacija od ideja i mašte ,od strasti. Ne može se druikčije u snove nego da se pre toga zaspi.

Naročito svečani radni dami su oni kad narod ili narodi jedne zemlje treba kolektivnim nekim istupanjima da neposrednije sarade sa &vojim vlastima, sa svojom državom „kad treba švi kao jedan čovek da istaknu da zemlja njje bez straže, a stražu da čini sve odraslo stanovništvo zemlje, ne naoružano, nego brižno i svesno, Brige za našu zemlju evo su opet pune i prepune misli i pitanja. Opet živimo, čitamo „razgovaramo na pretfrg. Opsednuti smo zlim voljama, zlim radnjama, Susedi nam krnje i kvare ideje, kidđaju nasilno red po kojem istine, prirodno teku. Zbunjuju ljude, manevrišu · našim činjenicama a ne znaju im smisao. Testere po nama bezdušno, Bacaju čini, ne bismo li izabrali ono što nam nije u potki života. Toliko je otežano

svršavanje na miru i najobičnijih poslova u zemlji, da kod nas takoreći i nema više političkih poteza i mera: sve je državnički zadatak i odluka, teško odgovorni u funkciji ma mestu i u projekciji u vremenu, Zemlja ova, suverena po velikim „zaslugama. mora, kao neka pokrajina, da brani svoju a-• utonomiju... Od muke, da se čovek i našali. Ima reč Ham]Jetova, pošto je od očeva duha šaznao za zločin „i da mu je stric-cočuh ubica i nevaljalac: »Da u beležnicu zapišem: poneki čovek se smeši, i smeši se, a nevaljao je. Bar je tako u državi Danskoj.« Poslednja rečenica, naravno, ironično je preimućstveno. A sa kakvom ironijom da zapitamo mi: Iz koliko li država Danskih primamo mi zle i manijačke osmebhe! Iz koliko država Danskih kreću protiv nas na dlaku istovetni reometrizmi zloča:

Zbog svega toga i takvoga, možemo o danu izbora, i još više o dam, pred gpiasanje govoriti kao o svečanom rađnom danu. Samo tremuftak kad će gla» sač spustiti lopticu i svoju poruku i odluku — samo će taj trenufak biti kratka svečanost. Radni napor, onaj vrhovni, leži u navečerju izbora, kad će čovek u svoju savest spustiti lopti= cu i poruku. Znači: sabrati energije, preslišati ih, potražiti od njih zakletvu na čestitost i hrabrost. Zapitati oči da li dobro vide prav put Izmeriti koliko preteže plemenita briga. Jer valja izglasati novu boračku ekipu u državi, i stajati dobar da ta ekipa zna kako će čuvati ovu teško iskušavanu zemlju, i u njoj ljude čiji radni i trpni napori zadivljuju. Hladan rat i zla arogancija su tereti kojima se mora .odolevati sa silama celog stanovništva, i sa vidovitim naziranjem vođa: kakva se drama krije iza drame koja se igra i trpi.

Isidora SEKULIĆ

Za lepše dane naše domovine

Ubeđen sam da će narodi Jugošlavije, na izborima koji su pred nama, pobeđonosno potvrditi put, po kojemu ih vodi naša Partija s maršalom Titom ma čelu. Jer tai put.ih vodi u Beamostalmost, u pravedni, u. prirodi

stvari duboko utemeljen sg#ocijalistič« ki poredak. Sve teškoće neće zaustaviti pohoda našeg radnog naroda, ni uma=– njiti njegove divljenja vredne napore za lepše dane naše domovine.

Ferđo ROZAK

Sve zapreke davat će nam samo

još moćnija krila

S. S. Kranjčević u wvojoj. pjesmi »In tyranno8« mislio je u prvom redu na ugnjetače svoga naroda i svoje domovine. Nabio je tu pjesmu eksplozivom uništavajućih yiječi prijetnje, prezira i kletve. Sasvim je jasno fiksirao viziju neminovnog dana, kada će dotrajati sila i nasilje, a u tiranima — koji su »posuli svjjet pepelom i solju« — psi će se , kost klati, Jadno im je i žalosno prorekao uništenje od strane naroda, vječno pobjednjka. Pa je završio tu buntovnu pjesmu optimimistički jom:

».. sputan korak za tri druga” · vrijedi Dok čovjeka bude ljudstvo neće mrijeti. Okovi #u krila đa se brže leti+«.

'Okovi su krila da se brže Jeti! To je vedra i snažna misao. Ali mene ne tjera ništa da mislim na ono, na što je mislio Kranjčević pišući te 6tihove. Jer tiranin je smaknut i sahra=njen. Ošajna naša prošlost ostala jć živa tek u &jećanju, a sutra će ostati zabilježena na listovima papira, na grobovima i na spomenicima. Pa ipak taj stih obuhvaća pamet i srce svom 6ilinom, živ je i shvafljiv i uvjerljiv — a to i jest ono, što svjedoči o išstini .trajnijoj i neprolaznijoji nego što je puka konkretizacija.

A istina je, da mi ioš uvijek nosimo okove na svojim uđovima. Naš su okivali, sputavali, vezali stoljećima. Mi smo u samo četiri godine naše slavne borbe divovsakim naprezanjem skinuli sa sebe mnogo tih okova, negava, lisičina, oputa, jarma.,. “kolana, oglavnika, mreža i mrežica, uzlova, procjepa i zamki, kojima su nas naši »ušrećitelji« vezali i gnječili k zemlji. Mi smo satrli i razuzlali ave, ili

Djelom dokazujemo da značimo

život

Ponovo se osjećamo kao u danima velike bitke: ranije smo krvlju dokazivali da ova zemlja nije tuđa prćija, da ima puno pravo na opstanak i slobodu. Danas djelom dokazujemo čitavom svijetu. da značimo život. I samostalnost. I demokratiju. Sacijalizam! Laži dolaze i prolaze kao mutne vode u proljeće. Mi smo proljeće, a proljeće ne mogu proglasiti zimom i

· fašizmom. Ne mogu mu aduzeti ono”

Što ga zaista čini proljećem. Jer ono slavi pobjedu — ne zima! Ah ta zima što vije sa Zapada, i ta što huče sa Tetoka! |

. Martovski izbori biće još jedna svenarodma afirmacija mašeg opravdanog stava, afirmacija sacijafizma u našoj zemlji, pobjeda života. Pobjeda ištine i svijetla nad mračnim &novima i pobudđama, nađ sumrakom normalne ljudske pameti. Hajkači #u zlurado »uvjeravali« da ne smijemo ići na izbore, Sada neveselo »ubjeđuju« da je ovo samo naša nova fašistička gadost. I ta je neka kominformovska »istina«! »Istina« koja je bliska istini tamam toliko koliko i nebn zemlji, Polinezija

Pumnitort.... Dušan KOSTIC

polelnom konatataci-·

gotovo ave, ali jedan je još uvijek ostao. ıai jedan je — naša ekonomska zaostalost. v

I, imajući na umu baš tu ekonomsku zeostalost, Kranjčevićevi stihovi danas dobijaju svoju pravu vrijednost. Šivaća igla. na primjer, naoko sasvim neznatna stvar. Ali mi te šivaće igle nismo imali u svojoj zemlji, Železni plug nije neznafna stvar, još manje traktor, ali bez željeznop pluga i bez traktora naše će tlo roditi mršavim i slabim plodom. A mi tog željeznog pluga i traktora nismo također imali u svojoj zemlji, ili smo ih imali sasvim nedovolino. Pa lokomotiva i tračnica, parobroda i aviona! Pa stakla, uglja, cementa. i benzina!

Pa lijekova za bolesne i odjeće ze

zdrave! I tako redom. Nismo imali .

ništa, ili gotovo ništa.

Bili amo ovisni o lukavom i svi

repom trgovcu, koji je uvijek mogao za svoje usluge, poređ dobro naplaćene protuvrijednokti, tražiti i komad našeg živog mesa, kao što je to u Shakespearovoj dramj tražio Shylock, mletački trgovac, jer Shylook nije živio samo u Veneciji. On je živio i još uvjek živi u New-Yorku, Londonu,

Parizu. I ne samo u New-Yorku, Lon-” donu i Parizu, nego fakođe i u Mo-

&lcvi, o čemu 8#mo Se sašvim dobro na vlastitoi koži uvjerili,

Iz ekonomske zaostalosti proističe ekonomska zavisnost. a iz nje i politička i nacionalna, i to su' upravo ti posljednji, etrašni okovi koje nadčovječangkom energijom razbijemo.

Naši narodi, na čelu sa &vojom sla“ vnom Partijom, ođlučni 6u u tem historijekom poslu. Svjedoči to naša socijalistička Petoljebka i golemi remultati, koji #u Već došad postignuti, Na tom putu više nas nitko nije u stanju zaustaviti — ni imperijalističke makinacije, ni informbiroovske prijetnje. Sve zapreke đavat će nam &a– mo još moćnija krila »đa se brže letie — kako je to davno viđio pjesnik, a ne mogu i neće da vide »historijski slijepci«.

I ovi izbori, pred kojima upravo sštojimo, neka budu još jedan dokaz više, da smo u stvaranju naše a&lobodne i velike budućnosti, spremni ići đe kraja.

IVAN DONČEVIĆ

3 : * HM a UA, IV. „ya u Sa 2 —Ć uda ad A 21

“u „davi are