Književne novine

MALRAN2Z. Žž

„Travno

e č

»Borba« je ovih dana objavila faicgimil pisma jednog informbiroovskog agenta, faksimil pisma upućenog im „Praga u Moskvu: agent traži vobkku, pored ostalog. Pismo je, mesto u Moskvu, dospelo u Beograd, u redakciju »Borbe«: ne, agent neće dobiti votke. Ali to o volki, lako samo po sebi besmisleno, beznačajno, isto toliko je i nametljivo kad se tretira moralni lik i moralno stanje informbiroovskih kreatura,

Pre nepune dve godine, na Rkonšpirativan način, na način Rkoji je svedo-_ čio, pored svega ostalog, i o krajnjem ·

diletantizmu, u našoj zemlji rašiurHna je brošura »Pisma CK SICP(b) Centralnom komitetu „Komunisličke partije Jugoslavije« ,iBače izdanje, preduzeća »sPravda& (Istina«) i2 Moskve, Stvar je zaista morala da izgleda pomalo čudna, jer je ta ista pisma mogao sVaki naš građanin da kupi na svakom ugMlu, u svakoj prodavnici štampe kod nas. Ta ista, ni za jotu izmenjena pimama, pisma CK SKP(b) Centralnom komitetu Komunističke pattije Jugoslavije, ali — štampana u štampaniji »Borbe«, u Beogradu,

Razume se, uz naše izdanje tih pišama iz Moskve objavljena su u brošuri »Borbe« i naša pisma, naši odgovorl. Ali to u ovom trenutku nije u pitanju. Činjenića je da je Bvaki građanin Jugoslavije mogao sasvim jednostlavnom ftransakcijom od nekoliko dinara, na svakom uglu na kome še kod nas pisana reč kolportira, da stekne pravo da dođe u posed i da raspolaže *moskovskim pismima. Konspirativno rašturanje tih pisama, jalovo kao kon• spiralivno ali Jalovo i kao rasturanje, kao agitacija, kao propaganda, kao zlonamerni alarmantni trik i manevar obelodanilo je, međutim, ne samo diletantizam konspiratora već, i na taj način, jednu od osnovnih osobina revizionista iz zamračenog tabora informbiroa: radničkoj, proleterskoj de• mohltratiji i solidarnosti tuđe metode, prožete dubokim nepoznavanjem moraine, stvaralačke snage naših naroda, odnosno upornim i po radnički pokret u švetu štetnim „potcenjivanjem tih snaga,

Danas, posle nepune dve godine, oavedočili smo se i mi, i čitava svetska javnost, kako su se i metode Inform• biroa ne samo umhogostručile nego i mnoge od njih doživele ,kakvu-takvu, svoju evoluciju dok se, istovremeno, nepoznavanje stvaralačke snage naših naroda, odnosno potcenjivanje tih snaga produbilo do mužnje, do slepe mržnje do koje 8u u mogućnosti da se 6pušte samo teško otrovani revizioniBti, Manifestacije te mržnje su mnogobrojne, vrlo rasnovrsne, bezobzirne i, u svojoj osnovi, po narode Jugoslavije — neefikasne što ne mora da znači da ćemo mi da padnemo, u ttipičnu informbiroovsku pogrešku — da ih potcenjujemo, Te manifestacije će i daije biti mnogobrojne, vrlo raznovrsne, bezobzirne i, u svojoj osnovi, po narode Jugoslavije, a i po napredni radnički pokret u svetu uzet u celini neefikasne, Napredni, revolucionarni pokret u sveku mora ih i može ih savladati. I savladaće ih, I simptome, i uzroke. i

la, jedan bauk „kruži svetom bauk ravnopravnosti s0eljalističkih Zemalja, bauk ravnopravnosti svih na roda, da se poslužimo parafrazom poznate rečenice iz »Komunističkog manifesta«, Ono što je karakteristično u isto tolikoj meri i za prvosveštenike informbiroovskog revizionizma koliko i za njihove ministrante jeste, u najraznovrsnijim oblicima, strah od toga bauka,

Tako nam opet, neodoljivo, ijmlazi pred oči vapaj iz onog pisma poslatog iz Praga u Moskvu. Ministrant, Da li se tkVe egzištenćije mogu gsamlsliti u svetu ravnopravnih socijalističkih zemalja, u svelu ravnopravnih nnroda, Ne mogu. Miris votke, votka — ora se u informbiroovskoj propagandi protiv naše zefnlje ne oseća prvi put — Sada je konačno dobila svoje mesto u revizionističkoj liteaturi koja uopšte obiluje »klasićnim« dokumentima tipa rezolucije Br. 1 i rezolucije Br. 2.

'Paj sirah je, nesumnjivo, prouzrokovao činjenicu da izborni proglas CKSKP(b) sadrži, doduše, svečane reči o tfežnjama za mirom sa svima državama, c saradnji među narodima, o borbi svih zemalja za trajni mir, de• mokratiju i socijalizam il.l,, ali da taj isti izborni proglas izostavlja vrlo precizno, svaku, ma i najneviniju, najneobavežniju aluziju na ravnopravnost socijalističkih zemalja, na ravnopravnost &vih naroda. Zbog njega, pored ostalog, predizborna kampanja u Sovjetskom Savezu morala se dotaći i nače zemlje, moralna je na neki načim protumačiti neuspehe revig:ondigličite informbiroovške politike protiv socijalističke Jugoslavije. I dotakla ~ se, i »protumačila«, na klasičan informbiroovški način: »Kno Što Je požnato«.

Prirodno. -

Taj strah je, nesumhjivo, uztok | Ovih dana pojačane iformbDiroov&hke kampahje u organizacijama pristalica m;fa, kaimpalije Roja še pholeže krož deliaPhciju Sobrafija ·u Boflji, »1}{abol= ničesko delo«, »Skanieju«, Hadio-Var šavuj ı druge. infrirmbuvovBke propkt gandne ehspoziture:

Prema toj . hamphhjli, čovečansivu treba da Baznh db MB IalMahu postoji jedna realohušlkačka, tatnopolbaljivačita~ zemlja. JuHoslavija, Kampanja —,u digvesnoim smislu = obnovljena, ali argurnentacija sasvim, sasvim zaštarela, Ustvari, jedan jedini argumehat Moji, 6ćve u svemu, opet glasi: »Kao što! je poznato,

U prvi mah, buda ti i ovom ptilikom na um da dokazuješ suprotno, »Ne, mi nisnio prešli u imperijalistički ta· bor. Na, mi smo miroljubiva, socija' listička zemlja«. |

To 'treba dokazivati, u to treba dveravhti, Samo je pitunje — koga.

Tnformbiroovake agenture — ne fre

ba. Kao što to znaju imperijalisti — to ·

dobro znaju { u informbitovovskim a-

MOO 4 byaehavi VOJ }

boru aredstva,

Čedomir MINDEROVIĆ

geniurama, O tome se | radi, Po njima, svet je podeljen u dva tabora: u injormbiroovski i u imperijalističhi, A pošto ni u jednom od tih taboza na= čelo ravnopravnosti naroda nema bpravo građanstva — proglašavaju da je Jugoslavija u suprotnom taboru. Ma taj način, i u jednom i u drugom iasmatraju se „dozvoljenim. ava

O tome se i rađi, o gredstvima. »Kao što je poznato, Jugoslavija je prešla u imperijalistički tabor, Jugoslavija vodi ratnohuškačku, ralnopotpaljivačku politikue — protiv koga, radi čega, na koji način, Da bi se izbegao odgovor na pitanje o ravnopravnosti socijalistiokih zemalja, o ravnopravnosti narođa — odnosno da bi se sprovela informbiroovska hegemonističia praksa, dobro poznata u ekonomici Polišlae, Bugarske, Cehoslovačke, Ttiumunije, Miađarske i Albanije, upolrebljavaju še BVa Bredsiva, l,až pre svega. Sinhronizovana ili nesinhronizovana, UZ neli proces ili bez procesa, Uz pomeranje trupa ili bez pomeranja frupa, Uz džentimentske dogovore ili bez džentlmenshih dogovora, 1 lako dalja i tako dalje,

Da 1 #e, u svetu ravnopravnih soclJalističkih zemalja, u svetu ravnopravnih naroda, mogu zamisliti takvi bostupci. Ne mogu. A čine se pokušaji da se takva politika, taj sasvim očigledni revizionizam formuliše Jao »markaistička« teorija.

Da bi se, kod svoje kuće, kod svojih naroda, opravdala dvogodišnja ne• prijateljska kampanja { bezobzirnm neprincipijelna, niska i Do radnički pokret u svetu, pa i po svoje narode, štetna borba protiv socijalističke Jugoslavije koja ne ispušta niti će ikada ispustiti iz ruku zastavu ravnopravnosti socijalističkih zemalja i ravnmopravnosti naroda uopšte — da bi 8#e zakamuštlirali sve novi i novi neuspesi u toj borbi protiv naših naroda, informbiroovsške agenture podgfrevaju uvek iznova svoju kampanju bez ob=zira na to što im sredstva, odnosno njihove laži sve više i više postaju monotone,

Po njima, na primer, mi ubrzano restauriramo kapitalizam na selu i u gradu. Ali aaboga, ako su to osetili još pre dve godine, proces reslauracije morao je početi ranije, a ako ide onim tempom kojim oni tvrde da ide — i to, — »kao što je poznato« u krilu imperijalističkog tabora — moralo se dosada kod nas nakupiti dosta kapitalista, Koji su? Koje su im adrese, banke, fabrike, međunarodne poslovne veze? To je bespredmetno pitati jer »kao što je poznato..«

Tako izgleda »argumentacija« Informbiroa, Pošto #u samovoljno, neđemokratskim administrativnim postupkom, ignorišući volju miliona članova Svetskog konguesa pristalica mira, isključili Komitet Jugoslavije ža odbranu mira iz članstva, sa sličnom motivacijom — agenti Informbiroa smatraju da je, pored ostalih meza, i na taj način, Jugosiavija »isključena« iz među narodne borbe za mir, Pri lome, razume se, trude se n&' sve moguče načine da zabašure činjenicu da je baš princip Tavnopravnoslki naroda osnovni predušlov stvarme | pobedonosne Dorbe za mir u svetu. Da ne pominjemo izgradnju &ocijalizma — delo jugoslo• venskih naroda, uspehe u borbi za Piah, njihov najveći prilog miru.

Mi, o svojim pogreškama ! o svojim neuspesima, govorimo slobodno | javno, Oni ih zabašuruju. Štaviše, izvesne od tih pojava Wvalifikuju vrlo pozitivno, »Ubiažavanje kijze koja podriva nacionalne elconomije večine zemalja zahteva, sem odustajanja od rola kBO sredSštva za rešavahje međunarodnih nesporazuma, i polpuno odbacivanje svih formi ekonomske bBgiesije, kako otvorenih tako i prikrivenih, od strane jedne zemlje ili grupe zemalja protiv druge zemlje ili grupe zemalja, odustajanje od svake agresije ekonomskog karaktera bitan je uslov za saradnju država ha ekonomskom polju, bez obzi?a na njihove ekOnomsko-političke sisteme: odustajanje od svake agreslje ekonomskog karaktera doprinelo bi razbistravanju sadašnje altnosfee ne poverenja, neizvesnosti | straha, koja u mnogom otežava ekonomsicu situaciju«, "Tako su međunatodne odnose formulisali pretstavnici Sovjetskog Saveza, 1091, pred Društvom naroda. Ohi ni danas nisu daleko od ovih plemenitih formulacija. Plemenitih fopriulacija uopšte kod njih biva, Al ohne, te formulacije, izbegavaju ravnopravhnoši socljalističkih zemalja, tavnophavnost natođa, A praksa, politička i ekohRomska praksa njihove međunarodne bpolitike vrlo Fečito potvtđuje to Izbagavahije, Još 1 Višd, Ta praksa BOVori O neslaganju sa tim bFihćipima, I Hju nisu OBČIili Samo naši narodi,

U čćinjeniću da.Jugošlavija nije ni u kakvoni nperijalstičkom , tabotu treba Uvčravati, Još uVek, jedan deo svelškk javhosh, 'Fo treba dokaživaki, još uvek se treba boriti za tu ištihUu, jerepobeda te iskhine znači oslobođenje nedovoljho! 0bavošlojudh ili #aitovahih revizionističkom neprijateljskom propagandom od informbiroovske more koja napredne snage u svetu razjedi· njuje, razjeđa i demobiliše. i

Pošto su, na primer, ne poštujući prihićip tavhopravnosšti šocijalističkih država, neprijateljski prekinuli, poted svih ostalih mera, tFgovačke odhoge, optužili sU naš da trqujemo sa khpitalistilfih i kođ njih podižemo zajinove, što mi he osporavatno, Međutim, po njima — to je prelazak u imperijalistići ID 4gtuig& igvačk | dyogk

AJIi, tabele, štatislike izvoza iz SSSR, Poljske, Čehoslovačke itd, u kapitalističke zemlje i obratno, — šta

"one u tom šlučaju znače?

I tako dalje.

. O ravnopravnosti bocijal

malja, 0 ravnopravhosti svih naroda

onl — ćute, Mi možemo da govorimo, jer ma to naš Centralni komitet, naša

Komunistička partija, naši narodi dma- ,

Ju puno moralno pravo, ;

Mi smo se-za-tu ravnopravnost zalagali, zalažemo se, i zalagaćemo ge, Mi amo se za nju žrtvovali, žrivujemo s8e, i žrtvovaćemo se, Mi amo, u borbi za to pravo, pod Titovim rulovodstvom, pobeđivali-i pobeđivaćemo i ubuduće, Jer smairamo da je heza· višnost naroda osnovni uslov njihovo; maferijalnog i moralnog opstanka, ·

To su zaključci koje, iz današnje sltuacije, Jednodušno, izvlače naši narodi. Jedino moguči zaključci oslobođenib, politički visoko wvesnih naroda koji su odoleli i napadima sa ohe strane sa koje su morali očokivati, u svakom slučaju, bar jediakopravnu gsaradnju, ako ne i pomoć,

To »nnju |I najširi slojevi organizaclja pristalica mira u sveiu, među kojima agen:%.e Informbiroa samo vrIO brižljivo 8#e:chcijom mogu da odaberu svojc svosne ili nesvesne propagandisie laži o sĆcijalističkoj Jugoslaviji, o nezavisnoj zemlji kojoj šjedinjene milionske mase sa stvaralačkim ponosom 1 8a sva većim lUspesima, iz dana u dan, menjaju lice, stvarajući sve hova i nova zajednička bogatstva,

To će naši narodi potvrditi i 286 marta, koji će biti još jedna naša pobeda u borbi za socijalizam, ža mir i saradnju slobodnih i ravnopravnih naroda,

Casopis „Za odbranu mira“

organ Nacionalnog komiteta Jugoslavije za odbranu mirs,

Nacionalni komitet Jugoslavije za odđbramu mira izdaje u Beogradu, pod uredđdn.ištvom Čeđomira Minderovića svoj organ koji se štampa na francuskom 1i engleskom jeziku Do sada su izašla četiri broja.

U prvom broju su objavljeni materijali iz kojih se vidi aktivitet Nacionalnog komiteta Jugoslavije za odbranu „mira: Hovor Josipa Vidmara, pretsednika „Prezidijuma Narodne skupštine Slovenije na Svetskom kongresu pristalića mira u Parizu, pozdrav Nacionalnog komitetn Jugoslavije za odbranu mira Bvetskom kongresu pristalica mira u Parizu, kao i pozdrav delegacije naše zemlje na Četvrtom zateđanju skupštine OUN; pisma Macionalnog# komiteta i R= kadđeralka Pavla Savića gospođinu Frederiku Žolio Kiri, pretsedniku biroa Komitsta svetskog kongresa pristalica mira; vesti i beleške o borbi za mir u našo} zemlji kao iu drugim zemljama.

Časopis je u drućom broju đoneo na uvodnom mestu deo govora Milovana Đilasa, člana Polltbiroa CR KPJ, u Političe kom komitetu Generalne skupštine OUN, zatim članak Čedomira Minderovića pod mašlovom »Agenturn Informbiroa na Kongresu pristalicn mira«; pismo Nacionnmlnog komiteta Jugoslavije za odbranu mirna BIrou Svetdcom hwongresa pristalica rnira, povodom odđdiuke Troa hofom je sprečeno jugoslovensk)m prestavnicima da učestvuju tu rađu Svetskog komiteta u Rimu,

Ovih dana izašao le Il» tamne dvobroj:

časopisa (inntar-—februhr). Na prvo{ stranicl ispišane su reči fomena Rolana, velikog bores za mir. Tu je zatim članak Aleksandra Belića, pretsednika Srpske akademije nauka, »MatWa u borbi za mlr=. IvW tom članku Aleksandar Belić ističe značaj nauke i naučnih radnika u borbi za mr u svetu Časopis zat'm objiavliule govor. Dimitrija 'T'ucovića, održan na lcongrobšu II Tn ternacionale u Mopenh"penu avgušta 1910. Taj govor velikog srpskog radničkop borca tretira bitanje rata i mira i pretšlavlila dvagoceni jstori«ki dokument o borbi najbollih simova nBše zemilje ža mir, Zatim sledi članakh »Gotuće pitanie« od književnika Ota B'ihalji Morina. Članak Đorđa Boškovića pošvećen je izložbi nsšea srednjevekhovnhe umetnosti u Parlzu, Časopis je objavio 1 memorandum | Drugog picnuma Centralnog veća Saveza slndikata Jugoslavile Međunarodnom radhičkom pbokretu 1 svetsko] demolcrhtskoj Javnosti,

Ovaj dvobroj je ukusno opremljen 1 1iu> strovan crtežima i slikama (hrvatski ornhmAnt 1 MI velta, inićllali iz Mirosavljievog jevanđelja, ertež vajara Steve Bodnarova iti),

Uskoro će u izdanju Nacionalno Romiteta Jugoslnvile za ođbranu mlra iznći iz Štampe brošura kojin 5adrži izbor dokume-– nasla članaka i drugih materijala o borbi naših naroda za mir,

AMERIČKI SLIKARI-AMATERI

Nacionalna izložba &likara-amatera, prva ove viste u Sjedinjenim Državama, olvorena je nedavno u Njuiorku, Priređivači izložbe primili su blizu dve hiljade radova čiji autori pripadaju najrazličitijim profesijama. KMonstatovano je da se ovi radovi odlikuju šVežinom, vitfalnošću i bogatstvom motiva | da Sslikari~amateri nemaju mho-

. go smisla za ekspresionistička izobli-

čavanja stvarnosti, niti za »suptilnosti« apstraktne umetnosti,

IZLOZBA MWTARIM TRANCUSKIM KARIKATURA ;

U galeriji Mansar u Parim otvore“ na je izložba staivih frahcudkih kafri katuta XV-RKVIII stoleća,

Na izložbi je·prikazan razvo] fran= cuske karikature, bogatstvo i ražno vrsnost njenih tema (polltčlih, sativičkih, pottretističkih) toltom ·čoefiri stoleća, :

SMIUF ŠPANSROG PISGA i KARIKA URISTE KANSIMI,AU-A

U Buenoe, Airesu umro j španski pisac | karikaturista Kastelao. Za vre-

'me građunšhkoF Tata u Španiji njego-

ve Wurikature „bile s snažno votužje

„proliv. frahćugslog htHja, Njegov

alni album neki kritičari su upore= đivali sa Gojimim delom ~ eye

ww” O 1

RAT | MIF NA DEČJIM CRTEŽIMA

Pedagoški mužej u Pavlu hedavno

je pribedio izložbu Gtteža jevrejske dece čiji Bu Poditelji etreljani ili su pomrli čh v:eme rata u koncentraclonitn logorima,

Voćina đeće užela Je za temu BVOih crteža sttahole Fata! kuće u plaimenu, ruševine, zatvorene Školo, kon centračione logore. Mali crtači prika zeli su | mir; jedam od thjih načrtao |,

senglti zvonik, livađu u cveću i devojl-

čicu kae kaMiuće preko konupca, b

ispod crhežu napišao: »Ovako Ja za. ' mišljam mir, ? Fouti

ale o strahu on ravnosti naroda”

Glava apostola Jovana

Da vi mnate nsše

ka&ovi su i kolieb li sul

Da vi znate lavru Btudenicu,

da vi znate Đurđeve Stubove

kod Deževe starijeh dvorova,

đa vidite čudo neviđeno

bjel Vilinđar usred Gore Svete.

da vidite Žiču &od Morave,

Sopočane Raški na izvoru,

da vidite Visoke Dečane,

da vidite slavnu Ravanicu

i ostale srpske namastire,

đa vidite, pa da se divitel (Narođna pesma: Miloš u Lsuitinima)

Tim rečima gospodi latinskoj naš pesnik je još pre dva-tri veka izražavao plemenit ponos ng miaterijalizovan, olikotvorem i za večnost u kamen urezan &tvaralački zanos naroda koji je našao smisao svoga života, odabrao put ka cilju i odlučno krenuo njim 8 graditeljskom mistrijom, umeiničkom kičicom i ratničkim mačem u rukama, Zar slučajno ove stihove izgovara baš najizrazitiji heroj našeg eposa, Obilić, koji će svesno, samopregorno prineti sebe i svoje najmilije drugove na žrkyu u trenufku odlučivanja vekovne sudbine Južnih Slovena, i ne samo njih, već celog Balkana, pa i Južne Bvrope! Jasno je da guslar nije slučajno odabrao ratnika da se pohvali mermernom sinfonijom Studenice, monu= mentalnošću Dečana, jedinstvenim i čudesnim paslikama i prelivima boja

. NOVA SVEDOĆANSTVA

(Sopoćani, XIII vek)

Sopoćana, smiremošću Ravanice. Ne, slučajno nije, Onaj koji će dati život za njihovu odbranu, a to nije samo jedan izabranik, već ceo jedan narod stvaralac, treba i da zna za šta ga daje. Mi hoćemo da gradimo, i gradimo jednako najboljima, hoćemo u lepoti da proživimo i u trajnoj kreaciji da produžimo svoj kratki ljudski vek, da e utkamo u još lepši, još sadržajhniji život onih koji dolaze, — a ako nam ne date, ako nam izbijate pero, čekić i četkicu iz ruku, onda, onda su tu naši Obilići! )

Tako je mislilo branilac-pesnik, onaj koji govori srcem i srcima miliona. Rekao je on i nešto više, šire. Ljubav koju mi za svoje vrednosti gajimo, ne potcenjuje ono što vi imate. Čast vašoj crkvi Dimitriji, gospodo latinska, čast njoj, ali... da vi znate naše mana&tire, da vidite pa da se divite! Mi ih znamo, kao što znamo i ono što je stvoreno pre hjih, i ono posle njih. Bliska je i shvatljiva nama olimpiska visina Jelade, veseli nas i greje OvoOzemaljška toplina ljudi i žena renesamse. Ali na tu svečanost ni mi ne dolazimo praznih šaka, kao stidljivi posmatrači iz prikrajka, Svesni njene vrednosti, mi svoj obol napretku kulture stavljamo pored. vašeg, pored

U februarskom brolu časopisa »Hspr}« objavljeni su člamci trojlee fran-

eusicdh intelektualaca koji su posetili našu zemiju.

»T'i naša druga — piše u

uvodu redakcija časopisa — bila su pozvana da posete Jugoslaviju vanje imalo jedinu namenu da oni vide što više stvarni + tdi | dd: BABDBio SĆB

su vjđeli, Domenak, Kefelek i Babulen su od ? do 3

decembra proputovali uza~

stopce Svih šest republika koje čihe novu Jugoslaviju |} oni o 7 utiske i svoje zaključke sa onom &slobodom kritike WB su Mt ORbOO e ia

ne samo odobrili već koju su od njih zahtevali, razioga iz kojeg smo koristili priliku za but u svaku drugu ponudu da posetimo neku n rodnt jedna socijalistička država otvara svoja vrata,

— Zušto u Jugoslaviju? Iz istog Poljslru i iz kojeg bi koristili dđemokvatiju ili sam SSSR: kad zanimljivo je videti kako ona

funkcioniše, Ovo interesovanje se još povećalo zbog položaja Jugoslavije o kome

se toliko diskutuje.

Način na koji Domenahk, Babulen i Kefelek prilaze našim problemima može za nas da bude čudan, pa koji put i nerazumljiv. Ali, njihovo svedo= čanštvo ne gubi ime na vrednosti: stvarnost i rezultati naše izgradnje, materijalne i kultu*ne, najbolji su kriterij istine o Jugoslaviji, čak i ako Jugoslaviju nišu shvatili onako kakva je ona udšltvari, shage naše socijalističke realnosti ošeća se kwaz sliku njihovih utisaka a člancima »Jedna revolucija se suprotstavlja laži« (Une revolution reneohtre Je mensonge) od Domenaka, »Smisho socijalističke izgradnje u Jugoslaviji« (Le sens de 1l6dification socialiste en Yougaslavie) od Babulena i »Perspektive« od Kefeleka, i

U sva ova bri hapisa, koje je »Mspri+ objavi0 pod zajedničkim naslovom Jugoslavija, ima mnogo ličnih mišlje« nja pišaca 8a kojima se ni u kom slučaju ne možemo složiti, Pa ipak, ono što 8u kod hds vitleli, ofio Člji su sada i saf0| sVeđoci, 081BV|lo FN na hjih dubol ulisak | navelo da dadđnu sud koji je daleko od toga da bude nepovoljam po fih8,

Zašto šu došli u Jugoslaviju?

»Neko će kazati == piše Domenak —

da nije atvar nekomunista da se Uuzdignu do sudija u sporu među komu-–

– nističkim partijama. Ali.kadn Se jubo«

slovenški ·kukavodioci optužuju ne vi«

še za »skretanje« ili »avanturizam«, ne-

go iepo | jasfo kdo »fnšisti« | »ubiće«, to interesuje dve »ljude dobre volje« Štaviše, kađa Be na ave hHs apeluje, u ime ove nove gaituacije, na ođbranu mira RMoju ugrožava oOVa »banda Ššpijuna i Izačivača rata, naša je dužnost

da sakupimo padatke | rekhemo po*

šteno ono što sme wvideli«,

»Mi.ne želimo dn tudimo, —- dođsje ·

Babulen —,nego da ahvatimo, Onakvo

kakvo smo ga videli da živi pred Bac šim očima, iskustvo sacijalističke izgradnje u Jugoslaviji vezano je za istorišku sudbinu aVog naroda. Ono za ista zahvata vekovhe probleme koji su došad ostavljani nerešeni«,

Domenak uočava kao značajno u sukobu SSSR sa PNRJ da je ae zam Sštavljen pred problem istine«; Babulen piše da je Jugoslavija odba-

„cila 8vaki »kolonijalizam«, to jest ko-

lonijanu ili polukolonijalnu eksploa= taciju, kako onu iz prošlosti, tako i po= kušaj da še ona ponovo zavodi, ovaj put u korist SSSR. »A rad odgovara na šve« — kaže on. Novembarska rezolucija Informbiroa — piše opet Domehahk počinje rečima: »Pošto je diskutovao | RBD3BI KP Jugoslavije u rukama ubica i špijuna Infožmacion, biro „a.« itd, »Šta je ohda oslalo da se dislluje?« <'ita on.

»Najveći deo mašiha alatljika Itoje danas rade u mebaničkim zavodima koje smu posetili — kaže u švom članku „Babulen — borelkiom su ii ii nec mačkih reporacija ili js čeboslovačkih isporuka na osnovu trgovihskog Spo= razuma od 1047 godine. Ali, Ruslja je izpleda dobro otkrila, posle svojih zapađnih prethodnika, da je Jugoslavija. zemlja snova katitalimma, Ona je želela samo to da sMfene u svoju korist bujicu sirovina investirajući skromne Rvote kabitala u mešovita društva u knjiman bi, pobola, drlila aa svojim artakom profite Whoje staraju dcmaći radnici,... Da bi poslao stnučnjake — geologe za ispitivanje važnih nalazišla u Bošni, SB8SR je zahtevao da Jugoslavija prizna njegovim Bpecijalistima neku vVrstu režima ckštetito= rijalnosti i bhražlo išk"iučivo pravo na njihove Izveštaje, bež {khaltve gara?iti-

je da će oni biti Baopšteni upravlja=

BROJ ıı

svih onih darova kojima De Čovečaa, stvo ispinje na visoravan, Skromna manifestacija toga naša doprinosa je i izložba srednjovekovne umetnosti jugoslovenskih naroda, koja ae sada održava u Parizu, Skromna jer su njeni objekti manje ili više u. spele kopije originala, odlivi skulptu. ralnih monumenata i samo poneki ..

“ riginal, bolje reći komad originalnog

dela koji se mogao odvojiti i preneti u Pariz. A kopija, naročito kopija zidnog slikarstva, uvek će ostati, i kad je naj. veštije napravljena, jedva dostojna onoga što je želela da prikaže, pogoto. vu kad je nužno u drugom materijalu kad se izvuče u nekoliko kvadrata iz širokog toka đugomefražnih zona, kad še odvoji od arhitekture 8 kojom je srasla još prilikom stvaranja, kad promeni podneblje, svetlost i 8ve one či. nioce koji je prirodno dopunjavaju.,

U kulturnom i naučnom svetu Evros

, naša izložba u Parizu, sudeći po dosad objavljenim napisima iz pera najpozvanijih, odjeknula je kao prvorazredan događaj ,kao umetničko ok. krovenje. Tu pažnju i visoku ocenu kritike pariska izložba je i zaslužila, Ona svim svojim posetiocima, naročito poznavaocima razvojne linije likovnih umetnosti, dovoljno ubedljivo, a poje• dinim svojim delima i veonia šnažho pretstavlja izvanredni kvalitet našeg srednjevekovnog kulturnog nasleđa, Na kopijama naših fresaka posetioci će videti veličanstvene i monumental• ne, do savršenstva rešene mnogoljud“ ne kompozicije koje „često zauzimaju površinu do četrdeset kvadratnih metara; videće takvo bogatstvo kulorita, kojeg nije navikao da sreta pre Baro= ka, Na likovima figura, u njihovim pokretima, u radnjama prilikom kcjih gu ovekovečeni, i to u XII i XIII &toleću, naći će ono što će tek mnogo kasnije u Evropi 8# ponosom nazvati realizam, I dalje, pored majstorstva kompozicije i portreta, plastičnosti, pored najnežnijih mijansa tonova, njihovog povezivanja i Muzajamnog delovanja, snažno se mora osetiti i ono Što svako istinsko umetničko delo spasava od „prolasmosbi, po čemu umetničko delo i jeste traje no živo, a to je — spiritualni kvalitet, žar 8 kojim ga je umetnik stvoTio. To je ona razbuktalost umetnikovog duha koja će sa stranica Ilijade, iz mramora Miloske Venere, #h platana Ticijana, iz stihova Bajrona i Puškina, iz dela Mikelanđela, Rodena i drugih genijalnih stvaralaca večno zagrevali ljudska srca, Delujući skupa svim 8VUjim kvalitetima, naši umetnički objekti izloženi u Parizu dočaraće današnjem čoveku i čitavo jedno daleko veliko doba, i čitavo jedno društvo na zavidnom kulturnom nivou, na kome se tad malo koja zemlja nalazila. Oni će produhovljeno govoriti o jugoslovenskim: narodima pre šest do osam · vekova.

Delujući ovako u jednom a&vetskorn centru kao što je Pariz, neposredan rezultat naše izložbe biće taj, da te se u svetskoj istoriji umetnosti popuniti jedno poglavlje koje je sve dosad stajalo prazno. A to je poglavlje srednjevekovne umetnosti naših naroda, onBj tom koji dolazi između Vizahtije i Renesanse.

Pariska izložba ima i jedan drugi, posređan, ali ne manje važan značaj. Ona govori, takođe, i o naslednicima velikog kulturnog zaveštanja, koji & ljubavlju i ozbiljnim naporima nasto• je da opštečovečansku riznicu obogat" novim ostvarenjima.

M. PANIČ-SUBEF

čima u Beograđu... Egleske i smeričike petrolejske kompanije nisu nikad išle dotle sa Ibn Saudom ili Nj. V. Šahom«. Tako Domenak, Bnabulen i Kefelek — pored svih svojih shvatanja, 8u- · pratnih našima — wwvedoče o onome što su videli u Jugoslaviji, I donose zaključke,

Kefelek: »Ova partija (KPJ) čak iako moram da učinim isvesne ozbiljne rezerve — izvršila je jedno korisno i, sa izvesnih strana, grandiozno đelo, i oha sada upravlja buđućnošću svoje zemlje«,

Babulen: »Svuda užurbane ekipe radnika oko ko"a za beton, svuda še prenose cigle, evuda. se gradi, Bilo da nas kasna zora istrgne iz sna u pregrejanom vagonu negđe u Hrvatskoj ili na srpsko-makedonskim granicama, vidimo brigade kako rađe i pared najmanjeg sela kraj kojeg prolazimo. Jed= na zadruga podiže ovde &voje zgrade, magazine i uzorne obore; drugde, neka fabrika se trudi da emesti pridošlu radnu snagu, tek otetu od brežuljaka„.

· Ova frenetična izgradmja ima sve u-

slove da impresionira Prancuža, A ko je nekoliko nedelja pre Titograda Video prizor Seth Nažera ili Denkerka, on ce odmah priznati preimućčstvo sd“ cijalizma. Ovđe se... mobiliše sva rad na sila, 4Va sposobnost za izgradhju; daje joj se njen zadatak; gradi Be.„.

«.xUpatrebi rada socijhlištičke #gradnje da se breo _JBDA i Babbtde ciji koja nastupa iškuie fedefalna narodna SVest — Rnheosborah je uspeh, poduhvat Koji u svakom pogledu može da uveća hjenu plodotvornost«&, .

Domenak: »Režimu se atvafa laki Dut: usporiti induatrijalizaciju i u 1 saV napor na islkorišćavanje ze“ mije i njene utrobe, kako bi se 88 A» merlnamn ušDostavio onaj nučin eho» nosa odnosa koji je predratnsa JU» goslavija održavala sa induštriskim žemljama Severa i Zapada: avitje, ži“ 5. 2. rude za gotove industriske proO e, predmete široke potrošnje ko108 Oskudeva i čije bi obilje donelo

ži | režimu lakt, popularhost. Ovaj je put

(Naatavak na četvrtoj strani)