Književne novine

e Pr _- i 1

E: BORE VA AO O E. Ua a, PVA lie Ca TERALA a ML Se ANS 1 BSC fya| Su" OOyAlOt - 240er ” ~ A. ” j -d Ce 1

BMBI PASIŽMU — SLOBODA NARODU

GODINA II] 'BROJ 12

Administ"aciia: Francuska 5 tel. 28-49uU

Uredništvo: Francuska "7. tel, 28098

UOČI IZBORA

Vaj V BHIPRIIIIIMIZPIIAIJIMIIOIAIIJIJIMIJIHIIIJATI MIILIIAIMIJeMIĆ IA II Ć I'{APQMI MMI ––'MIAMgJMDIA1L I!IIIJIĆIIAć:J”VIĆMIJOMIBQIIIIJIIĆ IIIJIIIRIIIJIJIIIIIIIIIIIIJIIIIIIIIIIIII,

1 Bez Jugoslavije —

' Živimo u vremenu, kad se divljim ratom opustošena rođena zemlja pretvara — kao preko noći — u žive izvofe, u kojima ključaju nove snage; „stvaraju se neslućeni uslovi boljeg života. Kud pogledamo,.pred očima nam niču džinovski tehnički uređaji, čvTsti zalozi za srefniju budućnost ne samo jedne grupice povlašćenih, već &vih naših ljudi, i onih. što su od vjekova provodili svoje tužne dane ugremnuti u najstrahovitiju bijedu,

A sad evo i:njih ogrijeva sunce, ono pravo. Svuda: i na kraju i na moru! Na kraju se trudbeniku — za njegov rad — pruža nagrada, što ga po pravdi ide, ] tako može on ne samo da prehranjuje sebe i svoju porodicu, već i da uživa blagodati svih tekovina znanja. i umjeća.

Radnik u tvornici, seljak na svojoj marini, rudar pod zemijom ne smatraju se više kao zabačeni, osuđeni, da na dnu „ljudske · ljestve provode svaje očajne dane u krajnjem ropskom poniženju, takoreći izvan života, ponekad čak ı izvan zakona, Danas je sva=ki naš trudbenik izjednačen ne samo u dužnostima, već i u pravima sa svim avojim drugovima u radu.

Tako i na moru, Naša brodogradilišta puštaju u more lađe, koje po sVOjoj izradbi znače posljednju riječ tehnike..Mogu one u svoje utrobe da pri> me ogromne terete, ali — što prije nije bivalo — naročita se pažnja Dposvećuje prostorijama određenim za posadu, za njen odmor i daljnje vaspitanje. A naša omladina? Njoj su otvorena vrata u najrazmolikije škole a i svi putevi u široki svijet, gdje joj ee nadaje prilika, da se upozna s omladinom drugih naroda i da se s njome ogMleđa i — kao što se to često dešava — da je u časnim igrama i pobjeđuje.

A ima još nešto neizmjerno veliko i važno što se u nas vrši: stapanje naših naroda u ano nešto silno i veličanstveno, u ono divno Bratstvo i Jedinstvo, protiv koga su u vjekovima

nšta o Jugoslaviji

rađili svi naši susjedi: veliki i mali, To naše Bratstvo i Jedinstvo kao i naš Veliki Plan i sve što se u nas gradi i diže tm je u oku i današnjim našim dušmanima, naročito onima, što se kupe u poznatom »biro-u«, leglu, iz kojeg se danju i noću siplju najotrovnije strijele na našu zemlju, na naše narođe, na naše rukovodioce a najviše na našeg druga, Maršala Tita, koji im je najoštrija kost u grlu,

Mi, kao živi svjedoci tom njihovom svakodnevnom gromovnom pucanju, divimo se našem Mazršalu i njegovim pomagačima, kaka usred te streljačke vatre stoje nepomični. sa nervima kao od stanca kamena, nepokolebljivi, neustrašivi i nada sve čvrsti u krajnjoj odluci: bez Jugoslavije ništa o Jugoslaviji! Jugoslavija se je u prošlom ratu borila ne samo da sa svog tla otjera mrske okupatore, već i za svoju potpunu slobodu, nezaxjsnost i raVnopravnost prema svim narodima svijeta, da može graditi socijalizam onako, kako su je učili ne samo najpriznatiji učitelji socijalizma, već i onako, kako joj to zapovijedaju njene sopstvene prilike. Ništa o nama bez nas! Od toga se ne odstupa! Ni za pedalj!

Naši rukovodioci su u toj svojoj odluci upravo upomrmi, To više, što znadu, da o tome jednako misle svi oni, koji su im iskazali svoje povjerenje na prvim izborima za Saveznu Skupštinu. Ovi pak — po ređu — drugi izbori za Saveznu Skupštinu pokazat će i kominformistima kao i svim narodima

· svijeta, prijateljima i meprijateljima,

da je ono neograničeno povjerenje već prije iskazano našem Velikom Maršalu i njegovim pomoćnicima ne samo još uvijek »na snazi«, već da će iz nastajnih izbora izići još pojačano, ce-

mentirano, očeličeno! Opatija fe Viktor CAR, MIN

HIMIIIIIIIIIIJIIHAIVJIFIIJIJILIJIJRIĆIIIJIIMIIINIJIJILIIIIJII INIJIMIIIIIIĆIJIDIIMIMIIRIIqIMIIIIRIIIIIJIJJIIIILIIJI

Za socijalistički preobražaj naše zemlje

Širom naše zemlje, u svima našim republikama, iz dana u dan, oseća se sve više blizina 26 marta. Oma se ne oseća samo na veličanstvenim mitinzima, na bezbrojnim pređizbornim konferencijama u gradovima i u selima, u ostvarivanju radnih obaveza u našoj industriji i našoj poljoprivredi, datih

u čast pretstojećih izbora — u sve-

opštoj predizbornoj mobilizaciji za taj veliki dan,

Blizina 26 marta oseća se i u našem svakodnevnom životu, u dušama, u mislima i u raspoloženjima miliona radnih ljudi socijalističke Jugoslavije, koji su svesni da je sve bliže dan kada će, i glasanjem, dati odgovor na pitanja koja im postavlja njihova sadašnjica i njihova budućnost — kada će dati odgovor na pitanja koja im postavlja njihova istorija.

Milioni radnih ljudi socijalističke Jugoslavije svesni su istorijskog značaja 26 marta, jer će tog datuma, koži je naposredno pred mama, Narodni front Jugoslavije, predvođen Komunističkom partijom, još jednom, putem izbora narodnih pretstavnika, izreći svoju volju i svima, i prijateljima i neprijateljima socijalističke Jugoslavije, pokazati snagu naših naroda,

Preko 1,700.000 naših bliskih, naše braće i sestara, naših roditelja i dru-

| gova palo je u velikim godinama O-

slobodilačkog rata naših naroda protiv hitlerovsko-fašističke agresije. Na dan 26 marta mi ćemo glasati za nezaviSnost — za nezavisnost socijalističkih naroda Jugoslavije i za mir — za mir slobodnih i ravnopravnih naroda u svetu.

U godinama izgradnje, u godinama velikih pobeda našeg Prvog petogodišnjeg plana socijalističkog ekonomskog razvitka, naši narodi su delom dokazali svoju neiscrpnu stvaralačku snagu — preobrazila se i preobražava se naša zemlja radom miliona naših trudbenika grada i sela, Na dan 26 marta mi ćemo glasati za nove radne pobede, za potpuno ostvarenje Titovog Plana, za još brži, uspešniji i svestraniji socijalistički preobražai naše zemlje.

Ta osećanja. te misli i raspoloženja, tu svest dele, sa milionima radnih ljudi, i pisci Jugoslavije, kojima je tek naša Narodna revolucija, sooijalistička izgradnja i naša borba za ravnopravnost svih naroda i protiv imperijalista i protiv revizionista omogućila punu stvaralačku slobodu. i

'Cedomir MINDEROVIC

Još jedan prilog učvršćenju· naše slobode

U pređizbornoj alttivnosti člamovi i kandidati Društva makedonskih književnika uzimaju majživlje učešće, Oni su u svom Društvu izradili opsežni plan Književnih večeri u Skopju i umutrašnjosti. oni istupaju kao govar– nici na predizbornim konferencijama, mitinzima, na radiju, objašnjavajući truđbenicima značaj izbora, Tri makedonska književnika kandidovana su za narodne poslanike.

. U učvršćivanju narodne vlasti, u. 50~

OUN TLU LL LV II O TI __________

Da komunizam postane časom Jugoslavije i časom svijeta

|! Organ Komunističke partije Francuske, koji nas na liniji kominforma napada rađi našeg ljudi dostojnog stava zove se L'Humanitć, što znači »Covječanstvo«,

U društvenom životu i obzirom na

društveni život u svima nama, koji se ·

smatramo naprednim intelektualcima, živi osjećaj. odgovornosti prema svom

vlastitom narodu 5 jedne strane i pre-

ma čovječanstvu s druge strane. Taj osjećaj živi kod svih intelektualaca kod kojih je humanitet osnovno mje-= rilo njihovih društvenih djelovanja i preokupacija. Govorim o intelektualcima, gdje klasna svijest ne igra dominantnu ulogu u zauzimanju društvenog stava, već kod kojih sam intelekt hoće, svojim putem ,da racionalnim uvi!đanjem sagleda stvari i odnose, kako bi na taj način procjenio:gdje je mjesto čovjeku u društvenim kretanjima i borbama, Dakako, da je riječ čovjek u ovom slučaju pomalo apstraktna. Ali uzeta i ovako uopćeno nije lišena izvjesnog praktičnog smisla naročito u međuintelektualističkim razgovorima, Paul Vaillant-Couturier ne može se svakako nazvati intelektualcem u običnom i općem smislu ove riječi, ali kada on veli: »Privrženost komunista moralnim vrijednostima, njihovo shvaćanje prilika i složenosti problema, jednostavnost njihova života, način kako znaju trpjeti, žrtvovati svoja slobodu i, do potrebe, umrijeti za vjeru koju imaju u čovjeka...c — onda mi se čini, da je upotrebio riječ čovjek u onom smislu, u kojemu sam je i ja upotrebio, ili nastojao upotrebiti. | Naglasio sam u svojoj prvoj misli dvostruki vid odgovornosti današnjeg intelektualca u zauzimanju društvenog 'Btava, Zapravo, odgovornost je jedna i jedinstvena. Komunisti to znaju. Kada Paul Vaillant-Couturier nastavlja, tamo gdje sam prekinuo rečenicu, ovako: »...sve je to (naime osobi-

će sebi, svojoj savjesti pitanje (bilo direktno, ili indirektno) da li glasanjem vrši čin ,koji ne protivurječi njegovu osjećanju odgovornosti prema svom narodu kao i prema čovječanatvu. ne protivurječi li taj čin onome što on drži elementima ljudškosti u sebi. :

Ja odgovaram na to pitanje ovako:

Prvo, smatram, da moj hrvatski na- .

rod u okviru jugoslavenske federacije, najbalje zaštićuje svoje narodne interese, da najbolje brani i svoj biološki opstanak, Treba se samo sjetiti posljednjeg stoljeća naše feuđo-građanske prošlosti i shvatiti što smo, kakvo sredstvo i objekt bili, Šta danas radi naš narod? U zajednici s ostalim našim narodima nastoji i sve sile upreže, da bi prešao iz srednjevjekovne zaostalosti ı život, koji suvremeni čovjek smatra dostojnim sebe, Tko mu je omogućio taj položaj : taj put? Komunistička partija Jugoslavije pod vodstvom druga Tita. Kakva je to snaga? To je sila izmikla iz naroda našeg, rasla je u nj»mu, provela ga kroz najstrašnije časove njegove povjesti u kojima su mu prijetili rasparčavanje i istrebljienje. Što bi se moglo desiti nestankom ove snage? Pomislite na apetite naših susjeda .pomislite na naše vlastite slabosti i što se sve iz tih osnova rađalo u našoj povjesti. Ne znam doista drugih. mogućnosti, jer me ne zasljepljuje i ne ograničava mikakav sebični, lični interes (posjed fabrika, kuća, trgovina itd.), nego poduprijeti ovu snagu, koja danas vodi ovu zemlju i dati svoje mogućnosti za OživoOtvorenje njenih ciljeva.

Kaže se da je teško, da smo u oskudici, da smo sami i ne znam što još.

Ali pogledajte bez predrasude gdje smo i Što smo bili i shvatit ćete, da je nemoguće ostvaremje plemenifih ciljeva, kojima je vođena naša narodma vlast, bez ozbiljnih napora. Ali što bi i bila naša narodna vlast bez tih težnji ? | y

Drugo, eve ono Što se radi u našoj zemlji govori mi jasno, da je to oštva-

rivanje socijalizma, Svakom mormal-'

nom čovjeku to je jasno. I nikada nije našem čovjeku bila poznata neshvatljivija, neuvjerljivija

vođi Informbiro protiv nas, kao što mu nikada i nitko nije mogao jasnije pokazati, kao uprava ova bjesomučna hajka, koliko je njegovo političko vodstvo doista njegovo. |

Pa ako ovaj naš narod, ova naša zemlja, uz tolike mapore i uz tolike žrtve, izgrađuje socijalizam -— čime drugim može više da pridonese čovječanstvu? I kada svojim radom. i 3VOjim glasom potpomažem taj rad. znam da kaa čovjek dajem «voj doprimos čovječanstvu na njegovu putu u »Sutrašnjicu, koja će pjevati«. oj

Vrlo jednostavno, bez ikakva lažmo! patosa:. i mi možemo reći: | !

»Pripremamo doista sutrašnjicu, koja će pjevati« — stoga treba i neka živi naša mala zemlja „Hrvatska, sa bratskim zemljama Federativne Narodne Republike Jugoslavije, jer je ana jedna od prvih zemalja današnjice, u kojoj biti čovjekom znači smatrati dužnošću potpomaganje njena političkog rukovodstva, jer oma najčišće radi da komunizam postane časom Jugoslavije i časam wvijeta.

Petar ŠRGEDIN

DMIHHIRIIIIIIIHIF FWPHFIMWIWY O II III III IPI MHAHWMMIMIIMMIMIIMUIMIMUUMWHH RIINIHIIIIIIHIHIIIHIHIINIHIIRIIHIHHIHHIHIIHIIHIIIIJRIHIIH IH II III II III III HI IIIIIIIII III MIDI

; upravo »čudovišnija« propaganda do ove, koju

cijalističkoj izgradnji maše zemlje, mi makedonski književnici vidimo osnov= nu zalogu slobodnog ,razvitka malke= donskog naroda i njegove kulture. Ra> nije, sve do oslobođenja, nije moglo biti ni reči o nekom nesmetanom razvitku makedonske književnosti. Ona je bila proganjana, zabranjivan je makedonski jezik, gušen svaki izraz samosfalnog kulturnog života u Makedoniji. Spusvim. diukčije je danas, pošto je kroz Narodnu revoluciju stvorena Nova Jugoslavija, pošto je narod uzeo Vlast u svoje ruke, U novoj socijalističkoj Jugoslaviji osiguran je slobodni život makedonskog naroda. Naša Partija i narodna vlast pokazuju svakodnevnu brigu i o razvitku makedonske književnosti. Uz njihovu pomoć makedonska. književnost . pastigla je značajne rezultate, obogatila 6&e nizom novih dela od mladih makedonskih pesnika i pripovedača.

Makedonsiki književnici shvataju veliku važnost prefstojećih izbora za Na= Todnu skupštmu, U MKomunističkoj partiji Jugoslavije i Narodnom. frontu oni vide jedinu snagu koja garantuje slobodu makedonskog naroda. Izlazeći na izbore oni su &vesni da daju još jedan prilog učvršćenju te slobode.

Blaže KONESKI

tva i lh Nudi

BICU 0, O 0i PO PO 7

Glasaimo za borce

PRIMIRAK 3 DINARA

Đ. Amdrejević-Kun: Izbori plakat

provjerene u ratu i u socijolističkoj izgradn]ji

. Za čovjeka koji vjenuje u socijalizam, izbori nisu lutrija, ni vašar, mi bazar

. var'jivih &amova. Za radni svijet to je

praznik — dam kada svi zajedno i svaki za sebe utvrđujemo odnose s društvenom zajedmicom u vidu ftačnih i preciznih obaveza: — Bvo, ja dajem tebi sve svoje duhovne i fizičke moći. a tražim ad tebe više brige za obramu naše nezavisnosti, više hrane i

Za Narodni front

Šta da kažem o izborima koji su pred nama ? d

Nedavno sam čuo svakidašnju, ali poučnu anegdotu. Neko je prišao luđaku i rekao mu: Daj, obuci samo ovu čudesnu odeću i bićeš kralj. I jadma luda ga zaista poslušala, i još damas ne zna da ma sebi ne nosi kraljevsko odelo, već sama običnu — ludačku košulju. ||

I k nama šu došli ljudi iz Moskve, pa i sa drugih strana, i mudili mam »kraljevsku odeću«. A mi? Rekli smo im: Hvala! i okrenuli se od njih, 'Time smo dokazali da imamo glave koje misle, i oči koje vide. Ako ništa drugo, a ono smo dokazali. bar to da nismo lude, A i to je nešto. A šta ljudi iz Moskve? Grde nas, užas jedan, jer ne hajemo za njihove »kraljevske odeće«, a u isto vreme uzdižu u nebo

one koji njihovu »Rkraljevsku odđeću« nisu odbili, I jadni Poljaci, Albamci, Česi, Slovaci, Rumuni i Bugari — kako im je pri srcu? Sa kiselo ljubaznim licima klanjaju se i osmehuju i zahvaljuju ljudima iz Moskve, kao da im ni u snu ne pađa na pamet da su im. navukli ludačke košulje. Tragično groteskna komeđija, kakvih je istorija, taj đavolski genijalni režiser, dosad samo retko priredila.

. Pred izborima smo. Naš narod ponovo treba da kaže je li za, ili protiv Narodnog fronta s. Komunističkom partijom na čelu. Duboko sam ubeđen da će glasati za, jer ko glasa za Narodni front, glasa za ta da naš narod do kraja izbegne svaku ludačku košulju, pa krojile se one za nas u Moskvi il; negde drugde po svetu.”

Matej BOR

odjeće, više cesta, škola i bolnica ukratko, više materijalnih i duhovnih dobara. Može li tako? — Može — odgovaraš sam sebi, jer si svijestan da živiš u socijalističkoj zemlji — i glasaš. Ove godine na dan izbora, kad ću već Wtajati pred glasačkom kutijom, pred mojim će očima brzo promicati poznate slike, Na cesti što vodi iz grada diže se novo postrojenje. S njega još nije skinuta drvena oplata, i sada pod suncem, liči na div-dječaka u čudnovatom povoju. Nešto dalje razljutili se dimnjaci i prijeteći gomilgju crne stogove. U daljini bumbhar-traktor obliječe poljem, a tu odmah, nad rubom zelene šume, kruži jedrilica narančastih krila,

Da, znane i drage slike... No, sve će to trajati samo kratak čas. Moja će misao zastati uskoro na onome što je najljepše i najvrijednije u našoj Zemlji — na našem čovjeku.

Ja volim ljude, mislim ljude, Poštujem kopače na Aljaški i rudare u Ognjenoj Zemlji. Znam Tilla i Lama, cijenim Kolu Brenjona,

drag mi je Korčagin, veselim se mno-

gima — no, najviše ipak volim našeg, |

čavjeka, Volim ga jer je skroman i marljiv, ponosit i hrabar graditelj no-

sve dobre

vog života, I ris je i jagnje — i dječak ž što uči i stanac što savjete daje. Volim

ga jer voli slobodu, jer većma nego. ikad — braneći svoj obraz — _—zabri- OM njuje i zadivljuje svijet, Volim ga _ ya

a tu je korijen svemu — jer sve više :

ne koje stvaraju kod komunista vjeru u čovjeka o. p.) ono što doprinosi, da komunizam postane časom vječne Francuske i časom svijeta«; ili kada Gabnie] Peri u svom posljednjem pismu 15. prosinca 1941,, nešto pred strijeljanjem, piše: »Često sam ovu noć mislio na ono, što je s toliko opravdanja govorio moj dragi Paul Vaillant-Couturier, da je komunizam mladost svijeta i da on priprema sutrašnjicu koja će pjevati«; — onđa bez sumnje, ni »čas vječne Francuske«, ne može biti izraz nekog nacionalističkog uskog osjećaja ili pogleda, x j |

Što radimo mi drugo nego to, da komunizam postane časom Jugoslavije. časom svijeta? a

Htio bih, međutim, ostati kod svoje početne misli. U časovima kada 6e vrši neki društveni čin, koji traži jasnije i odlučnije zauzimanje stava, dvoštruki vid odgovornosti postaje jasnije 1očljiv. i 290 mjeseca vršit će se izbori ba našu Narodnu skupštinu, Svaki naš \ ovjek, ali na izvjeskan poseban na-

n, 6vaki naš intelektualac, postavit

partidi. j ~ ya | Tom našem čovjeku dugujemo mi” „pisci mnogo toga. Iskupiti sve, teško da ćemo ikada, jer znam, da će on i zemlja naša rasti i napredovati dok bude ljuđi i sjećanja, dok bude slova

i govora, dok bude ma kakvog spomena o kovaču 6lobodnih dana — o čovjeku koga wvi zovemo dragim i slcromnim imenom — 'fito.

| Njemu | za njega — pn dajem svoj glas !

Joža HORVAT ?}

CNUVT

Gaau4ii 4aR1Ty4iGJTiHHITHHTi[1rT11111111;1 110111 111111 11} 111110111111 114411 6417111114141414441y1#43yhi

O Ž : BRDRSNGII 79. Ivo Andrić Čedomir Minderović Joža Horvat

KNJIŽEVNICI — POSLANIĆKI KANDIDATI |