Književne novine

O RIDE at ia Ji

| Znala sam jednom mlađu nastavniı, koja je čeznula da se bavi arheolodijom. Njoj je, naravno, bilo malo da se na predavanjima klasične istorije u petom razredu uzgred dol:če klasične kulture, malo joj je bilo da na stranicama udžbenika pokazuje đaku pratare pećinske crteže, korintski stub ili primerak vaza iz mikenske epohe. · Želela je da ide na teren, da otkopava · stubove, da pronalazi te crleže i odlomke vaza, da prati naučne ekspedicije, ili, bar, da radi u kakvom muzeju, da sređuje ono što su drugi proašli, Ona se nudila našim arheolozinaučnicima da ih prati po makeonskim nalazištima, da se pored njih sama uči. Ti ljudi, muđutim, ma da _ naučnici i inteligentni, smatrali su da _ je žena za takav, posao nesposobna, suOd po pismu jednog profesora koje mi je tada pokazivala, gde se izražavala misao da žena nile sposobna da 'podnosi,žešu i prašinu na terenu i sa__wetovalo joj se da se zauvek okane takvih misli i tome slično, Bila je ona tada uvređena, nesrećna zbog takvog |___ omalovažavanja žene, negodovala je; __ ali, razume se, i dalje je morala da ostane samo predavač klasične islorije u gimnaziji. ,

· Ponekad sam se posle oslobođenja pitala da li je ta devojka uspela da ostvari bar sada svoj san, pitala sam se-.da je neću naći možda gdegod kraj Bleda gde se iskopavaju grobovi starih Slovena, il; gdegod u Stobima, Herakleji, Trebeništu, da nije \i ona, sad kad se ženi pružile sve mogućnosti da pokaže svoju darovitost, naišla na kakvo arheološko blago.

Najednom, pre nekoliko dana, prilikom proslave 8 marta, nađem je kao O ayaiMu Narodnog muzeja u Skop-

u.

— Najzad vam se ispunila želja, rekoh joj iskreno obradovana, sad ste na pošlu koji volite.

— Još nisam ništa veliko stvorila, reče ona kao da mi se izvinjava, Ne mogu vam se još pohvaliti nikakvim ozbiljnim radom, nikakvim pronalaskom, U isti mah smo se setile i ona i ja starog arheologa i njegovog pisma. Ona to i pomenu:

— Bar sam dospela na teren! I, verujte, radim tamo i po žezi i prašini kao ma koji izdržljiv čovek,

Muzej je, objasnila mi je zatim, radio pod njenim rukovodstvom na terenu Demir-kapije, i bio je ugrožen stvaranjem krečana. Na profilu toga terena pokalaza se u toku iskopavanja dva ilirska sloja, a iznad njih su nađeni grobovi 5 grčkim vazama iz V i IV veka pre naše ere. Malo dalje se naišlo i na tragove rimske kulture, a iznad rimskog zida nađen je vojni porodični grob s dosta darova i u Žženskom grobu slovenske naušnice iz X veka, pored ostalog nakita, belobrdske grivne, delova slovenske keramike.

Sve je ovo ona pričala živo, unoseći se sva, Najzad pošto je pokazala predmete kojim se muzej pod njenim rukovodstvom obogatio, rekla je svečano: — A sad ću vam doneti Tetovsku menadu.

Ne znam zašto, ali sam pomislila da je Tetovska menada jedna od figura obučenih u narodnu nošnju i bilo mi je čudno zašto sad prelazi na tu temu; ali je ona iz svog stola izvadila svežanj ključeva, prišla ormanu u drugoj sobi, izvadila iz njega škrinjicu i iz nje neki sitan predmet uvijon u hartiju. Odvojila je polako, uživajući u mojoj radoznalosti malu bronzanu igračicu koja je mogla stati u dlan, Tetovsku menadu. Držala ju je nežno kao da je živo biće i oduševljeno mi tumačila:

— Stvorena je u VI veku, na p:elasku arhajske u klasičnu epohu. Vidite kako ima izraz arhajsk:, ali nema mira arhajskih figura, kod „nje se već javlja pokret.

“PM,

Oi a e a Ta a AM

Desanka MAKSIMOVIĆ

S divljenjem sam „posmatrala Tetovsku menadđu, gledala njeme horizontalne ruke u laktovima savijene pod pravim uglom, šačice kopljnsto uvis okrenute, kosu niz pleća razasutu. Nju verovatno nisu često vadili iz ormana, jer su došli i drugi koji rade u muzeju da je posmatraju, Upravnica muzeja mi ic velikodušno dozvolila da igračicu ugčmem u svoj dlan. Ne= ko je primetio da se menada razbolela i da je moraju što pre staviti pod stakleno zvono, u bezvazdušni prostor. Upravnica muzeja na moj. začuđeni pogled nagla se nad bronzanu figuru i rekla: i

— Gledajte te sićušne zelene pege što se ne sijaju kao ostali delovi, to je menadina bolest. Moramo je zaista staviti pod stakleno zvono, da ne bi oksidisala. Zasad, ipak, bolest nije tako akutna. Slobodno je, slobodno držite; da je bolesnija, ja vam je ne bih ni davala u ruke.

Zbog ovakvih razgovora kao o živom biću, menada na mom dlanu je malo po malo oživljavala. Bronzana kosa što joj je padala niz pleća do pojasa stala je da vijori, pletenica koja je išla preko čela rasplela se; koža prebačena preko tanke tkanine spala je s ramena; njeni oštri pokreti se ublažili, a šake što su kao kopaljca išle oštro uvis postale su slične čašicama cvetova, Posle dvadeset i šest stotina godina Tetovska menada je opet zaigrala, izašla je iz svoje bronzane začaranosti, i ja nisam smela da Dpomaknem šaku ,da ne bih čaroliju oterala. Čula sam kao kroz san upravničin glas:

— Ovaj je predmet unikat u 6vetu. Rado bi ga imali najveći muzeji...

Neko od prisutnih je dodao:

— Ko zna koliko je na tlu Makedonije nađeno takvih igračica i zbog bronze pretopljeno u najobičnije predmete, Kažu da je prvi sopstvenik naše menade nju smatrao za figuricu Što stoji mesto rukunice na poklopcima gvozdenih peći, i da se zato dosta lako od nje rastao,

Igračica u mojoj šaci opet se pretvo-

N

CPefooska moenada ~.

rila u ukočeni bronzani predmet, jedva veći od podianice, Došao je'čas da je vrate u škrinju. Pažljivo su je opet uvili u hartiju, i ponovo je zaključali u orman. U odaji je odiednom postalo tužno i prazno, ma da nas je tu bilo nekolicina, ma da su igračice i igrači s grčkih vaza pokušavali da naknade prazninu što je nastala po m9nadinom odlasku; ma da su ljudi i dalje govorili zanimljive stvari o umetlničkom bogatstvu makedonskog tla. Novinarka s kojom sam posetila muzej, pričala je kako je slučajno i ona, na jednom svom putu, odigrala ulogu arheologa istraživača: točkovi kola su provalili stari grob pun darova ona Je brzo, đa bi imala svedoka, pozvala mesne vlasti i u njinom prisustvu je, pored ostalog, izvadila zlatnu grivnu sa kamenjem i predala muzeju. 3 Bilo je sve zanimljivo ali smo se posle menadinog povratka u škrinju ubrzo rastali. S upravnicom muzeja sam, istina, opet sutradan razgledala starine po gradu. Skoplje je bilo mesto kao poručeno za nju, za njenu a?heološku strast. Gde god pogledaš sta-

rina, iz svakog grumena zemlje ispada.

umetnički predmet, na svakom drugom zidu mahovina vekova. Obišle smo crkve, džamije, zavirile u rezbe i ikone, prošle kroz muzej u Kuršumlihanu, Kad smo i njega razgledale, očiju punih nadgrobnih spomenika, spustile smo se u četvrtasto dvorište Opasano zidovima same zgrade, pred mali ribnjak. Tamo se na martovskom suncu desetina crvenih i sedefastih riba radovalo životu. Upravo sam glasno htela da se zađivim njihovoj boji i živosti, a moja saputinica glasom punim prekora i čuđenja reče:

— Zamislite šta sam naišla jednom zapisano u knjizi gde posetioci beleže svoje utiske! Veli: »Od svih stvari u muzeju najviše mi se svidele ribe!«

Pred tim njenim mlađalačkim oduševljenjem poželela sam da na svakom poslu u našoj zemlji stoji čovek koji je za njega stvoren ,koji je dugo čekao pa da se lati; da točak svakih kola, kad upadne duboko u oranicu, naiđe na neko blago, da imadnemo u svakom muzeju puno &tvari kao Tetovska menadia. |

U ovoj godini otvoriće se u NR BiH dva nova pozorišta

Žeđ naših radnih masa za pozorišnom umjetnošću, a takođe i filmskom, kako u Sarajevu, tako i u unutrašnjosti, postaje sve intenzivnija i manifestuje se u najneposrednijim oblicima. Drama i Opera našeg Pozorišta, daju godišnje, uz velike napore i požrtvovanje oba ansambla, maksimalan broj pretstava, ali, time, potrebe naših trudbenika ni izdaleka nisu podmirene: oko ulaznica oni vode žustre bitke i vječito se žale da ne đobivaju ulaznice... A trudbenici iz gradova, u unutrašnjosti, preko svojih sindikalnih i frontovskih organizacija, traže da im se otvori pozorište, traže gostovanje Pozorišta NR BiH, traže što više filmova, traže još po koji bioskop. Oni osnivaju svoja kulturmno-umjetnička društva, njihove dramske sekcije se razvijaiu i djeluju, postižu prve značajne uspjehe. Tim činjenicama, naravno, ne ftreba nikakvog naročitog tumačenja. One, nesumnjivo, govore dvoje: da se živofni položaj naših trudbenika stvarno bitno Dpoboljšava, zatim, da mi izgrađujemo socijalizam, jer ovakav razvitak kulturnog života i kulturni razvitak radnih masa, moguć je samo u socijalizmu.

Naše Ministarstvo prosvjete, Pozorište NR BiH, naši sindikalni forumi i naše kulturne organizacije i ustanove, čine, sa svoje strane, napore da, koliko je to objektivno moguće, zadovolje taj živi interes koji naši trudbenici pokazuju za pozorišnu umjetnost kao i za umjetnost i nauku uopšte. Banjalučkom pozorištu ukazana je pomoć slaniem izvjesnog broja umjetnika iz Sarajeva, u martu mjesecu 199 godine Otvoreno je Oblasno pozorište u Tuzli, priređena su dva republiča festivala, jedna samostalna smotra dramskih amaterskih grupa, otvorena je Srednja glumačka škola, održavaju se tečajevi za amatersku glumu i režiju, itd. Ministarstvo prosvjete NR BiH ostvariće, u tom pravcu, u ovoj godini dva krupna rezultata: otvoriće se oblasna pozorišta u Mostaru i Zenici, tim našim važnim društvenim i industrijskim

centrima. Osnovni pripremni građevinski radovi već su izvedeni: nova pozorišna zgrada u Mostaru nalazi se pod krovom, glavne adaptacije na bivšem sokolskom domu u Zenici, koji se pretvara u pozorište, takođe su izvršene, I pitanje Kkadrova moći će se uspješno riješiti: pomoć će ukazati Sarajevsko i Banjalučko pozorište, a glavne kađrove daće RKUD »Isicra« iz Zenice i RKUD »Abrašević« iz Mostara, čije su se dramske amaterske grupe razvile u solidne pozorišne kolektive. Ustvari, Oblasno pozorište u Mostaru već je počelo svoje djelovanje i prije zvaničnog otvorenja, koristeći pogodne uslove za pozorišni rad, koji u Mostaru posfoje. Ti uslovi su: dramski kolektiv »Abraševića& koji je na našoj prvoj smotri dramskih amaterskih grupa dobio prvu nagradu, pogodna pozornica i dvorana u »Abraševiću«, zatim postojanje izvjesnih pozonišnih tradicija koje datiraju iz doba kulturnog i pozorišnog djelovanja Alekse Šantića, Svetozara Čorovića i drugih Kknjiževnika, koji su tađa živjeli u Mostaru. Pođ umjetničkim „rukovodstvom „prvaka drame Pozorišta NR BiH, druga Safeta Pašalića, pozorišni kolektiv »Abraševića«, prikazao je dramu iz narodnooslobodilačke borbe »Odrpanci« od Mateja Bora, a zatim, uz pomoć umjetničkog rukovodstva 4. umjetnika Pozorišta NR BiH, dramu »U agoniji« od Miroslava Krleže. Publika je pretstave primila sa toplim simpatijama. Pozorište u Mostaru uvježbava nove komađe iz našeg nacionalnog repertoara, kako bi svoje otvorenje, koje ćes, vjerovatno, uslijediti u jesen ove godine, dočekalo sa gotovim repertoarom. A "u pripremama, oko otvaranja pozorišta u Zenici aktivnog učešća uzimaju Oblasni narodni odbor u Tuzli i Gradski narodni odbor u Zenici,

R. R.

ulja, \YOsF BA VJ „ Vi MJ ai "1 Pid a:

| -.\.-

RRJIŽEVNETNOVIME

Anto Kostović, Rizah Štetić,

Djelatnost Udruženja likovnih umjetnika B0s18 i Hergegoving u prošlu

00fiifli

Na godišnjoj skupštini Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, održanoj irajem februara, utvrđeno je, na osnovu podnesenog izvještaja o radu i tokom diskusije, da je prošla godina u djelovanju naših likovnih umjetnika, na Uumjetničkom i društvenom planu, bila jedna od najplodonosnjjih godina, od osnutka Udruženja Ti rezultati su slijedeći: većina naših likovnih umjetnika ostvarila je u kvalitativnom pogledu dosad najzrelija djela, što se. vidjelo na Sedmoj likovnoj izložbi i što je našlo izraza u ocjenama naše napredne umjetničke kritike; zatim naši likovni umjetnici uspjeli su da kroz lični i opšti napor kolektiva, izvrše preorijentaciju u shvatanjima umjetničke problematike: prihvatili su teme naše socijalističice stvarnosti i počeli da u svoja platna unose idejne i umjetničke sadržaje 50cijalizma. |

Udruženje je u prošloj godini priredilo dvije uspjele izložbe: Komemorativnu izložbu Romana Petrovića i Sedmu izložbu 'wdruženja, a izdalo je i »Spomenicu Romana Petrovića« sa likovnim prilozima tog našeg zaslužnog umjetnika. Na Sedmoj izložbi izlagalo je 17 članova i kandidata, od ukupno %, a to je dosad najveći broj izlagača, u čemu se ogleda umjetnička aktivnost članova i kandidata Udruženja. Otkup= ljeno je uljanih i vajarskih ratiova, akvarela i grafike, za iznos od Din. 696.000, više za 150—2900%/i nego što je otkupljivano na ranijim izložbama, a što se, u prvom ređu, ima pripisati „povišenom umjetničkom kvalitetu otkupljenih radova, Dvojica naših umjetnika dobili su nagrade Savezne vlađe: Ismet Mujezinović za veliku kompoziciju »Prelaz preko Neretve« i Vojo Dimitrijević za pejzaž »Jesen«. Članovi i kandidati Udmuženja izradili su za Jugoslovensku armiju, Muzej Narodne revolucije NR BiH i druge ustanove i organizacije, 41 portret narodnih heroja, bistu maršala Tita, grbove drugih bratskih republika i, portrete članova CK KPJ i Politbiroa CK KP BiH Na društvenom planu naši likovni umjetnici požrtvovano su učestvovali na izvršavanju zadataka Petogodišnjeg plana. Lis kovno su opremili: Izložbu NF BiH, Zemaljsku izložbu industrije i zanatstva, mnoge dvorane u kojima su održani razni kongresi, kao: Kongres sindikata prosvetnih radnika u Zagrebu, republiški kongres Narodne omladine, republički kongres udarnika, TI kongres Saveza sindiMata BiH, itd Umjetnici su takođe uzimali živog učešća u radu raznih komisija i potkomisija u OTganima narodne vlasti, u organizacijama NP. sindikata. itđ. Petorica članova i kandidata boravili su izvjesno vrijeme u Sseljačkim rađnim zađrugama u Hercegovini 4 u Bosanskoj Mrajini, odakle su objaV. niz crteža o zadrugarima i zađružnom Ži-

votu.

Na ovoj skupštini, ma osnovu pođataka 1wnesenih u referatu o razvitku naše likovne umjeinosti, kao i kroz diskusiju, jasno se ispoljio jeđan fakat: likovna umjetnost u mašoj Republici, u. uslovima naše socijalističčče stvarnosti, napravila je takav progres, kakav u kapitalističkim društvenim odmosima ne bi mogla da učini ni za dvadeset godina. Naši likovni umjetnici, u

svom djelovamju, naišli su ma snažnu podršku maših narbdnih vlasti i naših truđbeničkih masa, koje su njihova nastojanja đa svoju umjemmost učine narodnom, bliskom masama po temama i po obradi, razumjele i prihvatile bez rezerve, što se očituje u sve masovnijem posječćivanju likovnih izložbi,

iu diskusiji je kritički pretresen niz piltanja: pitanje opravdanosti povišavanja cijena umjetničkim radovima, pitanje tarifa za „radove iz primijenjiene umjetnosti, zatim pitanje idđeološko-političkog i stručnog izgrađivanja članova i kandidata Udruženja. Pored drugih, učinjene su i ove dvije zamjerke: da uprava Udruženja nije pokazala upornosti u organizovanju ideološko-političkog rada, a ređakcije nekih listova nisu pokazale potrebno razumijevanje za važnost likovnih priloga, kao i za funkciju likovne umjetnosti u društvenom životu uopšte.

Skupština je, ma kraju, donijela niz zaključaka o organizacionim i umjetničkim zađacima koje će ovaj malobrojni, ali po alttıynosti istaknuti umjetnički kolektiv imati da rješava u ovoj gođini. Među krupne zadatke dolazi organizovanje. triju likovnih izložbi: u proljeće 1 jesen ove godine i jubilarne, đesete u 1951 godini, na kojoj treba đa se likovno odrazi naš pobjedomosni hod u socijalizam. U novu upravu su izabrani: za pretsjednika Vojo Dimitrijević, za sekretara Hakija Kulenović, a z8 članove: Ismet Mujezinović, Ivo Šeremet,

'R.R.

Otvorena je izložba „Novija | frencuska umetnosi iZ Zbirke | Umetničkog muzeja u Beogradu

Edgar Dega (1834—1917):

U Beogradu, 18 marta otvorena je izložba »Novija francuska umetnost iZ zbirke Umetničkog muzeja«, Ova izlo-

žba, sa 44 uljane slike, 13 pastela, id

gvaša i akvarela, 47 crteža i 5 SKuptura, prikazuje radove francuskih umetnika Ampinjija, Bonara, Budena, Valadona, Vijara, Vlamenka, Van Goga, Gogena, Bega, Delakroa, Derema, UDifija, Difrenoa, Dinoaje de Segonzaka, Dobinjija ,Domijea, žonkena, Karijera, Kavpoa, Kopoa, Laprada, Majola, Matisa Modiljijanija, Monea, Pikasa, Pisaroa, Redona, Renoara, Rodena, Ruoa, Sezana, Sislea, Tuluza-Lotreka, Panten-Latura, Frieza i Šagala, »Umetnički muzej — piše u predgovoru kataloga Veljko Petrović, direktor Omeiničkog muzeša — izlažući sada, iz svojih zbirki, radove movijih francuskih majstoma, želi da učini dve, po njegovu „mišljenju, dobre stvari.

" Prvo: da iskoristi jedmm mretlm zgodu,

jedinstveni sticaj prilika: što se uskolis ačekuje ovde u Beogradu izložba . _— --—–-Č_--- TT ——–—_—.

Književno humorističko veče u Sarajevu

Dom kulture »Ognjen Prica« u IT reonu Barajeva dao je u čast izbora, književno humorističko veče, Moje je posjetio velik broj naših trudbenika. Humoristička »Pusačka priča« Branka Ćopića, humoreske Branislava Nušića »Ministarsko prase« i »Kmetskc pitanje« odlomak iz knjige hrvatskog humoriste Slavka Kolara »Natrag u naftalin«, humoreska o birokratima Emila S. Petrovića »Stručnjak za ventile ıli besplatna komponenta«, naišli su na topao prijem kod publike, Nušićeve, radove protitao je Vlajko Ilić, novinar, Ćopićevu priču Mika Vukojević upravnik Radničkog pozorišta u Sarajevu, odlomak iz djela Blavka Kolara, Šukrija Pandžo, KON:

PRVO KNJIŽEVNO VEČE MLADIH PISACA BIJELOG POLJA

Klub mladih pisaca u Bijelom Polju NR Crna Gora) priređio je svoje prvo injiževno veče. Početnički radovi koji su tom prilikom pročitani dokazuju da su se mladi pisci iz Bijelog Polja uglavnom orijentisali na obradu savremene problematike, "To se vidi kako u pročitanim pjesmama Dragomira Medojevića (»Lenjinov spomenik« i »Sami smo«), Branka Vujovića (»Pjesma Titogradu« i »Partijo«) i Dragomira Bojovića (»Drugar mi umire« i »Istina mora pobijediti«), tako i u pripovijetkama „Božidara Božovića (»Kulačka duša na poprištu« i Šaćira Hodžića (»Posljednja noćć).

Ovi mlađi pisci uskoro će posjetiti jednu od seljačkih radnih zadruga u svom srezu,

+ A. R·

U ČAST 8 MARTA ČITANJE MAKEDONŠKIH KNJIŽEVNIKA 'U punoj dvorani bioskopa »Kultura« odr-

šano je 6 marta čitanje u čast dana žene, Pesme su čitali književnici Cveta Organdžijeva, Aco Šopov, Srbo Ivanovski i Gane

(Nastavak sa treće strane)

ma filmske realizacije i pretvaraju se vrlo česij u slikarske i dekorativne radove koji žive po sebi, u ateljeu, ali u gotovom filmu ispadaju daleko ispod &voje stvarne vrijednosti. Naravno, da se to Sesto događa i krivnjom reditelia, koji se ne upuštaju u detaljnu analizu iskorišćavanja mogućnosti koje im đekor pruža ali je isto tako neosporna činjenica da se scenografi, sa svoje strane, ne inferesiraju uvijek dovoljno o rediteljskoj koncepciji pa da joj se onda podvrgnu i stave joj u službu svoje radove, Uopće, još se u većini slučajeva u radu snimatelja i u radu slikara u filmu primjećuje da nema prave stvaralačke uigranosti sa rediteljem, a to vrlo čep može više da škodi baš kameri i scenografiji ne___Eo režiji.

___ Takve stvaralačke saradnje i ui| granosti nema ni između redite-

____lja i kompozitora. Činjenica je da

„ maši reditelji još uvijek nisu praktički ___učiniji odlučan prelom u svojim shva-– anjima u odnosu na muziku, Još se _ uvijek prilikom izrade knjige snima| mja premalo vodi računa o usvajanju · 'akvih rediteljskih rješenja, koja bi | omogućila kompozitoru da muziku ___Čvrsto utka u materiju umjetničkog _ __S druge strane, moglo bi se prigo= _ voriti i našim kampozitorima što još uvijek neđovolino aktivno i nedovolj_ no sistematski prilaze diskusiji i teoretskom raščišćavanju problema muzi= ___ke za film, Svaki novi domaći umjetnički film trebalo bi da njima posluži kaa konkretan povod za diskusiju o 'Rkarakteru i putevima razvitka muzike za naš umjetnički film. ___ Osim stalnog našeg zadatka i težnje | da se gluma što više učini filmskom, |___napora koji se u tom pogledu kod nas čine, katkad s više, katkad s manje "uspjeha — pred nas se u sadašnjoj __ fazi razvitka naše kinematografije sve oštrije postavlja pitanje pravilnog planiranja i mobilizacije glumačkih kadrova. Va-liki proizvodni zadaci koje

su primila na sebe naša proizvodna poduzeća, zahtijevaju da se sa svom ozbiljnošću i dalje radi na okupljanju i podizanju stalnog kadra profesionalnih filmskih glumaca. U tom pogledu već su učinjeni prvi koraci: pri saveznom filmskom poduzeću »Zvezda« već &e nalazi preko 30 stalnih filmskih glumaca, a širenje njihavih redova kao stručno uzdizanje, vršiće se preko pozorišta filmskih glumaca, za čije se osnivanje i normalan rad vrše prireme. Naravno da taj gluirački kadar, dijelem „zbog · svoje umjetničke mladosti, a dijelom zbog vel.kih proizvadnih zadataka u filmskoj produkciji, neće biti dovoljan, pa nam kazališta ostaju i dalje kao drugi, najvažniii izvor iz kog će trebati da se za tumačenje uloga na filmu uzimaju glumački kadrovi.

„Rješavajući ovih nekoliko centralnih problema našeg umjetničkog filma, mi treba da paralelna s time uvodimo nove žanrove umjetničkog filma i širimo njegovu tematiku, Već je na prošlogodišnjoj konferenciji istaknuta potreba da se počne sa filmskim komedijama, sa muzičkim filmovima, sa filmskim biografijama i sa crtanim filmovima. Rezultatima koji su u tom pravcu »ostignuti ne možemo još ni izdaleka da budemo zadovoljni premda se u nekim proizvodnim poduzećima već nešto preduzelo. Tako »Jadran« &nima sportsku filmsku komediju »Plavi broj devet« i »Avala« jednu aktovku po Nušiću, a. pokrenula je pitanje češćeg snimanja komedija, komeđija-aktovki i adapcija za film ı nekih drugih Nušićevih djela, Slične mjere preduzeo je i »Triglav«, a »Zvezda« je pokrenula pitanje stamog humorističkog tromjesečnika, ali njegova realizacija još je u fezi eksperimentiranja i ispitivanja. Međutim, sve je to još uvijek malo i svadi se u glavnom na preduzimanje mlakih ili premalo energičnh mjera. Na polju biografskog DER zasad su u kombinaciji filmovi o! Prešernu (»Triglav«) i o Vuku (»Zvezda«), Komitet za kinematogra-

fiju vlade FNRJ pokrenuo je preka saveznog filmskog preduzeća »Zvezđa« pitanje crtanog filma, ali to je takođe još tek u fazi stvaranja tehničkih preduslova. U »Avali« — zasad jedino — rade Vera i Ljubiša Jocić na našem filmu sa lutkama i njihov prvi rad »Pionir i dvojka« već je pretstavljen publici.

U svakom slučaju, osvajanje novih žanrova umjetničkog filma ostaje kao što se iz ovog može da vidi — i dalje kao neposredni gorući zadatak, čijem savladavanju naši književnici i filmski umjetnički radnici treba da pristupe sa mnogo više energičnosti i

smjelosti,

Nišia manje značajni i komplikova= ni nisu ni problemi našeg dokumen= tarnog filma i filmske hronike. Od prvih snimaka naših reportera još u toku Narodno-oslobodilačkog rata, pa preko »Beograda«, prvog dokumentar– nog filma iz 1945 godine, naš dokumentarni film i filmska hronika prešli su ogromam put i dali vidne rezultate. Izraziti filmskim sredstvima ha dokumentaran · način neobično razgranatu tematiku naše društvene i kulturme revolucije, težak je i odgovoran zadatak na koji se naš dokumentarni film — tražeći svoj izraz — bacio s ogromnim elanom. Tematika pred kojom se nalazio i pred kojom se on danas nalazi, nova je i osobena. Trebalo je da se u njemu odrazi onaj sasvim novi odnos čovjeka prema dmuštvu i Vvlastima, sasvim nav odnos čovjeka prema radu, prema nauci i umjetnosti, prema kulturi uopće; a danas — borba naše Partije i Vlade za čuvanje principa marksizma-lenjinizma od revizionističkog iskrivljavanja, njihovi napori za pronalaženje novih formi u širenju socijalističke demokratije, kao i neviđeni radni heroizam koji u provođenju te partijske i državne linije naši radni ljudi pokazuju — sve su to veliki motivi koji će našem dokumen= tarnom filmu i filmskoj reportaži uti-

Odgovorni arednik: Jovan Popović, Beograd, Prancuska broj

snuti pečat originalnosti i novine i koji pred njega postavljaju zadatak pronalaženja stila jugoslovenskog dokumentarnog filma, T dok se danas u zemljama Informbiroa rezultati slijepog pokoravanja revizionistima iz Moskve

' odražavaju u dekadansi i izrođavanju

dokumentarnog filma (u Bugarskoj je,

: na primjer, snimljem. prvi dugometraž-

ni dokumentarni film »Ivan Susanjin« o operi Glinke, a u Poljskoi se snima muzički dokumentami film »Poema o Staljinu« po muzici Hačaturjana —d dotle kod mas dokumentarni film treba da, kamerom prikazujući tekovivine naše socijalističke državne ·zajednice, kaže našim ljuđima, bolje nego što oni to mogu svojim okom da zapaze, koliko su veliki i lijepi u svom požrtvovanju samoprijegoru i kolika su gigantska i neprolazna djela podignuta radom njihovih ruku.

Baš zbog tih velikih i odgovornih zadataka, baš zbog toga što i na polju dokumentarnog filma treba da se traži i formira jedan umjetnički kriterij shvatanja dokumentarnosti i istinitosti, koji nije isto što i prosto fotogra– firanje stvarnosti, nego fotografiranje stvarnosti u onom momentu i u onim njemim manifestacijama koji su za nju karakteristični i tipimi — mi damas ne možemo da budemo zađovolini sa pojavama ustajalosti i šablona, od kojih još u velikoj mjeri pati naš dokumentarni film. Ta stagnacija i ša-

_ blona jspoljava še ili u prostom, za-

pravo primitivnom, fotografiranju bez i najmanjeg napora da se u taj fotografski fiksirani materijal unese dah naše revolucionarne stvarnosti (a ona se ne može odraziti prostim snimanjem fakata bez ikakvog osmišljavanja), ili pak — u kabinetskom 'konstruiranju stvarnosti kako ona često izgleda u

glavi imscenatora. I jedno i drugo je pogrešno — u tome se svi slažemo, ali kako treba da izgleda naš dolcumentarni film, o tome treba da dđiskutujemo. Ja mislim da bi mnogo više pažnje trebalo obratiti kulturnom

„izgledu naših dokumentarnih filmo-

va, kultumijem obrađivanju materije dokumentarnog filma, t.j. dati joj ne — failsifilknijjuću stvarnost — onu čistoĆu i poetičnost kojom ona zrači iznutra, a koja ne može da se uvijek vjerno prikaže prostim fotcgrafiranjem &lučajno odabranih i meproadubljenih prizora. Tematiku dokumentamog filma treba stalno širiti i naći puteve do novih žanrova dokumentarnog filma. U njegov domem, na primjer, spada i inteligenino i khmlturno snimanje naših historijskih spomenika i značajnih naših dostignuća na polju likovnih umjetnosti, kako iz prošlosti, tako i savremenih, rođenih u novoj Jugoslaviji, Što se tiče filmske reportaže, mje&ečnika i nedjeljnih filmskih novosti potrebno je da bez samohvalisanja istaknemo da je već sama činjenica što redovno izlaze, veliki uspjeh naše domaće kinematografije, jer naš ta. činjenica stavlja ispred mnogih. daleko starijih i iskusnijih evropskih filmskih produkcija koje još nisu uspjele da osiguraju redovno izlaženje svojih nedjeljnih filmskih žurmala. Ono što bi še kao zaključak kritičkog ocjenjivanja moglo da kao sugestija pruži našoj filmskoj reportaži bilo bi, mislim ovo: unijeti u nju više političke etrasti i reporterskog mnerva, veću pažnju obratiti sadržajnosti i literarnoj obradi teksta, više harmonije između slike i muzičke prafnje.

a —————

4 — Štamparija vBorbas Đeograd,Kardeljeva 81.

"Tri balerine (crtež ugljem)

' 93 strane, cena 37.50 dinara

dvojice „reprezentativnih francuskih slikara XIX veka. Ona nam dolazi neposredno iz Pariza i sadržaće takozvana stamdardna dela. iz, mahom, francuskih državnih muzeja i galerj. ja, Besumnje, na ova naša abostrana” nastojanja bacaju osobito povoljnu svetlost sadašnje pripreme u Parizu izložbe srednjevekovne umetnosti jugoslovenskih naroda, koje su, razume se, nesnavnjeno širih razmera i dubljeg značaja za abe strane. Drugi dobri smer ove izložbe zbog koga smo se poduhvatili da je priredimo, bio bi u tome što će ova izložba poslužiti na- šem narodu, i radniku i narodnoj inteligenciji i omladini, u prvom redu. onoj koja se posvećuje pozivima umel= nika, Mnjiževnika, naučnika i publiciste, da ovde nađu, dobrim delom, visokoga umetničkog uživanja, a uopšte, istinske pouke, i za svoju kulturnu i umetničku orijentaciju i za svoje uša-. vršavanje u struci,

Todorovski, a pripovetke Georgi Abadžijev. i Boris Bojadžiski. Kao gost iz republiki Srbije čitala je pesme Desanka Maksimo: vić.

PRIPREME ZA FESTIVAL d NARODNE OMLADINE BEOGRADA

Sređinom aprila u Beogradu će se održati festival Narodne omladine Beogradskog univerziteta. Na ovom festivalu će učestVo- _ vati devet studentskih kulturno-umotniče kih društava, koja su već od decembra počela sa pripremama dela uglavnom doma ćih autora. Na festivalu će nastupiti horske, folklorne, dramske sekciie, zatim Ovkestri, solo-pevači i recitatori.

Tokom festivala otvoriće se izložba na kojoj će biti zastupljeni rađovi iz oblast vajarstva, slikarstva ,grafike „arhitekture, „Klub mladih pisaca Beogra sz univerziteta prirediće književne večeri za vreme festivala. Pored toga Klub priprema da izda i jednu zbirku radova stuđenata-mla- dih pisaca.

Ovaj festival, koji će trajati 10 dana biće ogledalo uspeha i dosadašnjih postignuća članova. Narodne omladine Beongradskog univerziteta na podizanju kvaliteta kulture no-umetničkog društva kao i njihovom O masovljenju. S. P.

PROSLAVA ČETIRRIDEPSRN OGODIŠNJICHE UMJETNICEKOG RADA NADE PRVULOVIĆ

Narodno pozorište na Cetinju proslavilo je četrdesetogodišnjicu umjetničkog rada Nade Prvulović, članice Pozorišta. Ovu pro. slavu zaslužna pozorišna umjetnica „Nada Prvulović — »tetka Nada« — obilježila je naslovnom ulogom u Nušićevom komadu . »Gospođa ministarka«. Na početku premijere „pred sindikalnom podružnicom pozori+ šta i prepunom salom, saopšteno je druga-. rici Prvulović đa je zbog svog požrtvovanog rada, na predlog pretsjednika Vlade NR Crne Gore, odlikovana Medaiiom zasluge za narod a od republičkog Mioistar= i stva prosvjete nagrađena sa 25.000 dinara,

ISPRAVKA

U prošlom broju našeg lista, u belešci »4Smrt španskog pisca i karikaturiste Kastelauać, u petom redu odozgo napravljena je štamparska greška. Stoji »protiv francuskog«, a treba »protiv frankističkog4,

M. Gorki: Knjiga sedma (U Amer; intervjui, Vojnici, NepeHabaNile Saki prevela Mira Čehova. Izdanje »Kulture«, Beograd-Zagreb, 1949, latinicom, 250 strana, Sa O ATB, | .

4. Gorki: Knjiga trinaesta (Po Rusijb pripovetke). S ruskog prevela Vera Stojić, Beoptad- ZagraD 10, Jolie a ML DU) a cena OE I8O9: latinicom, 430 stra"

· Gorki: 'Knjiga sedamn svije” tu). Izdanje »Kulture«, aa O aa r 1949, latinicom, 3927 strana, cena 69) dinara.

Charles Darwin: Putovanje jednog prim" doslovca oko svijeta. U knjizi je u obliku · GO ka data povest putovanja i skica POO Ooslovnih i geoloških ispitivanja Č. a a po raznim zemljama. Knjiga je | SI Ona mnogim slikama a i mapom n8 Kojo] je označen Darvinov put oko sveta, – S OgieškOg preveli Karla Kune i Stanko – Oi · Pogovor napisao Nikola Pink. IZ19003 »NoVOg pokolenja«, Zagreb—Beograd,

ii SO OOU. 577 strana, cena 195 dinara: oo OiCH Wolf: Priče za veliku i malu aa „nemačkog prevela Zorka Čikoš, O 'ustraciie Mirka Ostoje. Izdanje

EH pokolenja«, Zagreb, 1949, latinicom

' }

Ređakcioni odbor

Jovan Popović, Čedomir Minderović& . Marijan Turković, Ivan Potrč, | Yleroslav Kaleb, Isak Samolovlija anko Đomović i Dmitar MifwevV

BOBKELATA ZA KNJIZEVNE NOVINA o Zo zemlju na 3 meseca 35 din. mes. 70 dinare ! na godinu dan > 140 dinara. a inostranstvo: na · stvo: 3 meseca 50 dinafM) na 6 meseci 100 dinara i na godinu đana 200 dinara, i Tukopisi se ne vraćaju. | Broj ekovnog računn 101-9060378 Zoštanski ah 6I7 9