Književne novine

NA

4

GODINA IT BROJ 13

Na izborima 26 marta glasači u svima krajevima naše socijalističke domovine, glasajući za listu Narodnog fronta Jugoslavije, dalj su svoje poverenje i sledećim književnicima koji su kandidovani za narodne poslanike, odnosno njihove zamenike:

Andrić Ivo

Barković Josip

Bevk France

Čolaković Rodoljub

Ćopić Branko

Dončević Ivan

Gligorić Velibor

Horvat Joža Jakovljević Stevan Kocbek Edvard

KNJIŽEVNICI. RODNI POSLANIC

:18

Urednitvo: Francuska 7, tel. 28-–008 Administracija: Francuska 5 tel. 28-49

Koneskki Blaže

Kozak .Ferdo

KMKrajger Aložjz

Kranjec Miško ~

Kulenović Skender

Maleski Viado

Minderović Čedomir !

Miadenović Tanasije

Petrović Veljko

Popović Jovan

Šopov Aco

Vidmar Josip

Ziherl Boris

U radu Savezne izborne komisije učestvovali su književnici: Marijan Jurković, kao član i Tanasije Miladcnović, kao zamenik,

Književnici u čast izbora

U predizbornoj kampanji naši književnici su nastavili sa održavanjem Književnih večeri širom naše slobodne socijalističke domovine. U Makedoniji je, posle vrlo uspele književne priredbe u Sloplju, sastavliena grupa od književnika Pavla Golja, Ivana Minatija, Dušana Kostića, Ace Sopova, Slavka Janevskog i R. Petkovskog, ta grupa je dala književne večeri u Bitolju, Ohriđu i Strugi.

Clanovi Udruženja književnika Srbije Ivo Andrić, Skender Kulenović i Branko Ćopić održali su, u okviru predizborne kampanje, tri književne večeri u Sarajevu, po jedno veče u Mostaru, Trebinju, Zenici, Tuzli i Bihaću, a dve književne večeri u Banjoj Luci.

U Prvoj ženskoj gimnaziji u Beogradu 21 marta čitali su svoje rađove Desanka Maksimović, Roksanda Njeguš, Tanssije Miadcnović i Ivan Ivanji. Toča dđana nastupali su u XVI osnovnoj organizaciji Narodnog fronta Prvog reona: Desanka Maks&imović, Roksanđa Njeguš, Mibailo Lalić i Ivan Ivanii,

U preduzeću »Jugoštampa« G Beogradu 21 marta čitali su Desanka ~ Muaulsimović, Mira Alečković i Dragoslav. Grbić.

U Domu Jugoslovenske armije u Kragujevcu je 22 marta za građamstvo priređeno književno veče u kome Mladen Leskovac, Erih Koš,

O {rs OSarnan

učestvovali: Goiko. Bamnmo-

ale

Kraj granica, v pole golo, šiba, vie ledđen veter,

Vo dlaboka jama dolu nepoznato leži dete.

V dalečina ušte tatni... Divo jurat eskadroni, divo bijat vodi matni,

" Divo.., krvnik luge goni.

Graničaru, srce smelo, slezi skokum preku brana, prifati mu malo telo, prenesi go v naša strana,

Od Mgejske vrag go goni, tamo kade mreat volni,..

Kraj grmična mega

vić, Mira Alečković i Slobodan Marković.

Milan Bogdanović je 23 marta u Domu Garde u Beogradu održao predavanje na temu »Kriza savesti u literaturama informbiroovskih zemalja«.

Grupa književnika Desanka Maksimovič, Roksanda Njeguš, Mihailo Lalić, Slavko Vukosavljević i Ivan Ivanji dala je književno veče 24 marta. Ovu priredbu organ!zovao je odbor APŽ Prvog reona grada Beograđa.

*

U toku predizborne kampanje književnik Žak Konfino je 11 marta čitao svoju ko-= zeriju na priredbi Saveza boraca II reona u Beogradu, Kozerija prikazuje pređizborne borbe u staroj Jugoslaviji. Njegov mo= nolog »Jadikovka Ace Krnje« izvođen ja u okviru programa »Vesele večeri« bengradske radio-stanice. Tu listu*stvar izVOdio je ansambl »Vesele večeri« na svoJjin priredbama u Železniku, Batajnici i Zvečki, Osim toga prikazana je ma Pravnom fakultetu, Pilozofskom fakultetu, u Domu kulture III reona, povodom Kongresa zadrugara u Beogradđu, zatim u Kneževcu i Zemunu.

famo kađe v milioni prostrelano srce kolni.

Ovde ima sestra mala, Ovđe brat i majka ima, tri godini tie žalat.

i četvrta vekć zima.

Koj li sega taa večer koga v presret zori idat, koj li junak ke im reče oti nema da go vidat?

“ Graničaru, srce smelo, slezi skokum preku brana, prifati mu malo telo, prenesi go v Daša strana.

Aco ŠOPOV

Godišnja skupština Udruženja likovnih umetnika Srbije |

U Beogradu, 23 ovog meseca, održama je godišnja skupština Udruženja likovnih umetnika Srbije. Skupštinu je otvorio pretsednik Udruženja Sreten Stojanović, vajar i, pošto je pozdravio pretstavnike Ministarstva za nauku i kulturu Srbije, „udruženja Kimjiževnika, kompozitora i novinara i raznih kulturno-prosvetnih organizacija podneo je referat sekretar Udruženja likovnih umetnika Jovan Kukić. U avom iscnpnom referatu on je izloživ rad Udruženja u protekloj godini i dao osvrt na postignute rezultate, PoBle toga razvila se diskusija u kojoj · je uzeo učešća znatan broj članova, koji su, uglavnom, dali sugestije za rad Udruženja u pretstojećem pe*iodu.

Na kraju je izabrana nova uprava u čiji sastav su ušli: Sreten Stojanović pretsednik, Villko Grdan i Cuca Sokić potpretsednici i Zuko Džumhur selkretar. +

MWodoliub Ćolaković

Izabrana su i tri umetnička saveta: za slikarstvo, za vajarstvo i za primenjenu umetnost. |

OTVORENA JE IZLOŽBA KARIKATURA U BEOGRADU

U novootvorenim prostorijama Galerije likovnih umetnika Srbije na Terazijama koja će biti stalna prodajna izložba radova likovnih umetnika, priređena je, 22 ovog meseca, izložba karikatura naših poznatih karikaturista,

Izložbu je otvorio Sreten Stojanović, vajar i pretsednik Udruženja likovnih umetnika Srbije. Izložba je orgamjizovana u okviru predizborne kammpamnje

„i ona je doprinos likovnih “umetnika „u predizbornoj agitaciji,

U Galeriji su zastupljeni radovi Pjera Križanića, Ivana Iučeva, Milorada Ćirića, Zuke Džumhura, Sabahadima Hodžića, Dragana Savića, Dušama Jovanovića i Milorada Pešića.

a,U

O IZBORIMA Ne | I IIZBRANIM «u knmii

Završeni su izbori za ·Narodnu &kupštimu, Izbranj su narodmi „poslanici, ljudi koji će za određeni broj narednih godina upravljati zemljom i pretstavljati je u Narodnoj skupštini, Za našu političku i državnu istoriju to će biti: »drugi | možda izbori četvrte. godine prvog petogodišnjeg plana«. Za hroniku naših dana, društvenu ili političku, za literaturu koja se bude bavila našim vre= menom, za književnika koji o njemu budu pisali, to će biti uzbudljivo doba društvene i političke aktivnosti ili, parafrazirajući te buduće književne napise književnim izrazima, to će biti: uzbudljivi dani velikih političkih zborova sa stotinama hiljada ljudi, povar= ke, zvučnici na ulicama, zastave i transparenti na kućama, listovi sa naslovima preko svih pet novinskih stubaca i velikim brojem slika, dogovori, razgovori, sastanci i konferencije, di&kusije i gigantska borba mišljenja u danima kad se polažu osnove socijaliatičkog uređenja među ljudima, naro= dima i državama, kada se smeli, duhoviti, dalekovidi i zanimljivi ljudi, koji ne zaziru od autoriteta i ustaljenih mišljenja, smelo bore za svoja, uverenja; vreme, najzad, kad se »gra= dila centrala na Jablanici« i kad je »olpočelo isušivanje Skadarskog Jezera« Mi danas pomala žalimo Što 1O vreme nećemo moćj da posmatramo i iz te buduće perspektive — budući hroničari našeg vremena Žaliće, uza s6vu idiličmu lepotu mirne i pobedonosne stvarnosti socijalističkog života, što nisu živeli i u avo naše burno ali zanimljivo doba ratova i revolucija i pionira izgradnje socijalizma.

Kad su ovi redovi pisani, noć posle izbora, iz Uudaljenijih srezova još su stizali telefonom i telegramom izborni rezultati, U nekim mestima, po planinskim selima, gde još nema. električne svetlosti, izborne komisije pri petrolejskoj, lampi ili sveći, kuglicu po kuglicu, savesno i do duboko u noć, prebrojavali su glasave i seljačkom žuljevitom. zulem Jorupnim. slovima. jisDi-

sivali, izveštaje i punili redove zvani. Čnih formulara, No svejedno, stigli svi

izveštaji ili me, i bili swi rezultati prikupljeni ili ne bili, izvesno je već sa-

da da je među milionima građana JU= ·

goslavije izabrano. što kandidata, što zamenika, preko hiljadu ljudi koji &u, da upatrebimo poznati novinski izraz, neki ponova, a neki prvi put, istaknu ti na političku pozornicu. Koliko &utra počeće da izlaze po novinama dugi nizovi imena, počeće da se objavljuju slike najrazličitijih likova: mu škaraca i žena, mladih ljudi i staraca. Svi 8u oni izbrani istim povadom, istom namerom birača, svi će oni doći u Skupštinu sa istim ciljem: da izraze jedinstvenu volju naroda da slobodđan i slobodno, po svojoj volji i na Wvoj način, izgrađuje zemlju i socijalizam, Ali, izražavaće se na razne načime, kako ko ume i kako je ko na= učio, govoreći i raznim jezicima pre= ima svojoj nacionalnoj pripadnosti. Hiljadu izbranih ljudi! Kažu da u rnečniku i rečitijih pisaca mema više od dve hiljade reči, i kažu da je. toliki broj lica u 8vem svom. književnom delu dobacio ili prebacio Balzak jeđini, a majveći među književnicima. „.„Uobičajilo se kod mas, kad se govori o prilogu koji su Narodnooslobodilačka borba i narodna vlast u soci-. jalističkoj Jugoslaviji zadužilj našu književnost i naše književnike, da se obično misli na dve stvari: na brigu {i nastojanje narodne vlasti da stvori što povoljnije uslove za razvoj naše kulture i naše kmjiževnosti naposše i — na teme, na mobtive koje su Oslobodilački rat i naša socijalistička stvar-

nost dali našoj književnosti: na. heroi-

ku Oslobodilačkog rata i na veličinu borbe za socijalizam, čije književno u-

obličavanje pretstavlja prvi zadatak”

i dug časti naših književnika, No, u

izbori«, .»izbori 1950« ili.

:#;

ovom času i u ovoj prilici, kad se da

tako kažem, izborme kuglice još nisu

ni ohladile od ruku koje su ih držale, kad novi narodhi poslanici, pre na što će doći u Skupštinu, kao u nekom sta-

rinskom komadu, pre njegovog počet- .

ka, defiliju pred našim očima na novinskim stupcima sa svojim &likama i biografijama — možđa bi baš u ovoj prilici prvenstveno trebalo ukazafi na ljude, na nove ljude vaspitane Titom, izrašle u narodmooslobodilačkoj borbi 1 formirane u našoj socijalističkol štvarnosti, kao na ono najviše što Su Oslobodilački rat i naša stvarnost đali našoj književnosti, — svakako njenu najveću tekovinu i kapital, |

Među. tim ljudima ima sinova siromašnih seljaka iz zaostalih krajeva u kojima jedva da je bilo pismenog šveta, i koji su se poput Vula škaolovali glađu, a danas su movinari, književnici i maučmici; ima među njima ljudi koji su za deset godina prevalili neverovatan put od radnika za &trugom do vojskovođe — generala, učitelja zabitnih seoskih škola koji su postali državnici, revolucionara čiji je životni put bio vrtoglaviji nego ijedna gorska staza, ljudi koji su već bili osuđivani na smrt i streljanje, žena koje su u ratu izgubile decu, mlađih ljudđi koji su pred rat još bili pastiri, intelektualaca koji su se odrvali skepsi i umoru od života, radnika koji su prvi shvafili da rad može da postane za(dovoljstvo, ljudi koji &u prošli kroz teške časove ličnih i marodnih tragedija i koji su poznali i tihe porodične radosti i plamena, zanosna mlađićska „oMuševljenja, — svet iz najrazličitijih iU:ajeva, zemlje, najrasličniji ljudiv-ali MWi sa jednom osobinom koja ih je istakla među ostalim i istakla pređ ostale — sa upomošću i voljam da se ne đaju struji, da se bore i šsmelošću da žele, da se založe i da veruju,

U njima samima, u njihovim životima, ima toliko zgusnutog životnog so= ka da bi mogli da, zadoje njime. celu jednu književnost, Za vreme rata ti

· ljudi imali su iz mnoge i vanredne

ljudske osobine i jednu koja'ih mnajvećima čini zamimljivim za Kknjiževnost — smelost da še u najvećoj meri, do kraja i bez obzira na opasnost i žrtve lično založe u borbi za slobođu i da, gotovo jeđini u okupiranoj Evropi, povedu narođ profiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. {(Smelost u gtreljačkom &iroju od bomnaca izdvaja junake — u lmjiževnosti ona od lica stvara ličnosti). U današnje vreme ti ljudi imali su smelosti da ustamu u odbranu istine, pravde, i evojih uveremja i da, napađani ovoga puta otkud su se ·najmamje nadali, stanu na branik slobode i ljudskog dostojanstva, U oba slučaja rađi se o ljudima koje su već samo. vreme { događaji izbrali da im stoje uz bok.

Građani ave zemlje potvrdili su to na izborima Učinili su to i književnici koji našim ljuđima dvostruko duguju: kao junacima književnih dela, malobrojnih do sada napisanih i drugih, koja tek treba da se napišu. duguju im i kao učiteljima u životu i primerima u rađu koji im govore da treba raditi boreći se, uporno, iz. dana u dam, da se ne &me klonuti pred teškoćama i da treba imati smelosti i tražiti teškoće ako je to put đa se dođe do istine, Zato će književnici svoj književni dug i pođuže imati đa odužuju.

Rrih KOŠ

France Bevk,

'

Referat o. kritici koja.je na Dru-

| gom kongresu književnika Jugoslavije ' _ podneo drug Petar Šepedim dotiče'ceo'

niz važnih teoretskih pitanja, On zna-

či, u celini uzet, prilog za oslobođenje · od krutosti dogmatizma. koji'je pro-

vejavao kroz našu književnu kritiku ili, bolje rečeno, kome je dobar deo naše kritike, na ovaj ili na onaj način, bia podređen, Međutim, on: sadrži, po mome mišljenju, i nekoliko ozbiljnih teoreftskih skretanja, koja, mogu da imaju dejstva koja drug Šege-

din svakako ne bi želeo. P. Šegedin udara po izvesnim pojavema u našoj književnoj kritici koje su imale čisti prakticistički karakter: Pravilna je uđarati po tim. pojavama, jer čisti prakticizam u književnoj kritici svodi se na šablone, na mehanističko tumačenje i primenjivanje marksistižkih postavki. Ali on nije dao objašnjenje o uzrocima te pojave. Da li zbog uticaja ruske književne kritike, koju su pojedinci nametali ili zbog kratkovidnosti određenih _“ritičara? Tli možda i jedno i drugo? Drug Šegedin ističe da »ne cilja na bilo kojega našeg čovieka. koji se tim poslom bavi«. Na pitanje »da li.je naša kritika u 6&vojim zahtjevima. u svojim osudama, u svojim priznanjima partijna, stvari produbljuje i opći problem jače rasvjetljava«, on odgovara: Čovjek atvara historiju, čovjek prosuđuje, pa ma smatrao on da se oslanja najvjernije na zasade marksističko-lenjinističke estetike, zato jer on sam ipak kao ličnost (podvrgnuta svim mogućim subjektivnim i objektivnim uvjetima) u žritičkoj praksi. obuhvata, drži mjeru stvari i odnosa, često se može i varati, Javlia se pitanje kriterija. no ne u apstraX).lnom. smislu, već o konkretnom, dakle Kkriterija u ličmosti, kriterija jedne ličnosti«, Posle avog moglo bi se očekivati objašnjenje »kniterija u ličnosti, kriterija jedme ličnošti«. Međutim, drug Šegedin ne čini t0.nego kaže: »ne možemo ulaziti u analizu kriterija pojedinih naših kritičara, jer to prelazi okvir ovog referata, ali nas pojam 'kriterija u vezi s pojavom partijnosti svakako vrlo zanima, jer je taj problem u uskoj vezi s nedostacima koje

'smo hitjeli objasniti« i odmah zatim

ističe da bi se uslovile mnoge nejasnoeti akta se ne objasni, bar delimično sadržaj pojma »partijnost«.

Da bi objasnio. pojam »partijnosti« on navodi sledeći citat iz, Marksovih Tikonomsko-filozofskih. rukopisa iz 1844: ; Š

»Jer ne. samo pet čula, nego i takozvama duhovna čula, praktična čula (volja, ljubav, itd.) jednom riječju ljudsko čtlo, ljudskost čula nastaje istom postojanjem njegovog predmeta, očovječenjem prirođe, Obrazovanje pet (ljudskih) čula jest rad čitave đosadašnje historije svijeta. &urovom praktičnom nuždom sputano čulo ima samo ograničen smisao. Za izgladnjela čovjeka na postoji ljudski oblik hrane, nego samo njezino apstraktno „postojanje kao hrana: ona bi isto tako mogla da bude

·ed njim u majsirovijem obliku i ne moe se reći po čemu bi se ovo hranjenje razlikovalo od životinjskog hranjemja. ovjek u brizi i oskudici nema smisla ni ža\,majljepšu kazališnu pretstavu; trgovac mineralima vidi samo menkantinu vrijednost, ali ne vidi ljepotu i osebujnu prirođu minerala; om nema mineraloškoga smisla; prema tome je bilo potrebno opredmećivanmje ljudskog bića i u teoretskom i u praktičnom pogledu, i zato. da bi se ljudsko čulo učinilo ljudskim, i zato da bi se za čitavo bogatstvo ljudskog i prirodmog bića stvorio odgovarajući ljudski smisao.«

Aleo je već postavlien problem kriterija, onda ga treba tražiti u revolucionarnoj praksi, koja; kao što znamo, ame i da čisti sve ono što je trulo, pa i kritičare čiji kriterij nije u ekladu sa onim što je novo u praksi, što se rađa svakog momenta. . Umesto toga drug Šegedim čuje — drugi ša– blom koga on naziva: »ljudski smisao«.

U vezi sa naveđenim -itatom Dpotrebno je potsetiti se i na druga Marksova izlaganja. i

Marika tumači razvoj svesti kao nužnost. kao potrebu saobraćaja sa drugim ljudima. A jezik, kao i. svest

(praktična svest, realna. svest) takođe

proizlazi iz mužde saobraćaja sa drugim ljudima. Svest je, po Marksu, društveni proizvod i dok god ima ljudi ona će tako i da ostane, Prvobitna

i Ivan Dončević

svest bila je egraničena, to je bila sa-

mo čulna svest o neposredno datoj O-

· kolimi, o drugim ljudima i o prirodi.

koja se čoveku nametala kao svemoćna sila, Ali ta prvobitna svest dožive-

laje i svoj razvoj, uslovljen razvojem

produktivnih snaga, podelom rada na duhovni i fizički, što joj je i omogućilo da se oslobodi neposredno date okoline i da pristupi stvaranju teorije, religije, morala, filozofije, umetnosti, itd. — Dakle, čovek: se postepeno oslobađao neposrednog nametanja prirode i stvorio svoj sud o njoj, počeo je da je. saznaje. Time je čovek promenio i

'evnoj kritici.

R. NIKOLIĆ ·

svoju sopstvenu prirodu. U tome i je- ·

ste. smisao »oapredmećivanja ljudskog

bića i u teoretskom i u praktičnom po-"-

gledu«, Čovek je postao »svestan« samog sebe. On postepeno prestaje da podleže od prirode neposredno namet-

nutoj nužnosti i počinje da deluje na”

prirodu, da je menja. Taj proces oslo-

bađanija čoveka od neposredne nužno- .

sti ustvari je sama stvaranje klica, o" snova za »skok iz carstva nužnosti u.

carstvo slobode«, Ovaj »skok« je tako~” đe nužnost za oslobođenje čoveka, a”

nosilac i izvršilac toga »skaka« jeste proletarijat.

U »Bedi filozofijee Marks kaže:

»Da bi se ugnjetena klasa mogla da oslobodi mora da je dostignut stepen na kome ne mogu više da o,stoje, jedne pored drugih, već stečene produktiyne snage i postojeći društveni odnosi. Od svih Oruđa za proizvodnju najveća .produktivna snaga jeste sama revolucionarna klasa, Orgamizacija revoluciona:. h elemenata kao klase, pretpostavlja postojanje svih produktivnih snaga koje Su se mogle razviti u krilu starog društva. — Radnička klasa će zameniti, u toku svoga razvitka staro buržoasko društvo udruženjem koje će isključiti klase i njihove suprotnosti i neče više biti prave političke vlasti, jer je upravo politička vlast zvanični izraz suprotnosti u buržoaskom društvu. Međutim, suprotnost između proletarijata i buržoazije jeste borba klase protiv klase borba ko-

ja, dovedena do svoga majvišeg izraza, zna-”

či totalnu revoluciju. — Samo će u jednom poretku stvari gde neće biti više klasa ni \lasnih „suprotnosti društvene evolucije prestati da buđu političke revolucije.«

U našoj stvarnosti izgradnje socijalizma ne možemo da odvojimo političku praksu od društvenog razvoja, ali možemo da potcrtamo neštr drugo: Naša politička praksa, tj. politička praksa naše Komunističke partije, ne sputava društveni razvoj, nego naprotiv ona je takva da je on u svoj svojoj širini i specifičnostima omogućen, pored ostaloga, i materijalnom bazom koju Partija i država planski stvaraju i proširuju. Ne samo to. Politička revolucija u našoj zemlji, naša Narodna revolucija, rezultat je društvenog rTazvoja hoji je morao da nađe svoj izraz baš u političkoj revoluciji, Revoluoija kod nas traje još uvek, a njena oštrica manifestovala se takođe i u momentima najžešće borbe informbiroovskog revizionizma protiv njenih tekovina. Dalje, svaki ljudski zahtev, svaka ljudska želja za oslobođenjem od mužmosti, svaki pokret i masa i pojedinaca ka učvršćenju nezavisnosti, slobode, ka osiguranju dosadašnjih naših tekovina, socijalističkih tekovina, mora da ima svoj jasno ocrtani politički smisao, Naš čovek je osiguraa svoj »ljudski emisao« u svojoj revoluciji (političkoj!), a organizator i rukovodilac revolucije je KP Jugoslavije.

Zata je. protivrečan sledeći zaključak druga Petra Šegedina: »Kryitičar koji se podredio praksi čak i jedne ideologije, (podvukao R N.) a u odnoWu prema umjetničkom djelu isključio kriterij »bogatstva ljudskog i prirodnog bića«, on poseduje samo sVIješću da »mora« (nužda) raditi u inte» resu principa jedne teorije i time po-

staje ono što i trgovac mineralima, ko-.

ji je u odnosu između sebe i minerala vođen praktičnim interesima svoga tTr-

govačkog pošla i spustio se ispod ni-

voa onoga što je Manks nazvao »ljud-

slcim smislom«. ; Ako še kritičar »podredđi« praksi je-

dine revolucionarne ideologije, mark

sima, onda on po prirodi same stvari uključuje, jer ga je uključila i ideologija, baš taj Marksov »ljuds! „smisao, koji ističe edin, A ako kritičar is=

ključi kriterij »bogatstva ljudskog ly

prirodnog bića« onda on po prirodi sa-

me stvari silazi sa pozicija revolucio- ·

namrne, mariksističke ideoloigje.

(Nastavak na četvrtoj strani) Xe