Književne novine

KRATKE VESTI IZ IMONTRAVNTVA

Van Gog: Autoportre

| BSEZDESRWTOGODIŠNJICA SMRTI VENSANA VAN GOGA

Krajem prošloga meseca (27 jula) navTšilo se 060 godina od smrti velikog holandskog slikara Vensana Van Goga (1853—1890). U Francuskoj, diugoj otadžbimi slikarevoj, koja se pon njegovim delom, prešlo se ćutke prea ove godišnjice. Na malom groblju u Overu na Oazi gde je sahranjen Van Gog mic \zgovorena nijeđna komemorx»tivns Možđa je Sorbona, koja se wije pb ln postoprimljivom ni prilikom proslave 1i'Snjice Koroa 1 Mijea, zaboravila Van | možda čeka stogodišnjicu slkareve smrti.

* »TAKO SAM VIDEO JUGOSLAVIJU« Neđavno {je u Milanu izašln knjiga »Tako

Bam video Jugoslaviju« od poznatog italijanskog javmoe ramnika Sačemdotija (Sacerđotti), docenta elekteotehničkog fakulteta Torinskog univerziteta. Profesor Sačerđoti je krajem prošle modine posetio Jugoslaviju zajedno sn jednom urupom italijanskih ekonomskih stručnjaka, socijalista. U Knjizi se ističe da le primer Jugoslavije od ogromnop značnja za međunarodni radnšččki pokret. Naročitu pažnju poklanja autor položaju italijanskih radnika u Jugoslaviji i ukazule na to da oni uživaju sva demokratska prava kao 1 ostal! građani.

Osuđujući svu besprinelpijelnost informbirovskih napada na Jugoslaviju, „Sačerdot piše: »Zasnivajućit svoju delatnost na marksizmu-lenjinizmu KPJ je u svojoj zem!ji ostvarila pod specifičnim uslovima ono to su ruski boljevici ostvarili Okto-

barskom revolucijom. To je istovremeno 1 razlog zbog čega KPJ uživa danas veliki autoritet u zemlji „jer je sopstvenom borbom u svojoj kući praktično potviadila pravilne postavke Lemjina, ostvarujući socijalističko principe u izgradnji novoga društva«. * NEOBJAVLJENA BALZAKOVA PRIPOVETKA

Trancusk! Wanjiževni list »Le nuvel literer« štampao, je neobjavljenu pripovetku „Valentina i Valentin« od Balzaka. Pripoveta je ustvari skica za jedan roman koji Je bio namenjen listu »La patri« i verovatno potiče iz 18409, Rukopis pripovetke sačuvan je u bogatoj zbirci vikonta Spelberša od Lovanžula.

DRUSTVO PRIJATELJA GI DE MOPASANA wu Parizu je osnovano društvo prijate]ja Gi de Mopasana, Počasni odbor Društva sačinjavaju Fransoa — Ponse, Žil Romen, Žorž Lekont, Pler Deknv, Aleksandar ATrnu, Arman Salakru. Prva akcija novoosno-

vanog društva biče proslava stogodišnjice rođenja velikog francuskog pripoveđača. *

NOVA KNJIGA VERKORA Đoznati francuski pisac Verkor, autor »Tišine mora« objaviće ove jeseni knjigu eseja pod naslovom »Manje više čovek«. * MUZFJ PRANCUSKOG PISCA MAKSA ŽAKOBA U Kempeu (Francuska) otvoren je muzej pesnika Maksa Žakoba, koji je za vreme rata umro u zatvoru. * NAZIM HIKMET PUŠTEN NA SLOBODU Posle trinaest godina tamnovanja najveČi živi pesnik Tursite, Nazim Hikmet, puštem je na slobodu,

* DVA KONGRMSA U BERLINU Prošloga meseca, u zapadnoj zoni Ber-

međunarodni Kongres za slobodu kulture na kome su učestvovali Teodor Plivije, Artur Kestler, Alfred Veber, Sldnej Huk, Žil! Romen, Ignacio silone i 4r. Odgovarajući na 3vu mamifestaciju svojih kolega, nemački književnici iz istočno Berlina, na čelu sa Anom Zegers, Amolđom Cvajom i Bert Brethtom, održali su Kongres za mir, * IZLOŽBA SLIKA U BOLONJI

'U Bolonji ie otvorena izložba slika 1 mimijatura XII veka. Cili ove izložbe je da prikaže publici malo poznatu umetnost ?voga italijanskoga građa čiji su maistori bili Vitale i Đakopo da Bolonja, Izloženo je oko 60 dragocenih dela,

* NOVI ROMAN FRNBSTA HEMINGVEJA U njujorškom časopisu »Kosmopoliten« izlazi novi roman američkog pisca Ernesta Hemingveja »5S druge strane reke i usred šume« (»Across the River and Into the 'Trees«.) *

NAJČITANIJE KNJIGE U AMERICI

Američki list »Peblišes Vikll« objavio je listu od desetak knjiga koje su imale najbolju prođu 19489 u SAD. Na čelu ovoga spiska nalaze se finski prevod knjige »Egipčani« i dva dela sa biblisšim motivima.

EVROPSKO BLTKARSTVO — UKRAS AMERIČKIH VOZOVA

Vozovi koji polaze sa njujorške stanice

lna održan je

_ Granda Central ukrašeni su reprođukcijama

dela mođemih evropskih slikara: Renoara, Mameca, Dega, Van Goga, Matisa 1 Pikasa. Ima vagona u kojima su izložena i origlnalna umetnička dela.

* FSTETIKA AUTOMOBILA U Muzeju mođerne umetnosti u Njujorku održan je zanimljiv sastanak na kome se živo raspravljalo o estetici automobila. Sastanku 6u prisustvovali proizvođači auto-

mobila, projektanti, slikari i jeđan skupljač automobila koji ima zbirku od pre: 200 kola različitih tipova.

|| ~Ž

JO ROI dr

Izdanje Zore, Zagreb, 1950

Zagrebačka Zora je nedavno, u 6vojoj Maloj biblioteci, pored prevoda Geteovih pesama pod naslovom Knjiga poezije, izdala i veoma dragoceni i nadasve zanimljivi izbor Tikermanovih Razgovora Q# Geteom. Tako smo istovremeno dobili dva - - doduše mala, ali veoma značajna — ukusno opremljena izdanja Ovog genijalnog nemačkog pesnika, čije književno i umetničko delo, nesumnjivo, spada u najveće vrednosti kulturne riznice čovečanstva. i

U ovom izboru Ekermanovih Razgovora (koji se u originalu sastoje iz tri dćla), od stranice do stranice i od poglavlja do poglavlja, veliki nemački pesnik ıaspravlja o najraznovrsnijim problemima iz oblasti književnosti, umetnosti, politike i kulture, koje je iegovo vreme | njegovo doba stavljalo preda nj na dnevni reu. O švemu tome fvete izriče svoje mišljenje, daje ocene i &udove, )bjektivno i mirno, razume se, onoliko objektivno i onoliko mirno, koliko: mu je to dozvoljavao njegov društveni, politički i ekonomski položaj. Treba, međutim, u rahat istine, biti pravedan, pa podvući da je on sve te okvire, u mnogo čemu, i prevazišao, izdigavši ee. na taj način, kao što je to svojstveno svim istinski velikim duhovima, i iznad svog vremena i iznad uskog gledanja klase kojoj je pripadao,

Međutim, prava draž ove knjige za sve čitaoce — a i Za pisce, za njih posebno, i naročite za one mlađe! — sastoji su u neprekidnom, stalnom Geteovom vraćanju na probleme poezije i poetskoga stvaralaštva. U ovoj oblasti Gete zauzima potpuno jasan i odlučan stav u prilog realizma. Realistički metod u književnosti je za Getea osnovni, vrhovni zakon, čije izneveravanje po njemu znači izneveravanje istine o životu, a samim tim i izneveravanje svake umetnosti uopšte, Njegove misli o realizmu u poeziji zapanjuju svojom širinom, smelošću i, ako hoćemo, aktuelnošću: one zvuče kao đa su danas napisane.

»Svijet je tako velik | bogat, a život tako raznolik da vam nikad neće neđostajati povoda za pjesme. Ali sve to moraju biti prigodnice, tj. stvarnost mora đati povoda i građe za to. Općenitim i pjesničkim postaje specijalan &lučaj upravo time, što ga pje&snik obrađuje. Sve su moje pjesme prigodnice, stvarnost ih je izazvala, i na njoj se osnivaju, Do pjesama, koje su puka izmišljanja, ne držim ništa«, a

I malo dalje, u drugom jednom razgovoru:

»Ako netko hoće đa uči pjevati, svi #u mu oni tonovi, koji leže u njegovu grlu, prirodni i laki, a oni, koji ne leže u njegovu grlu, vrlo su mu teški u početku. Ali on mora da ih Ssvlada đa bi postao pjevač, jer se svima mora služiti. Isto tako i pjesnik. Dok izriče samo svoje malobrojne subjektivne osjećaje, ne možemo ga još nazvati pjesnikom; ali čim umije da shvaća 1 izražava svijet, on je pjesnik«.,

Interesantni su i veoma zanimljivi i 6eudovi Getea o takvim velikanima, kao što su Bajron, Šekspir, Molijer, Mocart, Rafael, Valter Skot, Šiler, Igo, grčki tragičari, itd., itd. Pa i onda kaća su te ocene izrečene s nešto većom notom ođuševljenja (Bajron) ili sa izvesnim prizvukom nepravičnosti i nepravičnog potcenjivanja (Igo), Geteu se ne može zameriti ličan stav ili mržnja, a o ukusu 6e, u svakom slučaju, može uvek diskutovati,

Fkermanovi Razgovori pružaju pravo bogatstvo pitanja kojima se takav jedan veliki duh, kao što je bio Gete, bavio, i o kojima je razmišljao u toku čitavog svog dugogodišnjeg života i rada, Pored misli o talentu, original– nosti, kompoziciji đela i produktivitetu pisaca, odnosu realnih činjenica i stvaralačke fantazije i čitavog jednog niza drugih estetskih problema, pored interesantnog suda o 6rpskim narodnim pesmama, čitalac će, u ovoj zaista vrednoj knjizi, naići i na Geteovo mišljenje o političkoj poeziji, koja je oduvek bila tm u oku raznih larpurlartističkih esteta. Konzervativac Gete, koji nije trpeo nikakve socijalne potrese i revolucije, s dubokom objektivnošću i đubokim poznavanjem, odaje puno priznanje političkoj poeziji jednog Beranžea, čiji mu slobodarski stav nije bio ni nerazumljiv ni tuđ.

Ekermm: RAZGOVORIS GETEOM | Male priče velikog pisca

Najveći španski pisac i jeđan od najvećih u svetskoj književnosti, autor besmrinog »Don Kihota« Miguel de Servantes, skupio je dvanaest svojih najboljih pripoveđaka u zbirku »Uzorne priče«, od kojih dve sačinjavaju ovu knjigu, u prevođu J. Tabaka.

Iako je Servantes bio objektivan posmatrač i neumoljiv kritičar društvenih prilika i naravi svoga vremena, on nije mogao u šsvom genijalnom stvaralaštvu primenjivati realistički metođ u đanašnjem smislu te reči. U ovim pripovetkama nema opisanih detalja koji bi slikarski osvetljavali ljude i događaje. Ali ono što se uopšteno govori o društvenoj stvarnosti, o španskom društvu šesnaestog veka, to je alsta jedan realan prikaz, koji prelazi čas u komediju čas u satiru,

Pripovetka o Staklenku zanimljiva je i značajna po karakterizacijama raznih društvenih staleža, zvanja i profesija. Iz njih se vidi kakve su uglavnom bile moralne osobine ondašnjih činovnika, sveštenika, advokata, lekara. sudija, raznih zanatlija, kocikkara, i tako dalje.

Koliko je Servantes bio visoko moralna ličnost vidi se i po mjegovom strogom nijamsiranju misli, Imajući, na primer, u vidu, ličnu pokvarenost i umetničku ništavnost mnogih pesnika, (danas bi se uopštenije kazalo — književnika —), on njih i pesništvo podvaja: »Kađ ga neki đak upita za mišljenje o pjesnicima, on odgovori da veoma cijeni pjesničko umijeće, ali nikako pjesnike, Upitaše ga šta ga na to navodi, a on reče da su u ogromnu broju pjesnika oni dobri talko nijetka·pojava, te se na prste mogu izbrojati; kako dakle pjesnika i nema, ne može ih ni cijeniti, ali da zato štuje pjesništvo i divi mu se, jer ono u sebi obuhvaća sve nauke, &vima se služi, svima se ukrašava i dotjerava, te iznosi na vidjelo divna djela, s pomoću kojih ispunja svijet korišću, užitkom i ljepotom«,

Priča o Staklenku je, uglavnom, narativni esej o društvenim ikaralkterima špamskim iz šesnaestog stoleća. U pripovedačkom smislu mnogo je interesantnija druga priča, »Rinkonete i Kortadiljo«. Njena uzbudljiva radnja

Mleksmdar Ivanović: STIHOVI

»Savremeni crnogorski pisci« — Narodna, knjiga, Cetinje, 1950

Malo je poetskih preokupacija pjesnika Aleksandra Ivanovića, krug motiva kod njega je veoma sužen: stakla na prozorima, kiše, nebo, vjetrovi,

»Uzorne priče« — izdanje »Novo pokolenje«, Beograd, 1950

Moca

iz društvenog podzemlja održava či taočevu pažnju do kraja napregnutom i pruža mu ubedljivu sliku kriminalnog lika ondašnje Sevilje,

Katolička crkva je u Servantesu našla dostojnog, nepotkupljivog ismevača i kritičara, zbog čega je i bio isključen iz njenog krila. Dečaci Rino" nete i Kortadđiljo, talentovani kradljivci, dolaze ubrzo u sukob sa moćnom organizacijom lopova, obijača i drugog ološa, sa družinom koja ima čitav aparat raznih pomoćnih organa. Po uglcdu na druge, i ta organizacija ima Vo” je propise i svoju disciplinu, To je, zapravo, neke vrste »bratovštine« (kongregacije),

»Gospodine — prihvati momak ne kanim se upuštati u vjersxe rašprave, ali vam mogu reći da svaki u svom poslu može boga hvaliti i slaviti, a pogotovo ako se drži propisa, što jih je svojim posincima dao naš gospo” din Monipodio«,. »Propisano je i nare” đeno da od svega što ukrađemo, damo ponešto u dobre namjene, za ulje u kandilo pređ nekom čudđofvornom slikom, kojoj svi u građu ukazuju pobožnost«, »Međutim, naše ćudoređe ne o” staje samo na tom: preko cijelog tjeđna ređom molimo krunicu, a neki između nas ne krađu petkom; subotom pak ne podržavamo dodira sa ženama kojima je ime Marija«.

Sasvim u đuhu inđulgencija, Petrovog novčića i »svetbih godđinat,svi oni, »onako bogohulni i ogrezli u lopovštinama i ubijstvima... čvršto vjeruju da će pravo u nebo... samo alo mar” limwo obavljaju svoje pobožnosti«... (Smisao tih »obavljanja „pobožnosti« nije se, evo. promenio ni đo ove »svete godine«, 1950!)

Ako ne uvek po načinu pričanja realistička, ova je pripovetka to po svojim drugim kvalitetima, i čak do te mere đa nailazimo u njoj i na šatrovački govor ondašnjih Seviljana iz podzemlja.

Ova priča velikog Servantesa sadrži istovremeno elemente i kriminalne pripovesti, i wsatirične humoreske i smele kritike,

Risto RATKOVIĆ

Tanasije MLADENOVIĆ

Desanka Maksimović:

REKA POMOĆNICA

Novo pokolenje, Beograd, 1950

Tematika Reke pomoćnice je aktuelna, originalna i značajna. Ona se vezuje za glavne probleme našeg sela uzdizanje seljačkih radnih zadrug3n, pošumljavanje, pretvaranje podivljale reke u reku pomoćnicu, stupanje starih i mlađih u zadrugu i dr,

Desanka Maksimović dobro pozna" je psihologiju deteta, vešto ukazuje na dečju prirodnu težnju za društvenošću, alttivnošću i jogunastim isticanjem, I kad je samo, dete živi u druš itvu zamišljenih bića, sa životinjama i biljkama, sa lutkama i igračkama, i pritom gradi i ruši. Stoga se lako prilagođava zadružnom životu, a u društvu se pravi većim junakom i boljim majstorom. Usto, deca ne vole da im deđovi i roditelji budu nesavremen1, da ih »vuku nazad«, ne vole ni da ih drugi potcenjuju. I to je pravilno pšihološki odmereno. Prema tome je lepo prikazano kako su deca u ostvarenjima važnijih poslova učestvovala najpre preživljavanjem u igri i sno vima (mali zadrugari), a posle preno” šenjem svojih zamisli na starije i pomaganjem u njihovu ostvarenju radi opšte sreće,

Desanka Maksimović narativno, slikovito i lako uobličava utiske, likove i pejzaže iz prirode i društva. Ona blago, nežno, iskreno i vedro raspoloženje vešto ulkiva u »raznobojno predivo poezije« zadržavajući skoro svuda humani i sšenzitivni ton. ,

Možda bi sva Ova zbivanja zvučila ubedljivije, borbenije i & manje idiličnosti đa se našao još poneki deđa Rakin zabludeli jednomišljenik, Uloga učitelja u savetovanju, po” šumljavanju i drugim poslovima mogla se jače istaći. Dedđin sim i unuk Boja su tipski neodređeni, Boja, na Dr. samo 6e čudi:

— Što je deda

na zadrugu tako kivan, kad je u njoj narod dobar, kad je u njoj život divan,

Omlađinci su neđovoljno istaknuti, naročito pri samom spasavanju dece. Deđina imenadna odluka o stupanju u zadrugu (pri povratku iz građa!) mogla se psihološki jače motivisati kao poenta cele radnje, Ima i ponešto preterivanja i idealizacije. 'Prebalo je nešto više učiniti oko doterivanja slikova — tamo gde se oseća izvesna u&iljenost. Za lenu i nekorisnu reku ne bismo rekli da je i đobra — pre nego je pretvorena u pomoćnicu; ne bismo rekli ni da se »rađala na pet mesta« kad je prirodnije — izvirala, »Sad na

brdo vođu nosi gde u reci ljudi bosia.., — izgleda kao đa je reka na brdu. »Prestao je sad da grdi on seljane zadrugare«, »prirodnjaka reče vođa«, »Jovanović reče Boško« — ovo »on« i »reče« ne zauzimaju prirodno mesto, ma da se ovim redom ne doprinosi ni ritmu ni sliku. Nezgodno su upotrebljene reči: »jaši«, »utom«, »iskraju«... Sava RISTANOVIĆ

seŠIri „TZ. ZO R“

Vladimir Nazor nosio je u partizanima šešir. No da li nam ta činjenica đaje prava i za ovakve trgovačke »duhovitosti«, kao što su šeširi »Nazor«?! Ako ćem poći dalje tim putem, možemo uskoro očekivati čarape »Goran Kovačić« (ta on je u partizanima nosio čarape!), a verovatno i rukavice »Oton Župančič«, itd.

Ostaje otvoreno pitanje: da li su ovakvi nazivi izraz siromaštva duha, neukusnosti, gluposti 'li ie to ostatak primitivnog shvatanja »idejnosti« po svaku cenu. A

lokva na cesti, jesenje, srušena kuća, jasike, pađanje snijega, osjećanje prolaznosti života — i to je, možđa, sve. Ustvari jedan te isti motiv — prolaznost i slomljenost života (naročito u predratnim stihovima) — dominira i provlači se uglavnom u nekoliko varijanata, datih škrtim sredstvima ali iskreno; često jednostrano, lako, površno no toplo i neposredno: iza svakog stiha stoji pjesnik — bez poze, nenametljiv, skroman,

Njegovi stihovi su tihih akcenata i malog poetskog registra. To je istina: pjesnik Ivanović ne juriša u život, ne zagriza strasno u njega, on tek pomalo zamišljeno i prilično sjetno promatra život i njegove tokove, dodirujući ga lako i plašljivo, fiksirajući ga u dvije-tri linije, uzimajući od njega fek ponešto i vrlo malo. Ali u njegovim stihovima ima emocije i doživljenosti, stihovi su mu u većini glatki i tečni, ima i uspjelih slika. Pjesme »Proljeće u okupiranom građu«, »Pred srušenom kućom«, »Dvije jasike«, »Lokva«, »Slomljena okna«, »Čobanica« i »Kari Šabanovi« govore o iskrenom poetskom nadahnuću, o izvjesnim i s&pecifičnim poetskim mogućnostima ovog pjesnika i znače svakako — ma šta se reklo o ovoj zbirci — doprinos savremenoj crnogorskoj lirici.

Zbirka »Stihovi« pokazuje i ovo: Ivanović ne radi dovoljno i uporno nad samim sobom, na svom poetskom izrazu — bez obzira na to što ima kod njega priličĆmo rutine u savlađivanju forme. Dobija se utisak izvjesne nedorađenosti, davanja stihova iz prve ruke — naročito u posljeratnim pjesmama. Tako na primjer pjesmu »Letnji oblaci«, koju počinje dobrom strofom:

Iz daljine, što zgusnuta, užegla spi, oblaci nebom kišu i rađost nose, da se otvore, provale, istoče svi na njive i na Žute sjenokose;

zatvori i upropasti jednim lošim i neukusnim stihom, u svakom slučaju banalnom eksklamacijom: | Ugojte se, oblaci, narastite!

Ili u pjesmi »Jutro pod Vojnikom«, poređ snažnog i pregnaninog stiha koji zaista govori mnogo i pokreće mnogo — | o, sve su naše planine vojnici!

ređa niz slađunjavih i plitkih stihova, natopljenih ustajalom pastoralno-ro-

mantičnom vođicom.

Ima u zbirci i mutnih iđejno konfuznih pjesama kao na primjer »Na prisilnoj straži« (u posljednoj strofi osobito), ili pjesma »Pohodi na Crnu Goru«, u kojoj gotovo molećivo — skoro i bolećivo — pjesnik stoji pred pitanjem: zašto neprijatelji navaljuju na gladnu i siromašnu Crnu Goru u kojoj za njih, eto, ničega nema, iz čijih džepova — kako on kaže — mogu da istresu samo uvjerenje o siromašnom stanju, i u kojoj je — »junaštvo... jeđina industrija«? A kad bi Crna Gora bila »isplativa« za imperijaliste? Šta onda? Poslije svega krvavo preživljenog i sa današnjim političkim iskustvom svakog našeg čovjeka, idejna potka ove pjesme je prosto neshvailjiva. Uopšte, kroz niz pjesama probija malograđansko poimanje života i stvari, što svakako utiče na njihov kvalitet; sputava ih i vuče dolje — u male, sitne, pa i beznačajne doživljaje i opservacije.

Pa ipak, u savremcnoj crnogorskoj lirici Aleksandar Ivanović je gsimpatična iako ne izrazita i snažna pojava — kao što je to Janko Đonović, Ivanović već dugo nije pisao ili veoma rijetko i malo. Znači li objavljivanje ove zbirke njegov dalji alttivitet u poeziji? Bilo bi dobro ako je tako...

Dušan KOSTIĆ

BIBLIO GRA KTA

Istoriski arhiv Komunističke partije Jugoslavije, tom II, Kongresi i zemaljske

konferencije KPJ 1919—1937. Odgovorni urednik Moša Pijađe. Izđanje Istoriskog Odelenja Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije — Beograd, 1950. ĆČirillecom str. 500.

Dušan J, Popović: Srbija i Beograđ od Požarevačkog do Beogradskog mira (17181739). Izđanje Srpske književne zadruge, poučnik XII — Beograd 1950.

Johann Wolfgang Gocthe: Knjiga poezije. Preveli: Dobriša Cesarić, Mihovi! Kombol, Vladimir Nazor, Dragutin Tadijanović, Izdanje »Zore« (Mala biblioteka) — Zagreb 19050. L,atinicom str. 176, cena 35 Din.

Johann Peter Eckermann: Razgovori s Goetheom (izbor), Preveo Zdenko Škreb. Izdanje »Zore« (Mala biblioteka) — Zagreb 1950, latinicom str. 218, cena Din. 33.

Čarls Dikens: Mala Dorit. Roman. Preveo Stanislav Vinaver. Ilustrovao Dragam Savić. 1zđanje humorističke biblioteke »feža« — Beograd 1950. Ćirilicom, str. 624.

Aleksandar Ivanović: Stihovi. Izdanje Narodne knjige — Cetinje 1950, ćirilicom, str. 38, cena 18 Din,

—— | _-____________________ „ —____ _—— KK –– cc – –—_ —————––———I—–:Z—ZI:I— a –—z- e —III–—– a — e —I–-– e — —Z——- GE —————='· o __—_—_—·– —_—– –——Z –Z"i –“ Ici –– --- - -–nG AnnnnprY—–– !TLb PKK... ~ — | — —_________________________

U ZAGREBU JE OTVORENA LJETNA POZORNICA. — Prošlih dana otvorena je u Zagrebu ljetna pozornica, podignuta ra. dom frontovaca, gotovo na domak sređdiš grada, na početku parka Tuškanac. Nova pozornica može zasad primiti oko 1500 gle, dalaca, dok će se kasnije, naknadnim u. građivanjem galerija na padinama s obje strane pozomice, broj sjedala povisiti na 2000. Ljetna pozornica u Tuškancu pret. stavlja novu kulturnu tekovinu, za &ojom se u Zagrebu osjećala velika potreba, ı koja će u toku ljetnih mjeseci odigrati znatnu ulogu u njegovom, kulturno-umet, ničkom životu.

PRVI SVEZAK »FILMSKE BIBLIOTMH-= KE« — U Zagrebu, u izđanju Državnog izdavačkog poduzeća Hrvatske »Zora«, izj. šao je ovih dana prvi svezak »Filmske bi. blioteke« — prijevod djela Vsevolođa Pu. dovkina »Glumac u filmu«. U štampi je | drugi svezak, djelo Kulešova »Osnovi filmske režije« (u dvije knjige), a u planu za ovu godinu je i treći: »Ekonomsika istorl. ja kinematografije« od Bachlina.

KNJIZEVNO-UMJETNICKI NATJEČAJ TALIJANSKE UNIJE — U prvoj polovini ove gođine stigla su ma stalni književnoumjetnički natječaj alijanske unije na Rijeci 44 rađa, tj. 14 više nego u prvih sedam mjeseci prošle godine. Najveći broj radova otpađa na pjesme, zatim na manje kazališne radđove (satiričke aktovke), ko jih je bilo 10, ođ toga su tri nagrađene, Đisci su većinom iz ređova radnika i namještenika, đok je udio intelektualaca bio slabiji, čime se objašnjava činjenica da natječaji Talijanske unije nisu dali još i bolje rezultate,

RAD CRNTRALNOG NARODNOG SVMEUČILIŠTA U ZAGREBU — Centralno na rodno sveučilište u Zagrebu razvija golemu prosvjetnu djelatnost, koja nije ograničena samo na Zagreb, već obuhvata znatnim dijelom i hrvatsku provinciju, manje i veće građove, pa i sela. O zamašč“ noj djelatnosti Centralnog narodnog sveučilišta svjeđoče ove brojke: godine 1948-40 održano je u organizaciji CNS (uključivši i pokrajinu) 2008 predavanja sa 62.245 slušalaca. U godini 1949-50 te su brojke znat« no porasle: 347 pređavanja sa 91.971 slušačem, || OBLASNO NARODNO SVEUČILIŠTE NA! RIJECI UVODT PREDAVANJA ZA UČENIKE U PRIVREDI — Ministarstvo pro= svjete NRH podijelilo je neđavno Narodnom sveučilištu\na Rijeci, na osnovu njegovih uspjeha u prošloj sezoni, naziv naj« boljeg oblasnog narodnog sveučilišta u Hr« vatskoj. Narodno sveučilište na Rijeci mar» ljivo se priprema za novu sezonu, koja počinje 15 septembra. Među ostalim mjerama,

kojima je cilj zainteresirati i privući na”

pređavanja što veći broj sldšača, naročito trudbenika, vrijedno je spomenuti đa će oblasno narodno sveučilište na Rijeci u novoj sezoni uvesti ređovita sedmičma predavanja namijenjena učenicima u privreal. PROGRAM RIJEČKOG NARODNOG KAZALIŠTA — U prošloj sezoni dala je hrvatska drama riječkog Narodnog kazališta šest premijera (Nušić: Gospođa ministar= ka, Božić: Povlačenje, Lope de Vega: Ovčii izvor, Goldoni: Mirandolinha, Beaumarchais: Tigarov pir i Shaw: Pigmalion). U reper toaru za novu sezonu 1950-51 predviđemo je takođe šest premijera, tri od domaćih Dpisaca i tri od stranih klasika: »L,jubavnicie komedija starog nepoznatog dalmatimskog pisca XVII stoljeća, nova Gervaisova komedija »Brod je otplovio« i đrama »Celjs siki grofovi« Bratka Kroefta, zatim Gogo« ljev »Revizor«, Molierov »Škrtac« i Šekspis rov »San ljetne noći«. Od starog repertoara ponovo će se uvježbati »Gospođa Glembajevi« i »U agoniji« od Miroslava Krleže | Držičeva komedija »Dundđo Maroje«.

TALIJANSKA DRAMA (koja ravnoprav4

mo djeluje u sklopu niječkog kazališta) da*

la je u toku prošle sezone četiri premije•

re, od toga Goldinijevu komediju »Grubl- i

jani«. Goldoni je ma repertoaru i u bu đućoj sezoni, kao pisac koji sa svojim veđrim komeđijama u mletačkom dijalektu Osobito odgovara ovom ftalijanskom ansamblu, a i publika ga veoma rađo prima. Osim njega, uzela je Talijanska drama u svoj repertoar jedno Šekspirovo djelo, a iz mođeme literature dramu Ive Vojnovića »Ekvinokcio« i »Giuđitu« — djelo mladog savremenog talijanskog dramskog pisea Karla Terona, koji se afirmirao na pozomicama tu Ttaliji,

Opera Riječkog kazališta đala je u prošloj sezoni 103 pretstave. Gotovčev »Ero«, Puccinijeva »Mađamme Betterfly«e i »Pikova dama« Čaikovskoga davani su P put. U novo] sezoni predviđene su četirl premiiere. Domaće kompozitore zastupat će Ivo Parać &« operom »Ađelova pjesma“, što će uiedno biti i praizvedba Ovog muzičkog diela. .

UODRUŽENITE UMJETNIKA ZA PRIMIJENJENU UMJETNOST HRVATSKE — U Zagrebu je nedavno osnovano Udruženje umjetnika primijenjenih „umjetnosti Hrvatske, prvo te vrste u pređsjednika jie izabran Đuka Zadatak Je Udruženia da okupi sve radnike koji rađe ma području primijerjenih umjetnosti. Rađ Udruženja podijeljen Je ma veći broj sekcija: za arhitekturu, za fotografiju i film, za grafiku, za kiparstvo, za keramiku, porculan i staklo, za obrađu metala i plemenitih kovina itd.

NOVI DOKUMENTARNI FTLM »DOGAĐAJ U RAŠI« — Zagrebački »Jađranfilma završio je snimanje dokumentarnoF filma »Događaj u Ryaši«. Kako je nedavno završena i montaža filma, a napisana 1 muzika, film će u najskorije vrijeme biti posve dovršen. Film ·počinje prologom koji gledaoca upoznaje s najboljim borci ma za visoku prođuktivnost u rudarstVu, Taj dio filma snimljen je u Trbovlju, Ivancu, Kaknju i Senjskim rudnicima. stali dio filma snimljen je u MUugljenokopima Raškog basena, često pođ veoma teškim oMWolnostima, , u dubini od nekoliko stotina metara. Scenario za film napisao Je Ruđo!lf Sremec, koji je ujedno i režiseT, a muziku je komponirao Milo Cipra.

REORGANIZACIJA ZAGREBACROG DRAMSKOG KAZALIŠTA — Zbog nedo“ statka i slabih rezultata u dogadašnjem dvogođišnjem rađu Zagrebačkog dramskog kazališta, odlučeno je sprovesti njegovu reorganizaciju, koja će zahvatiti i glumački kadar tog kazališta. Iz ansambla, koji je dosađa brojio 22 člana, odvojit će se Po“ četkom move sezone dvanaest glumaca. Šestorica od njih biće upućena na rad U druga kazališta Hrvatske, a Šestorica će se vratiti na svoja prijašnja mjesta proizvodnju. Kao naknadu za ovu dvanae” storicu bivših amatera, dobiće Zagrebačko dramsko kazalište 14 glumaca-profi 3 laca iz različitih Rkazališta Hrvatske i iz Pozorišne akademije u Beograđu. Onl će, zajedno s desetoricom preostalih članova Zagrebačkog dramskog kazališta, sačinjavati nešto povećani ansambl tog treće zagrebačkog kazališta. S novim glum dobit će Zagrebačko dramsko kazalište i nove ređitelje., Nema sumnje da će te promjene znatno pridonijeti boljem i kVaAO radu Zagrebačkog dramskog, kaališta, taM

'Kavurić,

Redakcioni odbor

Prap Ailbreht, Jovan Boškovski, Joža Horvat, Dušan Kostić, Tanasije · Mlađenović, Jo” van Popović, Mehmed Selimović, Petar Segeđin, Risto Tošovi“. |

PRETPLATA ZA KNJIZEVNE NOVINE

Za našu zemlju na 3 meseca 35 dinafi,

na G meseci 70 đinara i na godinu danš 40 dinara,

Za \nostranstvot na 3 meseca 60 Da 6 mesec} IOO0 đdipara tf na godinu 200 dinara

Rukopisi se ne vračaju. Broj čekovnog računa 101-90330% Poštanski fah 617

dinar dana

Jugoslaviji. Za ·

kez daba