Književne novine

Udruženje likovnih umetnika Srbije priredilo je komemorativnu izložbu . slika Bore Baruha, u Umetničkom paviljonu od 18 do 2 novembra, Ovakva · izložba bila je zaista potrebna jer mada je predratna umetnička publika .poznavala njegove rađove i razvoj, i· pak su od tada prošle mnoge godine noseći zaborav kod onih koji su ih "smnali, a pogotovu je to bilo potrebno B obzirom da na izložbe dolaze sadu nova publika i nove generacije koji'ma je on potpuno nepoznat. Možda je vrađi toga, a takođe iz poštovanja prema „slikaru-borcu koga je okupator | streljao „trebalo ovu manifestaciju prirediti ranije, kao što su u svoje vreme štampana dela pojedinih naših poginulih književnika. Međutim, ona nam i sada dobro dolazi i mi možemo samo da pozdravimo ovu inicijativu. Bora Baruh se rođio 1911 gođine u siromašnoj beogradskoj porodici, koja je osim mjega dala radničkoj klasi _-- još dva odlučna borca, njegovu braću Isu i Jožia, obojicu veoma dobro poznatih u Stuđentskom pokretu pre rata a takođe i beogradskoj političkoj policiji koja ih je sve često hapsila, ·(Naziv ulice Braće Baruh na Dorćolu :odno8i se na tri brata, koji su svi poginuli u borbi protiv okupatora). | Slikar po svom. konfemplativnom temperamentu ,Bora Baruh je svršio Pravni fakultet pre nego što se potpuno ofisnuo u mumelnički život. U.- metnošću. se bavio i kao student, a za-

tim ubrzo odlazi u Pariz. Dolazak u Pariz 1935 je ujedno i hronološki po-

· četak njegovih slika na ovoj izložbi, sa izuzetkom jednog malog beograd| skog pejzaža, za koji pretpostavljamo da je slikan pre njegovog odlaska.

i Šteta je, što nije nađena i neka od x niegovih skulptura, naročito glava, „poje Je vađio još kao student ili nePs | posredno posle toga, jer su one po izvesnoj jednostavnosti u oblicima, koliko se sećamo „mogle da ukažu na i njegovo docnije stremljenje ka osnov| noj konstrukciji. Inače dobar đeo iz} loženih slika izlazi sada prvi put pred publiku, dok je drugi deo već bio izlagan pre rata od samog autora, Ostaje još i niz slika koje su postojale a nisu mogle bili izložene, bilo da su propale za vreme rata, bilo da se ne zna gde

se nalaze.

Slikarstvo i život Bore Baruha pretstavljaju u jednom smislu čudnu homogenost čije se objašnjenje ne otkriva na prvi pogled. S jedne strane.. kada gledamo njegovo slikarsko delo vidimo da u njemu preovlađuju pejzaži,

predelima, ništa od · onog što bi mo-

Wlo da briljira, da zaseni, ničeg nemačkog u duhu. Naprotiv, ukoliko su”

njegove slike inspjirisane nečim u prethodnom slikarstvu, to je samo francusko skromno i sintetično gleda·

nje, Privlačila ga je lepota nenameštenog i netraženog. Ovako je on sli- ·

kao u Parizu i tu spadaju mnekoliko njegovih najboljih slika, od kojih radi primera pominjemo: Predeo predgrađa (na izložbi br, 15) i Izlaz iz Tilje

rijske bašte, sa Vandomskim 'stubom u pozadini (br. 81), Ove dve slike i nekoliko drugih iz istog perioda uzele bi značajno mesto u bilo kakvoj' zbirci našeg savremenog slikarstva Do svojoj kolorističkoj konsekventnosti i stepenu do koga je.u njima dovedđeno direktno posmatranje prirode, Možemo da konstatujemo ovde izvesnu srodpost ili inspirisanost po Pi-

Bora Baruh:

— : ~ KNJIŽEVNENOVINE |M KO! NIMLA. UJN.ROT

669900999890000900000009e 09099 eee 68999

eseeenoteve i

e obvgaresavkakabooeevobgiyoabKovazogćapboooaadedeoavbeopgavavdoyeopyevovagyeeedoveeacooossdoVaoevdoj 0400 aa0KA0NAR"MA#4000%09" RIR TOI e \

BORN BAR

1 Me

voja, u kojoj je bio nošen isključivo

svojom naklonošću. Ovaj njegov intimni šukob mogao je biti pojačan

time što se, u krugovima u kojima se

tada kretao, često naglašavala polreba 'neposrednog pretstavljanja društvenih tema u slikarstvu, I kav šio se često dešava da osećaji deluju na svest, tako se u njegovom slučaju, koji je ređi i time za nas poučniji, može pratiti delovanje svesti na Ose» ćaje, Ustvari, kao što je u svojoj IČnosti bio razapat između potrebe za intimnim i povučenim s jedne, i nje-

. gove društvene svesti koja ga je go-

nila na političke skupove i akcije, 8 druge strane, tako je i u, razmišljanju o:svome slikarstvu morao da se upita: ima li on pravo .đa se iživljava u atmosferi malog. predela, dok se napolju događaju ljudske tragedije, uslpvJjene neumitnim · zakonima borbe za

AUTOPORTRE U KAČKIMTU

NOI

geek oveeceovvooosooooveoooeeo099e oo 00096O06O0O0O

on' mora da na. vlasti

skom narodu, pusti Pariz u kome mu „uskraćuju dalji boravak i vraća se u

Beograd. On se nastanjuje na zad-

njem spratu novog obdaništa tadašnjeg Jevrejskcg ženskog društva u Ulicu Visokog Stevana na Dorćolu, Pogled sa te zgrade na Dunavu Ppreko nejednakih krovova, ili niz Dunav dalje ka Višnjici, je olad čest pred-

· met njegovih' slika. U poređenju sa.

Pariskim „periođom . pokazuje se u njima odmah razlika, koja se docnije sve vjše | više naglašava, dok ne dođe do studija za kompoziciju »Zbeg# (br. 13), Od. posmatranja odnosa boja u lokalnoj i trenutnoj atmosferi, kakvo se ostvaruje u njegovim Pariskim pejzažima, on prelazi ka posmatranju tih odnosa u jednom apsgolutnijem, više neprolaznom smislu, Pogled na kuče bez zanimljivosti u arhitekturi,

čak sa izvesnom, oporošću, kakav iz '

gleda pogled sa njegovog prozora, sa• mo mu je potstrek da posmatra obojenost i količinu svetlosti tih kuća s obzipom na njihovo rastojanje. Daljina se ne menja; · i ako ona: postane centar slikarskog traženja, ona će navesti autora da ostavi po strani atmosferu i njena {reptanja ili štimung, i vodiće ga ka širokim pljosnatim potezima, a ovi opet traže naglašenu konstrukciju, umesto lirskog opisa momentanog pmraspoloženja. Sve će ovo biti priprema da se u budućnosti upusti u kompozicije.

Jer nisu samo formalna traženja u» putila Baruha na novi put. Čini nam se da tu postoji mnogo značajnija uzročnost sa njegovom ličnošću. Dru-· štvena svest o kojoj smo napređ govorili i razmišljanja o slikarstvu 8 njom u wezi, morala su sve više ut. cati i na njegova slikargka osećanja. Na ovakvom tumačenju slikarskog preokreta u koji se Baruh upustio, ne navodi nas samo lični kontakt sa njim u to doba, jer tu uvek postoji opasnost proizvoljnog tumačenja, već cilj i rezultat do kojih su ova traženja došla, Od pejzaža, sve više jednostavnih u ravnima on dolazi do svojih razmišljanja za kompoziciju »Zbeg«, Po-

.stojale su mnoge skice za fu kompo-

ziciju ,čijoj realizaciji Baruh nije. nikada pristupio. Trebalo je da ona sadrži u sebi čitav niz odgovora na probleme koji su se u njegovoj ličnosti spajali. Motiv je zbeg španskih izbeglica u građanskom ratu, za koji zna• mo da je posredno imao jak uticaj na njegov život. Sama kompozicija je zamišljenja u trouglu, jer je Baruh ovu formu smatrao najgavršenijom, Vvero-

...

Bora Baruh; PARISKO PREDGRADE

KABU PAO ON OI TE ITD U II ILI VO O LN VIA) LA AJ LIK AIO JAO O OCA

adteesonage ppp pe

00%

obe.»

IZLOŽBA SLIKA | | BATE MIHAILOVIĆA

Zajedno sa Mićom Popovićem, Petrom Omčikusem i još nekoliko mla» dih umetnika, Bata Mihailović pripa= da fahozvanoj »zađarskoj' grupić, ko= ia je dve-tri godine posle oslobođe" nja, napustila Alcademiju i počela sa samostalnim radom. Slikajući pejza-

že a Jadrana, portrete i mrtve priro- ·

de, članovi ove. grupe su se borili protiv vulgarnog utilitarizma, koja je, u to doba, bila prilično naglašena u našoj likovnoj umetnosti. Od tih prvih samostalnih Mhoraka, oni su po> kazali upornu alktivnost i ona počinje da se oseća u našem umetničkom životu. Izlažući samostalno, na ULUSovim izložbama i u okviru Grupe jedanaestorice oni su, nesumnjivo, 8VOjim slikanjem dali doprinos razbijanju jedne sive, dogmaftske i nejasne koncepcije koja nije dopuštala individualan iznaz i veći polet,

Od članova ove družine, prvi korak u tome pravcu učinio je Mića Popović, Godinu dana posle njegove izložbe samostalno istupa pred javnost i Bata Mihailović, Njegova izložba jasno pokazuje put koji je prešao i evo= luciju njegovih ideja. Na njoj se u glavnom mogu razlikovati njegove četiri razvojne faze ili, — možda je tačnije, — četiri načina slikanja i gledamja. Mihailović početak je vrlo logičan: klasika i realizam. On započinje ugledanjem na stare italijanske majstore (»Ramenolom«) i na Flamancš (»Šiptar«). U ovom svom periodu on, u isto vreme potseća po načinu ma-

kar suvom četkom osećajno naznačuje najopštiji oblik stvari i nanosi OVđe-onde tanke naslage paste, Na taj način Mihnilović stvara vatastu i paperjastu atmosferu, koja sve oblike vastapa i Roja diše raznoeženom sumomošću, Ovakva njegova nastojanja karakterišu naročito slike: »Gola brda«, »Ruševina«, »P'abrike«. .

Međutim, iznenada, tu tiihu rezigniranu melođiju, koja kao kao da je dolazila sa starinskog klaisena, ugušuje plima jednog patetičnog fonizma. Sve se odjednom menja. Ton se penje na visinu čiste boje, odnos svetlo-tamnog postaje drastičan, potez četke brutalan, olovo očajnički, a ono mirno osećanje narasta u egzaltaciju do paroksizma, 'Tako Mihailović slika veliko plafno »Beograd«, koji je sav raskontruisan, koji se sav trese i njiše kao da je zahvaćen olujom haosa, pijanstva i kataklizme, mističnu alegonlju »Srbija« &a bikom i Svetim vahnikom u prvom planu, tammim planinama i bednim kućerecima u pozadini; »Maslinjake u dramatičnoj i teškoj harmoniji ervenog i crnog kao Konjović; »Procesiju« gde povorka sveštenika, kao povorka aveti, prolazi kroz oporu Žulu svetlost koja se postepeno Hasi u tamnoljubičastoj. 1 tako, posle jednog izvanredno mirnog i pitomog, došlo je jedno vrlo nemlrno ij »divlje« slikarstvo,

Ali kao Što je neočekivano došlo njega na mahove neočekivano i neslaje: ono kao da ne iscrpljuje celu umetničku ličnost Mihailovića, U

8 TLA de ose aga ip an valno pod uticajem traktata o SLUT: terijalizovnhnja orcdmeta i po opštem · njoj kao da se iavlja potreba da nejE 3 mosta u kojima se odražava izvesna sarou (Piassaro), Roja uostalom kod hleb. Manifestacija na jednom trgu u „Sstvu Andre Lota (Lhote). I tehnič i tonu slike na jedan. ppYriod iz Lubar- čim nadoknadi nedovoljno kontrolisajj "lirska nota. To su gotovo uvek pre- „Baruhba njje-nimalo- jefinanž banalna, Parizu ({verdvatno na IgM; Bastilje |ačin, rešavanja ovo _ slike ima nešlo dinoz,predr:atnog aliyarstva (»Okolina „vnu“-buč ost jakog 'temperamenta: ly deli. Mali i sie emhni 'Do formatu, ovi 3 Ne -bi. im8} čaja" naglašavati ~ br. 60)i doci Gltkas (bi 84) su 10. ~ "od Lotovih kompozicija. Ona mijo. di- Zadra), a ma „mahovina Đorđa Kr- MihailoVic u isto vreme staloženo Slio i 1 Barel DO UGLU, | kaviyBR iji 4 o. meačaja”". nag MO 1e MOV rekino hubistička, ali su granice obo- stića (»Stavudije«), On poštuje crtež, ka mrtve prirode sa ribama i nekc deluju nenametljivo, osećajno i intim- da se ovakvo slikarstvo slagalo sa zultat takvih razmišljanja i impulsa : PŠ H | alan. Bphitalsti s ši S6na- \ no ,kao kakva pesmica skladna | za- njegovom intimnom, blagom i kon- njegove savesti. Međutim, kada danas OR PM – ONE a ER. tel dile, ee VERO baki MOO, pejzaže, a WR: tvorena u sebi. U njima ima ljubavi templativnom ličnošću, da ova istovre- tražimo izvor njegovog talenta do- SOS ija SOVA RANE Pi nu honcepolju slikarstva. On i ia Uostalom, hais linija, boja i oblika za Dotez, za materiju i obično pret- | meno nije bila u sukobu sa onim što voljno je uporediti te dve Sijera „POMO lisa iRažanjeri 'njihovih apsolut- d PO Si sarntvar OR, 6 SPT polako se smiruje i kriptališe u odrestavljaju spoj građevina sa zeleni- je Baruh svesno od sebe tražio, On je | spomenulim predelima: jagnoću kon- nih valerskih odnosa, kao što je i VON: OE OSOBU ORO: SEV đene forme. Od ostataka sveta koj lom, Predeli, naizgled bez posebne još iz Beograda nosio u sebi interes». | sekveninog izvođenja ovih zadnjih, Ne PO O O iažonja QU Kemog || GeŽNONboS. Gaa NU TRERDSi je razbio, Mib! ić gradi novu pla: prirodne lepote, pretstavljeni su ta- vanje za društvene odnose i svest O | Ba mutnim utiskom Manifestacije, ili — ima boš i dbueih vezullata Baruho. acionalno organizovane. OOU viziju | a ide u oblaaž ap kođe bez ikakvog vaigometa, samo potrebi učestvovanja svakog pojedinca naglašenom tvrđinom Cirkusa, pa da „ih razm:šljanja 0. trahdponovanju" AL Mihailoviševe Smablelje 'su đa- s TaO GEP.O OJ ; POO PLO) Ke kao plod mirnog posmatranja nečeg u borbi protiv društvene nepravde i | njegovu dublju umetničku prirodu dnušive ti lihrarstv lek veće od kopišćenja starog umet- za dve-iri mayine, Cak, a. pogani što prolazniku verovatno ne bi palo zaostalosti, i kada kažemo da je bio | nađemo u otkrivanju neupadljive le. i RSKOl Pt pr0Ei ba Š ai vgee8, nlskog' jezika iBie& jeli i Ri}hye Nesto god dan e A OJ rei: RBOGE O a koo Tab ODE: PO O 0 Ml bas rovo Ve PORE VII od. a pređe: OI LOeoe U \ratkom vremenskom razmaku on aEadtj Oe TOMI ZOie DO i _OĐIe do početka apstraktnog, : ; či * ga, NE e , i 3 ia j isi a. Senzacije. Zato kreće novim putem |] 1 „ DIME Dači de S aljo kav AE |P E TB PO CS e MP edna enko Ben Ja na E aca WeuRa peri OM a Pa ri PR NOM ya VL aa Og NO Bajetisth oh Most u sebi neko ro 3 dovolno e Za o i O Ee— paki pao nee počiva ma He- Ma Pho Ma se M ehaikkom Be: Sa prvobitni lika nestaje Švrslinei miranoj i homogšnoj umetničko M Kod BA ide Ubio 1088 Suba BIB: Sa u društvenoj borbi, u direktnoj Sao traženju solidnih odnosa. sa lulom koji se u tehn:čkom pogle: O HOSlRi Oj iotenaitež odiia- nosti niti o njegovom slikarstvu K _ možda: »lepo kao slika« Kod Bore akciji, bilo tada u suprotnosti sa {re- Godine 1938, usled njegove ak- du više nadovezuje. pa njegOVO BT" sti i senke slabiji, Ali ostaje i dalje o određenom i jasnom shvatanju Baruha nema ničeg romantičnog u | nuflnom lirskom fazom njegovog T9#- tivnosti u akciji za pomoć špan- (Hacranax na ceawoj crpanu) opšti, najčešće siv ton ,preko koga sli- (Nastavak na šestoj štrani) |__________ _______ __- a K——-j O a O NU Nai ora ra aa U E CEPE er POT TV OE ML O |B | | 6 | SOTE—ı IE Legli smo onhko pokisli i gladni. Prostrli ćebad, — Budan si? — Olkud znaš sve to? tara odavde, i, gledajući nekud mimo mene, opusti sedla namestili pod glave i pokrili se vlažnim šinje- — Jesam|, | . Umesto odgovora pokazao je rukom drum kojim još više ruke, rekao mi: lima. Ali je studen Bočela_ HR O ORO), DM) o = o to može biti? je Oro a NOTE ona ara a ati Ba DRBR HANI — Pokvarili je tamo doktori, a šinjeli su nam bili kratki. IšTOZ prozor je prodirala — Ne znam. O 6 a Č il inoć V e sedj na a cpOSBUO "ab v vlaga, uletale su i prskale nas sitne kapi kiše, koja je — Otkad si budan? sanduku, · | „die Mb ORO NA % Pe do OE PSROUANI S. 1 · napolju opet počela da rominja, ali ga nismo samel — Ima pola sata. Mi . — Nije htjela da kaže... dok joj nisam malo iz i šivaćoj mašini, i došlo mi je da ga iz Va al pi zatvoriti da se ne bismo podavili u uskom sobičku. Iz susedne sobe čuo se neki muški glas koji nam priprijetio... Polraži uzengiju! ošinem sred lica i 'rostrem tu na zemlju. Kao d 3 i ; ii činio nepoznat. Nikšićanin se podigao, UzžCO ma Na vratima kuće pojavio se onaj dugački mla- Ba TO ViSe- VW. Spo GR Zadugo nisam mogao da zpspim. Stomak mi 86 ga: š pak ž i& + 4 ; pogodio šta mislim, povukao se korak natrag, mir grčio od gladi, drhtao sam od studeni i zavidio Nik- šinku, polako otškvinuo vrata i. 12aBa0O, Zadržao 530, dić i tupo se zagledao u nas. Konji su sabilj glavg, hi ne {repnuvši onim bespomoćnim, tupim OŠIDABI šićaninu koji je već spavao, Umesto sna počele 8u Ustao sam i oprezno prišao DrozoTU. Ništa se nije njušili se i strigli ušima, j čini mi Ro, opustio ruke još niže ,is od koleng 'ukoliP | GLORBGBJ jači i im rec j „Bilo se malo razved- — Idete? — pitao je i prvi put od sebe pustio čini i Bey ODN: „Spod &OfanB, UNO da mi se vraćaju u sećanje razne slike, klanac kojim ćulo osim reke koja je šumela o se maio p je i pi _p pus je to bilo mogućno. smo jutros prošli, odbornik — čiča s opuštenim brko- rilo, izvukao sam sat i uspeo da TO POC ONO AO JJEF 188, kar. , | | Uzjahao sam, Podboli smo konje i bez reči i vima koji je psovao Anđu Perovu, ljutita starica stis- jedan i po. } \, MOV Prihvatili smo čabricu da napojimo konje. zdrava olkasali na drum, Otud sam sa još jedn nutih usana, momak upalih grudi koji je onako tupo | Sad a intendantove korake, tiho je otvo dpi vas mati! — rekao je. — Svarila vam je PKponuo; kućica sa sivim krovom ležala je pod na ] arume i t rio vrata i ušao, . (a. : 3 i gledao Pr OSOBA 1 Seot) Oea Bi — Izgleda da su se zabravili u sobi.., Majku li Nismo odgovorili. Prošao sam pored njega u ka- a Tap a dO iLyaĆ REBKARO pie a 1 a | i | | č + | Pay : Pa i aka , ı tupo g · da mislim o čeljadi u susednoj sobi; Mladić je izgle- im! — opsovao je, — Još će nas noćas pobiti! Čuo maru i ni tu nigam našao uzengiju, bila se negđe preda 56, : ~ da bio staričin sin, čeljade u krevetu činilo mi se sam gde se opet spušta na LER Legao Sei i ja, a otkačila, Ušao sam u SObu. PE: . Opet je počela da sipi kiša, Ispeli smo se bo [> ko zna, ovde se rano pištolj ostavio pored glave. susednoj sobi sve 860 Stara se opet bavila oko peći. O su Joj b0e Pe do na vrh brega i tu se osvrnuli, Dvadesetak | mi se. -

EC

odviše mlado za nevestu, ali, uzimaju. Starica tvrdog, bledog, lica bez ugsnica, mora da je udovica — gazda u kući. Pali su mi na pa met onoliki lonci na peći, žena koja je sedela na san duku i nije htela da se obrne; razgovor s5e izgleda naglo prekinuo kad smo mi naišli, i, učinilo mi se, da se pre toga u sobi dešavalo nešto što se od nas krilo.

Tzgleđalo je đa mi san do zore neće na oči, a bio sam ustvari već zaspao, jer, kad sam se prvi put pro: budio, kiša je bila stala, a Nikšićanin je tiho hyrkao. U sobi do nas, međutim, još nisu legli; čuli su se neki

· glasovi i koraci. Pokrio sam se bolje, prislonio obraz uz sedlo i odmah zaspao, ali nekim nemirnim snom. Činilo mi se kao da je neko nekog udario, pa je čoO" vek počeo da jauče i vrišti, zatim je nastala gužva i opet je onaj počeo da jauče, a svet da beži lupajući vratima, ali sad kao da su to bile puške i bombe i kao da se negde blizu otvorila borba...

Prenuo sam 50. Opet su udarala neka vrata. IZ susedne sobe čuli su se glasovi ,tešk| koraci, neko se, izgleda, žurno kretao jer su se tresle stvari i u našoj kamarl. Podigao sam glavu i bolje osluhnuo. Čuo sam spolja, kroz otvoreni prozo?, neke glasove, muški i ženski, podignute i uzbuđene kao da se prepiru, a posle utišane kao da se došaptavaju, pa zatim opet kornke u hodniku. Vrata na sobi do nas zatvorila su se i zabravila. ·

Setio sam se kako su nas sinoć dočekali. Bilo je u tom nečeg nejasnog i neobjašnjivog. Palo mi je na pamet da je odbornik govorio o bandi koja se mota uokolo, da je kuća u kojoj samo nočćili, ustvari, na kraj „la, odmah pod: samom šumom. Osetio sam da mi

she jače udara, napipao pušku pod sedlom, izvukao pištolji i slavio ga. pored sebe, Htoo sam da probudim i Nikšićanina ali se on'i sam pom6er!0,

— Čuješ li što? — pitao sam.

| ____-- Čujem!

_____________ ____----_— — _ — r———

utišalo ali svejedno nisam mogao da zagpim, Ležao gam tako neko vreme, pa kad su glasovi opet Uuzavreli, otvorila se i zatvorila vrata, i ja sam 5Ć podigao i izišao u dvorište, Sve je bilo tiho. Konji u pojati grickali Su seno, U sobi je goreo žižak ali se kroz zamagljen „prozor ništa nije moglo videti. Postideo sam se, pn i Ja, kao Nikšićanin, legao i pokrio se šinjelom, ne obzirući se na štropot iz druge sobe. Nisam ni osetio kad sam zaspao. j U neko doba probudio me udarac u nogu. Trgnuo gam ac i ruku stavio na pištolj. Nada mnom je stojnao Nikšićanin — bilo je svanulo. “ — Hajde, ustaj! Vreme jel... ; ;|& | Još je bilo divo, ali je i dan izgledao na kišu. Obazro sam se po sobici: vreće 5 žitom, kaea s kupusom, venci luka i alat. Nikšićanin je bio spreman, I sedlo je već izneo. Onako trapovesan, izišao sam povodeći se; u dvori-

štu su već čekali konji, vezani za ogradu. Nikšićanin .

mi je prihvatio sedlo i pokazao na gredi, uz zid, čabricu s vođom, Dok sam maramicom brisao lice pi» tao sam ga: S | — Šta je to bilo noćas? . . ; Odmahnuo je rukom, prezrivo, kao da i ne vredi 'o tom govoriti. — PBolesna im je nevjesta... — A što to? — začudjo sam SG, — Šta ja znam... biće da sa strunila rađeći. Uzeh da pitežem kolan. Dosetio sam se da bi | to mogla biti ona devojčica, čije sam lice video sinoć kad se okrenula za nama. i — Je li to ona što je ležala na krevetu? — pi-

| tao sam.

pobacila je noćas.

j — Biće... nisam je video .., Gdje ti je druga

| 'uzengija?

kako manje zategnute, umornije,

zala je na stolu činiju 8 mlekom i. komad hleba. Na kreve+u ležala je nauznak nevesta, bleđa, nepomična, ostarela

zatvorenih očiju, uvenula i

godina.

Potgsetila me na bledožuta lica bolesnih žena, upa= lih prsa, koje se po našim selima, povijene ili ukrućene, vazda stenjući vuku oko ognjišta. Setio sam se lupe vrata, jauka, pogledao strogo, studeno, skamenjeno lice svekrve | sav se stresao od strahote onog što su te dve bnbe u cermim pove» začama ovde u sobi radile noćas od ovog deteta.

Na dušu mi je sela neka muka i stegla mi grlo. Još

od juče u podač ništa nisam okusio, ali sa nisam mo> gao prihvatiti mleka, Našao sam pod stolom uzengiju i

nočašnje buke, koraka,

odmah izišao, i

Nikšićanin je stojao pored BvOgE VraBnca, spreman da ugjaši. Nebo se opet stuštilo; mirisalo je na kišu, Onaj cri momak stojao je jednako na vratima.

— pilao sam vezujući

— Šta ti je to ·bilo. ženi? uzengiju. ,,

Prišao mi je; ustavio se korak mena su mu opuštena, prsa upala,

'tovo do kolena, noge

oprostiš, sve krv od nje. — Joliko ima da ste se uzeli?

'— Dvije godine!... Tamo joj

videti, i umorno spustio ruku. — A otkad je bolesna?

— Pa,eto, i prošle godine Takovwvi strunila se. Vo-

·dilj smo je u bolnicu...

Pomenuo je najbližu varošicu, dvadesetak kilome=

-dva od mene, Raruke se otegloe go u smeđim suknenim čakširima izgledaju mu nekako teške, neprjrodno debelih listova.

— Bto, ... zanemogla nešto — rekao jo, — Išla, da

: je bila kuća — po kazao je. desno, preko druma. — Izgorjeli je Nijemci proljetos — dodao je, pošto se onde ništa nije moglo

za petnmaesi

\ Or

iy |M

okupljenih oko druma, i od njih desetina bez Tamna, teška, vlagom nafopljena zemlja u uzanoj ( lini i maslinasto smeđa brda uokolo. Reku je pre O magla, a kiša lije po zidovima ji natrulim vir M...! — i to se naziva mestom.

— Trebaće pedeset, sto godina — rekao je ini dđant — ...da od ovog nešto uradimo! Ion je to osetio! Oba u isti mah, kao po đog podboli smo konje, ošinuli ih i udarili u ludi · vlažnom drumu, preko malih barica u kojima se daju: naše senke, sivo nebo i brežuljci među koji vijuga drum TPG visoravni, OU NI rapa... tap... tap..,, čula se elka 5 da

cela četa konjamika juri u stopu 2 STONI, bo

P. Karamatijević: PREDBEO S,

Ovo

' w