Književne novine

(Nastavak sa str. 7) . ipak, nikad pre današ> dana nisu se različnost, ipleksnost i bogatstvo tako ıo suprotstavili hijerarcom poretku i uprošćava: nikada ranije nismo moda razumemo složene pu» života koji se uzajamno slažu i da priznamo izbor eđu njih kao jedini put ode.

ikad do danas nije inteet, intimnog, pojedinačnog, ve umetnosti, integritet zakog očuvanja onoga što )oznato, ono što razvedra| što je lepo, bio u masivj opreci sa ogromnošću žiı Veličinom zemljine kurazličitošću ljudi, različiu puteva i mrakom koji okružuje.

vo je svet u kome će sva)d nas, znajući svoje ogra– nosti, znajući zla, povrti i užas premora, morati se drži onoga što mu je zo, ono Što zna, onoga što e da učini, svojih prijatei svojih tradicija i svojih avi. Inače će se rasplinuti ištoj pometnji i neće znati a i neće voleti ništa. To stovremeno svet u kome ı od nas ne može da nađe (ciju za bilokakvo neznaza bilokakvu neosetljiza bilokoju ravnoduš-

ada nam jedan prijatelj ča o nekom novom prosku, mi možda ne razuio. Mi možda ne možemo slušamo a da ne izložimo nosti delo koje je naše i · nama; ali ne možemo da mo u nekoj knjizi ili kaı — a ne treba ni da traı — razloge da blagoslo) naše neznanje. Ako nam čovek kaže da drukčije ili smatra lepim ono što imatramo ružnim, mi ćemožda morati da napustisobu zbog zamora i uznenosti, ali to će biti naša st i naš nedostatak. A vimo sa stalnim osećanjem da su svet i · u njemu veći od nas i ınogo za nas, neka to bude lo naše vrline da granice ı moći odgovaraju nekoj čitoj mudrosti u našem ru života, učenja ili le-

KO moramo da ži-

ra ravnoteža — ova VeČnestalna, nemoguća rava između neograničeno renog i intimnog, ovo doıiaš XX vek — nailazila je sporo. Ali, ona je došla. >, mislim, za nas i za naecu jedini put. je za sve ljude. Za uiika i za naučnika postojj a naročiti problem i jenaročita nada, jer u njinm izvanredno različitim ima, u njihovim životioji imaju sve više sukarakter, postoji ipak misaona veza, ovek nauke i čovek uosti žive uvek na rubu okruženi njome; oboje kao merilo svog stva„ delaju na usklađivanju što je novo s onim što znato... s borbom da | delimičan red u totalhaosu. i mogu, u svom poslu i životu, da pomažu sebe, međusobno pomažu, da nu svima ljudima. Oni · da izgrade puteve koji ju naselja umetnosti i jedno s drugim i sa ceetom; mnogostruke, raı dragocene veze jedne ii opšteljudske zajednice. ne može da buđe lak Biće to mučan period čuvamo naš um otvorei da ga sačuvamo duboda sačuvamo naš smisao

otu i našu sposobnost stvaramo, i našu povre· sposobnost da je vidimo tima dalekim i stranim oznatim; i biće to mučan d, za sve nas, da sačuLie vrtove u našim naaa, da održimo otvorete mnogostruke, zamršečajne staze, da održimo tove rascevetane u jedvelikom otvorenom Vem svetu. Ali to su, kako vidim, uslovi čoveka, a 1 uslovima mi možemo mognemo, jer možemo limo jedan drugoga.

Bobert Openhajmer

ierija — BEOGRAD,

ži izgled neizostavno

'uglednija parfimeriska prođavnica raspolaže svim vrstama etnih sapuna, kolonjske vode, parfema, kremova i druparfimeriskim mproizvođima. — Ako želite da sačuvate posetite našu prođavnicu parfimeri-

proizvoda. — Ne zaboravite ?

RFIMERIJA LUXOL

OL. GOCE

GEZA O eye 0

PEMOTVNTI WIWL\CJA2 NW „ Oi ve UT PSV 0

GRAD-~ĆIL

(Nastavak sa str. 3)

skupštine treba da bude visinski akcent parlamenta na manifestacionom trgu.

Narodna skupština pokraj funkcionalno svrsishodnih elemenata sadrži i simbolične arhitektonske elemente proizašle iz tradicije: govornicu u vidu podužnog doksata, mođerni atrij, kupolaste elemente kao simbol okupljanja, te simbol svijesti i upora u vidu stećka na komu je u vidu kamene čipke isklesana čitava historija naših naroda, od mračne prošlosti i robovanja, preko borbe do obnove i izgradnje, te simbolizacije naše državotvorne ideje.

Objekt Narodne skupštine formiran je paralelno sa Kkičmom grada ali sa prostranim manifestacionim trgom za oko 100—150.000 ljudi kao otstupom. U odnosu na postojeće novoprojektirane objekte, parlament svojom „glavnom masom hvata visinu muzeja, nadvisujući ga samo plastičnim elementima kupola, dok se visoki objekti istočno od crkve sv. Josipa podređuju frontalnoj prezentaciji šire strane kule Narodne skupštine. Svi ulazi su sa strane manifestacionog trga, osim za publiku, koji su smiješteni s boka.

ILO je potrebno između

Narodne skupštine i

muzeja stvoriti tampon-objekt koji bi postao spona između mu-– zeja i parlamenta i da po veličini ne konkuriše ovim objektima. Stoga je biblioteka rješavana u mirnim formama. Možda bi po svojoj lokaoiji ovo mjesto bolje odgovaralo galeriji, ali modđerna galerija traži ne longitudinalno i visoko, nego centrično i nisko tijelo. Sama galerija smještena je na mjestu tvornice duhana i to

tako da se uz manje žrtve nekih baraka prema potrebi može i ona početi graditi prije rušenja tvornice. |

Toranj Narodne skupšiine BiH (zamisljen kao kamena čipka)

Najveći slobodni teren (od Crkve do Kranjčevićeve ulice koji omogućuje izgradnju klasičnog ili modernog teatra i ostavlja oko sebe još znatan slobodan prostor, namijenjen je operi sa cirkularnom binom. koja bi omogućila najsavremeniji način postave scene na principu vrpce i s otvorenim gledalištem za ljetne pret-

NOL – ZRENJANIN

Knez Mihajlova ulica br. 16

JIŽEVNE NOVINE

Moaketa Narodne skupštine u Sarajevu

stave uz Morištenje iste bine. Ovim objektom i visinskom vegetacijom . dobrim „dijelom. bi se smirila heterogenost fasada u njegovoj pozadini. Daljnjom analizom moguće je izvesti stanovitu rokađu pojedinih objekata jer kod ove vrste slobodnog urbanističkog koncepta ne mijenja se ništa jer svi objekti nastupaju u zelenoj traki kao slobodno stojeći kristali.

Položaj hotela nasuprot vojnog logora predodređen je položajem stanice, vidljivošću iz stanice, o-

rijentacijom pretežno prema isto-'

ku, te nastojanjem da se sačuva prodor Crnog Vrha prema dolini. iako bi podnožje Crnog Vrha obzirom na orijentaciju prema jugu, za hotel bilo pogodno. Terasasti hotel sa neonskim reklamama zamišljen je kao najraskošniji i najmoderniji hotel u gradu. Kino je locirano između hotela i stambenog područja odakle će dobiti najveći dio publike. Uz binu, a sa strane opere, predviđaju se dvije prostorije za koncertne probe, pretpostavljajući da se objekt izgradi tako da može poslužiti i kao koncertna dvorana koja je također potrebna Sarajevu. Ovaj objekat može se kolonadom spojiti s operom. Skolu se željelo postaviti što bliže naselju na pađini Crnog Vrha te osigurati da djeca, idući u školu, u najvećem broju ne prelaze glavnu saobraćajnicu na današnjoj Kranjčevićevoj ulici. Neboder industrijskih pretstavništava pokraj muzeja i srednje tehničke škole treba da naglasi i dopuni ovaj ambijent izgrađem na tekovinama renesansne Multure, te se u tom smislu predviđa i adaptacija istočne, sjeveme i zapadne fasade škole. U viđu ku-

će-pilona ovaj objekt treba da čovjeku uokviri pogled od stanice na muzej, umjesto da djeluje kao paravan iza koga se nešto sakriva.

U želji da se manifestiraju dva osnovna materijala Bosne i Her-_ cegovine koji već igraju i u budućnosti će još više igrati veliku ulogu, parlament se predviđa iz granita, a neboder industrijskih pretstavništava iz aluminija. Na taj način bismo u život ·ubacili likovne fenomene dvaju najzna-. čajnijih materijala: granit — simbol čvrstoće i aluminij — simbol lakoće i dostignuća industrijalizacije, uz analogiju nekadašnje dualističke postavke materijala: kamen — drvo.

Postojeći tereni dozvoljavaju da se smjesti još čitav niz manjih objekata, paviljona i aneksa, koji bi omogućili bez prenatrpavanja obogaćenje cijelog ambijenta, kao na pr. Radnički dom, glazbeni paviljon, izložbeni paviljon i sl. Osnovna želja je bila, u duhu tradicije, da se izbjegne lažna patetičnost, što unosi nesluh u ovaj ambijent, te da novo vrijeme koje ima svoj način života dobije svoj izraz i svoj stil. Uz izvjesne osovinske odnose, kao na pr.: Narodna skupština — opera, Narodna skupština — Gradski narodni odbor, koncertna kino-dvorana hotel itd. čitav koncept dat je na elastičnoj bazi prostornog planiranja grada-ćilima, gdje u zelenilu pojeđini objekti nastupaju u cik-caku kao plastične šare koje će, kakogod se oblikuju, na tom slobodnom principu dopunjavati jedna drugu, jer nema ukočenih i šematskih postavki.

Brh. JURAJ NAJHART

u UC, SS „3 GL

|

Skamenjena šuma u Tasmanijl

Odavno se pretpostavljalo đa negde u cenitralnom delu Tasmanije, po- e stoji jedna skamenjena šuma. Nju su istočno od Ma'kari Ravnice majzađ slučajno pronašli radnici koji tamo građe put. Tasman– ski geolog M. R. Benks o· vako je opisao ovo ofkriće preko mnadio Lomdđoma:

»Naučna ispitivanja su pokazala da je ovđe pre 25,000.000 wgođina postojalo jedno jezero. Zatim je došlo do vulkanske erupcije koja je izbacivala „lavu u jezero. Posle toga na tom mestu je izrasla šuma sastavljena. od čempresa i drugih vrsta četinara i u njoj su se nastanile životinje rođa torbara. Oko tri stotine godina pošto je šuma izrasla došlo je do nove snažne vulkanske erupcije i šumu je prekrio pepeo u visini od najmanje 12 me"ara. Geolozi se nadaju da će u ovoj skamenjenoj šumi naći i fosile životinja iz rođa tor bara, a to će pružiti nove podatke i o razvoju neobič nih torbara Tasmanije.«

\

PRVA ISTRAŽIVANJ ANTIČKE ULPIANE

| ___ Šta je pobazalo iskopavanje

LASIČAN period na K našem tlu je u sklo-

pu određenog istoriskog razvoja, kao i neospornog kontinuiteta, koji su uočljivi na mnogobrojnim svedočanstvima duhovne i materijalne kulture. Praćenje tih pojava je povezano sa dugim i sistematskim istraživanjima i proučavanjima. Poznati centri Split sa Dioklecijanovom palatom, Emona (Ljubljana), Duklja, Stobi, Caricin. Grad, Gamzigrad i mnogi drugi pružaju nam mogućnosti jedne solidne rekonstrukcije i oživljavanje civilizacija na nesumnjivom nivou. Svakako, gde se jasno uočavaju sukobi citiramo samo ključne tačke velikih civilizacija klasičnoga Rima i postepenog uvlačenja jednog novog vizantiskog elementa, koji se stvara na temeljima kasne antike, sa novim shvatanjima u kojima pojava hrišćanstva ujedno daje i obeležje epohe.

Jedna od ključnih tačaka klasičnoga Rima, a kasnije rane Vizantije, pretstavlja negumnjivo Ulpiana koja se nalazi u neposrednoj blizini Pristine pored. srednjevekovnog manastira Gračanice. Već sam njen geografski položaj daje joj izvanredan značaj i ulogu: to je s jedne strane važna raskrsnica prema severoistoku (Niš) a s druge strane to je izlaz na more (Lješ i Skadar). I ranije su bili poznati slučajni nalazi, uglaVnom kamenih spomenika sa natpisima i bez

Ranovizantiski sud (keramika)

njih, fragmenata skulpture kao i nekoliko sarkofaga. Godina 1954 je obeležena kao početak istraživanja koje je već na prvom koraku Dpokazalo izvanredne rezultate otkrivanjem predmeta prvorazrednog značaja. U toku ovih prvih iskopavanja započelo se otkrivanjem nekropole, jer. tu postoje najviše mogućnosti (na osnovi grobnih nalaza) da se nešto bliže sazna o stanovnicima, odnosno o njihovom životu, materijalnoj kulturi i socijalnom položaju, jer sve to, opet, jasno je izraženo, i to bilo u načinu kako i od kakvog je materijala sagrađena grobnica ili opet po onome što je bilo stavljeno u nju kao prilog pokojniku. Materijal iz grbova nije tako brojan, ali po značaju pojedinih objekata pružiće nam besumnje nova objašnjenja inače dovoljno poznate ranovizantiske ekspanzije koja je već uočljiva na Caričinom Gradu, Gamzigradu i Stobima.

Ljubiša Popović

Za buduća proučavanja je

neobično važno što su se na jednom geografskom prostoru susreli Rim i Vizantija, i to Rim u svojoj punoj snazi. Tada Ulpiana cveta.(II vek naše ere), što je obeleženo velikim gradnjama i osiguravanjima gradskih bedema vršenim do trenutka kada ga razna varvarska plemena napadaju i uništavaju sve do konačnog uništenja pri kraju IV veka naše ere. Nije nam dovoljno poznato razdoblje do kraja V-og veka i početka VI veka n. e., kada veliki vizahtiski vladalac obnavlja grad, čija je obnova zabeležena u istoriskim izvorima i dobija naziv „Justiniana. Secunda“. Ovakvo tumačenje moglo je da se stvori na osnovu podataka koje nam je ostavio vi-

zantiski istoričar Prokopije. U .

vezi sa otkrivaniem novonađenih predmeta danas je već moguće ovo potvrditi makar u osnovnim crtama. Nađeni materijal sa ovih prvih iskopavanja vezuje se za kraj rimske epohe: još uvek su se zadržali rimski spomenici kao sarkofazi koji su dosta grubo obrađeni i bez ukrasa. No već dalje imamo te iste spomenike upotrebljene sekun-

(OPSTR OBRAZOVANJE RADNIKE KLISP

PŠTB · obrazovanje

() radnika — taj toliko

složen i damas veo-

ma pretresan problem — jed-

na je od mogućnosti da se

radnička klasa oslobodi zao-

slalosti i teškog nasleđa pro-

·šlosti. Zbog toga mu se i poklanja puna pažnja.

Teškoća ima mnogo, znatno više nego što to izgleda na prvi pogled. One, pre svega, proizilaze iz obimnosti opšteg prosvećivanja radnika i radnica. To je nesumnjivo široko polje rada. Ali stvar nije samo u njegovom prostranstvu. Teškoće potiču otuda što je po tom polju zaorano tek odnedavna. Da se, baš povodom toga, upoznamo s nekim činjenicama. MJERU kvalifikovanim i polukvalifikovanim jindustriskim i zanatskim radnicima skoro je 12% (odnosno 109.000) bez ikakve školske spreme. Osnovnu školu pohađalo je svega 54' njih. Stanje je nepovoljnije među nekvalifikovanim radnicima, gde 37% (preko 175.000) nema ni osnovne škole.

Imali smo analfabetske i prosvetne tečajeve. Kako stvar stoji s njima?

Sudeći po svemu, oni više ne odgovaraju. Sve što se u pogledu njih može učiniti, to je — odati im priznanje na onome što je njima, u prvo vreme posle rata, postignuto. Taj uspeh nije bio mali.

Sad se stanje izmenilo. Izmenjeni uslovi traže i izme-

njene oblike rada. U prosveći-

vanju radničke klase naročito, gde treba voditi računa o mnogo čemu. Jer, nastojanje da se pruže najosnovnija znanja ljudima u privredi, od kojih veliki broj neprestano pritiče sa sela, još je ne samo važan, nego i plemeniti zadatak. To je svojevrsna briga za čoveka, za društvenu afirma-– ciju radničke klase, ~

Iz te težnje nikle su i radničke osnovne škole i škole za opšte obrazovanje radnika i službenika. Dvogodišnje radničke škole najpre su se pojavile u Bosni i Hercegovini, a zatim u Makedoniji, Srbiji i Hrvatskoj. Podaci, koje je prikupilo Centralno veće Saveza sindikata Jugoslavije, nisu baš najpovoljniji. To, međutim, ne znači da nema izgleda da se ubuduće postignu veći uspesi. Naprotiv.

Pa i kad bi se postavilo pitanje: može li se nešto učiniti da se ti uspesi ubrzaju, bez

okolišenja bi se otrgao odgoVor — može! I to dosta. I sa raznih strana.

|}EĆ je najpre o programima škola. Oni često ne odgovaraju nivou radnika. Čak se postavljaju i zahtevi za njihovu bitnu izmenu. Da se sistem opšteg i sistem stručnog školovanja prilagode potrebama i sposobnostima radnika.

Izmeniti program ne znači rešiti problem. To je, istina, značajan posao. No, on bi pomalo mogao ličiti na zasađenu voćku sočnih plodova, ali

ŽŽ

koja ih ne mora uvek dati. U ovom slučaju, da bi se ubrali željeni plodovi, morala bi se postarati preduzeća, organi radničkog upravljanja i sindikalne organizacije. Oni bi se, znatno više nego dosad, morali starati o radnicima koji žele da se školuju, da prošire svoje vidike. Jer, ni školovanje radnika, kao ni njihov učinak na poslu, nije samo privatna stvar pojedinca. Stoga su korisni predlozi kojima se traži da se radnici i kroz način nagrađivanja potstiču na sticanje novih znanja.

Ali, ni to ne bi bitno utica-

lo na tabanje puta ka punom upehu, cilju se ne bi tako brzo stiglo, ako se ne bi obezbedili nastavnici. U njima se dosad oskudevalo. A mnogi kažu da je do toga dosad dolazilo ne samo zbog malog broja prosvetnih radnika, već i zbog potcenjivanja ovog posla.

U mnogim predlozima traži se da se kao nastavnici u radničkim školama uzimaju i apsolventi filozofskih fakulteta, što bi im se uračunavalo u radni staž. To je i dobro i loše. U svakom slučaju, znak je akutnosti problema. Možda bi se on lakše rešio kad bi u to-

me, pored drugih, učestvovali i nastavnici fakulteta i VisOkih škola. Oni se. toga posla dosad uopšte nisu prihvatali. A to bi bilo i mogućno i potrebno. Iz raznovrsnih i ozbiljnih razloga. Naročito kad su u pitanju kvalifikovaniji radnici. Verovatno će u ovom plemenitom nastojanju poslužiti kao potstrek i revizija našeg celokupnog školstva, koja pretstoji. Utoliko pre što postoje uslovi da se pritom znatno pomogne i unapređenje opšteg školovanja radnika.

A. M.

:I

Drastveno upravljanja školama

STAVNO načelo

U

o samoupravljanju trudbe-

nika u oblasti prosvete došlo je do izražaja i nedavnim donošenjem Zakona o društve-

nom upravljanju školama. Ovaj zakon treba. da'doprinese rešavanju niza materijalnih, nastavnih, vas-

pitnih i drugih pitanja

uz neposredno učešće ne

samo zainteresovanih organa, već i građana. Iako su poslednjih godina u našim školama izvr-"

šene reforme, još uvek

su, kao nasleđe prošlosti,

ostale pojedine crte starih nastavnih planova i Dprograma. Zato se i postavlja ozbiljno pitanje da li ova– kav školski sistem odgovara današnjim potrebama. Ovo pitanje ne postavljaju samo prosvetni radnici

već i mnogi naši građani.

Zato će reforma škola biti,

kako je to istakao potpretsednik Saveznog izvršnog veća Rodoljub Čolaković, posao od ogromne društvene važnosti za sledeći period. Ovaj zadatak moći će se uspešno obaviti ako na njemu sarađuju naši

vide da škole zaostaju za nim razvitkom.

najbolji stručnjaci pomognuti od svih građana koji

našim celokupnim društve-

Prema pomenutom Zakonu školama neposredno upravljaju školski odbori, nastavničko veče i upravitelj odnosno direktor škole. Ideja društvenog uprav-

ljanja naročito dolazi do

izražaja odredbom da se u

školski odbor bira, pored članova nastavnog veća i upravitelja, i određeni broj građana i to na zborovima birača. U svakom slučaju to će biti oni ljudi koji se interesuju za život i rad škole i koji mogu da doprinesu rešavanju školskih pitanja. U stručnim školama svoje pretstavnike imaće i radnički saveti, odnosno organi upravljanja privrednih organizacija

i udruženja. Polazeći od toga da

društveno upravljanje ško-

lama stvara vrlo povoljne mogućnosti za njihovo povezivanje sa životom komunalne zajednice i razvit-= kom našeg društva, Zakonom se široko polje delatnosti daje školskim odborima. Pored toga što će se starati o. celokupnom životu i radu škole, o uspehu,

vaspitanju i obrazovanju socijalnim pitanjima, oni

učenika, o zdravstvenim i će povezivati škole sa pri-

vrednim i kulturno-umetničkim organizacijama, sa

organizacijama za fizičku

kulturu i tehničko vaspi-

tanje. Time se školski odbori ne ograničavaju samo na materijalna i socijalna pitanja škole i učenika,

ai

već razmatraju i nastavnokupno delovanje škole kako svesnih i spremnih građana

i društvenom aktivnošću doprineti

društva. Predviđa se da mandat

vaspitna pitanja i celobi doprineli obrazovanju koji će stručnim radom razvoju našeg

školskog odbora, koji će

brojati sedam do devet članova, traje dve godine. To ne isključuje mogućnost da isti ljudi budu birani

i za sledeći

dvogodišnji period. Međutim,

ako se

desi da školski odbor zanemari svoju dužnost i ne odgovori zadatku, narodni odbor na čijoj se teritoriji škola nalazi, može da raspusti školski odbor.

Nastavničko veće, kao drugi školski organ, sa-

činjavaju svi nastavnici određene škole. pogleda njegov delokrug rada može se uočiti

Kada se sva

odgovornost koju ima kolegijum u razvijanju takvih

oblika i metoda nastavne i

vaspitne delatnosti, koje

će doprineti pravilnom uzdizanju učenika. Nastavničko veće u prvom ređu treba da doprinese svestranom umnom, moralnom i fizičkom razvoju omladine, kao i da se stara o đruštvenom, kulturnom i zabav-

nom životu, što je istovremeno i zadatak školskih

„odbora. Pored toga, dužnost nastavničkog kolektiva i direktora je da stalno rade na stručnom i pedagoškom uzdizanju nastavnika. U odredbama koje se od-

nose na direktora istaknuta

je njegova značajna pe-

dagoško-instruktivna funkcija, a ne samo upravno-

administrativna.

U Zakonu o društvenom upravljanju školama, određeno je i mesto i položaj učenika i njihovih roditelja u školskom životu. Dosadašnja praksa pokazala je da se ovom pitanju mora posvetiti puna pažnja pa je ono došlo do izražaja i kroz zakonske odredbe. S jedne strane, predviđa se formiranje zajednice učenika, a s druge, radi saradnje i usklađivanja vaspitnog delovanja škole i porođice, predviđa se kao stalna institucija zajednički razredni sastanci nastavnika i roditelja, odnosno nastavnika, roditelja i učenika. Time se obezbeđuje jedna solidna osnova da se kod omladine još u školskom dobu razvija inicijativa, svest o njihovom delu odgovornosti i aktivni

odnos prema svom ličnom obrazovanju, a kod rodi-

telja znatno veće ineteresovanje. za vaspitanje svoje

dece i rad škole.

B. P.

24

· turalističko

1054. god.?

darno; značajan rimski nadgrobni reljef sa natpisom i deo ploče sa foruma, takođe sa natpisom, kasnije su samo obični poklopci jedne vizantiske zajedničke grobnice. Natpis nam kazuje da je neki Silobabonis bio sahranjen u svojoj peđesetoj godini i da mu je supruga podigla nadgrobnu ploču. Drugi natpis je daleko interesantniji. On nam kaže da je Licinije sin „beneficiarius consularis“ stavio

ovu ploču na forum, što je ispisano u klasičnom pismu rimskoj kapitali. .. Već i ovi prvi primeri jasno nam nokazuju da se ovde radi o jednom veoma značaj-

Germanska fibula (bronza sa pozlatom)

nom centru gde su se tako srećno nadovezale dve kulture i dva shvatanja. Kada. svemu ovome dodamo i sitne nalaze iz grobova — obično darove pokojniku — teško možemo da se odlučimo za neki od nađenih predmeta. Ne znamo da li bismo se pre odlučili za grobnicu u kojoj su bile sahranjene tri vizantiske bogate grobnice u kojoj se nalaze zlatne minđuše sa ukrasima od rubina i jedan ranovizantiski sud žuto-zelene boje i elegantne forme, koji pretstavlja poseban raritet; ili za grob sa darovima nekog varvarina koji je tu u nekoj bici pao i sahranjen na brzinu u neposrednoj blizini rimskog sarkofaga. Sadržina ovog drugog groba je veoma raznovrsna, počevši od zlatnog vizantiskog prstenja pa preko germanskih fibula sa ukrasom od amaldina, srebrnom kopčom u tehnici nielo pa sve do zlatnika cara Justinijana.

Ovi prvi rezultati su ne samo od značaja što će se jednim sistematskim ispitivanjem doći do nesumnjivo novih činjenica i saznanja, a ujedno i potpunijeg istoriskog tumačenja, već što će se u povezi- · vanju sa srodnim materijalom moći da doprinesu potpunijem osvetljavanju tog inače nedovoljno jasnog perioda kraja rimske civilizacije i njenog produžavanja u elementima ranog hrišćanstva koje ima svoj puni procvat baš u doba Justinijana.

Zbog svega ovoga svakako je korisna inicijativa muzeja Kosova i Metohije, Moji je započeo ispitivanje i proučavanje ove inače prilično nepoznate oblasti.

aza II OI

Dva svefa Viljema Foknera

(Nastavak. sa str. 10)

Posle rata, pukovnik sc vraća u Riplej, gde nastavlja advokatsku praksu. Jedna ideja nikako mu nije davala mira, ideja kojoj je posvetio ostatak svog života i koja je, možda, bila uzrok njegove smrti. Odlučio je da potstakne izgradnju železničke pruBe koja bi povezivala Riplej sa trgovačkim „centrima Juga. 1872 godine pruga je bila završena. Pukovnik je postao jedan od najuglednijih građana. Čak je počeo i da piše. 1880 godine štampa „Belu ružu iz Memfisa”, melodramatičan roman, koji je postao jedno od najpopularnijih dela toga vremena i doživeo trideset pet izdanja! Dve godine docnije usuđuje se da napiše knjigu „Mala crkva od cigalja” koja je trebalo da bude „odgovor romanu „Čika Tomina koliba"! Pisao je samo u slobodnim časovima, a proširenje železničke pruge bila je i dalje njegova osnovna preokupacija. Tu se umešao još jedan čovek, takođe od velikog uticaja. Sukobili su se po pitanju u kome pravcu treba nastaviti izgradnju pruge. Izgledalo je da će pukovnik pobediti. Ali, suparnik to nije hteo da dozvoli. Iz potaje ga je ubio.

EĆEMO više tražiti korenove Foknerovih vizija. Važno je da oni postoje. A zar je mogućno i pretpostaviti da ih nema. Zato se treba uneti u dela kojih ima mnogo, ı Ali, vređi se uneti u mnoga od tih dela „jer nije u pitanju naoponašanje života, već simboličan prikaz pomame, pobune jedne individue koja je spoznala tragediju Vilijema Foknera (Prevod Vladimira Petrića)