Književne novine

75;

. elno-poetska mefafora — O-

Poetićnou dokumentarn

D RAZBARUŠENIH Ma Kkonlekstom -— donijela gplee rinetijevih (dok još ni- daocu nov doživljaj: i. je bio fašista!) filmskih ma- i njfesta prije četrdeset godina do danas, planine, vode,

»Kirv je moje svijetlo i moja ; tama.

šume. gradovi, svjetina, avi- Blaženu noć su meni iskopali oni, našli su svoje mjesto u Sa sretnim vidom iz očinjih

· bezbroj pantliika da bi, kao Mala 4 novo izražajno sredstvo, boslužilj stvaranju impresija ekvivalentnih jeziku drugih umjetnosti. Kada .mogu biti upotrebljeni, a kad zloupotrebljeni, ovisi samo i isklju Čivo o neuhvatljivom impul, Su j Kkriteriju umjefnika ili. o — sasvim uhvafljivom diletantizmu aewmtipoeta. Zašto, naprimjer, »Grob u žitu« i Nazorove pjesme u jednom drugom filmu (»Pjesnik slobode«) djeluju kao uvredljiva i gruba ilustracija jednog svijeta, koji je iskliu čiva svojina čitača lirike (u koji oni ne dozvoljavaju da se prodre fotografskim »fBiksiranjem« „pjesničkih predodžbi) — a zašto, opet, uveo list preko bijelog ženskog torza u »Mrtvom gradu« Ratka Đurovića i Velimira Stojanovića djeluje kao najsuptilnija poezija bugatštice o Lijepoj Kati, i zašto zavjese od fila u »Krvi slobode« .Žike Čukulića kao najnježnije ženske ruke koje mašu oslebodiocima Be ograda? Hoće li granje i nebo postafi lažni kazališni brkovi u koje niko ne. vjeruje i koji se smiješno, pred našim očima, svakog časa odljepliuju jer ni sa čime organske veze nemaju — ili će, čak ukočemi ns dokumentarnoj folografiji, da poprime snagu vizuelnog simbola, pitanje je poetskog kon teksta u kome se javljaju | kome služe.

Oblaci, ptice, granje i me-

Čitači ·ovih stihova Goanove »Jame« mogli su, svaki na svoj način, da dožive' stravu praznih očjih duplja.

bo, voda 5. odrazom neba i Iz filma „Met sranja, „vječni su u filmi

kao i u literaturi, a ipak uvijek svježi i novi, kao što su i u pritodi, ako ih takO im, u dugoj panorami. sundoživimo: uvijek novi i UVi- ce. bode oči —· čas izbijadek svježi. Vidio sam dosad jući, čas zaklanjajući se za bezbroj pufa u filmu sunce granjem. Pa dok je ovdje “snimljeno kroz granje u kon upotrebljen jeđan svjef{losni fralihtu, ali u filmu Ive To- efekat koji do bola dinamimuliča o, Goranu Kovačiću čno:kljuje po oku, Gorano»Cvijet i oganj«, ta je vizu- va pjesma »Beli most« data je sva u jednom jedinom sta tičnom: kadru, „koji traje

Isto bogatstvo doživljaja ostavljeno im je ij u filmu kad

bogaćena novim sadržajem i

koliko i sama recitacija splja | LoarSO EE 0 E aCA kera." Ako je tu Ivo Tomuff a

K N J I Z E. V N E lić osjetio da dinamiku tre-

TT. aNM7 e i ba ftražiti u samom kadru,

N O V IN |D u suptimom mreškanju o-

List za MWnjiževnost, draza u vodi, onda je to naj-

umetnost i kulturu edekvalnijj vizuelni izraz

onoga što je i Goran dao u

pjesmi: lipska, dinamika prividne statičnosli mosta.

Direktor: (TLANASIJE MLADENOVIĆ

Odgovomi mredđnik: RISTO TOŠOVIĆ

Ređakcioni ođbor: Oto Bihalji, — Merin, Radomir Konstantinović: DUšan „Matić. Tenasliie ·'Mlađe-" nović, · Miodrag ~ „Pavlović, Vicko. "Tčaspor . Drnf0šlev Ađamović.i, Risto: Teočović: 'Tehničko-amefnička oprema Đragomir, Dimitriiewlć . List izdaje movinsko-zđavačko mnređmzeće, „Knljiževne novine“. REDAKCIJA , f _A”D M LN 1.ST RA CTJA:, anoMska;, 7, “tel,. 921-000, Sve uplate. vršit} ma tek. rač, “10% B.—32—8i 02420 07 2:00 aa ei _OOM Cenn'pojeđinom broju Dini 90. Godišnja. pretplafa , Din. 000 poleodišnja Dim 9200, za inostranstvo dvnetruka. List izlazi „s (rure

+

»To so dva se vala Sslila vu jem teen; Slika je .ostaia

Od mjihovć pčn,«.

„Jezikom lukovdolske -ckavštine napisana je i PAŽNJA..

Molimo naše preiplainike da obnove. pre{plaiu. za. 1957 godinu ·do kraja · januara, TB dry aSKe 40 KBO Sha) . Izveštavamo revizore pref platnike i poslovnc prijate-. lje daje. naš novi tekući račun 10-K.B.-3%-Ž, 208 . Romtnnhalna banka grada.Beograda. Jiukop{s}, smog" Štnampn Novinsko-

preduzeća '·„Borb

„kojoj

»DUrvarska pbopevkas, teška kao psovka, ispresijecana u darcima &jekire. U filmu: rez. Rez do reza, U byrzoj mon{aži, u sve krupnijim pla novima lete na nas frupci posječenih stabala, a ispod njih, pred njima, za njima šiklja voda u koritu... Pročitajte pjesmu: da li vam je

pad močvartom“

vizuelno »fiksiranje« Oosiromašilo doživljaj, koji ste imali kad ste čitali stihove? Moglo je samo da ga obogali, jer je otvorilo nova DbtUOstranstva.. A u tome i leži

jedini smisao prawljenja Tfilmova O poeziji: u stvaranju nove, filmske poezije.

)A su riječi: borba 7 kvalitet domaćeg kao

filma ranije Zzvučale opća parola koja baš zato mišta ne znači, jer bi i bez nje sve uslo OomaMRho, Kako u praksi išlo; ali danas,, kad se n Kkinematograflji ove zemlje teklo već prilično sliručno znanje i pokazalo da ima stvaralaca koji mogu da ostvare djela 54 priJenim „umjetničkim rezultatom (»Zle pare«, »Dolina mira«, »Ne okreći se, sine!l«, »Veliki i malić) — danas borba za podizanie Kvaliteta domaćih filmskih proizvoda može već da poprimi mnogo konkretnije forme i da se skhoncentrira na posebno Wocene i uoštrene momente. NaprimJje Najočitiji umjetnički neuspjesi u prošlogodišnjim filmovima: »Putnjci sa Splendid a«, »Pod. sumniom«, »Opsada«, »Po-. sljednji Rkholosijek«, »Cipelice na asfalitu« i »U mreži« vuku Svoj korijen (danas je to Već'potpu-· no jasno), iz. one laze procesa, rada koji se obavlja bez filmske tehnike i glumaca, tojest — z4 Stolom: u pisanju, scenarija i sastavljanju hnjige snimanja. Slično stoji. stvar 1 'kumentarjnom proizvodnjom, · u se istina ne može govoriti o »scenarlju«e' i »Mmjizi snimanja“, ali .koja zato, Zzatijdeva od autora. pronalaženje produbljivanje koncepcije 'djela u onom smislu kako to traži dokumentarna materija koja sc obraduje. a Pi O ya OE . Jedanput, ili. bar od meRih, u osnovi kod mas ipak sayladana filmska tehmika. treba: da. preslane biti bauk i misterija u kojoj se wmihlm me može uma prijed da segleda,.i predvidi: uprkos priličnoj dotrajalosti i skupoći., naše ' vrijeme je da mw našoj proizvodnji, nasuprot sfihiji tehnike i· or

Je

(Kratkometražni 0 DoPamu | 0

sa* do.

filmske, felmike, .

— —__ _ __—_

*

filmovi pligama)

OITI1

Nebo i ptice, močvara 1 granje — to su vizuelne me= tafore jednog drugog poetlskog filma: »Let nad močvarom« Aleksandra Petrovića. Žan Penleve je otkria

poeziju fanlastičnog podvod-

nog svijeta u »najdokumen–tarmijem« događaju — u porodu morskog konjica. U smrtii divlje patke, Aleksandar Petrović je našao takav dokumentarni poetski momenat. U porodici morskog konjica · mužjak rađa mlade '— u porodici divljih palaka on vrši samoubistvo kad mu ubiju ženku. Oko tog bizarmog” i jednostavnog moliva iz prirode, Petrović je izgradio poeziju životinjskog: humani zma. Poeziju koja se, da bi ostala prava, morala da gradi »iznutra«, bez nasilnog hu maniziranja. U jednom vizuelno-poetskom kontekstu, u povezivanju i kontrastiranju močvare, i neba, leta i lovokradice, lišća i kišnih kapi, u jednom dokumentu iz prirode, u samoubistvu ptice (koje je kulminacija dra~+ maturške Kkrivulje) — izaikana je ova filmska lirska pjesma. u kojoj se nije bježalo ni od kadrova apstrak+tnog filma, organski ukomponovanih (tlranje odbljeska vode poslije smrii ptice, koje je realistički opravda-– no padom ptičjeg tijela, a po Tadcturi Svangardist:čkj apstraktno: kišne kapi jesa-

ni, koje prelaze — kao sjeme novog proljeća — u igru apstraktnih pjega).. Kaa jie

lizsko TIkivo io zahtijevalo, primijenjen je vorkapićevski monftažni ritam. u kome let selica ide po taktu Pastovalne simfonije. Svijet bajke u kome se Dobro i Zlo, Noebo i Močvara, Ljubav i U-

bica — isprepliću kao komponente univerzalnog pret-

školskog poetskog simbola. Filmski jezik poezije svakom

dostupan i razumljiv. jezik djetinjstva, jezik bez pgpranica: poezija dječjih slikov~

nica. Poezija leta i neba nad močvarom. Vicko Raspor

KINEMLATOGRAPFIJA ILI KINEMATOGRAFIJA

(Svesno u filmu)

ganizaciome mašinerije producentskih Kkuća (veoma često obavijenih neumjeftničkom atmo slerom, naopakim shvatanjima o industrijskoj i „poslovnoj“ komi ponenti filmskih djela) zavlada neoborivi prinćip solidnog pripremnog rada, smišljenog ste narija i profesionalno sastavljene MNmjige snimanja, ako nećemo da i ubuduće imamo kine mlaftografiju, kao što ue fo dosud vrlo često kod nas bio slučaj.

U najužoi vezi s fi i lekeija i orgamiziramje umjetničkih kadrova. Sazrela je sita acija. da se, nasuprot maglovilim procjenama direkfora i umjetničkih direktora mehih naših proizvodnih poduzeća, u Dpripremno,j jazi pravljenja jeduom filma Rkonzultuju i doista poslušanju mišljenja stručnih Ćadrova koji su dosad u praksi pokazali najveću moguću mjeru postojanog, i provjerenog um.et“ nmičkog MNriterija, (Izgleda apsurd no, ali „Je „činjenica da sadašnja Uprava Maveza filmskih radnika dJagoslavije — umesto dase bori za primjeni. log: principa u :praksi zaslupa gledište da filmski

tim. Je *e-

radyfići ne mogu biti umjetnički

direktori u producenskinm podu zećimx!) |

Isto tako: trebalo bi. da sujeta i uobraženost pojedinih auautoritetom · i

tora S ! i ga budu ništavne pred nepreRosnovenom logikom flakvog Oor-

umjetničkih autor.

ganizirania o Pa } pruža naj-

skih kadrova koje

veću moguću garamei,u SRBIJU tim.

konačno produkia; pod podrazumijevam aktivno producentsko Nombiniranje 53 ka-

drovimn, njihovo međusobno do vođenje (po limiji' uwm„efničkom i ličnog :.finitfeta). m ·fakvu vez koja bar donekle otvara mogućnost da se u radu na jednom igranom | filrnau dIskoviste svi 2a

bez nje-

(Nastavak sa devete strane)

\osfi filma: bez obzira kakav

konačan cilj imala pojedina dokazivanja, ne osvrćući se na građenje pojedinih teorija, ne podrazumevajući, navavno, da ovaj termim zhači nemogućnost njegovog fizičkog opstanka. Umetničkog, cakle. No, to je problem koji ima dve oštrice. Ako je sve do sada rečeno dovoljmo sugerisalo Jednu misao, onda bi ona, vreme je za to, mogla biti i kristalirovana: odlučan činilac u efemermosti filma je filmska publika. "Te za,. verovatno, ne nova; ali sko meko zaželi novinu, možda će je moći naći u dokazima koje bih za, njenu neprikosnovenost pokušao. da izvedem. . : RATIMO SE u doba, na početku ovih, razmatranja određenom. »Prestonicom sveta«, pa i nešto ranije. Čeftvrta decenija upravo počirije, filmsku sliku počinje da yrati i originalni zvuk, a Ala Džonsona vidi i &luša istovremeno ceo svel. Film je već prestupio preko praga svoje nove ere koja će, kako Će se pokazati, biti i izvanredna i blistava.

U to doba, ustvari, vrati lo me gledanje »Brotikona«, nemačkog filma u režiji Gustava Mahati-a, sa Itom Rinom u glavnoj ulozi, nedavmo prikazanog u „Kinoteci. Sadržina njegova „koja je ualvari sva ova azmišljanja inspirisala, dovoljno je ilusipativna, Yvlovoljno atraktivna i dovojino potvrdna za

zakliučke koje pokušavami da izvedem, i normalno je

što me sloga obavezuje da je ispričam. Reprezentovana u svojim osnovnim elementima, izgledala bi ovako:

„Jedan siromašni Železnički službenik živi sa, ćerkom u svoOjoi usamljenoj kući krai železničke pruge. Jedne kišne noći dolazi im m kuću iedan stranac, spoljašnosti predodređene za lulogu zavodnika: fo, je neka, vrsta ..gospodina, iz olmenogm sveta“, Skretničar sa gostoljubivo ptima, nudi premoćište i prevwušia brizi ćevke, dok sam mora da pođe na noćnu službu. Stranac m krevetu me spava. misleći na skretničarevn ćerku, koja, u svojoi sobi, takođe nemirno sanin uzbuđena mladđoščm i” blizimonı nepoznatog auškarca. Usređ noći zvoni telefon (posrešan brr oboje ustaju, wgleđaji, ribližniu jedmo drugom, a Zzam ležu u zajednički krevet, suftrađan odlazi, ostavivši devojku, postnpivši ptitom lu skladm sa SVOJOM ĐDrirOdem vavornika. Devoika ostaje, provodi dane, u šamoći i tuzi, piše pisma u grad odakle mne si odgovor, a kada dođe frepnfak: porođajn, odla»i kod tetke, gde rađa Irartvo dete.

Dok se vraća Kuči, ocu, moću

je na drumu napastvuje Wočijaš, kola, Po-

Stranac

kod Rhojeg je sela u r javljuje iznenađa automobil, čiji je aik mzima n zaštitu.

U tuči kočijaš“biva ubijen, a. vla snik mutomobils ieško anjem, i samo ga firansfuzija krvi spašsene održava na Životu.

Vreme ie prošlo. Od. sirotice, ćerke elezničkog . skretničara, postala je dama, žena vlasnika

automobila, Nien ot. međutim, to še jasno vjdi, nije srećan. Iznenada jednog dana. boraveći u jednoj irgovinj zajedno #* ml žem, 8 svojim zavodnikom. Uspomene se obnavljaju. i nezaboravljena sfast raspiru.ie, Zeavodnik uspeva da postane pDrijateli njenog muža, pojavljuje

spoiloživi umjetnički kapaciteti. Svijesno produccntsko _djelan,je — masuproL antiumjetničkipi „po sloynim"* (uslvari diletantskimi, jer se radi o nmjefnosti!) shvafanjima, čestim u praksi, az pohvalne izuzethe, — trebale bi da uz mvlačenje novih ili mladib kadrova, obezbijedi u isfo vije me i pružamje pomoći tim kadrovima, (Makyvm „je, naprimjer, hitručnu podršku i nomoć pružila „Avala“ trojići novih autora i početuika na igranom filmu da bismo, prilikom mjiovog debitiranja, dobili djelo vrijednije od „Cipelica na asfaltu"? Jer hvaliti uvyvlačenje, move dvojice scenarisla i nove lrojice reditelja u filmsku proizvodnja, a kao komačni rezultat dati. na aslaltu", zmačilo bi kao dobar prime producentskog rada isticati posao koji se mogao oba viti i bez — prodncenta.)

bi za kvalitet djela Jugosloven-

sike kinematografije, o kome mno,

gi naši producćnti neće u praksi ni da čuju, a to je: autorima relativno usgpjelih osfvarenja pružiti mogućnost da maknadno poprave griješke koje snižavaju umjetničku vrijednost njihovi} filmova. U iom smislu kao povitivan primjer treba ista ći „Jiriglav-film“, koji je omogu ćio scenaristi i reditelju nspjele „Doline mira“ da poprave nedostatke filma koji sm wočeni na Feslivalu u Puli. Koliko je film dobio na svojo, nmjetničkoj vrijednosti, što je popravljena sekvenca Kiemilerove smrti; ta smrt Crnca-avijaličara je sada, n popravljenoj ve”ziji filma, osmišljena: dobri Džim je tal koji nmirući — stavlja u pokret fOčak · vodenice, preuzimajući MA sebe ono što. je mali dečko 0teivan od syog njaka. li onaj nezaboravni geg, kad mala oti

e o KC

„Cıpeliee.

o : nalno Ima još jedan momenai u bor-: n

Miše! Morgan u »Obali u magli« jednom

mova »Crnog Be W\. njihovoj Kući kao svakodnevni gost, i pokušava da n&

&Vaki način pridobije ženu, koja mu i po društvenom položaju, i po lepoti koje tek sada postaje syestan, odgovara,

„On napušta svoju dotađdašnju ljubavnicu”i šYe snage usredsrcđuje na movu pobedu koja, međutim, treba da ima srećnu bposledicu: on je stva?nmo želi za ženu. I u trenutku kada se ona najzad odlučuje da napusti muža koji joj*je darovao ljubav i bogatsivo, i dolazi kod svog nekaqašnjeg zavodnika, pojavljuje se muž napuštene ljubavnice s naknadnim saznanjem o prevari šVOje žene, On ubija zavodni i predaje se u ruke policiji, dok žena, koja je bila donela veliku odluku, žuri natrag: svome domu, svome dobrom mužu i bračnoj sreći",

Dramski i psihološki punk tovi sasvim su jasno i sugeslivno ocrtani:

1. SIROMAŠTVO. Poštena imaivna Ćevojka. 9. ZAVODNIK. Pojava zavodnika, koji. će izazvati uzbuđenje, i odrediti smer negativnih osećanja' sentimentalnosfti sklone publi 3... ZAVOĐENJE. Firotika, koja će uzbuditi m: štu. 4. PATNJA ZAVEDENI,

DEVOJKE. Osećanja ' gledalaca sada še sasvim jasn»

razgraničuju: mržnja, bes i prezir prema vinovniku bola, puno r.ežnosii i suza Za devojku. 5. UDATA DEVOJKE ZA BOGATOG ČOVHEKA KOJI JE VOLI. Otelozrazgraničuju: ~ mpržn':a, „bog direktne zavisnosii od Tabule filma. Ovde samo kao sme ćan trenutak dopune već izraženih osećanja, i siajna DOdudarnost sa vlastitim Driželjkivanjima. 6. PONOVNI SUSRET SA ZAVODNIKOM. Sasvim novi Trenutak, i vrlo značajan za osećanja sleda-

'laca. Uzbuđenje i nedoumi-

cd, Oni koji veruju u pra vi: ljubav nalaze u njihovoj

onako ljupko, wu djetinjoj mnaivnosti (pošto joj Je to prvi susret sa Crnim čovieckom), pokušava da skine „Tarbu“* sa liča simpaličnog Crncn. To što je „Triglav“ omogućio auforima da kazu i ono čega su 56, poslije projekeije i primjedaba u Puli, sJetili i smatrali da je poilrebno da korigiraju — obogafilo je film novim mnm\etničkim kvalitetima i kao pozitivan presedan može da posluži i drugim producentima. Zašto. maprim,jer, „Lovćen-film", koji je u ista vrijeme trošio pri= lična fipgansijs&ka sredstva na omako scemaristički mnezreo rukopis kao što je scenario Vladimira MWolara „U mreži" — nije dozvolio autorima uspjelog djela „Z/le pare“, RHatku #Žurkoviću i \Veliimiru Stojanoviću, da isprave od svih sa žaljenjem močemu stils5hu heferogenost filma wu khomponenti Učine pogibije? Zauvijek će „Zle pare" nositi taj nedostafak, koji se — s obzirom mi solidnost rada autora i na oOsiale vrijednosti djela mogao |rilično lako da izbjegne, A mi ta= ko teško i tako rijetko dolazimo do potpumoj uspjeha 'u igranom filmu da bi svaku fakvm moguć nost trebalo njegovati kao maj~

osjetljiviju biljku... Slično je i sa Krathometražnim „Ogleda-

lom" Anfe Babaje u „dadranfilmu“, Kad bi se auloru pružila

prilika da to djelo — 3potencijalno vrlo visokih kvaliteta ispravi i doftjera, dobili bismo

jedno ostvarenje RWoje bi nas #84 na,jljepšim izgledima moglo da pretstavlja | na međunarodnim filmskim Testivalima. iy

Naravno, m Jednoj prolesiorazvijenoj MNinematografiji fo ne bi smjela da postane stalma praksa, baš zato šlo bi n mjoj rad u pripremnom periodu trebalo da bude fako precizan i savjestan da nepolrebnim učimi svako naknadno ispravljanje i prepravljanje., Ali ako već me možemo da izbjegnemo pojavu novih neuspjeha kao što su „Pul nici sa Splenmdida", „Pod samnjom“ i slični, onda bar re lativno dobro napravljene filmo ve freba da doftfjeramo do punog uspjeha,

Došli smo m fazu kade se nd producenata tteba da očekuje više sigurnosti u njihovim procč.jemnma= ma vrijednosti djela i kadrova, tojest — više liubavi i povjevrenja prema mmjefnicima, a više sfrogosti prema dilefanfizmu i površnim antorima., Ukratko, sa zrelo je vrijeme da se u pra ksi povede svijesna borba Za Hgled ove kinematografiNe.

VW.

.tumačeniu fe škole,

od najistaknutjjih Tilromantizma« stnasti polvrdu svojih verovanja, drugi še nmaknadmo u te uveravaju. 7. DILEMA PO VRATKA ZAVODNIKU. Ustvari produžetak prethodne linije; sve Više raste koi g:edalaca uveremje da se na= laze na domaku velike ljubavi iz jeftinih romana. Razmišljanje: sve što se do saGa desilo bila je palmja bez koje velika ljubav ne može postojati. 8. SMRT ZAVODNUKĆA I POVRATAK ŽENE DOMU I BRAČNOJ SREĆI. Uleti mašte završeni su: gle colac izlazi sa rlyostrukim osećanjem: pomalo ožalošćem zbog nesrećnog svršetka ČOveka koji je najzaa doživeo veliku ljubav, ali sa svešću o dalekoj pravednosti udesa kojem je podlegao; duboko) zadovoljan zbog očuvania kračne hamomije i integralne sreće nekada siromašne i zavedene devojke, Napustiv ši bioskop, i svet svojih nadanja i priželikivanja, oni se, kao i Hemingvejevi gle-

decoci. vraćaju u svoju "sivu

svakodnevnicu. | BI dakle, bio smer duhovne klime

ljudi jednog doba, koje za sebe nije prizeljkivalo više od pregišti varljivih iluzija. Dol je, na jednom opštem planu, šcciološki poteks,b vidno Jjslekmut, u qaomenima ljudske ličnosti i psihološki dobija enzitet. Kako je film,.ovoga pula, bio slika koja ne izražava život, pa čak · ni stvarne ljude, čoveka je mo= glo dirnuti samo ono što mu se dogodilo, ili što bi mu se moglo dogoditi. Istrajavanje Du ovoj.ftački moglo bi. nas dovesti do saznanja da su ti suovi plod istinske. želje za bekstvom od života ili, suprotno, želje koja ih vuče ka stoun Života, naravno.onog u

sopslivenoj prefstavi. Priroda čovečja ovog puta čini

lac je od izuzetne važnosti, kao i sklonosti publike. Nije težko poverovati da jie u.jediom dobu, koje je imalo svoj osoben duh, uslovijen, možda društvenim pomeranjima i razvitkom misl, jedan zgledalac bio sposoban da svojim rsšpoloženjem, iskustvom, pa i čitavom. egzistencijonm svojom, daje odJučne pravce fo kovima kojima se odvijao razvitak Tema na filmu ob"ađivanih. Nije to, svakako, kio jedini ut, ili jedini vid hodanja. Postojanje škole tzv. francuskog »ermog realiZzma« sugerira donekle pomisao da je filmska umeinosi do našeg vremena, do bosle raeta, ako bi se preuzeo rizik preciziranja, klijala ma dve različite vrste zemljišta, Pri jednom dajekosežnišem onako kasko je fo učinio Andre Bu zen, postaće jama jedna duboka činienica koig smo Đropuštali da uočimo: predra{ni film, ma Wakav» stenen DJegove vrednosti bio, ·kaa SVOJ glavni sastoiak, poved celuloida, imao je i remanid U najširem smislu re'1 shvaćenu i voli : hvatnu vdd, ip 00 ae IVE : Žže saaržati i romantikluu pustolovine, i romantiku strasti, i ro ianfiku usamlienosfi. i TOmantiku octpora. Dva velika brimera biće zaloga ove tvtdaje. .

Prvi je Čaplin, sa svojim opusom “ugi već pomenuta škola »eci. ip rzcalizma«.

Caplin Je, od svog slavnog početka pa do početka

boslednjes rata, bio najroruantičnija figura koja je ikada rođena ma filmskom platnu. Usamljeni, jadni, rđa Vo odevenj, naivni, zaljubljeni, dobrodušni, slab prema patnjama: vitez, hoda.svelom. Šla on traži od njega?

Bogatstvo? Samo prividno ı »Poteri za zlatom on Jljubav stavlja iznad svega. Ljubav, dakle? Ali, koliko se je puta on sam nje odrekao, prepustivsi je drugome? Sreću? Zadovoljstvo? Unutrašnji mir? Citav beskrajni niz pilanja ,ovako poređanih, ne bi bio dovoljan da označi suštinu njegove istinske misije na ovoj zemlji. Za meno, on je najčešće bio ŽiVO otelotvorenje ljudske pripode sa me, pun ištih nadanja, ne«raogućih želja čije svrhe ni sam nije svestan, odrpani Don. Kihot koji juriša na vetrenjače, spadalo povređeno u SVOm, ponosu, biće čiji su nazori o pravdi svetu: dirljivi, a čija svest o svo joj sudbini izaziva laku setu. Otelofvorenje, dakle, svez oriog što čini čoveka, makar on imao misli kao kralj, ili razmišljao o nedovoljnosti svoje :nesigurne nadnice. Sa vršena romantika ljudskog roda.

Druga vrsta romantike ra đa se u krilu jednog mapadnog realizma. U dobroj većini filmova predratne francuske škole, filmova koji su bi= li upravljani jedmom idejom, idejom usamljenosti i idejom ofpora ponekad, ako se nalazi put ka onome što Čini njihovu romantičnu “olbojenost. Karneovi filmovi, »Obala u magli«, »Dan se budi«, »Z,ver čovek«, kao i Renoarovi »Pravilo igre« i »Velika sluzija« u drugom vidu, jmaju jednu m u k u, dominantnu ličnost. Bio on radnik. vojnik, mašinovođa. avijatičar ili ponovo vojnik, iz renašnje perspektive te je nevažno. Osnovni podatak oko kojeg se. sve kreće, jeste činjenica ela je on uvek fai koji se nečemu supyrotslavlja. Postoje značajne kavakfterizacije društvenih okol isti, ali on je iz njih izdvoJen, izdvojen iz sredine,iz svih sukoba koji nisu njegowi vlastiti. Neoromantika, da Mle. Romantika očajanja, ture, beznadežnosšti ljudskog Tostojanja, pa i sebi svojstve nog 'otpora. Autori fih fTilmova., zvali se oni Prever, Ovanš ili Bosti Karne jli Re Tcar. ubijali su svoje jumaWe. Sklon sam da verujem da je to bilo uime želje koja je f"ebalo da pokaže surovosšt živofa prema ljudima koji se o ećaju kao romanftičai, Na Tevno. uz Đuno stajanje Uu?ž svoje heroje.

Otuda poreklo verovanja da film može bili elemenan samo u relativno. značemju: kada je u punom svom: totalitetu vođen duhom i idejom svoga doba i sveta svoga vire mena, i kada je čovek u njemu okovan raspoloženjima i zajedničkim osećanjima doba. Jedan »Erotikon«•« danas se ne bi mogao ponoviti a da to ne postame fatalno po nje ga,samog,. čak i.kada bi stepen njegove čiste ume{inosti bio na meuporedivo višemi slepebu od onog na kojem je eva, verzija. Ustvari, »Erotikton« je danas samo ·sjajna jiustracija pogodnosti koje fim pruža idealu jednog ra doblja: da padne u'· najđublji bezdan? kao. što je »Poteva za zlatom« u stanju da ga oqvede do naiblistavijih *rhunaca.' Jer, ako bi 'Đ'ebalo definisati romantiku »BErotikona«, onda bi to mogla biti »romantika nevinosti bez za štite“. 8

Nadovezujući se na malopređašnju misao o relativnoj važnosti pojma »efemernosti liima«, evo jednog podatka koji, iako po zvuku paradoksalan, stoji kao dobra potvrda pomehfuutih razloga. Da našnji gledalac još uvek Uuživa u Čaplinovoj »Poteri za zlatom«. Na nikada ne bih mogao postati ubeđen va je to stoga što on biva oduševlje: iđejom, idealom, koji je glavni sastojak ovog filma, i koji se saštoji u TOmantičnom sukobu'ma– log čoveka sa svetom i živo= lom, već najpre u čistoj Umetnosti detalja. Čaplin kao romatičar stvar je prošlosti; Dotvrdu ovome daje najbolje ot sam, idejama svojih filmova još:od »Gospodina Ver= dua«, preko »Velikog diktatora« do »Kralja u Njujorku, L

Ako ne zaželimo da uzalud proveravamo podatak koji svedoči da su promene u duhu vremena uslovl]jene, ovom prilikom racionalizacijom ljudskih mišljenja i. saznanja, logična posledica svih ovih zaključivanja bila bi misao „koja tvrdi da je publika rezultanta ı hojoj 56 šVe stiče, i da pojam »efle~

„mernosti filma« može biti shvaćen kao stvaran samo

ako se time misli na efemornost onoga što čini ideal lju

i di jjecnog razdoblja.

Žika Bogdanović.