Književne novine

Coding VII, Nova SBriju,

br. 33

Miloš N. Djurić

0 RITAJNROJ FILONOFIJI

1 ROME

U filosotiji Kitajci nisu na lazili apstraktnu nauku kao Evropljani. Za njih je ona bila mudrost o životu i svetu, dakle više praktička nego teorijska nauka. I kitajska Tilosofija uvek polazi od određenog posleda na svet, ali ovaj u njoj ne igra tako va-– žnu ulogu kao u evropskoj lilosofiji. To je prva njena glavna ošobina, u ovom ona liči na staru indisku filoso„Jfiju. Druga njena glavna o50 binn sastoji se u ovom: ma-–

da i ona u svome razvitku pokazuje mnoštvo različnih

pravaca, ipak u njoj ima više jedinstvenosti nego li u evropskoj, zato što je Kitajac u suštini svog bića bio konservativan. a ne progroesivan kao evropski čovek. Kao indiska, i bkitajska filosofija dala je evropskom duhu mno go potsticaja i mnoge stvari pokazala u novoj svetlosti. Veliko interesovanje u Evropi izazvao je, naprimer, taoizam, naročito njegov osnivač Lao-ce svojom knjigom 'Taoie-King. I danas još evropski duh nalazi botsticaja u staih Kkitajskih .mudyraca, jer je njihova filosofija mnogo bogatija nego što se obično misli.

Sve do najnovijeg vremena Kitajcima je bio nepoznat pojam filosofije kao nauke, jer u njih ispitavanja istine radi istink nije bilo. Vladalo je opšte shvatanje da su staFi mudraci već našli istinu. Zato jc kitajski čovek smairao da mu nije potrebno ništa drugo nego samo usvojiti rezultate do kojih su došli drevni mudraci. U evropskoj filosofiji takav je slučaj sa kataličkom filosofijom. Ali, ma koliko bili poštovani auto Yiteti stare prošlosti, opet su kitajski mislioci prerađivali i. produživali misleno blago svojih 'ptethodnika, isto onako kao što se i Sholastičari, i pored utvrđenih kntoličkih shvatanja, nisu odticali svoje vlastite misli.

Ako | nisu bili filosofi ı modernom smislu {ie reči, oni koji izmišljaju i stvaraju sisteme i radi njihova osnivani pišu debele knjige. oni su praktički filosofi, ačitelji mu drosti, koji sa svojim učenicima filosofiraju' o najvažniJim pi:anjima živofa i, osim pisama, obično ništa ne objavljuju. To je karakteristična crta kitajskog narodnog individualiteta, i ona- je u znatnoj meri uticala na život

\

MALI ESEJ Im Ganzen, Guten, Schonen,resolut zu leben.

„Sva teška filozofija stvaranja svodi 5C

(IJU

KRonfncijev grob =>

Wu otpornost i! konservabivnbst litajskog naroda. U. svo joj Istoriji rane kitajske filosofije; pisane engleskim jezikom, Japanac MD. 'T. Suzuki veoma tačno obelažava~kiltaj sku filosofiju kad kaže: ako Je Religija obeležje Jevreja, filosofija Helena, Mistika Indijaca, onda je Etika onaj pravac , daha Koji je svoje klasične pretstavnike i obrađivače našao u Castvu stredine (str. 47). Ali time, nije „rečeno da kitajci nišu imali i

moetafizičara i drugih 'spekula

livnih. mislilaca, i da u njih nije bilo antagonističkih..ško] skih mišljenja i fantastičnih branilaca pojedinih {filosofskih · shvatanja.

Isporuku kjitajske filosolije prikazali'su na evropski načip prvi put Hsieh Wu-liang u svojoj Istoriji kineske filozofije, Šangaj 1917. i Hu Schi u svom Naerlu istorije kineske filozofije, sv. IT, Staro doba, Šangaj 1919. Oni vazlikuju tri glavne epohe kilajske filozofije: 1) Starije doba iz najstarijih vremena do kraja Čincdinastije, MKilajski vek koji svoj vrhunac doslti-

Goethe

'Kiu

stari

že:u Ču-dinastiji' (od.2500 do 906-e' god. s.e.), 2). Srednje do ba.od-Han-dinastije do ·kzaja Tang-dinaslije (od 206-–e od. s.e.do 960-e god. n.e.) i Novije doba od Čung-dinaslije do danas (od 960-c god. n.e. do danas).

Prva kitajska filosofija pojavljuje se sa Ču-dinastijcem, jer se lek u-to doba pojavljuju mislioci, čije izjave beleže prijatelji i učenici te ih izdaju kao njihova dela. Ta epoha, naročito vreme od.VII-og do III-eg veka s.e., meže se obeležiti kao cvetno doba kiiajske. filosofije, Tada .je.poniklo i razvilo dvanaest

najrazličilijih sistema Kkoji.su

se

li za prvenstvo.

Jedan od najuglednijih mjslilaca te epohe bio je Kung 551-–47%8), koga su njegovi učenici zvali Kung Fu Ce, šlo su Jezuili latinizovali u Konfucije., On je dakle, mladi savremenik Lao-danga, koji Je u evropsku kn; most išao pod imenom lao>ce, i savremenik Bude, koji se !0Ddio god 557-e, i filosofa Pitagore, koji je cvetao između

BEOGRAD, 20

god. 540-e 1 500-e. I u Kitaju, a delimično i u Japanu, smatra se da nikad nije bilo tako savršena čoveka j mislio ca kakav je bio Kofucije. Tako misle i Kitajci koji su zapadnjački obrazovani, na primer Čen Huan-Čang, koji u svojoj, engleski .napisanoj, knjizi Ekonomski principi Konfucija i njegove škole, Konfucija zove velikim filosofom, vaspitačem, državnikom, muzičarem i osnivačem jedne velike religije i tvrdi da, doklegod bude ljudskih bića, ona će moći od njesa da uče (str. 13-14). U,Evropi Konfucija su. mnogo cenili mislioci francuske Drosvećenosti. Naročito mu se divio Volter. Evropski kinolozi daju o mjemu uopšte povoljan sud. E. Khavannes, naprimer, smatra da on nije veliki teorijski mislilac, ali da je dogmatski formulisao načela koja je obrazovala ondašnja or ganizacija kineskog društva: u Konfuciju se osamosvestio duh kineske vase. J. Legge u svom Životu Konfucijevn zove ga velikim čovekom čiji je uticaj u celini bio dobročinstvo za Kilajce a iz koga i SEBvropljani mogu mnogo da nauče (str. 111).. R. Dvoržak tvrdi da se na osnovu Kon{ucijeva ucenja JedBa ČelvrEtina čovečanstva više od dve hiljade godina razvijala i 'Tcligiozno i socijalno, i ·polilički, a da je 'lo učenje sivorilo kulturu toga čovečanstva

(Nastavak

na osmoj strani)

Kultuma i pPgsveta

Različite

Kod nas su se već odavno ovi složili u konstataciji da dobrovoljni amaterski zad kulturnih i prosvetnih radnika jiedini omogućuje šveshaniji uspeh i u ovoj oblasti društvenog života za čiju materijalnu osnovicu u prvom edu brine „narodna vlast. Desetak godina posle oslobođenja donele su u svim republikama usbehe, nedaće i različita traženja u kulturno-prosšvetnoj politici, Po slednje godinu dve dana svu da su još intenzivniji napori

JANUAR 197

VERAN PRIJATELJ NASIH NARODA [0 NC ted x% Piše KpešimiP DBOPIIJBVIĆ Pre nešto više od godinu đana umro je u Pragu jedan veliki i odani purjjateli miš h naroda, naše književnosti, na šec jezika, naše kulture, na še domovine — ptijalelj na čijem. .je mestu ostala vidna, neispunjena prazniha. Đi'ja Tteljstvo njegovo prema mama datiralo je odavna, još tamo od predratne Srbije pa do nove Jugoslavije. Naipro je to austriski vojnik, Ceh, koji neće da buca na svoju braću Srbe i koji se predaje 1914 na ratištu Srbije; zaim sapafnik, koji zajedno sa srpskim borcima mprelazi 1915 Albaniju i odlazi u Italiju. A kad je rat završen, Roiman dolazi u Beograd za lek tora Češkog jezika na Univer ztetu — on je u našoj zem lji našao svoju drusiu domo vinu. Otada je bosrednik iz među naše i Češke ki :nulu, spona između je zika i dve kulture, kcje su vekovima bile udaliene ı ne znane. Da bi što intimnije u poznao naš jezik, Kolman 5

[„''

4

»

Ako čitamo »Jadnike« ta- vojka, velika devojka postaeje žena. Prvo dete nastavlja poslednju lutku. — Devojbez lutke je bezmalo tako nesrećna i isto tako nemoguća, kao žena bez dece.«

mo stoji: »Lutka sestara Tenedlije bila je vrlo pohabana i vrlo stara i vrlo izlomljena, ali zato ona nije izgledala manje divna za Ko-

čica

ODNI SVET

Izbacimo oružje iz dečjih igračaka

Sačuvao sam, mislim. od svo ga čistunačkog „detinjstva, mržnju prema svakom DOpuštanju, ja sam zvao to m: lodušnosi« kaže jedna 1 nost, Anre Žida,

i toja nije 5V ži~ {ali Pjer — prepoznaće~ a te 5 4

iako već klasični Tilol-ja 1: ZeLU. koja O ODE NR O Mali _Pjer i :PLEBOPILE _ Možemo otići u pohode i attuci. svršio na našem Uni Votu imala lutku, pravu lui- mo velikog stilistu Anatol molstoju, »Čudnovato — severzitelu srpskohrvatsku ling ku, da se poslužimo izrazom Pransa —o kada je imao PC ćaće se Lav Nikolajevič za; M Š koji će sva deca da razu- godina želeo je po svaku x. po 3» želc ristiku, a na praško. je po- a ; : M : 3 ; Što sam se kao dete uvek 1 2 d i Stodt t slov U 0 mmeju« -- veli Viktor Igo, cenu jedan doboš: VeU (irudio da -ličim na. odraslog, Go „gdokiorav: slovenski 140 qa?'brzzaakijućio Tazaišljaju- znači želeti! Je.-di, ta želja .: "sto sam. kada %; 47 Joy! 'na osnovu disertacije «i o : 9 ; ia ; < 0 m i zašto sam, kada sam bre

šali? SoTtacle ćj; »Kad što" ptiee mapčave bila draga, je li mučna? “i

6 Ćeškim prevodima Gorskcs viženca. Ofada, njesova deistnogst je dvostruka: wıı Pev gradu: je na neki načia, on zul čehoslovačke Kulture drži univerzitetske fečajeve

(Nastavak na develoj

II SP670VIIha Ianas

piidpnoijp

E W. e Bosiljčić Đda se brže napreduje.

Podaci kojim raspolažemo ilusltuju nek najnovija zapa žanja. Reč je o unutrašnjosti; o »prosečnim« wsrezovima: zasada u Srbiji.

Pre mekoliko meseci kulturmi i javni radnici dogovo rili su se u Beogradu na 0snivačkoj skupštini kulturno-prosvelne zajednice da slvore neku vrstu »kulturnog parlamenta«. Nameta ie bila jasna: podići na viši njvo kulturno-prosvetnu ak-

(Nastavak ma Šestoj strani)

gnezdo od svačega, tako i deca naprave lutku od. ma čega. — Lutka je jedna od najneodoljivijih potreba i u

blia, dok pravi malu dečju spremu i bpelenice, dok šije haljinice, prslučiće. i jelečiće, dete postaje devojčica, devojčica postlaje velika dc-

ne znam. Recimo da je bila mučna, po tome što se odnosila na ono šlo nišam imao, a da je bila draga zato što

oformljenju karaktera: sam još slutio koliko nas 10 prvo moralno vaspitanje «depotčinjava, · ni tragova· ostavlja u duhu. —

tela

Lija,

možda na prva i fantastična iskustva našeg djetinjstva, Nekom bošžu svi smo pripadali, a naši bogovi su bili tako slični jedan drugome. Ko je bogove stvarao nije imao enmoBo mašte, plagijat nam se docnije otkrio kad smo u našim školama doznali da nije sve jedinstveno, da se ljudi dijele, po načinu svojih molitave, metodu klečanja, obliku svojih kapa, da se mrze iskonski kao mnedusobna negacija, da se u svom neptijateljstvu raspoznaju po mirišu svojih jcla i svojih tamjana, da su njihovi bogovi isključivi kao svi sveznejući, svevišnji i SVCmogući, Iz ljubavi smo prirodno prelazili u mržnju, jer mržnja je bila dokaz naše odanosti prema našem bogu, boljem od svih ostalih, jedinom. ostali su samo, lutke, idoli, kopije i plagijati. A svima: nam. }e: život počinjao kao pozorišna prefstava, i naše sjećanje je pozorišni mažšinist koji zavjesama, skida jednu za drugom unazad sve do prvog čina, sve do prologa. 'u,u talmudskom, bibliskom ili. koranskom osvijetljenju naš bog nam se bpretstavio u dostojanstvenom geslu premudrog stvamaoca, umjetnixa, vajara. Udivljeno smo gleđa] tog velikog majstora kako miješi glinenu kašu i duva u svoj božanski model, i mi smo znali “da se tu pred nama viši ozbiljan i sudbonosan posao; i madion:čar je uspio, pBlinena igračka je počela da se miče, da se proteže, previja, i taj naš adamski akrobata bio nam'.je drag i zanimljiv, i mi smo u njemu vidicli| igračku čak kad je pred

vukuje'

našim očima porastao do, nasih vlastitih dimenzija. Nije nas zbunjivao ni nastava

te preistave kad se od Adama otkinuo komad žive gline koliko za veličinu jednog

rebra iz, kojeg je iskočila Adamova bartnerica: irebalo je, da budu dvoje da bi mogli početi svoju kružnu turneju. nezavisno od Starca sa sijedom. bradom. čak i protiv. njega, i da bi se. kroz. hiljade :·godina mogla održati pa i nama prirediti ta jedinštvena i neprekinuta' pretstava. božanstvenog ljudskog pozorišta.

Kasnije smo gledali slike, kipove„ ikone, slušali pjesme. horeve i orgulje, Čitali RnjJige pune istih" takvih slika i likova' i glasšova. To je bio naš svijet koji se nastavlj

pa ovaj, oko naš, produžavao se do boesko-

načnost kao pogled u nebo. Sve je''tož bila isto tako važno i isto tako neophodme kag i, naše svakodnevno iskuskvo, sve. je Žživjelo opredmećeno i stabilizirano . kao dio na– šeg živothog inventara, kao i svi ostali pred moti.; za' koje se.ne'pitamo:ni otkud su" dogšli nji šla su: oni su lu„ i Život ne bi" bio bez njih polpun, i nama je' dosta što su Ti predmeti lijepi, zanimljivi, tajanstveni-.kao mostovi između naših · svakodnevnih. bijeda i nekih ljepših predjela, punih: sunca, ljepote i izobilja.

Ali život .je, rušio naša vjerovanja, mi smo „postajali sve:pametniji, sve,manje vjerovali u naše snove, postajali svjesni da su to bili, smovyi. Mi. smo se odvajali od svoga djetinjstva i počeli ga posmalrafti na .rastoJanju, kroz prizmu svoga saznanja, svoje zre losti., Otkivali smo varke naših. vjerovanja, spoznavali u njima mješavinu laži'i istina,

sužavali Krug naših. djetinjskih' snova. Sva nauka nam je počela, izgledati samo kao

oslobadanje od obmana. "Po Je postajala nasa nova strast, ta tezja za demistifikacija-

ma, od. sanjara smo: postajali buntovnici i.

"Wušeći „ideole nalazili smo naknadu” ,i zado“ voljštinu za. izgublienu, ljepotu. Preča nam je. bila. stvarnosti istina, važniji nam; je bio stvarni, Žiyol od njegova prvobitnog fanftastičnog izgleda. „Sam živo i ealnost postaJali isu' sve, vise djelo naših.„ruku, T mi; smo modelinali svoju: vlastitu, egzistenciju i naši snovi su.,'postajali nacrt mnaše””budućnosti, koja nije mogla biti”cjelovito zasnovana be” oslobođenja .od naših iluzija, božadstava i predrasuda. .Prodirali smoxvi u iajnu tih samih božanštava i pred našim bionicljivimi očima uzmicala je' svaka fantastika, rastva– rala.se često :i sama ljepota» kao, djetinjska obmana. Mudro. smo, sazrevali iz generacije u , generaciju, ' djetinjstvo je ·postajalo sve

_Ozmeoju ogeda i detiša

kraće, iluzije sve ređe, „snovi sve prozirniji, nebo je postajalo “čisto, plavo i prazno, zajedničko ·'astronomsko nebo bez bogova. Ali, čovjek se uvijek :rađao kao dijete i uvijek je iznova počinjao iluzijama, a život se bonavljao.u novim'uslovima a po starim iskon skim svojim zakonima i ljudska drama osta la „uvijek s istim. dražima, istim razocaro= njima, pobjedama. i ' poprazima; u novim: ali uvijek istim 'nepoznancima. Ljudi su počeli kopati i bo svojim vlastilim saznanjima i njihovim izvorima„.dolazili sve više do uvje venja da se oduvijek vršila jedna ista ljudska, borba · sa :materijom „i njenim silama, i da to mošenje s, materijom i, čini istoriju ljudskog opstanka. Ljudi su se kretali u svojim tjeskobama, gurali ispred sebe ganice svoga iskustva, gložili, se za Mprostor.i obim svoga gaspodstva, uinie „svojih ·DObjeda namefali drugima svyoje zakone, pretva-– rali i same ljude u predmcte, sredstva NVOjih,nastojanja i ostvarenja, usrećivali: ih svo Je idolima, vodili. ratove i pobede “Uuimc svojih ' božanstava, spasavali nevjermicima dušu spaljujući i iijelo na, lomačama,.i stva Pali, noeprikosnovene :simbole svoje vladavine, i svoga božanskog prava ma aspolag nje tuđim djelima -i proizvodima i tuđim životima. Svako caystvo ;je' ispomagalo svoJim hramovima, zatvaralo čovjeka u jedin-

'stva, ukoliko ne može da postane 'predmei

stao da to budem, često želeo .da ličim na dete. —. Ja sam i s”m znao da se iz štapa ne samo ne. može ubili,

isto vreme jedan od najdiv~ ije mojoj mašti preistav- . | : x ::: : > : ; FAlioni „« VceC da se ne može ni puca-–

nijih nagona ženskog de- ljala željeni predmef«. Takvi VC da RE E O p _ strani) ijnjstva. Sva budućnost žene predmeti nisu saučesnik u li... ali to je igra, A ako ie u tome. Dok sanjai'i br- vaspitanju nego. ı faklor u ćemo ozbiljno da BOVOPImo

»Ni~ onda neće biti nikakvih igara.. A kad nema igara onda koliko šta ostaje?!«

_ Jednom će kroz usta Krasotkina iz, »Braće Karamazovih · Dostojevski reci: »Ne gde sam čitao da su deca. od 12—14 godina, tj. u prelaznom dobu dečaštva napočito sklona paljevinama, pa čak i ubisivu#. Usred igre sa de com Krasotkin će reći: »Oh, deco, deco, kako su opasne vaše godine... .« |

A Malksim Gorki:

·'Ruski ljudi zbog široma= štva i oskudnosti, svoga živola, uopšte vole da se,za~

bavljaju · bolom, igraju se njime kao deca i (Nastavak ma Ššesfoj strani)

stvenu sferu .svoga božanstva. Svako je pro gonilo prometejsku misao koja je nekada doprinosila podizanju i samog carštva a Na kraju: se okrenula protiv, njega i njegovih zastarjelih trošnih temelja. A ta prometeJska misao vjerovala je u čovjeka i svoju ljudsku vjeru posvjedočavala svojim · žrtVar ma, pobunama, ofkričima i cpredmečenim umjetničkim ljepotama. Jer ljepota je izVImala: iz, toš prometejstva,. te nemirne SVIJEjesti o stvaralačkim ljudskim sposobnostima. Jer.i idol u carskom hramu, koji služi carskom božanstvu, svjedoči ipak o OVOmEe svome stvaraocu. A u svakcm tom idolu, u kome je oličeno čitavo božanstvo, sadržan je samo jedan dio čovjeka ljudske sbDDsobnosti i .brometejstva. Sva „božanstva zajedno dočaravaju samo nepotpunk sliku ,Čovjekovu. slutnju njegovih neiscrpnih mosućnosti. Čovjek je u sebi, već.od brvih, ljudskih bokreta, nosio klicu svih svojih budućih: božanstava; Božanstvo'i nije mišta drugo do ljudska tvorevina Kkojbi su ljudi zaboravili ljudsko. porijeklo. li je ;telišizirali ubme sčoga: specifičnog: „vladavinskog principa. Svako djelo ljudskih ruku s umjelničkim vrijednostima obnavlja ·legendu o božanskonmi porijeklu · čovjeka. A čovjek je stvorio ne,samo boga i legendu o Adamu, I u tom njegovoni najznanosnijem stvaralačkom

'istirniztu leži i ključ svih njegovih mističnih

obmana i mogućnosti, svih mistifikacija. Sva težina bitanja nije. međutim u lome

što „su ljudi. fetišizirali · omjetnosti, · shodno

epohama, nego što umjelničko djelo i' nije

veliko. ukoliko se” ne nameće neodoljivom i „tajanstvenom „snagom Wuobličenog božam-

nečijeg Tetiša. v

Midhat Begić