Književne novine

Iz prvobitne religije divova, poklonika insekata, ljudi su zadržali upotrebm fermitnjaka, koji je na fizičkom planu vrlo blizak zajednici svetaca, odmosno današnjoj crkvi,

zatim vrlo jaku tradiciju o smrti mužjaka-oplođača, koja proističe iz života pčela.

TRapmotrimo sad prvi korak „ovog obožavanja, koji proizilazi iz služenja Kraljici termita, zatim za jeđan stepen niže u imitiranju građenja košnice oko pčelinje matice. Jer se do sad nije ustanovilo kod matice pčela da poseduju moć boginje termita. Kao što je utvrđeno, pčele međusobno opšte kao bića i to govorom igre; njihova kraljica ne rukovođi njima putem telepatije kao što je to slučaj sa termitima.

Pčele mada zaostaju u pogledu đemokratije dosta daleko iza mrava, one su politički ipak aktivne kako grupno tako 1 posebno. Ome imaju Kraljica čija se uloga svođi ma nošenje jajašca. Prvi ljuđi, kađ su posmatrali košnicu s međom, verovatno su mislili da pčelinja matica odgovara termitskoji boginji.

Posle pada ostalo je dakle, iz prvobitnog matrijarhata, koga su divovi zaveli po ugledu ma insektolatri}u, bezbroj tragova kod #zopačenog čovečanstva: legende o moći i uzvišenosti ženske božanske snage

Das Ewig Weibliche Zicht wms hinan.

Većna ženstvenost upravlja nama, kazao je Gete u XIX veku hrišćanstva.

Uwspomena iz antičkih pouka, koja se eđnosi na božansiku Kkraljicu majku, bez ikakve sumnje izaziva u potsvesti mnogih ljudi močnu i živu fizičku želju za div-žemom. Ovu su Želju mnogi pesnici izrazdii svojim stihovima.

Bajron definiše swoj ideal žene divovskog i DOšanstvenog stasa:

A đamghter ot the gođs, divinaly~ fair And most divinaty tail,

Bodler: obožava svoju divovicu želeći:

'Lagamo #% prelazim preko tvojih divnih oblika ıI da 66 pužem muz strminu tvojih ogrommih kolena.

U njegovom badmnom,smu sve je slično mužjaku-

termitu, kralju sa ze fotografije (potvrđujući tako

jedan drugi san o termitnjaku, koji ćemo izneti na iđućim stranicama we knjige). Ova dva mučaja pokazušu dđirektrmu srodnost između dve duše. Boginja telepat još uvek beca čari na nas.

U jednom divnom. romanu iz Galskih zemnmlja, iz doba kralja Artura, najveći engleski romantičar XX veka žobmm Cowper Powys, uzima kao motiv (Porfus) želju, koja se javlja u đuši jednog mladog poglevice, herkulovskog stasa, da fizički osvoji divovku (str. 411—412).

»Ova. duboka rana ostala je u duši rase. Ona se ispoljava m vrlo tajapstvenoj i ličmoj upomosti za ispovedemjera svoga osećaja prema divovima iz Kader Xkđrine. WMjegova mmastrana Želja za jugo-rapadnim wetrovima (koji donose miris ođ devojke diva) a iznad avega mostalgična i silna želja da zadobije nepoznato žensko biće iz dalekih planina, koju bi MOga&O Wpoređiti samo sa njegovom velikom pretkimjomm (Creiddylad, dđivovkom i svojom „pramajkom:.

NO upravo iz Galskihn zemalja potfče primer o wwwitet:00%, Kultu: Robert Graves tz svojoj divnoj Kkorjizi »BNIJA. BOGINJA«- temeljito je proučio mnadšivelost kulta u dvema galskim pesmama iz KIH 1 XIV weKa,

AH zbog čega samo Galske zemlje?

Trskm, i Galske zemlje (intimno povezane) postojbine su čarobnica, A šta su to čarobnice?

Jesu hi to mala krilata bića, koja stanuju u šepljinmarnmsa šumskih stabala, u wudubljenjima od stene, We pećinama, a povrh toga su inteligentna, deoibbira i Tjupka? Da nije to Oberon ili Titanija?

Da Ni su to ostaci u mašti (možđa u uspomeni a može biti u opažanju ljuđi, žena a još više i maročito đece) iz đoba divovskih 1 mudrih insekataT

De li Je to u zemljama, gde su se divovi najđuže zaedržađj? Trema Powys-u to bi bilo do IV veka naše ere a prema Blake-u do XVIII veka.

Wu ovim Krajevima, koje nazivamo galskim, đavno pre KeHa živeli su ljudi mediteranskog „porekla. Među njima se održavalo pređanje o divovima 1 Grci su, prilikom dolaska na. morske obale Sređozemlja, đoznali za pređanja od domorođaca. Uostalom svuđa je grčko-latinska civilizacija sa svojom ćerkom, hrišćanskom civilizacijom, uspela da zbriše divove i jnsekte. Ipak su ovi periferni delovi kontimemta sačuvali vrlo žive fragmente mntičke muđroati. .

U psihi marodnih masa još uvek živi magijska moć pčela i nju često primenjuju tu galskim vračanjima, Opsenar (vrač) govorio je:

»Pretvoriću se n telo strašne pčele

Xx poći ću u košnicu mu ime đavola.

— Pčelice, pazi, kokoš če te prožđerati, Jer ovamo đolazim u ime naše bogorođice đa bih te povratio našem domu.

Dom to je košnica, ljudska duša to je pčela, koju zove gospođa kraljica. a

Graves5 kaže (str. 20, 322) đa je jedina poetska tema evociranje bele boginje:

»koja vlada ođ Kavkaza do Britanskih ostrvac.

(Ovo je potvrđeno u Lahovary-u: to je pokrajina mediteranske rase koja je tu obitayvala između 1000 i 5000 gođina pre naše ere).

»Počev ođ Omira! nijedan „istinski madabnuti pesnik nije propustio priliku đa ne opeva svoju viziju o kraljici. Ništa ne može da uzbudi toliko ljuđe, da im se kosa diže na glavi. da im se koža ježi i da im drhtavica obuzima celo telo, kao kad se čita ili piše pesma u kojoj se evocira Bela boginja, Muza, Majka svih svih živih, starodrevna moć straha i pohotljivosti ženke pauka ili kraljice pčela, koje se mog osvojiti samo i jeđino uz cenu Života ” '·

I Viktor Igo piše (Bog; Kraguj):

Poraženi, jednovremeno sa svih strana sveta. Pastiri, sanjalice, viđoviti, Kolosi,

Mrgodni bogovi Indije s glavama molosa,

Gnusne pijavice s dna, svet vođenih zmija i đivova, Gamižući i plođeći se, razmnožavaju se i stvzra'u, Plašeći se bliskosti svoje maike,

Uupiru divlji pogleđ na pogrđnu utvaru!

A pena celiva divlju i grubu stenu,

Poljupci olaje i talasi pohotni, :

Okružnju je i njen dah uzbuđuje nečistu živojmnju, IF bez prekida, zauvek, u vazduhu plamen i val,

k

NANA. MOINJE

Kroz večnost i modđrinu magle, Zenica noći gleđa sa zaprepašćenšem,

'Hragam šiba m kalas miluje Prostituecijm mračne boginje,

Čudne su to stvari, gđe mati ubija mužjaka, a takođe i želju mužjaka đa bude ubijen u toku polnog wživeanja. Od pesnika mam dopiru odjeci o trageđiji i iskušenju. Keats iznosi trageđiju u Knjizi: »Nemilosrdna Gospođa«. Ali se u ljudskoj legendi može ipak čuti jedna viša nota: pojavljuje se žrtvovanje svoga »jac< đehovnom. Životu, koje dostiže svoj vrhunač u hrišćanskom životu. Čovečanstvo pokušava da prenese u duhovnost mit o pčeli, u kome je mužjak ubijen i mit o termitnjaku u kome mužjak stiče čednu ali i večnu ulogu.

Čovečanstvo, pa i same Životinje, u ovom smisla pretstavljaju svesne pokušaje kako bi se izbegla suđbina mehaniziranih insekata, pčela, mrava, termita. Životinja a za njom čovek, unoseći u svoj život, više razuma, slobođe i inđiviđualnosti, prenose na duhovni plan fizički proces početaka zemlje. I' ciklus GRA ALA pretstavija jeđan od stupnjeva te promene. >

Zbor svoje weporočnosti Parcifal će izbeći 1 ispuniće delo na religioznom planu,

Na Pirinejima još uvek postoje izvori, koje tamošnji svet naziva grazalima; izvore su čuvale vile i davale putnicima da piju vodu iz jednog putira-svete čaže. Ali oni, koji bi pokušali đa dodirnu vilu, propađali su a vile bi iščezle. Ime Je ostalo izvorima. Kao i Galske planine. Pirineji su zemlja vrio stare mediteranske civilizacije, zemlja divova, matrijarhata i graala. Zbog toga mi wu wiše mavrata nailazimo na pjijrinejska tvrđenja. Div Bebriks mnjihova Ki Pirineja, mnesrečna MHerkulova ljubovca, graal i čista čeđnost pretstavljaju deo istog antičkog ciklusa, koji je bio rasprostranjen đuž obala od Kavkaza do Mebrida. ,

Graves (str. 60) objašnjava ulogu Druidđda u pre nošenju mita o pčeli, koji se graniči sa ciklusom graala. i

»Mit o uškopljenju Kromosa (ponavlja se) u akciji presecanjem imele na hrastu: akt Druiđa ponavlja uškopljavanje antičkog Kralja. Imela je bila Talački amblem, Posle tiškopljavanja, kralja su pojeli kao pričest o čemu sveđoči nekoliko legendi iz dinastije Pelopsa«,

Kod pčela postoji smrt mužjaka a kođ pauka kanibalizam; Amazonke i kćeri Pacifika praktikuju oba slučaja. No sve to preistavlja u isto vreme i majerublji obifc hrišćanskog pričešća.

Gali su, dakle Wkrivali od crkve za sve vreme Sređnjeg veka fragmente svoje velike jeresi. To su bili ostaci jeresi iz đoba propasti Imperije (Graves, str. 139). Katolička erkva najzad je povela protiv ove jeresi oštru borbu da bi je iskorenila iz narođa. No crkva nije gleđala prijateljikim očima ni pripoveike o graalu. Za Gale je Tiristos bio Mitra, bog koji oplo'đava smrt a zatim se razđeljuje u male čestice, Marija previše WH ma Belu boginju a tri Marije ođgovarale su trostrukim boginjama iz amtftičkih vremen. Bile sw to suviše paralelne dđogme u kojima Je beli zarnenjem crnim »istanjenim« Hristom, kako io kaže jedna pirinejska poslovica. A. iz OVOgE potiču i galske pesme. Uvek je poezija na nepoznatom jeziku služila za ođbranu ođ progonitelja, kao što je to bio slučajšj starinske poezije dijalekata u lamgeđokskom govoru za hatarne {posvećeme) ljude.

Obepin je bio poglavica zlih duhova, U đoba cvetanja gloga bita je zabranjena ženidba, Poglavica divova primoravao je ljude na suzdržavanje. Ljudi su onda sa velikom opasnošću sekli glog, kao što je nekad bio posečen Kronos. Tađa Bela Hraljica, kraljevska supruga, oslobođena od muža, pređavala se običnim ljudima. Maravno da je đivovka pripala onome, koji je bio najjači i uspeo da je otme. Bila je to mračna postava iz graalskog ciklusa i skromni

'počeci uglađene i viteške ljubavi na krajnjem Za-

pađu (Graves str. 5375).

»Značajan je slučaj Tome Stihotvorca, iz reel duna. On je živeo u XIII veku 1 tvrđio je, da je dobio pesnički dar od elfanske kraljice Elıtanije, 8# kojom je bio u ljubavnim odnos)ma,

»Mogućno je da je ova »kraljica« bila jedna ed onih koje su jzabrane prilikom praznika i pretistavjjale inkarnaciju Hekate, kraljica čarobnica. Ona ga je odvratila od hrišćanstva i posvetila ga čarobnja= štvu pođ imenom. »Istinski Toma«.

Kao dokaz đa st se ovakve avanture održavale sve do 157? godine u Aberđinu a tu Klishaton-u 1655,, mogu poslužiti sudski procesi, koji ste vwođemi u Škotskoj protiv čarobnjaštva.<

"ako je iščezia (nadajmo se da je tako) U Ppraznovericama 1 m majsramnijim „suđskim „procesima velika ftrađicija, koša je masta?a. kođ pčela pre sto pedeset miliona gođima: fizičko mestajanje Jedme misterije, koju je čovek hteo đa premese na dokhovni plan,

Ali dete koje počinje sa Omirom bilo je prinuđeno da dobro zapamti ovu činjenicu. ı

Potsetimo se pesničkog dela „MABABHARMAEAP, koje nam je silom mametnuto kao početna 'tesmislica. U početku je postojala žena po imenu Đropadi, sa seđam muževa; i sav rat od dve stotine hiljada stihova prouzrokovan, je osvajanjem te žene.

Jedna žena ima seđam muževa? +

Dve Stotine hiljađa mratničkih stihova za jeđnm \

ženu?

Jesu H ove prve čpopeje naših rasa transforma– cije antičkih trađicija iz tercijalne religije, kad je . šenka MKraljica-boginja bila važnija od jednog termitnjaka ili jedne košnice? Insekti se merađo bore zbog svojih kraljica; oni su suviše dobro organizovani da bi im se to moglo desiti, izuzev možđa u sasvim Jzuzetnim slučajevima. =

Ali, ako bismo ovu činjenicu prenelH ma ljude, . koji se bore đa osvoje Boginju-Majku,' onda ova činjenica postaje normalna a Tenisonovi stihovi potpuno shvatljivi:

viđesmo dva grsđa

Kako maoružavajnm hiljade brođova, Koji će poći morem . |

I boriti se zbog jedne žene.

UW počecima literature postoje samo blede iu opaaanju uspomene o Majkama-Divovima. I velika sred~

| njevekovna hradicija, od viljema .Ravstanskog đo

Dantea i Petrarke, preistavlja vrstu jednog plemenitog i očajnog pokušaja đa se povrati . domni”. idealizovanoj ženi, važnost i Zračenje koje ima kra ljica termita ili pčela u đušama nevimjh radnika i

neporočnih rainika.

, i '

<

(Preveo Mibato JProić)

zilije, Čilea, Kolumbije, Meksika + Švedske uspostavljen je pri kontakt sa umetnostima koje dosada nismo imali prilike da sretnemo u našoj sređini. Ne bi, takođe, bijo bez jnteresa uporediti tenđemecije i načm izražavanja umetnosti Zapada sa onim, u osnovi i po nameni suprotnim, koje su prihvatšle zemlje Istoka. Povlađujući ukumaı neobrazovanog čoveka i stvarajući tako umetnost za njega (kakva za~

GRAFIKE

Izbor nije slučajno pao na Ljubljanu: u Sloveniji je trađicija i zanimanje za grafiku dužeg veka i razvijenije nego u ostalim našim republikama. Stoga je shvatljivo i opravđano što je baš ovaj naš grad kao najprikladniji određen za održavanje | „međunarodnih grafičkih izložbi. Prva. takva manifestacija ostvarena je u leto 1955; kroz blizu 700 listova od 150 autora iz više zemaija omogućen je uvid u stvaralački postupak umetnijka koji se bave grafikom i, ujedno, dat je opšti pregled stanja ove discipinme u Evropi i u svetu. No privlačnost Prve ljubljanske međunarodne izložbe grafike nije samo u tome. Ravnopravni susret domaćih umetnika grafičara sa najboljim stranim stvaraocima na ovom području, pružio Je mogućnost za ocenjivanje vrednosti pojedinaca i zaključivanje o jugoslovenskom. udelu u opštem razvoju moderne umetnosti.

Sasvim je razumljivo da je Prva međunarodna izložba grafike u Ljubljani pobudila veliki mteres publike i umetnika širom sveta. Ta činjenica „govori o stuđioznosti kojom je pripremana, a pruža sigurnu garanciju i opravdava njem dalji opstanak, ce.

Dve godine iza Prve, otvorena je u Ljubljani Druga međunarodna

izložba grafike, koja je, s obzirom na vreme proteklo između ove dve postala, stana bienalska

CNN a ie Md ž „JAN ĆAR, SE Bla ob ISP ,

priredbe,

Mista Stijoyići: »Mlađosts ·

BLJANI

grafička izložba. Koristeći Se islastvima prethodne, na Drugoj međunarodnoj izložbi grafike svaki mutor zastupljen je sa majviše tri lista: 245 umetnika iz 29 država izložili su ukupno 640 grafika ostvarenih. raznim- tehnikama. Većina je od strane Odbora lično pozvana na Uučestvovanje; pored oficijemih pretstavnika zemalja u kojima grafička delatnost nije naročito razvijena mi poznata, na Ovom Biemalu sudejuje čitav niz U mežnika samoinicijativno prija vljenih, što rečito govori O renomeu koji ova manifestacija već sas da uživa u umetničkim krugovima.

Broj i raznovrsnost izloženih listova u kojima dolaze do izražaja najrazličitije tendencije u savremenoj umetnosti, od „socijalističkog realizma“ do svih mogućih „izama“ Zapađa, ~— čine nemogućnim da se o ovoj izložbi govori u nekoliko rečenica, i da se kroz njih da presek i ocena rađova i, makar, revijalan „pregled imena, pitanja i problema koji iz toga proističd. Izvesne momente ipak ne treba mimoići: učestvovanjem Bra-

bluda!), grafička umetnost Bugarske, Čehoslovačke, Poljske, Rumunije, i ne samo ovih zemalja, služi se takvim izražajnim sredstvmma, koje, najblaže rečeno, ostavljaju tužan utisak i, normalno, tižu efekat za kojim se nije težilo.

Posmatrana u celini, ova izložba bi, i pored očitog nastojanja organizatora da joj se da drugi ton, pružala samo prilično iscrpan informativn) miaterijal o zbivanjima u grafičkoj umetnosti u svetu, da

|| kao svoj uspeh ne može da za-

beleži učestvovanje 45 umetnika

| pretstavnika Ecole de Paris. Ovim

je, nesumnjivo, ne samo dobila u kvalitetu, nego je i njena svetska reputacija podignuta na najviši

i stepen. Već samo pojava Pikasa, a da i ne govorimo o ostalim, me-

đu kojima ima vrhunskih imema sa-

ii vremene zapadne umetnosti, dovoljna je da wnese onu potrebnu ·

atmosferu koja jednu izložbu tzđiže iznađ drugih, čini je na jedan način doživljažem i de

ma! tri izložena | crteža-litografije „poigrao“ lmijom i stvorio jedan svet pum unutrašnjeg sadržaja i savršene kompozicije. Miro je,

ij kao i uvek, veđar i preokupiran

intelektualnim doživljajima jzras žemim t duhu dečjih crteža, dok ŠagaT ·Baj*svojim simbolima i lebd dećim -zaljubljenicima. deluje kao krik: a izgubljenim. „Apstraktne forme Arpove, cerebralnost Ernstova, mija kod Hartunga igra površina Kod Esteva, koloristjč. ke asocijacije na etrursku umetmost kod Kamipiljia, Dibifeove mis steriozno dGosetke w obliku razl) čitih melija, Pridlondenova đovitljia vokst::i fini zdmat, Kežeova kubističa %e dobpavivVenja, nadrealističke eksprestje Trsa, tappmsosk i osečanjd za'kompoziciju i Odnosi svetla Zos rama Mišića (koje mu donose na; građu Okrojnjega ljudskega odbora Tijabljane), Poljakoove apstraks ime-nefigurativne kompozicije, fu torizam Sewerimija, poetičmost Vid nadafmutai knbizmomi tri lista

iz Ecole đe Paris, ) istaknutih „wmwetnika koji deluju izvan ove Škole — Ota Diksa, Marimija, Pankoka, Zao Vu Ka nose pečat istančanog umetničkog osećanje svojih &waralaca, i S Či-~

sto formalne strene ističu origl-

nahost njihove ličnosti. ?

Suočeni sa različitim i razmorod-“ nim odjecima i pojavama u savremenoj likovnoj umetnosti u svetu, analizirajući osamdeset jzloženih listova jugoslovenske grafike treba reći da, iako je plod jednog napora čiji je koren u dobrim tradicijama umetnosti, ona još nije dostigla svoj konačni stadijum, mada je ma putu koj sigumo vodi takvoj afirmaciji. Objektivne vrednosti radova nekih domaćih autora (Debenžjak, Čelić, Kinert, Svećnjak, Karanović, Srbinović) govore o iskrenom traženju stvaralaca, „njihovim neprekidnim eksperimentima i đobrom poznavanju tehnike grafike. Posmatrana kroz „njihova dela jugoslovemska grafička umetnost ima velike perspektive. Marija Marinčić-Majdak

ŠAPAT

Pokušavami da istremem iz povoja travs

iz svijetla kaplje iz krimnmog pera ptice iz brzine vjetra —

; da StvOyMV Tr

što nema početka miti završetka

i opet se naslanjam —

na sluh

na zjenu oka oprem.

na jezik nijem navalim

na britko sjećanje u meni

na snagu poteza ruke i sve Što naučih —

u zmo

savijem Mo za pucanj

a sve Što pređoh razvija se u strijelce

i bježi a ravan u visok mlaz u zaronjenje daleko.

Na neki beskrajni krenem put

i od svega savijem i '

hvatam ko kaplje u oluk

krug

Mogu li da proderem zavjest iza što je zastrta za svijest moga dana?

i hvatam se zamisli puštam u nevid

trčim po svom uskom najužem svijetu

ko da se davim

Bolje bi bilo đa ne znam

da kraja ima

i. , globusu i opet izbrojiva naprega j · samo pomicanje stopa.

. kađ kolikogođ prođrem i đa je tama za oko makar i teleskopa

opet je —

Mirko Bamjević

KNJIŽEVNE NOMNANSE