Književne novine

[]

I TELEVIZIJA ·

lastavak sa 1 strane Ljubav, strast, tragedija — sve x. | . _ emocije đeformisane su, a: RkOROAL Ostaje | RENOAR: Stigli smo na lestvicu u je, i na njegovim malih. ljubavnih skupova koje sam 0 Be. e S8viddaid i maločas spomenuo. Pretpostavljam id ontažHOJL BOB uu O da Će sledeći put jedan od njih ootniBk., dao u troje biti otac i da će on voditi : e ljubav s devojkom. Onđa će majka [NI: Ne samo u montažnoj doći na red.. A šta dolazi posle , ne znam da li je danas toga? Trenutak kad niko ne zna ta O POR aio mi kako da prevaziđe svog prethodvreme đa film posmatra- nika.” :dnog novog ugla, da na- | „Uveren sam da je velika vrednost \sve stare mitove. U ne-> ranih američkih filmova proizilaBi imala je montaža odre- zila iz američkog puritanstva koji taj, pretstavljala je jčžik. je postavljao brane američkim stra ig filma nasledili smo mit stima. Drhtali smo gledajući kako iako je montaža izgubila nitkov napastvuje Lilijan Giš... jer D svog značaja. Nr . to je nešto značilo. Kako da se 1: Na televiziju se još uvek danas odnosimo prema silovamju op NL Kako ste devojke koja je već vodila ljubav i približili? s celim građom? i : Približila me je neo- ROSELINM: U krajnjoj analizi,

da koju su u meni iza~ ljuđi imstinktivno grade društvo

mremeni filmovi i mnogo koje žele, posada koju su mi donosili „RENOAR: „Nesumnjivo, Izvesna televiziski programi. Na- ograničenja neobično su korisna za n da su me od svih tele-: umetnički izraz i, makako to zvuprograma, najviše uzbudili čalo kao parađoks, apsolutna slo|su se sastojali od inter~ bođa ne dozvoljava apsoluini uameričkoj televiziji. Čini muetnički izraz. intervju daje ielevizi~. BAZEN: Izgleđa mi da televiziji om planu značaj koji prilazite na ragličite načine, Vi, gou retko dostignut. spodine Renoare, ponovo tražite se, na primer, intervjua onaj duh komedije „del arte“ koji e političke istrage. Ođ- vas uvek jednako privlači; a vi, se pred nama ukazao gospodine Roselimi, kao da se vraan, Slika čoveka u celo- ćate wnome što vas je učinilo od tih ljudi bio je u- tvorcem italijanskog mneorealizma. sav taj strah bio je po~ | ROSELINI: Neko. je rekao da židrugi je bio drzak, treći vimo u eri varvarskih invazija. Žičetvrti je očigledno ceo : ) olako uzimao. Za dva miyli smo đa čitamo s lica tih ali smo ko su. Za mene ilo neobično uzbudljivo... prizor bio nekako.,neđdoipak se ta nedoličnost viižila upoznavanju čoveka logi filmovi, · MNI: U savremenom dGrui osećaju ogromnu poupoznaju jeđan drugog. društvo i moderna delovali su razorno na televizija pomaže čoveku wo nađe sebe, Televiziska mmogome se razlikuje od |Na televiziji ne govorite ı masi, nego se obraćate I razgovor postaje niji, mnogo ubedljiviji. M: Ako je filmska publika tražila da joj filmovi e ođ televizije, možđa će . a se već navikla na ogra~ Vimo isto tako i u vreme U kome elevizije, biti spremna da je svaki čovek stručnjak. Želim ponovo prima manje. „ đa pobegnem od te krute struč: Da bi danas film osi- nosti i da se vratim širem znanju oju prođu na francuskom koje čoveku omogućuje da postigeba da je koprodukcija. ne sintezu... ) bio prođan inostranstvu, BAZEN: Snimali ste istovremeno vođi ra.čuna o ukusu ra- „Indiju 58" i dokumentarne filnioblike. I na kraju čovek ve za televiziju. Da li su dokumove koji gube sav svoj mentarci imali uticaja na ovaj druni karakter a baš taj nje- gi film? ~ionalni „karakter privlači | ROSELINI: U dokumentarnim fil i publiku, I tako je movima istraživao sam „određen opasnosti da izgubi i svoju svet, a u ovom filmu pokušao sam alnost i svoje tržište, da sažmem iskustva tog istraživam u bezgraničnu glupost nja. Jedno dopunjuje drugo. ji vode gigantska predu- RENOAR: Čini mi se.da mogu da iče mi na nafvnu đecu koja definišem i Robertov i svoj poloavce jure ka onome što iz- žaj: Poberto nastavlja sa čistom fo nešto što će im. doneti francuskom trađicijom — sa istra~

|.

ROBERTO. ROSELINI

Uveren sam da ih reč „ko- Žživanjem čovečanstva, ja pokušaan“ progoni, a sama pret- Vam da: buđem Italijan i ,ponovo a da proizvode nešto Što otkrijem komediju „del arte“. etski komercijalno čini ih ROSELINI: Veoma mi je teško da _A ta reč u filmu ozna- đanas nađem filmski sađržaj: U žifilm bez smelosti, podređen votu, heroja više nema, postoje: udamasa. A komercijalan samo minijaturni heroizmi, i ja ne nije uvek i film koji pravi znam gde da potražim priču... Pokušavam da stvorim dokumenat o današnjem čoveku širom sveta, A kako nalazim dramatične sadržaje i egzaltirane junake, može mi se desiti da se okrenem fantastičnom filmu.

RENOAR: Možđa se za televiziju interesujemo zato Što je tehnika u filmu izgubila svoj značaj za poslednjih nekoliko godina, Ako je jeno. Samo, veliki broj ta- posao lak u tehničkom pogledu, filmova nateraće ljude da po~ stvaralačkog potsticaja nema, a Uju da je to normalno. 1 ti lju- metnik može da primeni svoju in5 sebe uništiti... venciju na različite forme. , Ako | NL: D roducenti „su danas zamislim priču za film, ta JSELINI: Pi Li kih emocija, Priča biće isto toliko pogodna i za i JOE 1 Dozorište i za knjigu i za televiziju. Sve industriske umetnosti (a film je u krajnjoj liniji inđustriska umetnost) bile su velike u svom početku a izgubile su od vrednosti kađ su dostigle savršenstvo;

Ljuđi koji su stvorili one fine rane američke, nemačke ili švedske filmove, nisu bili svi veliki umetnici — neki su bili veliki ravnodušnici — ali su svi njihovi filmovi bili lepi. Zašto? Zato što je tehnika bila teška... U Francuskoj su, posle · Melijesa i Maksa Lindera, filmovi postali bezvredni, Zašto? _ Zato što smo bili intelektualci, za-

to što smo pokušavali da stvaramo „umetničke“ filmove, da proizvodimo remek dela. ;

I ako se vi i ja, Roberto, okrećemo televizjji, Čimimo to stoga što je televizija u primitivmom tehničkom stanju, đakle u onom koje umetnicima može da povrati borbeni duh ranog filma kađa je sve što je pravljeno bilo dobro.

n (Prema engleskom filmskom

ŠEMSUDIN KASAPOLI: i: 7; | n SKICA ZA VITRAŽ časopisu „Sight and Sound“)

iteresu je producentima da po cenu održe izvestan stanoralnosti, jer ako to ne Unemoralni filmovi meće se vati, Ako vam se dopada da e kako Brižit Bardo vođi iemeno ljubav i sa svojim l1jukom i sa svojom služavkom, zato što mislite da je to za-

KOJI O || Mal Na 7 ||in MMI |}, |P,

ara

IJHIŽEVNE NOVINE

ore

- FILM. Te 0 o Yi

MAJKO

Jednom, kada odem na daleki put,

donijet ću ti pregršt sreće u krilu,

prekrit ću tvoje srebrne vlasi zracima sunca .

a tvoje lice osuti s tisuću osmjeha. ,

Bit ćeš moja najdraža mati.

— — — — Nosit ću te nevidljivim rukama

i nježnim šaptom ublaživat boli.

Čitavo zlato sunca, čitavo srebro zvijezda,

prosut ću na tvoje kose suzama satkane,

obasut tvoje ruke dragim kamenjem cjelova,

osušit poljupcima rosu sa plavetnila neba tvojih očiju.

— — — — Mati! ~

Ti nikada nećeš tugovati,

jer ja ću ti donijeti pregršt sceće u krilu

i prekrit tvoje srebrne vlasi zracima sunca,

a tvoje lice osuti s tisuću osmjeha.

— — — — Jednom, kađa odem na daleki put... Drogica RADOVIĆ

Ovca vašeg stada

Sada me pustite da idem, Za vašim stolom ostat će zalogaj više možđa će na trenutak zatomiti plač,

Kažu da je nebo tamo, također plavo

i ja ću živjeti od njegovog plavetnila,

Ako se vratim

pričat ću vam o svjetlima

o kejovima gi?

o stijenama, koje je tamo odvalila jesen

o lišću

u koje sam uvijao noge da ne osjećam kamenje koje je tamo oštrije nego kod vas. O

„Sada me pustite đa idem

za Vašim stolom ostat će zalogaj više,

a ja ću živjeti od.plavetnila neba

i sunca.

Dvije rijeke

i mnogo žubora među njima

bit će moj đan ? a noć,

kad buđem na đrugoj obali gleđao nebo

i maštao o stolu na kojem je ostao jedan zalogaj višć

I zato ću preko dana biti gladan

a noću sanjati o stolu za kojim je ostao jedan zalogaj više.

Jedna je stijena odvaljena i više je nitko neće vratiti na brijeg s kojeg je odnešena

i zato ne plačite.

Vratit će me sjećanja.

Jedna je vrba spustila grane i zabola ih u zemlju. Tamo me tražite među dvije rijeke i mnogo žubora među njima. Bez riječi. Molim, Znao sam da će biti tako 7 i zato sam molio da me pustite. O nebu sam vam pričao o plavom nebu, ta ljudi — ne budite djeca ta znao sam da će biti tmurno Bez topline. +, Tuđe nebo, I zato RHI spomenuo sam sjećanje. I stijenu koja je ođnešena s vrha i nemoć ponovnog rađanja.

Ovaj put prošao sam bez plača

bez plača

bez riječi.

Zato ne tugujte.

Plačite nađ onima šio će krenuti zamnom.

Ja sam umro. Feliks. LORENC

M SN A LD i MHU Istinita Nostalgija (ne)pniča 0 [fl

da mirišem;

da mi

đa putujem i da protečem

da mi

da svratim i da se sam zatečem.

Osluškujem ih pri dolasku T nađam Se...

Prolaze. —

Odlaze odnoseći nade.

a CV. me

O 9a2aa

::

č

Da mi je rahle zemlje Pre nekoliko dana žalio mi 56 da mirišen; jeđan mlađi pisac da je 26. puta da mi je mostova i rijeka . obilazio kulturnu rubriku | jednon i đa putujem i da pretečem; beograđskog lista... : da mi je parkova i klupa Prvi put — odneo je svoju pri da svratim i đa se sam zatečem ču, upoznao se sa urednikom (kog da mi je pješčanih staza je obično teško naći u radno vrei šetanja me u ređakciji), „predao mu SVO, i okretanja , rad i saslušao obećanje da će, odi pričanja rukom u ruci O. govor đobiti za pet đana. (To zaii svodova neba u bilo kojoj ljudskoj luci; sta nije očekivao!). ; ZU aa da mi je sirena i tvornica Drugi, treći, četvrti... jedanaesti i užurbanih osovina rađa, — put, u vremenskoj razlici od. šest sagradio bih srca meseci, uvek je „nekako” prerano i tijela dolazio... a . 1 grudi — Požurio si mladiću — gOVOrIG od čelika i znoja; je Urednik. — «Nemoj da si ne sagrađio bih strpljiv — savetovao ga je. — Prei voljenja zauzet sam — pravdao se (tek od i grljenja “ jedanaestog obilaska)... 3 i ruke S Onda je nastupio „dan rađosti”: poput ljetom ugrijanc plaže? — Priča je dobra — rekao je sagradio bih i kipove radnicima - Urednik. — Pročitao sam je. Stamda me se ponekad sjete i među sobom potraže. paćemo je u jednom od brojeva

. našeg lista — obećao je Uredni}l:. Mlađi pisac se zahvalio na svoj.

Da mji je rahle zemlje specifičan način dobro. vaspitanog đa mirišem; i rf čoveka. Nasmejao se. i ođuševijeno da mi je mostova i rijeka otrčao iz redakcije zaboravljajući. da putujem i prolećen; svojih 12 poseta, 12. neizvesnosti i da mi je parkova i klupa 12 izgubljenih vremena. puta jedan da svratim i da se sam zatecem, sat... i Ya · zavolio bih u Tebi sebe Prežalio je sve — 1 najzađ, počeo i u sebi | je da osuđuje svoje bivše sumnje i ljude za snagu oljudjenja, doskorašnje verovanje đa je drug zavolio bih u Tebi sebe · Urednik neki neuviđavan čovek ko1 u sebi . ji objavljuje literarne rađove ličniH , jednu il dvije zrake prijatelja... zasjale, sad zasjale prije budjenja Zatim je čekao izlazak tih NE; KOLIKO brojeva lista. Ređovno jad Zavolio bih u djevojci djevojačko, | bio jeđan od prvih kupaca i naravzavolio bih u dječaku dječačko, no — prvo je otvarao one stranice zavolio bih u čovjeku sve što je muško, na kojima su obično objavljivane zavolio bih u dva para suza sve što je moje. priče, pa kad ih ne bi našao prei turao bi po ređovima ostalih straniso ; ca gajeći potajnu nađu da je i Da mi je rahle zemlje . nekakvih „objektivnih” A peočlota

njegova priča štampana na drugom mestu (možđa čak i na trećoj strani lista).

1 prošlo je mnogo „jednih broje“ va”, pa mlađi pisac pošao kod UFranjo HEGEDUŠ ređnika po trinaesti put...

— Zar ti nisam obećao — pitac Urednik želeći đa podvuče značaj svojih reči i svog kriterijuma.

KO R ACI Prošlo (opet) još mnogo vreme= | na. Mlađi, uljudni pisac bio nestr~

pljiv.i počela da ga napušta urođena strpljivost i hladnokrvnost... Prilikom dvađesete posete, Uređ= nik je bio zauzet razgovorom (s&8 „aponiranin 7 gostima redakcije). 10 ričalo se o davanju prioriteta Tomislav, RUPČIĆ mladim generacijama umetnika. Dvadeset i druga poseta bila je kratka. Urednik je skrušeno molio za izvinjenje, jer je do tađa (pu=> nih pet meseci!) bio sprečen nekim (i tako čestim) „gužvama” u ređak+ ciji. Obečao je da če se-M :iđućem broju. lista sigurno pojaviti priča mladog, vaspitanog, strpljivog i hladnokrvnog pisca (koji je svoje vrline do tada imao prilike đa de-i monstrira). Pa prošlo (opet) još mnogo vre“ mena... isac doneo kopiju priče čuvši đa mu je rukopis u međuvremenu zagubljen... Dvađeset i četvrta i dva= deset i peta poseta — i prilikom SEMSUDIN KASAPOLI: dvađeset i Šeste posete hrabro (i

je mostova i rijeka

je parkova i klupa

qeoe

«

SKICA ZA MOZAIK | danas po njegovom mišljenju „kob»

no”) zapitao da li će mu, najzad, posle pola godine štampati priču. Urednik se (naravno) naljutio,

G isterao ga iz redakcije i rekao mu i : . da on baš neće đa štampa njegovu

priču jer se sađa uverio da je on

nevaspitan, dosadan (da, dosadan)

i nestrpljiv (da, užasno nestrpljiv)

Skinuli su me sa vagona. Išlo se na kazam po hranu, Porcija mi fieklizne iz ruke. Prsla je. Sivi prah ce- mladi čovek.

je bala. Sagla sam se da je dohvatim. Ruka mi je dotakla snijeg. Brzo menta rasu se po snijegu. Stražar doleti,

_ Vratio mu priču i tako se „Svršila priča”, a mladi pisac mi se ža-

sam je povukla, Nisam željela učiniti grudu, koju bi baćila na brata. i lupi starca po ustima. Krv poteče. Sta |ijo, Primila sam hranu. Bila jie topla... Ruke i koljena 8u me bo- rac se zanjiše. — Nije pao. Oči mu se Mislio sam da pišem komentar, ljela od topline. Kađa sam se najela, počela sam se ugodnije osjećati. „zamutiše. Mlađić učini pokret kao da ali sam uveren da je on nepotrc-

Okolina mi postađe izrazitija. Lica više nisu izgleđala toliko siva i će mnavaliti ma vojnika. Vojnik to pri-

neprijatna.

Požšeljela sam juriti oko stanice po snijegu i da gađam brata Geza, molim te idi! — Mladić otetura nonparelom)! — Krajem 1958 gogtuđama. .. Pružila sam. ruku, ali me trgao uzvik: — Voze zarobljenike! | „prema kamionu. Nosile su se posljednje dine jedan drugi mladi pisac hvalio — Iza stanične zgrade pojavili su se kamioni... Stali su. Iskočila Sti vreće. Starac se okrene i pođe prema četiri vojnika u zelenim unjformama, Iza njih, izvukle su se neke „vagonu. Posrnuo je i pao. Pokušao se je raznim jugoslovenskim listovima i 'prilike slične nama. Bili su gotovo bosi i goli... Moge i ruke modre dići, ali više nije mogao. Vojnik opsuje. časopisima) dvadeset pesama.

i nabrekle od hladnoće. Išli su u koloni jedan za drugim prema va- Uđarac, Još jeđan, 'Uzaluđ. — Starac se Ovo je zabeležio kao svoj nnjgonu... Počelo je prenošenje vreća sa cementom. — Nosili su ih liuđi više nije mogao đići. Postao je besko-

obučeni u dronjke.

vojnici su stajali s obe strane MWolone držeći u rukama puške “gao dići. Htio je. Pružao je ruke, Ali pesama koje je pod pseudonimom

spremne na udarac... Bilo je dovoljno posmmuti, ili progovoriti riječ ije više mogao, štampao u „Ježu”). Zamislite samo udarac bi odmah pao. Vojnik sa činom se đera0: — Brzo, bržo, po- Vojnik ga je. neđaleko mene, neda~ O POeBaNs su mu čestitali, a on je

žuri! — Bio je nestrpljiv. Nervozan. Lupao je rukom o ruku, — 1mao | leko od mojih đeset godina, hladnokrvno, Pable KIČEVAC

je kožne, krznom postavljene rukavice.

Ja sam onako sićušna stojala pored telegrafskog stupa i PEO~ | glavi, Nešto je prslo, Vrisak! Gužva kod matrala što se događa. Došli su još neki iz mog transporta.,. Vojnik ·|“kamiona. Prigušeni jecaj, Mrak. Zujase izdere: — Marš, odstupi! — Svi se povukoše. Ja sem ostala sama. mpje kamiona, koji odlazi.

Ljudi polugoli, izgladnjeli jeđva su se vukli, sa teškim vrećama Stajala sam naslonjena ma Sstup, ti-

na leđima.

Wetho, neđaleko mene, upita: — Je }i istina, fla su noćas pobjegla ćalo mi se. — On je ležao nedaleko mene. četvorica? — Mladić, koji je upravo prolazio reče: — Pobjegli su! · „~. mez lica... Tijelo se još neko vrijeme — Nešto kao rađostan osmjeh zaigra man oko usane, — Zaveži! — trzalo, a onda se umirilo.

Tzdere se vojnik, i lupi ga kunđakom, Mađ se vračao, mladić je teže Vog je opet krenuo. Jedno se pitavukao BOLU: Nije više ni riječi rekmo. Ispred njega je teturao starac, i 40 na HSpmama djeteta, — SpniImao je sijedu brađu. Noge su mu ble omofane krpama. Sedoa beta jea: We Ide bio bijeli Bio Je 'ivavı bijaše gola. Na jednome je mjestu koža pukla, gdje se je vidjcla Grveni snijeg. i smrznuta MkYv, Kad god bi starcu stavili vreću ma leđa, on bi svaki ' Plyavž : put posrnuo. Bio je nemoćan. Slab, kao dijete, U meni je grcao jecaj. · Marija SEGIMI | Zašto? — Jedno nejasno djetinje pitanje smrzlo mi se na Wwsnama. | Wisam nikoga upitala. Pitanje je ostalo neispitano. MKolona je. prolazila. Starac je posrtao. U jednom momentu pade na koljena. Mladić iza prosvjetnog društva „Li pa” iz Osijeka, njega pomogne mu da se digne, ali starac opet posrnć, NMireća ma :

i f ž

ban...

| ; Da — još nešto (kao dodatak mjeti i dade odgovor kunđakom. — Oh, ovome, koga bi trebalo štampati

mi se. Kaže: — Ove godine objavio sam {po

veći ušpeh tokom šestogodišnjeg literarnog rada. Dvađeset pesama!

Tistan, Bio je osuđen. Nije me više mo" (Naravno — ovde je ubrojao i šest

mvjerski tođario kunđakom, po sijeđoj

kočena, iznenađena. Jecala sam. Povra-

i — fe IJ

U ovome broju, rubriku GLASOVI MLADIH ispunjavaju rađovi članova literarne sekcije Hrvatskog {

(3

| 7} . a RR OJ L0; a