Književne novine

-boja.

DRAGO LJUBIBRATIC:

Gavrilo Princip

(”Nolite, Beograd, 1959)

Velikoj i raznovrsnoj bibliografiji o Sarajevskom atentatu i Mladoj Bosni priključila se, nedayno, izvrsna, zanimljiva i izvanredno dokumentovana knjiga Drage Ljubibratića »Gavrilo Princip«. Objavljena u »Nolitovoj« biblioteci »Portreti& (urednik Mihailo Lalić), knjiga Drage Liubibratića prerasta okvir biografije i pretstavlja se kao opsežna i studiozmo rađena monografija ne samo O Gavyrilu Principu već o čitavom fenomenu Mlade Bosne i Sarajevskog atentata. Neupućen čitalac' moći će iz nje da sazna veoma mnogo o aktivnosti revolucionarno raspoloženih mladobosanaca pred Prvi svetski rat, o pripremi alentata i o likovima atenmtatora; poznavalac tih događaja čilaće knjigu množda još i pažljivije, jer je Ljubibratić izvršio kritiku mnogih podataka i ranijih tvrđenja o Sarajevskom atentatu i dao niz novih tumačenja od kojih se neka s pravom mogu smatrali dragocenim.

lako ograničen karakterom biblioteke u kojoj je njegovo delo objavljeno, Ljubibratić se nije zadovoljio samo iznošenjem i organizovanjem biografskih podataka o Principu i drugim atentatorima, On je smelo ušao u zamršeni splet okolnosti koje su, direktno ili indirektno, uticale na altentatore i pokušao da objasni pravi karakter herojske akcije mladobosanaca. Raščlanjavajući nacionalne komplekse ondašnje intelektualne omladine i njena slobodarska, revolucionarna raspoloženja, Ljubibratić je povezao raznovrsnu | „borbenu ·„angažovanost sprsko-hrvatske napredne omladine i u toj razgranatoj nacionalno-revolucionarmoj aktivnosti potražio uzroke Sarajevskog atentata. Time se Ljubibratić odlučno suprotstavio nekim ranijim, dosta rasprostranjenim uve” renjima da je ideja o atentatu došla do Principa i njegovih drugova odnehud sa strane i da su.oni samo izvršili neposredan čin atentata, iza koga su stajale druge ideologije i druge organizacije. Odnos Crne Ruke i Mlade Bosne, koji je dugo bio zagonetka i oko koga su se plele najfantastičnije priče, naročito u vreme” mu između dva rata, u Ljubibratićevoj knjizi je definitivno raščišćen. Raščišćen nizom novih podataka i jednom doslednom istoriskom analizom, ukazujući da u političkoj, nacionalnoj i društvenoj situaciji Austrougarske. u prvoj deceniji XX veka leži klica smelog bunta fanalične i herojske omladine — ne sa“, mo Mlade Bosne i atentatora, već svih onih zanesenih mladića koji su se žrtvovali ideji slobode.

Tako se, posle studije MVeselina Masleše o Mladoj Bosni, knjiga Drage Ljubibratića javlja kao prvi pokušaj marksističkć analize Sarajevskog atentata. U tome, kao i u mnoštvu dragocenih, ranije uglavnom nepoznatih podataka, leži sva vrednost Ljubibratićeve · knjige iz koje, mo« ralnom snagom svoje ličnosti, zrači lik Gavrila Principa — čoveka koji dostojno pretstavlja i simbolizuje jednu epohu i jedno pokolenje; i više: jedam ispunjen Zživoini smisao.

PP, *

PLEHANOV:

Umetnost i društvemi život

(»Rađ«, Beograd, 1959)

G. V.

Donošenje iscrpnog suda o značaju i vredmosti priloga koje je svojevremeno Grigorije Valentinovič Plehanov učinio na planu razvijanja marksističke estelike imalo bi za pretpostavku dugotrajno i vrlo disciplinovano proučavanje brojnih studija i članaka koje je on napisao u toku svoje veoma plodne teoriske i polemičke aktivnosti. Osnovna teškoća bi se, svakako, sastojala u Rkonfrontiranju Plehanovljevih političkih stavova s njegovim shvatanjem umelnosti uopšte, Ipak, to ne bi bila nepremostiva prepreka. U prvom redu zbog toga što različiti pogrešni politički stavovi nisu u bitnome i u celini uticali i na Plehanovljeve stavove u oblasti tretiranja problema umelnosti. I to, pr” vo, zbog toga što se Plehanov pitamjima umeinosti nije intenzivnije bavio u periodu svoje menjševičke ideološko-političke orijentacije i, drugo,

Što je gro najzmačajnijih studija i . članaka napisao upravo u vreme kada

sm napredne snage Rusije vodile žestoku ideološku borbu protiv narodnjaka, mahista i oportunista mnogih

Gledajući iz istoriske perspektive, Plehanovljev doprinos konstituisanju modeme estetike je wrlo značajan, i po obimu i po vrednosti. Istinu govoreći, brojna konkrema Plehanovljeva rešenja danas mogu imati iskljuČivo istoriski značaj. Ali, to nimalo me umanjuje važnost nekih ostalih njegovih radova. Ne samo zbog toga što je Plehanov veoma široko ulazio u razmalranje estetičkih fenomena, niti, pak, zbog toga šlo je pritom

azao i ma niz novih, dotada još neuočenih problema umetnosti. U pilanju je njegova istorisko-materijalistička. metodološko-teoriska orijentacija u tumačenju društvenih uslova mastanka umeimosti, kao i njene društvene funkcije. U odnosu na ovo moŽe se reći da je Piehanov najsveslranije i najplemenitije »naslojao da sa marksističkih osnovnih pozicija o-

, Saradnici | n

||| #

||| U toku 1959 godine u »Književ|| nim novinama« svoje književne i likovne priloge objavilo je preko | 310 autora i to: | AčČ Karolj, Alečković Mira, A| leksić Aleksandar, Ambrozić dr. Katarina, Anđrejević-Kun Đorđe, | Atanasovski Miho; |} Babic Voja, Bajić Miloš, Balenović Ivo, Bandić Miloš, Banković Rađe, Barbić Ivo, Begić Midhat, Bešlić Ana, Bogojević Slavoljub, Bijelić Jovan, Bulatović | Božo, Baranin Dušan, Brađić Ko|| sta, Bošković Danilo, Buinac Mi| Bunjac Vladimir, Oto, Braun Alek, Brašanac Čedomir, Bakić Olga, Bogđanović Steva, Bojić Ante;

| | Cajić Mića, Cengle Franc, Ce-

||| lica, Biskupljanin Mile, Bihalji-Merin

kić Miodrag, Cetin Mire, Crnjanski Miloš, Cvijetić Ljubomir, Cvitan Dalibor, Ćemalović Emira, Ćopić Branko, Ćosić Bora, Čelebonović Marko, Čolaković Rodoljub, Čerkez Vladimir, Čolak Tode, Črnja Zvane, Čere Đerđ, Čolanović Voja, Čolović Ivan, Čolović Milojko, Čiplić Bogdan, Čokljat Boško;

Damnjanović dr. Milan, Danojlić Mića, Darić-Zajcev Milica, Dimitrijević Milo, Diana Srećko, Drenovac Nikola, Dobrašinović Golub, Dožić Bojana, Delibašić Mihailo, Deđić Arsen, Drobnjaković Vera, Dimitrovski Tome; Đurović Žarko, Đonović Janko, Đurić dr. Miloš, Đerković Momčilo, Đukić Milo, Đinić Slavoljub, Đorđević Miodrag, Đerđeku Enver, Đurković Dejan, „Džunić Slobodan; Eraković Vukašin; Feher Perene, Filipović Frida, Filipović Milan;

Gal Laslo, Galogaža Slobodan, Galović Olivera, Gardđić Miodrag. Gavela Đuro, Gavela Dušan, Gamulin Grga, Gavrilović Zoran, Grbić Dragoslav, Gorjan Zlatko, Gluščević Zoran, Glišić Milija, Gostuški Dragutin, Gudelj Petar, Gligorić Velibor, Godić Stjepan, Gliha Oton, „Grigorijević Ratomir, Grozđanov Stojanka;

Habić Slobodan, Hegeduš Franjo; Ivanovski Srbo, Ivanji Ivan, Iveljić Nađa, Ivančić Ljubo, Ivanjicki Olja, Ilić Boža, Ilić Vera, Ilić Dušan, „Ivković Veroslava; Janevski Slavko, Janković dr. Vida, Jovanovski Meto, Jovanović

Branko, „Jančić Olga, „Jeremić Dragan, Jović Zvezdan, Jocić Ljubiša, Jevtić Borivoje, Jevtić

Miloš, Jovanović Živorad, Javoršek Jože, Jovanović Raško, Josimović Rađoslav, „Jeličić Živko, Ješić Nedeljko, Jelić Branko;

Karahasan Mustafa, „Kasapoli

svetli umelnost uopšte i da reši, na materijalistički način, neke osnovne

estetičke probleme« (125). On je bio, rečima profesora Bogdama Šešića, »prvi teoretičar, posle, Marksa i Engelsa« koji je sebi postavio istaknuti zadatak.

Informativan i iscrpan pogovor napisao dr Bogdan Šešić, a prevod s ruskog realizovao Bogdan Stevanović.

| F.TG.

VJEKOSLAV CVRLJE:

Razoružanie danas

(Hosmos«, Beograd, 1959)

Nije potrebno dokazivati, upravo danas, kada ceo svet sa napregnulom pažnjom prati razvoj diskusija o razoružanju, da knjige koje ovaj

problem globalno obuhvataju i di-

skutuju — preistavljaju interesanime, dobrodošle i rado čitane publikacije. Kod nas problem razoružanja često je pominjan, kako u govorima i tekstovima naših dižavnih i partiskih rukovodilaca, tako i u dnevnoj štampi. Međutim, o problemu razoružanja, uslovnostima · i: konsekvencama svih dosadašnjih diskusija i putevima koji stvaraju izvesne perspektive, — kod nas sistematski i sa izvesnom

„Književnih novina“ 1959 godini

Šemsuđin, Karakaš Branko, Koš Erih, Kostić Dušan, Kovačević Božidar, Krnjević Vuk, Kolundži-

ja Dragan, Kiš Danilo, Kolaković .

Nikola, Kostić Aleksandar, Klopčić Mile, Klas Aleksandar, Kićevac Pavle, Kreft dr. Bratko, Kitanović Branko, „Konfino dr. Žak, Kovačević Mile, „Krmpotić Vesna,. Kulmer Ferđinand, Kovačević Veljko, Kljenak Mladen, Kozomara Ljubiša, „Krklec Gustav; Lalić Ivan, Lalić Mihailo, Lazić Žika, Lazić Laza, Lazarević 'L. Branko, Lipovac Vasko, Lubarđa Petar, Lukić Velimir, Ladan Tomislav, Lorenc Feliks, Lentić Yranjo, Ličina Vladimir, Likar Franjo, Lipović Franjo; Ljubibratić Ksenija;

Mađarević Vlado, Marinković Nada, Marinković Borivoje, Mojsin Danica, Mihalić Slavko, Majdak Marija, Mađer Miroslav Slavko, Markuš Zoran, Mihajlović Ariton, Marinović Vane, Miličević Nikola, Maksimović Desanka, Maksimović Jovan, Marković dr. Mihailo, Milisavac Živan, Milosavljević Peđa, Menart „Janez, Minderović Čedomir, | „Miljković Branko, Mišević Rađenko, Mitrović Milun, Mlađenović 'Tanasije, Matić Dušan, Mirić Diško, Marinković Sveta, Milinčević Vasa, Marković Slobodan, Milić Zoran, Musić Srđan, Musulin Branka, Mišić Saša, Milosavljević Miodrag, Major Nandor, Marić Petar, Mikulić Mario, Meštrović Matko, Mlađenović Olga, Mlađenović Živomir, Mlađenović Miodrag, Murtić Edo, Milankov Momčilo, Mraz Franjo, Marić Duško, Milosavljević Božidar, Milošević Velimir, Mićović Dragutin, Mladđenović Mihailo, Merković Lazar, Mićunović Eleonora, Milenković Dimitrije, Milošević Nikola, Mitrev Dimitar, „Majer Vjekoslav;

Najman Julija, Nevistić Virgilije, Nešić Neđeljko, Nikolić Jovan, Nedeljković Dragan, Nikolić Rađe, Nenadović Svetlana, Nikhkolajević Dimitrije, Nikolić Danilo,

Neiman Aleksandar; Obrenović Aleksandar, Olujić-Lešić Grozdana, Oljača Mladen, Omčikus Branko;

Parun Vesna, Panić-Surep Milorad, Pavlović Boro, Pavletić Vlatko, Palavestra Predrag, Petković Ranko, Protić Predrag, Pređić Rade, Pređić Vladimir, Petrović Gradimir, Perović Danica, Perović Milivoje, Petrić Vladimir, Pitović Vladimir, Popović Slobođan, Petrović Zoran, Paunović Siniša, Prođanović Boža, Peić Branko, Prijić „Aleksanđar,

naučnom akribijom nije pisano. Tim

pre neobimna | knjiga | Wjekoslava Cyrlje pretstavlja jednu od · prvih potpunijih studija ove vrste kod mas. Cvrlje je obradio kako probleme razoružanja u vreme nuklearnog i termonuklearnog oružja, tako i teorije o »ograničenim ralovima« i teorije odmazde, mavodeći' obimnu literaturu, izvore mnogih stavova iz vojnoolitičkih i naučnih, krugova., Pored BS; u ovoj knjizi. čitamo i pregledmo izložene probleme obustave proizvodnje nuklearnih materijala, obu-

i i , stave eksperimentalnih eksplozija nu. Obaveštenie bretblatnicima

\ ; MOLIMO NAŠE PRETPLATNIKE DA OBNOVE PRETPLATU ZA LIST U 1960 GODINI: NO. EI RAČUN: ;

· PRETPLATA

ı U NAREDNOJ GODINI IZNOSI: ZA NASU

ZEMLJU GODIŠNJE 600 DINARA, ZA INOSTRANSTVO

DVOSTRUKO.

:OMoarVaDL.. va yDRBEYE ly Of “945,

klearnog i termonuklearnog mnaoružanja, o problemima' “obezbeđenja. od 'iznenadnih napada,.o »zonama« kao delu problema evropske bezbednosti, o aktuelnosti diskusija o kosmičkom prostoru i odnosu snaga u konvencionalnom naoružanju. Autor je svoju studiju zaključio prikazom dosadašnje aktivnosti OUN u procesu rčšavanja problema razoružanja, osvrnuv-

o Oprayy add age E

ši se na izvestan broj važnijih rezolucija a zatim je dao imformacije o učešću FNRJ i jugoslovenskom doprinosu rešavanju pilanja razoružanja i prikaz svestranog učešća javnog mnjenja i drugih faktora u rešavanju problema razoružanja, Zasnivajući svoje slavove i oceme ma osnovnim principima naše dosadašnje prakse miroljubive aktivne koegzistencije, na ocenama naših državnih rukovodilaca i na Osogramu SKJ, Vjekoslav Cvrlje ostvario je informalivnu studiju koja će moći da posluži kao veoma uputan. priručnik i uvod u dublja proučavanja međunarodno političkih i humanističkih aspekata problema razoružanja, jednog od najaktuelnijih problema savremene

svetske političke konstelacije.

Petrović Svetozar, Popović Pe- || tar, Pešić- Rađivoje, Pavić Milo- | rad, Penčić Sava, Perović Pre- || drag, Pejović Aleksandar, Perić || Šime, „Popović Branko, Prica ||| Čedo, Pešić Dušan, Petković Mi- || lena, Puvačić Dušan, Protić B. | Miodrag, Petrović Veljko, Pajić | Petar, Prnjat Branko, Polovina Pera, Prerađović Nikola, Petlev- ||| ski Orđan, Popović Bogđan, Po- | tokar Tone; n

Racković Miodrag, Radenković | Mira, Rađišić Đorđe, Ražnatović Mihajlo, Rađović Dragica, Rođić Mirjana, Rupčić Tomislav, RUuzmarin Tasa, Raičković Stevan, || Ružić Branko, Radičević vV. || Branko, Ribnikar Jara, Ristović || Aleksandar, Rađović Đuza, Ru- || čigaj Danica, Ristić Milivoje, Radojević MBožana, Radovanov Mi- Č|| rjana, Rogošić Mirko, Radičević | Ljubomir, Ramu Osvaldo; |

Sabov Branko, Sarajlić Izet, | Srbinović Vera, Stamenković Vla~ | dimir, Slaviček Milivoj, Stefano- | vić Pavle, Spasić Aleksanđar, | Stojanović Jugana, Sijarić Čamil, | Stanković Mile, Subotički MHadđi- | voje, Seginj Marija, Stanivuk | Slobodan, Stanković Milić, Sela- || ković Milan, Stojanović Miodrag, Stupica Gabrijel, Stojšin Vuladi- | mir, Stanovčić Vojislav, Stefano- | vić Mirjana, „Stanojević Milica, | Suvin Darko, Stanić Vojo, Sker- | lić Milivoje, Stojić Vojin; Šantić Slavko, Šimić Stanislav, Špoljar Krsto, Šejka Leonid, Šijaković Miodrag, Šopov Aco, Štefan PFlorika, „Šćepanović Blažo, Šop Ivan, Šop Nikola, Šešun Fedor, Šotra Branko;

Tarjević Marija, „Tautović Ra“đojica, Timotijević Božidar, Tomičić Zlatko, Trajković Nikola, Tišma Aleksandar, Tišma Vuladislav, Trajlović Miroslav, Tomin Vlađimir, Trajković Saša, Trifković Risto, Trifunović Duško, To- | dorović Gorđana, Todorovski Ga- | ne, Trebotić Martin; Urošević Sredoje;

Vasić Dušica, „Vasić J. Petar, Vojvodić Rađoslav, Vozarević T,aza, Vulević Jovan, „Vuletić | Anđelko, Vujičić Petar, Vlatković Dragoljub, Vitošević Dragiša, | Vukosavljević Petar, Vukosavlje- || vić Slavko, Vujčik Tereza, Vukadinović Božo, Vukadinović Alek, Vešović. Rađonja, Vrkljan Irena, Vođopivec · Frano, vidđović đr. Žarko, Vujačić Mirko, „Vuković Vlađeta, Vujičić Stojan, „Vereš Saša; -

Zaharov Lav, Zindjić Slavoljub, . || Zorić Milica, Zorić Pavle, Žicina Milka, Žigić Dragan, Živančević Milorađ i Živković Blagoje.

MIODRAG GRBIČ:

Odabrana grčka i rimska plastika u Narodnom muzeju u Beogradu

(Srpska akađemija nauka, 1950)

Posle brojnih naučnih rađova objavljenih u domaćim i stranim časopisima Miodrag Grbić neđavno je završio još jedno delo značajno za naučni razvoj i poznavanje arheoxoške nauke u našoj zemlji. Ovoga puta

'\rađi se o knjizi u kojoj je sistema{iski i naučno obrađena plastika.

poreklom iz oblasti rimskih provin~= cija Makedonije izložena u Narodnom muzeju u Beogradu. U opBirn m uvodu Miodrag ·' Grbić razlaže i objašnjava istoriski, privredni i umetnički razvoj ovih -

i Gornje Mezije,

Biasti, njihov položaj u rimskoj im-

· periji i uticaj rimske i grčke umet-

nosti na ove krajeve. Autor dalje

· ističe da plastika ovih dveju provin~

cija sadrži pored radova izrazito provinciskog karaktera i mnogo umetničkih dela visokog Kvaliteta i ozbiljnih vrednosti. To dokazuje đa je' skulptura, kao i celokupna umetnička prođukcija ovog vremena, bila prvenstveno importovana iz matičnih oblasti Grčke i Italije, a zatim su je po ugleđu na ovu umetnost izrađivali pretežno po analognim uzori ma lokalni umetnici u samim provincijama. Međutim, bogatstvo plastike visokog kvaliteta kojom se ove dve provincije razlikuju od drugih oblasti gđe prevlađuju produkti prosečne provinciske umetnosti, jedan je od značajnih dokaza đa je u antičko doba ovaj deo zemlje pretstavljao kako u istoriskom tako i ekonomskom pogledu važan faktor u Rimskoj imperiji. umetnički razvoj ovih “oblasti gotovo je identičan onome u matičnim zemljama, a specifičnosti kojima se ova umetnost odlikuje često ne ustupaju pred. originalnom grčko-rimskom umetnošću, što se naročito odnosi na period kasne antike,

u doba rimskih careva koji su često bili poreklom baš iz naših ilirskin oblasti. -

Posle detaljnog uvođa autor je svoj rađ dalje izlagao i delio prema stilovima, hronologiji i formiranju pojedinih umetničkih formi. · Pritom je odabirao karakteristične i najlepše radove za ilustraciju i đokumentovanje svojih izlaganja. Na taj način Miodrag Grbić je istakao i argumentovano obrazložio kulturni i umetnički značaj SrednjeE Balkana u antici, a grčko-rimsku zbirku Narodnog muzeja u Beogradu postavio je u red izvanredno značajnih, bogatih i kvalitetnih muzejskih dokumenata za poznavanje antičke umetnosti uopšte.

Knjiga Miodraga Grbića, u našoj arheološkdj literaturi prva koja sistematski i u širem obimu obrađuje i klasifikuje umetničku materiju antičke arheologije, obrađena iscrbno i đetaljno, a tehnički solidno opremljena, pretstavlja značajan do» kumenat za naučni rađ na arheologiji u našoj zemlji.

D. NIKOLIČ

*

ALEKSANDAR BELJAJEV

Poslednji čovek Atlant:de

(»Mlađo pokolenje«, Beograđ, 1959)

U raznovrsnom stvaralaštvn A. R. Beljajeva posebno mesto zauzima roman »Poslednji čovek Atlantide«, u kome se naučna hipoteza tesno prepliće s naučnom „maštom. Beljajev mas premosi W drevnu prošlost legemdarnog kontinenta, opisujući sjaj i bedu njegove cvatuće bronzane civilizacije. Poslednji dani mnepreglednog kopna protekli su u grandioznom ustanku robova i njegovom porazu, u samrinoi agoniji žitelja čudne zemlje koju danas prekrivaju talasi okeana. U cenIru ove zanimljive povesti stoji ljubavna priča poslednjeg Atlanta, robovskog vođe Aksa Guama ( koji se spasao katastrofe bekstvom u Evropu) i lepe robinje Ate.

Iz dubine vekova doprlo je do nas predanje o tajnama zagoneine Atlantide iz čudesnih priča koje za dugih zimskih večeri priča njen poslednji građanin Aksa Guam.

Nenamelljiva pristupačnost Beljajevljevih dela, uslovljena neobično jednostavnim stilom, uzbudljivom fabulom i razgovetnim dijalogom, omogucćila je »poslednjem čoveku Atlantide« milionski tiraž u raznim delovima sveta i veliki publicitet. ·

Branko KITANOVIĆČ *

IVAN MAZOV: Dodeka topovite pukaat

(»Kultura«, Skopje, 1959)

Prva knjiga priča makedonskog pripovedača Ivana Mazova objavljena pod naslovom »Dok topovi pucaju« preistavlja upravo knjigu zapisa iz NOB-e. Ali te zapise, pripovedač Mazov nije dao knjiški i faktografski, već je nastojao da ih što sigurnije uobliči u umetničko pripovedanje pojedinih događaja i ljudi,

jegovo pripovedanje je smireno i jednostavno, tu i tamo protkano du· hovitim doseikama i vedrim dijalo. zima. Način na koji je Mazov hteo da mam priča o izvesnim detaljima iz parlizanskog života, govori nam i a tome da je on znalački prilazio obra. di motiva kao i njegovom izboru. Čilaocu se ma prvi pogled nameće ulisak da on nije birao teme, ili još bolje, da su mu te teme bez nekog naročitog značaja za umetničko oblikovanje, ali taj wisak napušta čitaoca onda kad otkrije šta je upravo autor hteo u ovoj ili u onoj priči da poslavi kao problem. , Neposredno i živo, Mazov je u ovoj knjizi doneo nekoliko takvih zapisa koji ga stavljaju u red solidnib makedonskih pripovedača, I pored

toga Šlo mu je ova'knjiga mogla biti ·

prečišćenija, ona ipak ostavlja ozbiljan utisak čitaocima koji svakako mogu očekivati i pravu pripovetku Ivana Mazova. '

BR.

SVIM SVOJIM ČITA. OCIMA, SARADNICI. MA 1 PRIJATELJIMA, »KN JI-

REDAKCIJA ZEVNIH NOVINA« ŽELI MNOGO SREĆE U NOVOJ 1960 GODINI

DZEJN OSTEN:

Razum i osećan'e

(oNarodna knjiga« Beograd, 1959)

Jedna od retkih žena-književnica, Džejn Ostem stekla je, svojevremeno, svojim romanima (»Donos i predrasuda«, »Mansfeldshi park«, »Razum i osećanje«, »Emae i drugim) veliku popularnost.

Toplina u slikanju porodičnog života, vešii izleli u imhman svet 5VOjih ličnosti i dosta spretmo vođenje radnje obezbeđuju joj i danas, gotovo jedan i po vek posle njene smrti, čitaoce u mnogim zemljama, pa i u našoj, gde su njena dela već dobrim delom prevedena.

I u ovom svom romanu, koji se kod nas štampa prvi put, Džejn Osten pokazuje uglavnom stilske osobine i motivsku orijentaciju, koje karakterišu većinu njenib dela. |

Fabula romana je prilično jednostavna i, bar za današnjeg čitaoca, mimalo nova. Idiličan život skromne porodice u malom mestu narušavaju dva mlada čoveka, kojima nije teško da zavedu dva neiskusna usamljena bića. EI dok dve sestre vide u njima svoju sudbinu, omi, isto toliko mladi koliko i neodgovorni, misle samo na prolazan doživljaj. Razočaranje je neminovno i ono ubrzo i dolazi, Na kraju knjige, pisac ipak prisiljava· krivce da se pokajnički vrate, a jednoga od njih čak i da zaruči Eli noru,

Dve osovine romana, seske Elimora i Marijana, dve dijametralno različite prirode, doživljavaju i lju bav i razočaranje svaka na svoj uačin. Neobuzdano strastvena i vrlo osetljiva Marijana unosi se sva u ra" dost i patnju i izgara u njima. Nasuprot njoj, Elinora, razumnija i pribranija; ume da vlada sobom.

Varirajući ta dva konirasta i slikajući ostale likove, naročito dv- ljubavnika, Džejn Osten često dolazi do one opasne ivice crno-belog prikazivanja, iza koje likovi postaju marionete. S vremena ma vreme, 9 bc luacijama kada liudi obično meradbs govore, oma prisiljava svoje ličnosti da nadugo i naširoko analiziraju svoje i tuđe postupke, da ih raščlanjuju i objašnjavaju. Dijalozi zbog toga ponekad gube od svoje životnosti, koče radnju pretvarajući se lu i tamo u pravu psibološku raspravu, koja opterecuje roman. . ı

Ipak, pisac zna spretno da se iz

'vuče zaokretom u neočekivano. Smi-

sao za prikazivanje palanačkog života, za dublje osvetljavanje wnutrašnjeg sveta svojih ličnosti protkano emocijom i misaonošću, i pored suvišnih stranica, ostavljaju čitaoca u uverenju da ie vredelo pročitati ovu knjigu. i

Slobođan POPOVIĆ STROJA ra a M RO i O 7 Raa ENIEKE;

KNJIŽEVNE; NOVINE

List za književnost, umetnost i društvena pitanja

Redakcioni odbor: Bora Ćosić, Slavko Janevski, dr Mihailo Marković, Slavko Mihalić, Peđa «Milosavljević, Branko Miljković, „Tanasije Mlađenović, Mladen , Oljača, Vladimir Petrić. Đuza MRadović, Izet Sarajlić, Vladimir Stamenković. Direktor: TANASIJE MLADENOVIĆ Urednici:

_ MILOŠ LIL BANDIĆ PREDRAG PALAVESTRA Odgovorni urednik: CEDOMIR MINDEROVIĆ sist izdaje Novinsko-izdavačko »ređuzeće »Kniiževne novine«, 3eograd, Francuska 7. Redak· ija: Francuska “, tel, 21-000, tek. račun: 101-707-1-208 List izlazi svakog drugog petka. Pojeđini broj Din. 30 Gojišnja pretplata Din 600. polušođišnja Din 300, za inostranstv» dvostruko. Rukopisi se ne vraćaju. Tehničko-umetnička oprema: DRAGOMIR DIMITRIJEVIĆ Štampa »GLAS« Beograd, Vlajkovićeva 8,