Književne novine

ae LI

GODINA %1TV NOVA SERIJA, BROJ 167 BEOGRAD 2. MART 1962.

CENA % DINARA

S

KNJI

ZA KNJIŽEVNOST,

POMETNOST

MN DRUŠTVENA PITANJA.

Zoran CLUŠČEVIĆ

Za stva

pablačik i

odimos presa liteatunui

Osmog marta 1962. gođime, u prostorijama Saveza književnika Jugoslavije, održan je širi sasta» nak između predstavnika Univerziteta i grupe književnih i kultumih radnika. Sastanak je bio posvećn problemima nastave knji ševnosti na univerzitetu i u sred= njim školema, a sazvan je inicijativom književnog časopisa „Delo“. Ovaj sastanak trebalo je da se pozabavi isključivo problemima nastave jugoslovenske književno= sti, te su u skladu sa tim pozvani članovi katedre za jugosloven= sku i svetsku književnost. dok su sa ostalih katedri za književnost (slavistika, roman'stika ifd) pozvani samo pojedini predstavni= ei.

Bez obzira na ovakav kateđarski sastav, bilo je neminovno da diskusija zahvati i druge knjišževnosti osim jugoslovenske, jer su prilike i situacija kako na kateđrama tako i u nastavi knjiševnosti uopšte manje više slične ili bar u izvesnom smislu karakteristične za sve katedre književ= mosti na beogradskom un:verzitetu. Otuđa je šteta što u Ovom razgovoru nisu užestvovali i pred stavnici ostalih hatedri za kniiževnost, pogotovu što su se u diskusijii potrzali i njihovi proble= mi. Još.je više za žalienje, međutim, što se mnogi od pozvanih univerzitets'ih nestavnika nisu O= dazvali poz'vu, bilo što su stvar= no bili snmreženi dna pr'sustvuiu sn stanku, bilo zato što su unapred ignorisali ovamv jedan sestanoak kome su, pored predstavnika kn= tedri. imali đa pr'suetvušu i ljudi khoji su van katedri i uskog univerziteskomt Wruga. :

Samn sedržima d'sltietie polrazn la je kasnije da je linjiževna i kul turnn javnost jedam od fnitora bez koga se ne može ozbilino i slobodno rnspravliati o problemima Un:verz'teta i čn svako zatvn> ranie u usl:e i profes'onalne ub?verzitetse okvire može smo đa npnese još veću štetu — Univerzitetu. Ali hedđ sam se zaustavio kod te reči Un'verz'tet. to sam učinio samo zato što se oma spma ti sebi ne ieerolinše. što. drug'm rečman, problom Unšverz'teta niie problem koji poč'mše i završava se na Watedrpman. voć predstavlin društveni problem prvoen reda. pošto nd smetnva um'verp'fetekog i naučnom kodra, koo i od nivoa UupiverpMoeftete altndnemebe npsfnve i delatnosti. zaviis kakv'm će iva litetom stručnosti raspolnepti kadrovi koji svakcanevno pr:tiču sa fakulteta u sve oblasti kulturno i privrednom živonfa zoemlie. Na nesreću, kod nos svi fekutteti nistu u ravnoprevnom me!nžniu nred zajednicom. Tma fohultetn i naučn'h oblasti koie su povlašćene. dok su druni folulteti. zapravo sve ono Što se icdni'm imenom naziva „humpnmiora“. potisnuti u drugi plem i to na osnovu tora što se ekvivalent niihovos rađa ne može neposredno da oseti u kretaniu privrede. fe moćni Pprivredni i inmustriiski faktori koji vaspolažu fimmnsiiskim sredstvima nism zalmteresovami da invcstiraju bilo kakva sredstva u rad

takvih fakultete. Otuđa činjenica koja ne vodi ničemu dobrom: dok se oni fakulteti na kojima se isplati studirati (tehnika, medicina, tehnologija) guše od priliva studenata, dotle human'stički fakulteti vegetiraju u dvostrukom smislu: oni su maflerijalno u nepovoljnom položaju i na njih se teško ko upisuie. Neke katedre doživele su žalosmu i neslavnu sudbinu da se održavaju wu životu samo zato Što SW studenti sa drugih grupa obavezni da wpisuju mjihove predmete pod „be“ ili pod „ce“, dok bi ro broju studenata koji se ma njih sada upisuju mogle slobodmo da se ulkinu!

' Sve ovo nije bilo predmet diskusije, ali neke od ovih činjenica morale su makar posredno da budu pomenute i iznesene, iako je sama diskusija imala za predmet sasvim određenu temu Međutim, na jednom prethodnom snsfanku, koji je održan u znatno užem sa=

Razgovor o nastavi književnosti

na Beogradskom

univerzitetu

stavu a koji je, opet, pokazao ne~

'celishodnost takve uskogrudosti,

pokrenuto, je. bilo, između ostalog, i pitanie materiialne osnove i situacije fakulteta koji se bave human:stičkim naukama. Iz prethodnog saopštenja Milana D:imića moglo se saznati o čemu se raspravljalo na tom prethodnom sastanku. Ako se oslonimo. samo nn šturo nabrajianie tema i pro> blema, izgleda da je tai sastanak bio raznovrsniji u pogledu pitanja koja su dotaknuta i predloga koji su bili. iznošeni.

Tu. nesumnjivo spađa i predlog da se istaknuti p'sci pozivajiu s vremena nn vreme da na katedri održe jedno ili više predavanja. pa čak i čitav ciklus. Nesumniivo je da ovakav predlog 'freba pozdraviti ali i usvoiiti i sprovesti u delo. To bi. vreme> nom, mogao postati ieđan od stalnih oblika univerzitetskog rada u kome bi učestvovali vanuniver= zitelski liudi. Korisnost bi bila i u tome što bi se sama nastava nbogaćivnla angažovanjem većeg broia ljudi negro Što to inače dopuštaju materlipine mogućnosti. Osim toga. razvila bi se i neka vrsta uftmkmice između liudi sa univerziteta i onih koii dolaze iz naše literamme javnosti. To sve. razume se. pod prefnostavkom da univerziletsko osoblie me vidi u tome opasan oblik konkurenciic ili: možda još i nešto gore: Dper> fidan način da se iz njegove sre»

dine istismu meprođuktivni ljudi koji se održavaju na fakultetima snagom inercije i dobro organizovanom soliđarnošću. No. i/ pored svih mogućih sumnjičenja i podozrenja ne može se poreći da bi povremeno ili sistematski organizovano gostovanje pisaca na katedrama za književnost koristi= lo i nastavnicima i studentima. Zašto se takva mogućnost ne bi pružila pisema od formafa i zna= čajn:h rezultata na polju npeše literarne kritike i esoejist'he? Zar jeđan Oto Bihalji-Merin ne bi bio rotpora nemačkoj katedri, jedan Miodrag Pavlović katedri za svet= sku književnost, Rađomir Kon= stantinović jugoslovenskoj kate= dri? Lista nije iscrpena ovim i= menima i ona bi se, sa malo do= bre volje, mogla ispuniti na obo= strano zadovoljstvo.

Druga stvar koja je pomenuta ili o kojoj se razgovaralo na tom sastanku jeste pitanje osnivanja instituta za izučavanie iugoslovemske književnosti. Madđa uče snici ni prvog a ni drugog sa stanka nisu imali ni pretenzije a ni mogućnosti da stvarmo sa= odlučuju u rešavanju pitania Voe= zanih za osnivan*e te institucije, ipak mi ne izgleda ni naiman*e don-kihotski pozabaviti se proble m':ma jedne takve, za sada još u= vek projehtovane ustemove, To= me bi, međutim. trebalo dodati i našu sugestiju da se ne bi treba= lo zaustaviti samo na juvzosloven= skoi književnosti: postoij sasvim raalna potreba a i morućnost (Ro se pronađu savremeniji oblici dclovanja i eko se sve ne svede na sistem dotacije) za osn'vaniem instituta za svotsku kmijževnaost, Č'sto naučni karakter tokve i sličnih ustanova frebalo bi pove» zivati sa određenim vidovima izdavačke i druge poslovne delcftnosti za koilmma se oseša potreba i koji bi bili u stanju da pruže solidnu materijalnu osnovu ova=> kvim institutima. Kao što Tnst:tut za eksperimentalnu fonetiku. pa= tologiju govora i izučavanie stra= nih jez'ka u Beogradu de fakto živi od svojih specijalizovanih kurseva za izučavanje stranih je= zikn, tako bi i ovakav jedan in= stitut mogao da razvije izvesne vrste delatnosti u saradnji sa stranim ili domaćim ustanovama (prevođenje i plasiranje naše knji ge u inostranstvu. koprodukcijska izdavačka delatnost sa stranim izdavač:ma itd., itd.).

Drugi sastanak. od osmog marT=

ta, počeo je u znaku malih pro= ceduralnih pzačkoljica profesora Laliča i primedbi profesora Vo=jislava Đurića na kriterijum kojm su se organizatori sastanka rukovodili kad su se odlučivali koga da. pozovu na sastanak. Svakome je jasno da i ovom drugom sastanku. iako je znatno.bio proširen, nisu prisustvovali izvesni pojed:nci kojima ice tu nesumnii= vo bilo mesto. Ali isto je tako nepobitno da se krug učesnika jedne diskusione tribine ne može u nedogled proširivati a da se e fikasnost diskutovanja samim tim ne dovede u pitanje. Izlaz bi bio - Nastavak na 10. strani

Duhovni nemir i jezik

Gde je ona, difuzna tačka iz koje se, uz mnogo iskušenja i napora, kristališe književno delo?

Pitanje je, vam sumnje, nunogostruko složcno. Pa iako su Jormule ı specijikac:je u umetničkom poslu samo oviašno, a katkad i štetno, pomoćno sredstvo, ponekad ipak mogu da maznače gonezu dala ı lik stvaraoca. Duhovni mwemir, stvaralačka radoinalost, jezik — to su kreatvoni agensi, i postojbina, utočište dele to su kompowonte umot> mačke Jizionomije „pvretežnog Droja stvaralaca. I

. prvenstoemo, to su kompomente umeiničl:og lika

Isidore Sekulić, senzibilnog butopisca i pripovedača i jedimsivemon esejiste. Esej — ta Woicen= tracija kontemplatiovne ı životne emerg.je — |{oY> ma je u kojoj su se majizrazitije., najprot:ohečmije, majkomnpleksnije ispoljile filosofsle i tvoYacčke csobenosšti isidore Sekulić: njom, duhovni nemir, stvavalačka radoznalost, ljuba» prema jcziku i vladanje jezikom, Mhnjižeomom, Yečju, u= metničkim, govorom. ;

Kažemo bh duhovni nemir, izrekli smo gotovo obične reči o neobičnom. mosmirljibom, nagonwu, stvaraoca da se sučeli sa smislom i suštinom, sa dramatskom zagonetkom egzistencije, sa oporim, pretećim svetom i svojim nestalnim, smrtmim, ži> votom. Duhovni nemir je iskušavanje pbostoja= nja: to je nemirenje, nezadotvo!ljavanmje sa Dostojećim, težnja da se sazna, razabere. dokući ne= Tivogvće u mogućem, i memoguće samo. u sobi, ž da se u mogućem prepoznaju ljudske sablazni i slabosti.. Duhoomi nemir je altibirana svest o ljudslcom, „mosavršemstvu, mištavmosti, tragici, prometojstou, beskraa borba ı raspinjanje čotekovo ızmeđu ponorne slutnje smrti i varljivog sna o sreći.

Iz tog nemira, iz te neutoljiposti duha koji bdi nad raskolima i obnovama čoveka i čobe» čanstva, Yađa se stvaralačka Yadoznalost, — LO tencirama, wnwwwožena usyedsreođemost umetnika, koji izlazi ız svoje komtemplativne samoće wa,

vetrometine žibotla i u prostvanu sferu umetlnmo> ·

sti — da ispita, prouči, protumači. dokaže veze i

' odnose umetnosti i stonrmosti, njihovo mepodu=

daranje, njihove zajedmičke trijumfe. StvaYalač= ka radoznalost Isidore Sekulić ogleda se u mje=-

:· mom 'mepresušnom interesovanju za Yaznorodme

umetničke pojave i tnorebine. Nije to isključivo eklektička zmatiželja kabinetlije i klasifikatoYa„ već istraživanje stvaraoca koji je u književnom, i umetničkom delu suptilno, pronicljivo otkYibao dah i damare žiwota. duh i biće onon koji stvara i duh i značenje stvboremoga, da bi potom, u

meskladnom, surovom životu ljudskom, tražio O= brise wmetmičlkon dela — mogućmost pravocdmog, istinsl:og, časnog postojanja.

Jezik je pri tom za Isidoru Sekulić strasna, materijalizovana vizija pesmičlke, narodme, ı : ske veličine. Jezik je za pisca' materijal, hramaa riznica mudrosti koju treba pronaći. P.ščeva tro= šncst ili dugovečmost zrcali se u njegovom jeziku, ut izazı i stilu, gde se strogost misli spaja sa

„krilatošću jezika.

Osećajući moć i pesmotvormost jezika, Isidora Sekulić je u njemu usadila i ugradđila srce i um, svoj duhovni nemir. svoje neiscrpno sivaralačio prognuće. I tako jezik, duhovni nemir i Yadoznalost u svome žudnom prožimanju, u svojoj spontamoj simbiozi osiguravaju delu alktuelnost i trajnost, a piščeoom delovanju plodno icritičko saživljavamje sa intelektualnim stremljenjima, nmjegovog vremena, sa tradicijom i kulturnim te= kovinama prošlosti. Pisac je tako uvek mov i uvek svoj, Odtpirući se normatou, stezi i lite= Tarnoj dogma, Isidora Sekulić je istovremeno pro= povedala neumolju»u radmu ı stvaralačku disci= plinu koja je u nje imala oblik svojevrsme askeze kao najvišeg izraza duhovne slobode — toga ne= sagledivog blaga i nezamemljibog usmeritelja umetničkog i svakodmnevnon života, koja je samo vw dostojnim rukama dostojna, svoje čiste, žiDO= tvome svetlosti .

Sloboda je za one koji je me zloupotreblja=

vaju, Miloš 1. BANDIĆ

ZA ZA AZ ADA OZ ZZAAAAAAAAZAZZAAAAAAAAZAAZAAAAAAAZAZAZAZAZZŽzŽzzzzŽ

Milan

DAMNJAN UVICĆ

BEČKE BALSKE NOĆI

Etnički posmatrano, kad čovek stigne · u ovaj grad, recimo starom južnom želoznieom, koja naipre dovodi u Moidling. zatim izbija na Giirtel i najzad na Južnotirolski trg. on tačno ne zna kud je sligao: sa zidova zgrada golema imena BgBo= vore o liudima koji žive i trguiu u tim zgeradama. govore o Pospišlu. Zavadilu i Hotieku. Uđete li zatim u telefonsku govornicu da obavestite priiatelia o svom dolasku, ne samo dn se taj priiateli zove Rubiček. nego je Telephonbuch pun čeških imena. I sam policijski službenik. kome se priiavite. pouzdano je Bemee. a va> ša Hausfrau pod svojim germanskim imenom krije direktno slovensko poreklo. Winičku konfuziju potpomažu zatim Mađari. Italijani. naši zemljaci. tako da oficijelni nemački ovđe pokr'va naiheterogeniju jezičku skupinu. e posle izvesnog vremena čovek se ne može đa odbrani od fiks-ideje đa mu je sagovornik prerušeni zemliak.

Za mene je svaka draž napora da govorim konkretnim jezikom bila izgublyena onov Čusm khmda mi ie posle diskusiie na Institutu. prišao moj žesicki oponent i pro govorio rođenim srpskim. Otada redovno

istražujem poreklo sagovornika, koje se uveh može razaznnti iza konvencionninog nemačkog, i čim ustanovim da izbor nije čist. moje govorne radnie oslabe i otkažu. ı tako nevoljno razotkrivam i sopstveno poreklo. Ne znam u koju vrstu. pafologije spada ovo ponašponje. bli mi je definitivno jasno da mi se u ovom. gradu ne može desiti da oslabim svoj maternji srpski. Pa žalim zbog pasivnostli. podržavanin navike i stupidne lakoće kretanja u svome. ža= lim što he mogu dovolino da se identifi> kujem sa siranim jezikom. da bih kritički posmatrao i. voleo svoj Poznati istraživač jezika, ovdašnii profesor Kainz. smatra da vređnosno procenjivnnje jezika nikada nema prave naučne osnove i da se samo i? primitivne srslosti sa svcjm maternjim jezikom ili iz predrasude, može potcenjivati tuđ, jer svaki kulturni jezik. može izvaziti sve humane sadržaje,

Govoreći o univerzalnim , mogućnostima svakog jezika. umešnho je da postavimo pitanie. dokle će n»ši docenti na inostranim forumima govoriti o srpskim na

rodnim pesmama? Pri tome treba uzeti u zaštitu te lepe pesme. ali dokle će zaista lokalna boja biti jedini sadržaj izlagania naših humanista u stranom svetu? Kada će se uvideti da jie „naša sfvar“ daleko bolje predstavljena ako se izabere i tretira nska tema od opšteg značaja. pri čemu se u načinu tretiranin i originalnom stavu može eventualno izraziti ono što je specifično za naše poglede.

“ * kj

Na Univerzitetu je istekao semestar. Filozofske govornice su i na kraju semestra ostale nesaglasne kao što su bile u početku. što se može smatrati kao znak mislilačke. doslednosti nvduašnjih docenata. jer je teorijski mogućno da neko u toku semestra promeni svoje mišlienie Dekart je. na primer u svojoj poznatoj ilumina– cijl. začas došao do svoje osnovne ideje. Kant se. zacelo, iznenadn trgnuo iz svog

. dopmatičnog dremeža. a Bertran Rasl ie.

be? iluminncije i traamja s vremenp na vreme menian svoin mišlienia., mada se ipah ne može reći đa je to činio i svakog semestra,

Prof. Kainz je izlaganjem ruske filo= zofije završio svoj obiektivan. ergografski i više kurzorun prikaz inostrane (= nene= mačke) filozofije XIX-og veka. Prof Heim tel je s velikim govorničkim poletom e= fektno izložio sistematske ideje za inter= pretaciju Platonu. pri čemu ie naštojao da svuda očuva oivorene puteve u teolo= giju: lepota izlaganja priskočila e upomoć argumentaciiji. Lepota osthje onoj HS= pekt stvari iz koga još možemo dn razu= memo. smaosećamo i volimo crkvene gra= đevine i, možda, neke crkvene spise Ovu iđeju zastup» prof. Topič koji je i ovog puta govorio protiv filozofije kno sekula= rizovane teologije Nuj&ad. prof Gabriel ie nastojao da retoričkim sredstvima pri= dobije slušunce za SVOJ Već tako dugo in statu nascendi nulazeći se sistem integralne logike. da se počelo sumn)ati u ni'egovo poštoianje. Integralna logika, kao i diža= lektička. sadrži idehu kretsnia i uzdizania šaznanja na sintetički viši nivo, ali bez potiskivanja pojedinih elemensta bez i> denfiteta i totsliteta. na knje se po GuHbrielu svodi diimalektika Politički površno ı proizvoljno anulngiziranie m vezi sa OV

. Nastavak na 2. slrani s