Književne novine

Nastavak sa 1. strane

i modermim načinom naučnog istraživanja u fundamentalnim oblastima. Ova integracija odgajanja svih vrsta vigsokostvučnih MWedrova, a posebice naučno-istraživačkog kada, i naučnoy istraživanja na fundđamenfalnim, područjima zahtijeva nužno koncentraciju financijskih sredstava, ubranih iz različitih doprinosa korisnika rada sveučilišta, a u prvom redu oG privrede, u fondu kojim bi raspolagalo sveučilišto. Ta bi sredstva služila za financiranje vada fakulteta, sveučilišnih instituta i slipendiranje studenata, naročito na vitalnim deficitarnim strukama iz pri-

vodnih nauka. Sve te zakonom, dve

đene doprinose trebalo bi znatno po većati ako želimo da u dogledno vri ieme dosegnemo opči razvoj nauge U svijetu. Samoupravljanje bez dovnlj» nog i pravilnog financiranja neće Yije» žiti probleme.

Govoreći o finansiranju u khinematografiji, Mirko Bošnjak u tekstu „Trcba napustiti „Sistem ključa”, naglašava da su sredstva koja su u SR Hrvatskoj namenjena razvoju filmske umetnosti sasvim: dovoljna za proizvod= nju iridesetak kratkometražnih i pet-šest igranih filmova, Bošnjak še zalaže za integraciju filmskih preduzeća

koja bi omogućila ekonomičnije manl-,

· pulišanje sredstvima:

„Prihvaćam mišljenje svil onih koji zagovaraju da se u kulturi financiFn program koji ustanova-preduzeće ealizira i s kojim ona društveno opravVdava svoju egzistenciju i funkciju, Jer je takav način potpuno u skladu sa socijalističkim načelima raspodjele prema radu. Međutim, netko treba da Oocijeni da li je određeni prograni onakav kakav bi trebalo da bude, U slučaju iinematogratije to je u principu, u teoretskoj postavci, riješeno postojanjem Ponđa, ali Fond nije nikakvo imaginamo tijelo, nikakav automat, njegovu. upravu · sačinjava određeni sastav ıjudi, koji donosi odgovarajuće odluke, Do sada, u Sistemu administrativne raspodijele, pitanje dyuštveno – stručne \valificiranosti odlučujućeg organa niie bilo aktuelno. Danas, međutim, to pitanje u slučaju Fonda izbija u prvi

· plan. Neke ovogodišnje odluke Pcnda . u SR-Hrvatskoj, .pri donošenju odluka i za-stimulaciju „kvalitete filmova, naro_čČito ukazuju na taj, Pro! lem. Zato se kao conditio;:sine qua non postavlja Ditanje . kvaliticiranosti sastava takvih fondova, čije se odluke moraju zašnivati na gotovo nepogrešivim ocjenama realiziranog programa rađa, stavljajući u prvi plan umjetničke vrijednosti

ada je riječ o filmu. · „Ne mogu se oteti utisku da Sistem Fonda u SR Hrvatskoj još uvijek Uljučuje u sebi izvjesni automatizam, određenje prema „ključu” u okviru i\jeg se treba kretati, znači ostatajk ranijeg sistema, pri tom mislim na Unaprijed donesene odluke o tome koli\i se dio sredstava odvaja za igrani, koliki za. kratki Tilm, i koliki je dio namijenjen za stimulaciju kvalitete. Mislim, da bi trebalo napustiti „Sišlem ključa” i uspostaviti elastičnije . hriterije, jer takve zahtijeva životna praksa. Sasvim je vjerojatno da će biti godin kada će igrana produkcija po svojim dostignučmia biti znaina iznad Rratkometražne, i obratno, pa je Sa svim normalno da se odluke Fonda podlože karakteru programa, jer samo ma taj način mogu djelovati efikasno, \,

LA

Ljubinka Bobić ponovo na scenl |. BEOGRADSKA PUBLIKA ima, D0sle duže vremena, POnoVO, priliku da uživa u igri poznate umetnice Ljubinke. Bobić, koja se pojavljuje u Nužićevoj „Vlasti” na sceni Narodnog požorišta, . '"umačeći epizodu u ovoj jedmočinki Bobićeva prelazi okvire svoje uloge i isyasta u lik čije dimenzije nije uopšte moguće zadržati u okvirima scene. TeT, ovoj umetnici tekst je samo povod da ·ispolji sve ono unutarnje bogatstvo koie se godinama taložilo u njoj interpretirajući razne, a posebno Nušićeve žemske likove. Tako da njen doživljaj u svojoj virtuoznoj formi postaje čak i snažniji nego život koji ga inspiriše. Posebno je upečatljiv način na koji 'ova velika glumica. to ostvaruje — igrajući iednu prostu i od samog pisca Rkarikinanu osobu — ona se kreće po ivici između grube karikature i prave umetnosti, ali i bez opasnosti ds će skliznuti u neukus, tako da je uvek u domenu stila i mere Kakva se retko postiže na našim scenama, U svakom slučaju — kreacija je ravna onim. njenim nezaboravnim ulogama ma OVOJ sceni. . Ovaj briljantni povratak TBobićeve podsetio je na politiku koju je do sada vodila uprava Narodnog pozorišta, zanemarujući starije glumce i izbegavaući da im ponovo omogući da se bOjave pred svojom publikom. TIstek radnog staža ne znači i

TNJIŽEBVNE NOVINMB ;

,

presahnjivanie

umelničkce smage i moči,pa je tim nerazumljivije zašto se ova pozorišna kuća \išava one čija joj je pomoć, i u ovom, trenutku, veoma dragocena i neophodna. (P..V)

Dokle tako?

. DOKLE ĆH muzika u našim {ilmovima biti bukvalno ilustrativna, nedoživljena, iklišetirana pratnja „zbivanja koje se odigrava u kadru? Dokle će trileri da prate slike u kojima neki le-' kar juri da spase život devojke ma samrti? Dokle će udarci u gomg da se čuju u trenutku kada se prikazuje krupni plan čoveka koji se zbog nečega dvoumi (i trlja rukom čelo)? Dokle će uz nervozne korake da tupaju timpani i tako, poput muzike u crtanom filmu, da stvaraju „šŠpanung“? Dokle će violine „da cijuču i mpothranjuju romamtični štimimg u ljubavn:m scenama? Dokle će irube bezumno da pičte u frenufku moralnog sukoba između dvojic= #unaka? Dokle će picikato da personifikuje olkucaje uzbuđenog srca? Dokle će jeka zvona (snimljena u eho raumu) da dočarava asiralne sfere? Dokle će duyači grcajući da naduvavaju ftrilersku mapetost? Dokle će motali, Irijangli, pjati, i druge udaaljike da zaglušuju uši publike u tremucima, (fizičkih i psihičkih) borbi? Dokle će u našim filmovima da ftrešte talamibasi, huke i vemige i da mlbijaju i ono malo duše koja postoji u slici? Dolkle tako? 7

(Ova pitanja se javljaju posle Sslušanja muzike filma „U sukobu“, ali se ne odnose samo na ovaj maš film.)

V.P.

• Drugi miting poezije

JOŠ JEDNOM dokazalo se da fame o nemosućnosti uspostavljanja kontakta između modernog pesnika i auditorjiuma nemaju osnova. Preko dve i po hiljade ljudi slušalo je 26. februara U prepunoj sali Doma sindikata šestoricu pesnika u mrtvoj tišini, pozdravljaio niihove stihove frenetičnim aplauzom i, što je najinteresantnije, prekidalo» ih splauzom na pojedinim, na ovaj ili onaj način, efekinim mestima, Ne go vori li dovoljno o poetskom čulu publike čimjenica da su „Igre” Vaska Pope prekiđane aplauzom, da je Oragan Trolundžia nekoliko puta morao da še nadvikuje sa oduševlienom publikom, da je Matija Bećković ispraćen poklicima „još”! Na stihovima Dušana Matića, Vaska Pope, Miodraga Pavlovića, Dragana Kolundžije, Matije ĐBećkoviča, i Branislava Petrovića dokazalo se, a to i jeste „najvažnije, da publika na približno isti način prima pesnike različitih stvaralačkih koncepciia, da ima sluha, i za cerebralnu, intelektualnu poeziju, i za stihoye otvorenog, neD0o-. srednopg izraza. ODA BATAIOAJ ŠOU OS gua SOWIE TOT4IIS) eia7 Ma M S MANN, NJ

Još jednom, dakle, potvrdila se Stava istina da je bolje raditi nego trošiti reči. Ali, ipak, treba voditi računa io tome da se otkrije prava mera između želie pesnika da nađu sVoj auditorijum i potrebe publike da vidi svoje pesnike.

Jubilej Jaroslava Ivaškjeviča

OVIH „DANA N narod Poljske slavi sedamdesetogodišnjicu | rođenja SVOE velikog pesnika Jaroslava Tvaškjeviča, Pesnik je odlikovan majvišim ordenom – ordemom Gradđitelja „Narodme Tvepublike Poljske, Svečanoj akademiji pri» sustvovali su visoki državni i partijski rukovodioci NR Poljske na čelu sa Aleksandrom Zavadskim, i Vlađislavoni Gomulkom.

Jubilej Ivaškjevića svečano je Pproslavljen i u nekim drugim. socijalističkim zemljama. .

U svom predgovoru specijalnom 17danju izbora iz dela Tvaškjeviča u izdanju moskovske „Hudožestvene litezajture“ Konstantim Poustoviski ističe da „Ivaškjevič nikada nije „izgubio svoj pronicljivi i poetski odnos pre ma svetu“ i da je u tom i takvom, odmosu sadržana snaga njegove obđatrenosti kao pisca i čoveka.

(Govoreći o večemu posvećenom delu Ivaškjeviča Konstantin Feđin je re kao: „„Jaroslava JIvaškijeviča poznaiem Književno i lično. Za mene je on u tom odnosu celovit i — mađa izraz može . biti nesrećan —o 7|injegovo ime materijalizuje u mojoj svesti savremenog poljskog pisca i u tom. smislu današanju Poljsku, Ništa tako u ovom na šem svetu ne odražava bitnosti nacjonalnog karaktera kao' književnost. Ništa tako ne pomaže ubOWHEVaBMu tog nacionalnog karaktera kao poetsko iice naroda. U tom smislu književnost, je mnezamenljiva. Suština umetničke reči, njeno samo postojanje, jeste međunarodna energija žtvu književnih žanrova, u kojima se pero Jaroslava Tvaškjeviča oseća kao nadmoćan domaćin, tako je i on sal u svom zanimljivom životu — domaćin svojih Snaga, svojih delovanja. Zadiv(ljujie njegova pokretljivost, njegova meutoljiva želja za putovanjem, rekao bih — za lutanjem po putevima kulture. Sve širine Evrope, od Sicilije do TPinshe, i — Uuveren sam —o wČaoOne van granica našeg starog sveta prešao je i prokrstario pesnik i pisac Ivaškjevič (.J. Ni jedan detalj utisaka, primljenih' prilikom putovanja DO tađim i svojim zemljama, nije ostao besplodan u njegovom umetničkom vadđu. On crpe svet svojih likova i slika iz Zi” vota. Puls stvarnosti čujan je u Prodornim ređovima njegovih knjiga,“

mu principu protiv imanja

P

(..). Kao i u mno--

odnositi 8e

nrganizovanje izbora „lepotice“

nije najčemernija aktivnost ko-

jom. se jeđam list može baviti da bi povećao krug čitalaca, ali ne spada ni u najmeritornije novinarske poslove. „Spont i svet“ — Moji grafički sve. više liči ma pariski „Mkspres“ i u mnogo je kojem pogledu bolji nego što je bio —L verovaltno ima svoju mačumicu i. zazloge MRhoji mu diktiraju da i dalje svalke godine traga za'idealom jugoslovemske ženske lepote. To mu, doduše, spušta nivo, ali mu zato podiže timač.

Procedura je prilično jednostavna: kandidatkinje se same prijavljuju šaljući po dve fotografije — jednu s glavom u gro-planmu, drugu u „totalu“ pa se onda»„fe slike numoerišu i Objavljuju, Malo bi ih Čitaoci mogli razgle'dati, zagledati, stručno MWeomenltamrisati i odlučiti o užem izboru. Kad se načini uži izbor, na Sscemu (odmosno na Tašmuajdansici atadion) stupa žiri eksperata, koji odabrane lepolice wpet razgleda, zagleda, meri, stručno komentariše i ocenjuje sa stanovišta klasične lepote*), rasne ibjpičnositi**), warvmremene estetike itd. ibd. Najzad se utvrđuje rang-lista i avečano proglašava pobednica. (U slučaju zemljotresa Wyečanost se odlaže za koji dan, a kandidatkimje iduda se slikaju Malo daju krv za postradale). Na takvu proceduru padaju, nanmavno, nazne zamenke, jer se celom. gvefu ne može ugođiti. Poped onih koji su „lepotice“ kao pojave stnane našem dynuštvu, postoje i talevi koji se bune što su u tašmajdamnsikke propozijcije uneti kriterijumi sa Careve Ćuprije, a ima ih opet Moji smafmaju da je načelno sve u ređu, ali da praksa mije dovoljno demokmatska.

Takvo se jedno mišljenje ovih dama pojavilo u „Politika-Ekspresu“. Jedna predratna „mis“ izjavila je: „Naziv najlepše „Jugoslovemke dodeljuje: se mepravilno, jer učestvuju samo ome kondidatkinje koje se same ?»rijauve. Trebalo bi organizovati izbore za lokalne lepotice svakog mesta i one bi jedino imale pravo da se dalje takmiče“. Ideja je zanimljiva i zaslužuje pbažnju. Iz nje poizilazi, pne svega: jolbor

'život::okonas

(aa ea

MANOJLOPIĆ

ONA4KO,. UZGRED

HRIVAC I KAZNA

od predgedmištvem. Wimipatičnog henoja Paška Remca skupštinska 'Komilsija za društveni nmdzor herojskii se. hvata u koštac 8 negativnim pojavama, koje &u, kao mu priči o Baščeliku, izgleda popile i treću čašu vode, Zajoštmavajući kurs ma revolucionaro poštenje, Komisija je nedđavno istakla da se „meće ustezati da kad bude zairebalo u svoje muke uzme rešavanje i mekih elmih slučajeva i da se meće boleć odmositi mi prema čijim greškama bez obzira na prošlosit ljudi i njihove sadašnje tituleć, Predsednik Komisije za dmrušbveni nadzor Paško Romac uzeo je reč i onomađ na zajedničkoj sednici „Savezmog i Privrednog veća Savemme sloupštime, prilikom. diskusije o predstavkama. i pritužbama građana, Povodom. slučaja radnika Moji je bio otpušten zbog Wiri-

· tike i direktoma Woji nije, iskusio aznu

za svoju samovolju, Riomac naglašava:

. „Neodrživo je da postoje dva aršina

za pmoaviu,“

Kako ja razumem, pledira se za to da ljudi sa vrha i dma lesbvice za Torivioeu jednako i odgovaraju. Zallaganje za ovakvu jednakost sva-

| kako predstavlja napredak u odnosu

pa praksu po kojoj se poneko izvlači od odgovornosti zato šio je imao talkgvu i takvu prošlost ili damas ima talevu i

takvu titulu, . društvena opasavost

jednaka i odjek isti ako socijalističke

norme lrši priučeni radmik , koji je juče došao od ovaca ili direktor koji u dmuštvu važi Mao ugledam gnaditelj sooijaligma?

Ukratko: Da 1i je svejedno XO je krivac? :

Ako kažemo da nije odgovor je tačan. i, ·

Zato možda danas nije više sivar sarnqo u ome da se ne bi trebalo „bolećivio odmosliti mi prema čijim greška ma bez obzira na prošlost ljudi i njihove sadašnje tibule“. Možda bi, naprotiv, trebalo nebolećivo i strogo, strože mego prema drugim ljudima, prema pojedincima čija je

\ : A eb LEN. VAMYHITIDO) SB TOIJDGIJO 4

ginama štampe

y \%oOvOf

TIMOTIJEVIĆ

,

lepolića·

najlepše Jugoslovenke važna je ž OZbiljna #uyap, iko veći cd. opštenarodnog „jnftereša, te da ga „treba pretVoTiti u opštenacionalnu jnstikuciju. Dirugo, mora se umeli više reda, sistema i demolcratičnosti, tako da svali grad, snez, opština (područje mesne kancelanije, stambeno naselje) ima jednaka prava i jednake šamse sa ostalima — a ne da sve zavisi od toga hoće li se lepotica iz, recimo, Petlovače samoijnicijativno i samovlasno prijaviti jhi mo”. će. U savlađivanju wtihijnosti i proizvoljnosti, mogli bi odlučujuću ulogu da odigraju zborovi birača a prolazak kroz selekciju mogao bi se učinjti O” baveznim za eswv ženski živalj od 15 do 50 godima etarosti — mada bi to u prvo vneme možda bilo teže sprovesfi u Merajevima wa' slabim iiomunikacijama. f

'poliko što se tiče mišljenja prednatne „mis“ i načina welekcije uopšte ugzev.

Od. posebnog je interesa to što je iz razgovora s predratnom pobednicom, u kome je bilo. dugih: misli i zapažanja, „Ekspres našao za shodno da

prošlost značajna i značajna · madaš-nja · titula, Makar izgledalo da pravda „imal i! aršina. 02 aa -

PROSTO: ZAMISLIO SE

eelcretbar emtralnog Memiteta SaS veza Rhomumista Hrvaiske Vladi-

mir Balearić, nedavno je izjavio: „Progres zahtijeva i progres moralmog razvoja čovjeka, đa tako kažemo, Rekao bih da smo mi u tom pogledu prema staroj Jugoslaviji Ppostigli golem, napredak, da je maš radni čovjek, zatim člam Saveza komunislDa, monalno na mmogo višem. nivou nego što je ikada bio i da se to iz godime u godinu . pojačava.“

Pročitao sam. to i, priznajem, ozbiljno se zamislio. Ne zbog premeravania sa stanom Jugoslavijom, bestraga joj glava, nego zbog ovog poređenja Moje čimimo sa samim sobom. „Popeđenja današnjeg (boljeg?) sebe sa onim (gorim?) sobom od juče.

ROZE BEZ JARCA

eijci opštinsii statuti sada imaju po-

N sebne stavove kojima se predviđa

| Rkonsultovanje građana u miaijčinem smiislju uvek kad treba osnivati preduzeće, zidati novu fabriku, Cilj takvog propisa je .đa se spreči frošemje para na ulaganja u sigurne gubitke, Mojih je, zbog brzopletosti pojedinih stručnjaka i rukovodilaca, na žalost, bilo i biva,

Ljudi koji su nastojali da se u mjihove opštinske statute umesu ovakve odredbe svalalko znaju zašto to čine. Meni lično poznat je «jeđam ramiji slučaj spajanja nekoliko srezova u Srbiji, pri čemu je trebalo wujedmačiti propise o držamju loza. Stručnjaci su predlagali da u proširenom srezu svako domaćinstvo, do dalje naredbe, može držali po jednu kozu. Pošto je stvar tako i rešema, htedoše preći ma novu tačku dmevhog reda. Ali meki stari se-. ljak reče:

'SR PRAVILNO“. Da ne

u naslov izvuče' bač rečenicu: „NAJ. LJPŠA , JUGOSLOYBNEA HNNE BIRA i bi bilo zabune, u tekstu je preciz ano tačno na koga sa to odhosi: „Na kraju, šta „mis“ 1937. godine: misli O današnjem izboru lepotice koji organizuje „Sport i svet“?

Šta misli „mis“ —v videli smo. Šta je time hteo „fOkšipros“ — pije sasvim jasno. Možda je Coo razBOVOFr iretian isključivo kao kuriožitet, a naslov jzabran sasvim sfmačajno. Možda se, mocđutžim, onaj ko je „boš ma io stavio akcent slaže S mišljenjem da „Sport i svet“ 'nepravilmo sprovodi izbor naj lepše Jugoslovenke.

Ako je u pitčemju ono bravo, redaktor je Dio neman. Moguo · je rmn9go drug:h stvari 6\a istpikne u muaslovu preko četiri stupca i da izbegne solida= risanje s ludim mišljenjem, nepovoljnim po list iz „konkurente“ kuće, Ukoliko je u pitanju ovo duugo, Šta je tu uopšte bila potrebna | predralna „mis“? Mogla je redakcija lepo sama da napiše: „Ne slažemo se s mačimom na koji „Sport i svet“ organizuje izbor lepotice“. Ovalko je ostalo nabačemo i necdorečno, pa ostavlja mogucnosti za ragnmovrsne pretpostavke.

U našoj poslenalnoj štampi odoma=> ćena su pravila koja melki, smatraju za normalam „fer-plej“, a drugi interno kritikuju ao „esnafsko mnmezameramje“, Uzus je (dosad kwajnje retko kršen) da ee u jednom listu me kritikuje drugi, da se čak. ni indirektno, kroz usta intervjujsanih „ili preko onih Što pišu pisma uredništvu, ne „uđara đon“ drusima. Možda je to zajsta oteranmo do esnafskog mezameranja i možda. bi čal bilo na mestu da listovi, jedni drugima atvonreno, principijelno ukazuju ma gluposti, greške i „nepravilnosti“, Možda javna polemika među listovima &,masovnim tiražom i me treba da bude ta» kav tabu —oK kad je već normalna među Mnjiževnim listovima i časopisima, . Samo, izbor lepotice nije tema koja zaslužuje da se mjome počne.

| *) Ako ne u samom centru, bil} smo na

bližoj periferiji helenske civilizacije, · pa

valjda i za nas važe klasični kanoni lepote, **) Nema Vcze 5 rasizmom. aa

OZ ZA;

— Ne može!

Svi ga začuđeno pogledaše,. . obja-

sniše, da. je::Pazgovor:.o·kozama;iziwvšen,

- Svakome jedna koza'i”— gotovo.

A stari čovek opet: — Ne može, kad vam kažem! Ka“

Wo 'o, svakom po jedna koza? A'čta

ćemo za jarca?!

Ttešavali Wu. Bve iznova, jer do» ista gde &u koze treba i iaj jarac, na Bije su funkcije stmučnjaci bili sasvim zaboravili. e

Nema sumnje, nanod jednog kraja, na okupu sa svojim slručnjacima i U” kovodiocima, može da kaže vrlo bistru več o opštem. poslu. Prostom seljaku pašće &vakako na um ponešio pamet no i povodom planiranja kakve nove faibrilke. propisa u opštinskom statutu “kojim :8e u ovakvim slučajevima predviđa' široka Monsultacija birača. Ali čovek bi se s takvim propisom mogao Složiti ipak samo pod jednim uslovom; da ako se nerentabilna fabrika sagradi i uprkos savetovanja sa biračima i njihove saglasnosti, ne budu krivi birači Da se razumemo: u ovakvim slučajevi“ ma Krivi su i mogu biti krivi samo stručhjaci i političari. Tvorci opštinskih statuta, uza sve dobre namere .da .še čuje reč naroda, neka vrlo pažljivo imaju to u vidu. Da se·ne zamagli stvaf, pa da se oni najodgovorniji ne sakriju u maglu.

KOKOŠ ZA RUČAK

vrlo zanimljivo upozorenje še čulo

iz usta političkoz radnika Muslije Dpagaja na plenumu Opštinskog odbora Socijalističkog saveza u Srbici (Kosovo i Metohija): -

— Kada bi svi stanovnici naše ko“ mume — rekao je otprilike Dragaj, hteli, ma primer, jednog dama da 56 najedu kuokošijeg mesa, uništili bi fond živine, jer u ovom izrazito oljopri vredmom MKmraju ima više žitelja nego kološiju.

Slika. će ostati ovako crma, ako od“ mah ne pojačamo proizvodnju Ži” vine. Slika će pobeleti čak i ako bu" demo proizvodili — ome kokoške,

ONAKO UZGRED

ad se dve opštine uporno takmiče

koja će podići veći spomenik SVO"

joj gluposti, obično veći spomeniž podligne ona manja.

Zato ja ne bih bio. . protiv.