Književne novine

| "Vladimir BUNJAC

*

JEDNOM grubom «podelom film. delimo na fiktivan i realan. Pod takvom podelom podnazumevamo da su fiktivni oni filmovi koji su isključivo plod mašte, a da su realni svi \Ostali, to jest filmovi, čija se Tabula odvija u trodimenzionalnoj sfemi života naše planete, bez obzira na vreme. To znači da i daleko istorijski film u okvirima realnosti možemo do-

živeti kao stvarni događaj, kao doga-

daj koji se, eto, ovoga časa pred nama dešava, Ali, takav film, istorijski spektakl, ne poseduje vrednost dokumenta, jer ako i tumači neke stvarne događaje iz bliže ili dalje istorije, tumači ih. na osnovu nekih drugih izvora, — znaći prenosi fakta i pokušava da ih više ili manje uspešno reprodukuje slikom. Međutim, u najširem smislu reči, sva-– ki film koji se snima u. domenu savremenog života, bez obzira na njegove krajnje umetničke vrednosti, predstavlja izvestan dokumemt našeg doba. Ka mena može snimati krajnje banalnu fabulu iz gradskog ili seoskog života na na bilo kojem kraju sveta — uvek će ona registrovati bar ponešto: način odevanja, panoramu, kraja, arhitekturu, stepen tehničke civilizacije, a magnetofon će uporedo zabeležiti glasove, „jezik, zvuke i brujanje svega onoga šio je ušlo u kadar, Tako posmatramo, film je više od bilo koje dmuce umetnosti u stanju da svedoči, đa direktno prenosi trenutke našeg vremena. |

U pitanju je sada problem snage umetničkog izraza: koliko jedan film sintetički odražava savremenost, do koje je granice u stanju da verno i duboko, do najveće moguće mere, odrazi ono što je najkarakterističnije za život i norme određenog društva.

Granice između fiktivnog i realnog filma ponekad se br'šu, jer u pojedinim slučajevima naizgled čiste fikcije predstavljaju samo simbole za umetničko oblikovanje stvarnosti, U filmovima „Cudo u Milanu“, „Lepotice noći“, „Crveni balon“ i u mizu sličnih filmova fiktivne sekvence predstavljaju ideal kome teži čovek našeg vremena. Nesrećni Toto na metli leti prema nebu, jer'za njega u kapitalističkom društvu nema života. Isto to čini mali dečak puštajući da ga njegovi baloni nose daleko iznad gradskih krovova; slično je i u filmu „Lepotice noći“ gde mladog nepoznatog muzičara obavija crevo benzinske pumpe i on se miri sa tehničkom civilizacijom koja guši njegove romantične ideale. Jedan poseban žanr sayremenog _ filma — filmska „bajka, najbolji :je mz kako i {fiktivni film

može makar ijsimbolično~„đa~bude do-"

kument vremena, — težnji ka neostvaren'm sferama života.

Ođ realno snimljenog fakta do umet-

ničkog filma postoji dug i veoma složen proces, na kome samo pravi umetnici filma mogu doneti rezultate. Ali pone-

· osmeh na Nirmmberškom procesu.

STOTINE HILJADA METARA FILMSKE TRAKE GOVORI O VREM ENAUJ OBELEŽENOM NJIHOVIM ZLOČINOM

· IN - SE

kad je dovoljan samo jedam mneznatam detalj:.— grimasa :ili 'jedva primetan grč na licu, koji će nam reći više ne=go sve druge komponenite filma. Drhtaij na licu maršala Kajtela, prilikom potpisivanja kapitulacije Nemačke 1945-te godine, govori više o duševnom stanju poražene Nemačke nego one sumorne slike na kojima vidimo stotine hiljada nemačkih zarobljenika „kako putuju blainim i razlokanim drumovima. ~ Mi smo danas u mogućnosti da budemo svedoci stravičnog burskog rata, građanskog rata u. Španiji, aprilskih i prvomajskih demonstracija radnika i vojnika u Petrovgradu i Moskvi: 1896– te dočekujemo ruskog cara u Parizu, 1904-–te gledamo Kkvrunisamje Petra pr-

· VOg: u Beogradu,, prisustvujemo ·izboru

kraljice lepote 1910-te; gledamo Vilsona, Klemanmsoa, „Kalinjina, „Čerčila, Paderevskog i Masarika. zatim Tolstoja u Jasnoj Poljani, manevre austrijske vojske prema Srbiji, rusku ofanzivu u Galiciji ili Geringov i Hesov cinični Ovi dolkumentti predstavljaju dragoceno bopatstvo, koje se. danas čuva u filmskim arhivama. .

U filmovima Bastera Kitona i Čarla Čaplina nije samo od značaja izvrsna komika i glumačke i režijske sposobnokti ovih velikana filma: — Baster Kitonovi i Čaplinovi filmovi prikažuju nam svet kako je onda izgledao, i ujedno se: smejemo. ondašnijm .. normama smeha, morala, tehničkih. doštignuća i

čitavom. riizu. dugih: podataka o“vreme-

ni koje je daleko iza nas u izmaglici prošlosti i koje bismo zauvek zaboravili, .

Filmska · kamera je letopisac našeg vremena. Pojedine civilizacije | mogu formalno izumreti, ali trodimenzionalni

NEDAVNO JE Žorž Sadul održao

predavanje o „novom falasuć u. _fran=..

cuskom filmu koje prenose gotovo sve francuske publikacije koje se bave problemima sedme · umetnosti. Sadul podseća na neke istorijske činjenice i tvrdi da se od stotinak mladih sineasta koji su se javili 1958. za desetinu može reći da su postigli internac:onalni renome i da su njihovi filmovi postigli uspehe u svim zemljama u koji-

ma su prikazivani. Ako bise joši moglo ·

diskutovati, smatra Sadul, o vrednostima eksperimenta Žana Lik Godara

ı filmu „Karabinjeri“, „Prezir“ i 'Re- ·

neov „Mirijel“ predstavljaju filmske događaje. Sa većinom filmova „novog talasa“ dogodilo. sa ono -što~se: događa svim novim pokretima. Javilo se bezbroj oprečnih mišljenja koja su gOVOrila da su ti eksperimenti izazvali veliko interesovanje. „Ko je junak „novoga falasa“?“ pita se Sadul. To je današnji čovek umoran i nepobed:v u isti mah, čovek koga više ne interesuju bajke i intrige bračnih trouglova, penjoara, zvezda i zvezdica. To su obični problemi koje srećemo svaki dan na ulici, kod nas u kući, na poslu, u društvu. Uvek je to postojalo. Razlika je u tome što se od toga danas ne beži. Analizizajući nekoliko dela koja su po njegovom mišljenju prethodila „novom

VINJETE NA 6. I 7. STRANI IZRADIO '

MOMO KAPOR

»&0 „JE JUNAK NOVOG TALASA«

– pita Zorž Sadul

talasu“, Sadul. se' pita: „Dali treba

ignor:sati ili potceniti _iraganja onih

sineasta koji su pripremili put „novom. talasu“? Pre 1958. kratki filmovi onih koji su osnovali „novi talas“ mogli su da prođu kao sofistički poktušaji sasvim dobri za snobove. Ali zato nije isključeno da se prema stvaraocima „novog talasa“ ne razbudi iznenadno oduševljenje kod široke publike u Francuskoj“. Da to može da se dogodi Sadul podseća na·vreme Maksa Lindera. Put „uOvog. talasa“ ka uspehu vodi preko filmske komedije. „U jednoj zemlji gde šu izvrsni „glumci-komičari mnogobrojhi filmske komedije suviše: su retke, Uspesi ·Žaka atija. bi možda

bili povod da. hrabre i podstiču pri- .

stalice „novog talasa“ u tom pravcu. I-ako bi se po tradiciji da se prvih meseci nove kalendarske godine izriču želje za. budućnost, nešto poželelo francuskom, filmu, to je napredak i razvoj muzičke komedije.“ Sadul i navodi neke filmove kao što su „Zabibereni slatk:ši“, „Kišobrani iz Šerbura“, „Lola“ koji mogu da posluže kao eventualni obrazac jedne takve komedije. „Trebalo. bi da se francuski reditelji, glumci, producenti i scenaristi takmiče u smelosti. Ako se više ne otkriva! mnogo zlata u rudnicima koji su' mnogo eksploatisani, nije li možda zanimljivo ohrabriti se za ispitivanje rudnika koji su bogati ali se nalaze u malo poznatim regionima. Možda će tamo da se otkrije i bogata žica. Ako je posle trideset godina naš film Kroz

: razna iskušenja uspeo da sačuva svoje

mesto: u svetu, to je zato što je često obnavljao svoj stil, menjao svoje žanrove, širio oblasti svojih traganja. Druge kinematografije su. slabile u: glavnom zbog ' toga što su se suviše često

"ponavljale. I „novi talas“ je jedan vid

tog menjanja stila, jer, završava Žorž

'Sadul, „sreća se na, kraju uvek nasmeši

hrabrima“. _(R V.) #8 ON NA, “e

1

šživof tih civilizacija će izgubiti „samo

· jednu: dmenziju:.-— one druge 'dve o- ·

staće: da. svedoče o trećoj. Jedan indijamski poglavica predstavljajući svom plemenu Burdenov film „Gutljivi neprijatelj“ rekao je: „ ... To je istorija mosa narođa. Kada.je došao beli čovek njegova civilizacija je uništila moju rasu i mi ćemo ubrzo biti zaboravljeni. Pa ipak ne. Ta ista civilizacija želi da sačuva naše tradicije od zaborava pre no što budđe i odviše kasno. Sad ćete

znati da smo zaista postojali...“

DRHTAJ NA LICU MARŠALA KAJTELA, PRILIKOM POTPISIVANJA 'KAPITULACIJE , NEMAČKE 1945. GODINE, GOVORI VIŠE O DUŠEVNOM STANJU,, PORAŽENE NEMAČ-

_..„KE „NEGO. ONE--SUMORNE-,SLIK:H-.-

NA KOJIMA VIDIMO BESKRAJNE

KOLONE NEMAČKIH ZAROBLJE-

NIKA KAKO. PUTUJU BLATNIM I RAZLORANIM · DRUMOVIMA.

Ove potresne reči svedoče o velikoj moći filma da se suprotstavi zaboravu. Ali, kako već rekosmo, filmska kamera .je pre svega letopisac.našeg vremena, Jer fim i po svojoj strukturi 'predstavlja najtipičniju umetnost: dvadesetog:veka — umetnost 'koja okom kamere gleda i- direktno registruje stvari i pojave oko sebe. Italijanski dugometražni ·dokumentami., film „„Pseći život“ izvrsno je delo: koje'će trajno 'svedočiti-o životu. naše. planete "u ovom frenuiiku. Lutajući svetom Kamera je u ovom · filmu ' snimila zadivljujuću, Sotovo ·neshvatljivu- priču o životu koji

(CINSII

nam je nepoznat i u koji ne bismo verovali da ga kamera nije:zabeležila na filmskoj naci, U hašem uskom doživljavanju sveta ovaj flim nam oltlkriva nove dimenzije života našega vremena. Nemoguće je ispričati sve ono što se za jedan i po čas može videti u ovako retko zanimljivom filmu. Za jedan i po čas videli smo ovde ono što je gofOVO nemoguće videti za ceo ljudski ek. Sličnih primera ima mnogo i svi oni govore o velikoj moći filma da svedoči o ·civilizacijama koje nestaju. Ne samo usko dokumentarni #{ilm, već svaki film na određen način predstavlja dokumenat svoje vrste. U tome je, možda, i ona bitna spona između filma i drugih ume{mosti. Slike Boša Brojgela, muzika Baha i ' Betovena romani Dostojevskog, Dikemsa i Babelja takođe su u jednom višem umetničkom značenju te reči — dokumenti svoga vremena. Nekoliko nasumce uzetih primera 'iz' oblasti filma potvrđuje „OVO značajno sredstvo sa posrednom ili neposrednom &tvarnošću. De, Sikin film „Čudo u Milanu“ film Dalberta Mama

' Marti“, Felinijeva „Ulica“, „Čovekova

sudbina“ Bonđarčuka — a od „naših filmova dragocena svedočamsitva maše revolucioname “epohe predstavljaju svakako filmovi Veljka Bulajića „Kožara“ i „Vlak bez voznog reda“, i Bauerovi „Prekobrojna“ i „Licem wu lice“.

Ovih dana imao sam priliku da vi= dim. tek završeni, film Milenka Štrbca „Kiše zemlje mrnoje“, delo koje će ve-

'rovatno mnogim filmskim stvaraoci-

ma ukazati na neke od sudbinskih mo ·tiva našeg društva. Ovo je potresni dugometražni „omnibus film sačinjen od pojedinačnih i kolektivnih sudđbina, — jedna čudesna vizija sveta u kome živimo, ne poznajući ga. Štrbac nam nije otkrio samo ljude, već i sfe-

{.\

JBDAN INDIJANSKI POGLAVICA PREDSTAVLJA-

| JUĆI SVOM PLENUMU

BURDENOV FILM „ĆUTLJIVI NEPRIJATELJ“ REKAO JE: „ .. TO JE ISTO-

RIJA MOGA NARODA. 60 KADA JE DOŠAO BELI ČOVBK NJEGOVA CIVILIZACIJA JE UNIŠTILA MO' JU RASU I MI ĆEMO UBRZO BITI ZABORAVLJENI PA-IPAK NE 0 TA ISTA CIVILIZACIJA ŽELI DA SAČUVA NAŠB TRADICIJE OD ZABORAVA PRE NO ŠTO BUDE 1 ODVIŠE KASNO 0 SAD ĆETE ZNATI DA SMO ZAISTA POSTOJALI...“ •

ru života, običaje, navike, zablude i teške životne uslove sa kojima se oni bore u nastojanju da se domognu najpre osnovnih tekovina civilizacije, a onda i tekovina socijalizma. Gotovo svaki kađar, donet iz dalekih sela i zaselaka, fabrika i rudarskih jama, pun je onog neobičnog ritma pravog iskrenog života.

Štrbac je na osnovu materijala filmskih novosti, koji je snimao pre deset i više godina, Stvorio filmske priče o ljudima koje je tada sretao i jednostavno zabeležio šta se sa njima do danas dogodilo. Trud je bio dragoceno nagrađen: — dobili smo snažnu filmsku dramu kojoj nema ravne u našoj kinematografiji. „Kiše zemlje moje“ filmsko je delo koje je nadma-– šilo suhoparnu dokumentarnost, — to je film sa veoma izraženim karakteristikama umetnosti. Ako je po formi dokumentaran, on je po sadržaju i načinu kako taj sadržaj dopire do našeg srca — nedvosmisleno umeftnočko ostvarenje. Element istine, koji je osnova za svaki dokumentarni {#fi!m, ovde se ne Svodi na preslikani život: naprotiv, ovde junaci filma igraji svoj život završavajući ga skromnom humkom na nekom dalekom #Đgroblju

ili odlaze od kamere invalidskim ko-: licima tamo negde na brdo prema za*”?

lazećem suncu. Ovo su heroji jedne napome izgradnje društva, a ujedno i heroji jedne potresne filmske priče.

Život „je ovde prikazan sa svoje lepe i ružne strane — a to je podatak koji se ne može pripisati velikoj većini filmova, POSBBNO NAŠIH PFILMOVA. |

' NEKONVENCIONALNA vizija, 'su-"

gestivna linija — čista i prodorha karakterišu ne samo Miodraga Nagornog kao suverenog grafičara, crtača, u zanatskom smislu, već idu u prilog: jednog nadrastanja u pogledu transpozicije širih pretenzija. Njegovi koncentrični krugovi, elipse, sferični oblici, sačinjeni u jednom · „zakovitlanom zamahu čiji linearizam liuprkos opšte dinamike deluje kao precizan mehanizam kosmičkih uzleta, žive, pre svega, kao plastični fenomen i to u sazvučjima modernog shvatanja. Likovna priroda Nagornog oslanja se u postupku i na klasičan tretman, reklo bi se da je on svestan izvesnih vrednosti fradicije — crno-belog kontfrasta — koje mu služe samo kao platforma, ali koje u daljem procesu natkriljuje, znatiželjno tražeći nove plastične probleme, vizuelno i psihološki bliske savremenom čoveku. U mentalitetu analitičar, Nagorni ipak u krajnjoj konsekvenci svodi svoje oblike na jednu linearnu sintezu sa težniom da kontinuiranim crno-belim vibriranjem „pokrene, i što je moguće više ubrza, čitavo. kretanje ovih tela otkrivajući istovrememo, nove ' prostore i nove rakurse svetlosnih efekata.

Ovako formalno opredeljenje Nagornog primamo i kao rezultantu njegovih unutrašnjih htenja; to je u stvari njegova poruka, stav prema životu. Saobrazno tome, ove kosmičke oblike treba posmatrati i sa stanovišta simbola koji imaju za cilj da reflektuju jedan univerzalniji i opštiji · sadržaj; kroz njih Nagorni glorifikuje ideju o trajnosti u kretanju, tom neminovnom

. uslovu regeneracije.

· Dok Nagorni traži smisao kroz intenzivno kretanje svojih kružnih letilica, dotle je niegov saizlagač, slovenački grafičar Karel Zelenko, usredsre-

·đen na statičko”:fiksiranje ~

KOSMIČKI SIMBOL E MALE

izložba Nagormog i Zelenka

STV AE

Sri u “objekata, sitnih, običnih, svakodnevnih stvari.

Prema ovim „beznačajnim“ predmeti-

ma sa kojima se sudaraju svakodnevno naša čula i koje, najčešće, registruju Bamo kao gole, upotrebne, fizičke vrednosti, Zelenko gaji poseban kult, on ih beleži kao posrednike značajnih događaja i činioce sa znatnom ulogom. La-

ko i besprekorno ređanje tih svedoč-. |

nika ljudskih strasti (uz njih je uvek figura čoveka), sa kojima se Zelenko čas jetko i duhovito poigrava, čas im

prilazi u svojstvu ozbiljnog namernika ·

otkrivajući u njima sudbinsku moć, otkriva autora, tananog i neposrednog

interpretatora sa osobitim darom za saopštavanje krajnje: jednostavnim sredstvima — senzibilnom linijom 'i

rafinovanim crtežom. No, i uprkos toj jednostavnosti, ovi bakropisi, bez valerske gradacije i senčenja, u stanju Bau da pruže određen štimung, da nosc jedan svet dostojno likovno uobličen.' Svi Zelenkovi bakropisi koncipirani su u vertikalama, u njima uvek izvesni elementi streme ka visinama, — dečji zmajevi, luftbaloni, jako izdužene građevine. „Preko njih, čini se, Zelenko želi da premosti ižvesne uhva= ćene frenutke ljudske slabosti i ukaže na nove·.vidike, na. nove . mogućnosti. · U svemu, uzimajući čak u obzir i izvesnu ilustrativnost, koja se katkad prevuče ali ne remeti osnovnu ideju i likovnu misao, opus „Karela Zelenka suvereno pokazuje kako i na koji način bez buke i „patetičnih gestova. mogu da se izgovore žZnafilma i drugih. umetfnosti. Slike Boša i

! našeg srca — nedvosmisleno umetnič-

čajne, humane reči. Bez sumnje, to ostaje kao najveća vrednost po kojoj čemo sigurno pamtiti ovog 'nutora. ~

Vladimir ROZIĆ

KNJIŽEVNE NOVINE