Književne novine

-

| tema dana

Balet-eksport ili politika

Zzalaškavanja

| POČETAK NOVE pozorišne sezone donosi move brige direkcijama beogradskog i zagrebačkog baleta. Mnogi članovi amsambla Yaskimuli su ili misu obnovili ugovofe sa diyekcijom. Neki od njih otišli &u u inostranstvo. Iako su i i» jednog i iz drugog ansambla otišli mnoga to nisu svi baletski umetnici koji su mameravali i hameravaju do, napuste baletske trupe maših, Yemomianmih pozorišnih Kuća. Mmogi su svoju odluku da Yaskinu, ugobo? samo odložili dok u inostramstou, me obezbeđe angažman, ii u zemlji stvore povoljne uslove da Yade kao slobodni umetnici.

Razlozi koje oni mavode za, te svoje postupke su mmogobrojni i raznovrsni. Tvrdi se da postoji dominacija starih mad mladim i da mlodi baletski umetnici me igraju oheliko koliko bi to želeli i koliko bi po svojim, kvalitetima zaslužipa= li. Dodaje se da pored, jednog objektionhog Yazloga, YepertoaYske bDoMtike koja predviđa mali broj predstava, postoji čitav miz subjektivnih, razloga za koje se u, javnosti zna i o kojima se već duže vremena, iako se ne piše, upormo i sistematski šapuće. Postoje anomalije u nagrađivanju: umetnici se trežiraju kao činovnici, oni koji nose repertoar nisu i oni koji su majbolje nagrađemi. A sve to stvara u ansamblima mezdravu, atmosferu, formiraju se grupe i tabori, do uloga se me dolazi uvek uovičajenim, sredstvima, i Do meki „vut atmosfera Wu DOžOrišnim, trupama je takva da je svaki umetnički vad onemogućen.

Ne raspolažemo obaveštemjima o sifuo,ciji u, zagrebačkom baletu i ne mamo do koje se mere sve ove činjenice i ma njega odmose. Što se beogradskog baleta tiče, možemo da kažemo da je masovni odlazak člamova trupe iz ovog kolektiva, i još veće nezađovoljstoo omih koji: su %w% ovom kolektipu „ostali, rezultat jedme meispravne i mezdrave bOlitike koja se u beogradskom balefu” uboyno sprovodila i sprovodi. I "uprava Narodnog pozorišta i diYvekcija baleta ako i misu direktno učestvovali, u stparanju mwezdyavog stanja u svom, amsamblu, očigledno su učinili veoma malo da se to stanje izmeni. Oni su vodili politiku, zataškavanja; kada bi izbijali skamdali puštali su se u javmost umiTujuće izjave da sve nije tako crno i da su odmoši u Kkući, u krajnjoj liniji, isključioa stvaYy ovog kolekfipa. Kađa je izbila, afera Jovanke Bjegojević i Čede DrYagićevića upravnik Narodnog pozorišta je tDY-, dio da je to interma stvar kuće. Kada, štampa nije htela da prihvati o= vu, težu i počela da govori o tome šta se događa u zgradi kod, Spomemika, pisanje štampe oKkwvalifikova= mo je kao senzacionalističko, baletski umetnici su držali sastanke ma kojima su donosili rezolucije i pretili predstavnicima štampe sudom, tvrdili da je takvim, pisanjem, a me činjenicama, koje su izazvale takvo pisanje, ugled, beogradskog baleta doveđem, u pitanje i uwvera= vali sve i svakoga da tu majstarijoj beogradskoj pozorišnoj kući wladaju Duna idila, mir + haymonija kakvi se samo poželeti mogu. Umesto da sama preduzme odlučne korake uprava Narodnog pozorišta je Šmovala da dočeka da joj se sudskom, presudom, preporuči da zaveđe disciplinu. u, svom, amsamblu. I taman kada je slučaj Jovanke Bjegojević pređat zaboravu, došlo je do „iste afere ma mižem mivou. Pozorišna publika trenutno sa majvećim, zadoveoeljstvpom čita izveštaje o uspesima beogradskog baleta na, gostova= nju wu Atini, i sa strahom, očekuje da čuje šta se sve u Atini vam, Do= zoynice događalo, jer je već mavikla da se gostovanja beogradskog baleta završavaju i aferama i skandalima, i Otuda je potbuwno razumljivo što mnogi baletski umetnici više ne žele đa ostanu u toj kući. Nerazum= ljivo, je samo što su svi oni, bili odgovorni ili me za tu situaciju, DOdržavali i prihvatali politiku zata= škavanja sve dok rezultate te politike misu osetili ma sopstvemoj koži. Kao što: je neyazumljibo i to ža-

što se politika zataškavamja spYo-

vođila. OC A ST yet. wnajk),f a Wir ii Ve|Tan IVE MZ {SEC

ISPRAVKA

U prošlom broju, na 7. strani, u pes= mi Izeta Sarajlića „Hitlerova ovčarka „Blonđi“ drugi stih glasi: „motati mu ete oko nogu đa piše priču „Mumu“ — a treba da «glasi: „...đok piše priču - „Mumu“.

Ovim se izvinjavamo” autoru i čitao

cima njegovih stihova, i <

komenta?Ti

· pet-šest izdanja,

| Kocbekov tekst,

„vesti

ESET GODINA JEDNE EDICIJM |} i deset godina vidnih napora da

se dečja knjiga pogulariše i Svojim Kvalitetom usmeri ka novim, savremenim “tokovima života, Uurodili su za amrajevskog izdavača, preduzeće „Veselin 'Masleša“, Svojstvenim rezulfatfima. Milionski tiraž edicije „Lastavica“ koji je potpuno rasprodan i pored toga što je veći broj dela doživeo i

nesvakiđašnjeg uspeha.

Uspeh je, svakako, posledica umešnosti izdavača. No, tu je prevashodno reč o popularnosti. dečje knjige i brojnosti čitalaca, zatim o ustaljenoj navici da se deci kao najdraži, ali i svakidašnji Yioklon, kupi Knjiga. Zato je ovaj izdavački paradoks, koji Se javija u opštoj krizi izdavanja i prodaje knjige, veoma lako objasniti. Taj paradoks nije slučajan: proizišao je iz ava različita pristupa Knjizi, zavišno od toga kome je namenjena.

Neozterećena problemima koji prate dela namenjena Svim ostalim uzrastima, dečja knjiga ima svoje Sspecifične, brojne i složenije teškoće. Od mnogih pitanja koja zadiru u kvalitativno vrednovanje dečje knjige zasad

ismo mogli izdvojiti samo nek3, Jgnorantski Stav onih koji bi ttiebalo da vrednuju Kvalitet i opštia suremljenja u savremenoj dečijoj literaturi, još uvek zastarela shvatanja o opštim „vrednostima i značaju ove literature — osnovni šu pratioci i izročnici niza problema Koji se već godinama uopšte ne rešavaju.

Danas je nemoguće na bilo koji način, prateći ocene bilo kog auditoıija, ili mišljenje pojeđinaca koje Di moglo da uliva izvešsno poverenje, Gdobiti pravu Sliku vrednosti literature = decu, posebno obimne domaće literature. Jer do danas niko nije Ozbiljnije obratio pažnju na prave uticaje koje savremena đomaća literatura ima kod najmlađih čitalaca. Niko nije bOkušao da dugotrajnim pedagoškim, pa i kritičkim, praćenjem pojava vezanih za savremenu literaturu i prihvatanje

OSLEDNJI put zavesa Ohridskog

leta pala je pre početka zvanične

jeseni. Violončelista Papastavros, Grk, stalno nastanjen u Parizu, jedan 'od deset najpoznatijih umetnika na ovom instrumentu u Evropi, završio je tradicionalni internacionalni seminar mladih „čelista, koji su svakodnevno prevlačili gudalom preko struna u jednoj skrovitoj prostoriji Radničkog uni= verziteta. Ostalo je sećanje na reči dirigenta Igora Markeviča, koji je izjavio da se zaljubio u ohridđske lepote, posle koncerta ·simfonijskog orkestra

Skopske iilharmonije pod njegovim”

vođstvom. Još' thepere wvdaci violimišta iz Sovjetskog Saveza i odjekuje zvon= ki glas Ane Lipše=Tofović među zidovima drevnog spomenika. Naime, sve priredđbe muzičkog festivala, poznatog pod imenom Ohridsko leto, održane su u crkvi Svete Sofije iz XI veka. Sa zidova ove tihe dvorane, gde su se odvijala vekovima muolepstvija svevišnjem, gledale su publiku i izvođače oči svetaca sa remek-dela srednjovekovnog fresko-slikarstva. Svakako da je sve njih najimtenzivnije uzbuđivao pogled Bogorodice sa brkovima — te još uvek nernazjašnjene šale, aluzije ili simbola duhovitiog zoografa.

Međutim, iako je završen ovaj jedinstven muzički festival, kupači i dalje koriste lepe dane da se predaju bistroj:vođi drevnog jezera — nastalog pre ledenog doba, koraci turista. odjekuju pločnicima tesnih, krivudavih ulica u starom delu grada. Škljocaju fofo-aparati ispred manastira Svetog Nauma i svetog Klimenta i ostataka tvrđave cara Samuila. Ovđe je istorija preko.jednog cara imala svoju reč, Uveče je teško naći mesto u ogromnoj bašti velepnog hotela „Palas“, okrnuženoj zelenilom. Jedmom reči, leto još uvek traje i trajaće dok je lepog vremena.

. Nastavak 6a 5, strane

njega. Pošebno treba istaći Kocbekove šetnje u Slovenačku Hrošlost, u sudbinu slovenačkog naroda kome Se tih dana, u zajednici sa. svim jugošloven= skim narodima, ispisivala Magna char= ta. Ljudska prišnost što provejava iz ovih stranica, bezgranična vera što odiše iz ovog dnevnika, vera u budućnost ove zemlje toliko me puta podse= tila na klasične stranice iz memoara prote Mateje.

· Nipošto ne bi bilo pravedno kad bismo zaboravili i drugog autora ove knjige: · grafičara i slikara Božidara Jakca. I on se nalazio u Slovenaćkoj delegaciji, koja je pošla u Jajce. Iz dana u dan crtao je portrete i pojedine prizore S puta u Jajce, Tako je kao nijedna Knjiga memoara iz partizanskog ratovanja, ustopce propraćen autentičnim crtežima 1 grafikama Božidara Jakca, kojih ima više od Stotinu, pa se datumsk“ slažu gotovo odreda sa Kocbekovim zapisima. Jednom reči, ova Knjiga, i

aktuelnošti

Tiokazatelji 6u tog.

iz iskustva sarajevskih izdavača

tema dana

komentari

BDRHĆ.JA KN.BIGA

pu'ilavaaćenz i zagreBnzigen zi

ove literature, ospori ili potvrdi njen značaj i vrednost, Sugestivnost i Krealivnu (ne katedarsku) ozbiljnost. Jedino je jasno da su postojanje i neophodnost savremene literature za decu i omladinu, iako, istina, ne u isluj kvalitativnoj Ssrazmeri za sve uzrabie, iz godine u godinu, toliko oSšetni da se uopšte ne mora postavljati pitanje njenog prisuskva i prihvatanja od onog najšireg broja čitalaca kojima je wamenjena.

Iz iskustva jednog od preduzeža koja poklanjaju prevashodnu pažnju dečjoj literaturi, pomenutog izdavaža „Veselin Masleša“, može Se izvući značajan i ohrabrujući podatak. Naj· čitaniji su domaći autori, pa je i izuzetnost tiraža omogućena i zbog Dpopularnosti dela nekih naših piSaca. To prihvatanje domaće dečje literature, koja zadire čak do nepredvidljivih granica popularnosti, pokazuje da je afirmacija domaće Knjige danas W»otpuna. Knjiga za decu jeste do te mere rado čitana, rado kupovana 1 rentabilna, da ni nepostojanje normalnih i sa razlogom očekivanih pratiaca (recenzija i kritičkih osvrta, preporuku književnih autoriteta) ne može da umanji tu podularnost. No, ipak, poireba za autoritativnim ocenama i prcporukama najboljih od brojnih Knjiga za decu, tim pre je neophodna.

Problem zanemarivanja dečje Knjige od Kritike, ipak je mnogo dublji nego što Se na prvi Pogled može zaključiti. Nije reč samo o Slučajnoj

omašci, ovoj koja bi se mogla otKkloniti jednim , potezom: samo predlogom dvojice ili trojice urednika da se ı dečjoj knjizi posveti pažnja Krilike, Mimoilaženje dečje knjige pri kritičkom ocenjivanju posledica je, u mno> pim slučajevima, zastarele logike da je rdisanje literature za decu Samo „uzgredni“ rad književnika Koji, pored toga, mora da ima i „ozbiljnijih“ pre-

lenzija. Jer, po tim shvatanjima, pisa-

nje ove omalovažene literature ješte samo Stvar zanata i pedagoškog iskustva! Drugi, pak, nemaju određenih opravdanja za Svoju nemarnost }iema dečjoj Knjizi, ali su Skloni da priznaju da dečju literaturu lako mimollaze. - u Nepostojanje kritike ture savremenih pisaca znatno ušlovljava još jedan, možda, mnogo bolniji problem. U školskim udžbenicima, pri obaveznom pro-'lisivanju najpogodnije i najneophodnije literature za đake raznih uzrasta, zastupljena su. mahom dela Klasika, pa čak i ona dela koja sU nekada, u nedostatku isključivo dečje literature (znači sticajem okolnosti, ili i iz nekih drugih pobuda) bila uvrštavana u literaturu za dacu. Zavod za školstvo Bosne i Hercegovine preporučio je širi Tirogram literature za osnovnu školu. Može se zapaziti težnja da se nastavnici Književnosti upućuju, pri određivanju literature za pojedine razrede, na najišavremeniju literaturu, bez zanemasrivania klasike. Međutim, iako su u ovom

Sta, će MPeći qBEWINILU M

Za sve vreme bavljenja u Ohriđu čuo sam i pročitao u jednom dnevnom listu da je ohridski muzički festival, i pored gostovanja uglednih imens iz sveta umetnosti, na izveštan način promašen po Svojoj koncepciji. Govorili su da ovaj festival još nije našao ni autentične, makedonske muzike koja bi sve lo povezala, prezentirala na jedinstven, samo ohridski način. Nije pronađen začin za ovaj specijalitet, često prvorazrednih umetničkih manifestaci= ja. Pritom je iz ove konstatacije izvirala jedna misao, po mentalitetu ugo= stiteljski inmferiorma — šta će na toj muzičkoj reviji naći stranci, i šta će oni o svemu tome reći. To jest, šta će za strance tu biti movo, ohridsko, egzotično. Tačno je da Ohrid nije dao nijednog muzičara svetske klase, da njegovi motivi, ako izuzmemo Ohridsku legendu, nisu kao tema poslužili nijednom. velikom kompozitoru, ali to ne znači da će i u budućnosti biti isto tako. Na kraju krajeva, iako Dubrovnik ima jedmog Marina Držića, da ne pominjemo ostale velikane dubrovačke književnosti, nije se vezao samo za svoje stvaraoce, već je prikazao prvorazredne pozorišne predstave Šekspirovih dela. Time ništa nije izgubio od svoje autentičnosti niti originalnosti. Ali nijednom HKritičaru ohridskog muzičkog festivala ovo upoređenje nije palo na pamet. No, u ovom slučaju nije to bit=no, već omo bojažijivo pitanje koje se još uvek izgovara na sve strane: šta

će reći stranci o svemu onore što se kod nss u vreme furističke sezone gađa, ne samo na planu umetnosti? Da se upitamo mi — Ko su ti stranci-tuzisti (dobrodošli, što se merne i svih nas tiče, hiljadili se i milionili se, kako narod kaže) koji o svemu treba da kažu poslednju i definitivnu reč? I zašto sad odjedanput tako oprezno osluškujemo, pa se po tome i ravnamo, i to za svoj najjači dokaz uzimamo prilikom razgovora o onome što se kod nas preko leta događa? Kakav će sud izgovoriti tamo neki stranac, kad već možemo svi mi lepo da kažemo šta nam smeta, a neće proći nijedan božji dam da u njemu bude sve i svima potsmam, Ovu

Kujiga sećamia

po aužšentičnosti i po umetničkom dometu, spada u Sam vrh jugoslovenske imemoaristike o oslobodilačkom ratu 1041—45,

OR

I na stranicama ovog lista povremeno šu, u foku prošlih godina, Oobjavljivani napisi o nestajanju antikvarijata u našim gradovima, ptvenSstveno u Beogradu. Danas mogu obavestiti čitaoce, da će Ljubljana u najskorije vreme, još u toku ove jeseni, imati novi, mođerno uređeni antikvarijat „evropskog ranga. Pripreme su u toku, pa će se negde u oktobru u Starom delu Ljubljane, na Mestnom trgu 25. otvoriti centralni šlovenački

antikvarijat koji će nositi ime cca slovenačke književnosti Primoža Trubara. U prizemlju biće smeštena centralna proSštorija za prođaju i kupoviuu knjiga, na našim i na brojnim stranim jezicima. Na prvom spratu nalaziće se nekoliko prostorija, gde će se prođavafi knjige po Strukama (slavistika, časopiši, retkosti itd.).. Antikvarijat će imati i vlastitu knjigove”– nicu i prostorije za konzerviranje i restauriranje knjiga. Vršiće Se i zamena starijih izdanja između pojedinih knjižnica. Naročita briga biće posvećena prikupljanju jugoslovenskih peTriodika, tj. časopisa, zbog kompletiranjua. Povremeno biće objavljivani pošebni katalozi, bilo opšti ili po strukama, kako bi bibliofili bili stalno obavešteni o. raspoloživim izdanjima, Osim toga, antikvarijat će objavljivati i faksimi-

aaa an iaIUi

dečje litera=

aktuelnošti

programu zašturšjena izđanja svih izđavača dečje literature u zemlji, znatan deo preporučene literature i»dale su dve sarajevske izdavačke kuće. Isto tako programi literature koji su rpihvaćeni u drugim republikama preporučuju uglavnom veliki broj dcla koja su izašla u izdanju izdavačkih kuća tih republika. Zbog toga bi se, pored pohvala ovim progiamima, moglo prigovoriti naročitoj pažnji koja se, ·Hriljkom . njihovog Sšaštavljanja, cbraćala izdavačima, & ne i najbol-»j literaturi. Činjenica da qa pomenutgm programu Zavoda za unapređenje školstva Bosne i Hercegovine ima najviše dela za čije su Se izdavanje pobrinula dva sarajevska preduzeća, kao i činjenica da u drugim programirna ima neznatan broj Knjiga koje su izđala ova dva preduzeća, jako sa može reći da su zbog brojnosti i kvaliteta izdanih knjiga Sarajevška preduzeća nezaobilazni popularizator dečJe knjige — potpuno potvrđuju već uočeno poštojanje izvesnih kKtitera koji favorizuju pojedine lokalne izdavače. Samo, na Tirimer, u tom programu koji je preporučen u školama Bosne i Hercegovine, može se uočiti da ja za pete razrede osnovnih Škola od trideset i Sedam Knjiga, dvadeset pet izdato' u izdanju sarajevskih preuzeća „Svjetlos“ i „Veselin Masleša“, od trideset Osam preporučenih Knjiga za sesti razred, dvadeset Sedam šu izasle ftakođe u ova dva Taređuzeća. A, sličan je slučaj i sa preporučenim programom za oštale razrede osnovne škRole, Ali, baš zato što postoji razlog ovakve vrste koji doprinosi neusklađenošti programa školske lektire, moglo bi se očekivati da uskoro dođe do Stvaranja jedinstvenih programa Koji bi za Kkriterij imali sve ono što je bilo riozitivno u dosadašnjem radu brojnih šaSštavljača raznih programa. Samo, Kritetij koji. bi favorizovao izdavačka preduze· ća i njihove izdavačke planove trebalo ·bi, da. se — zaboravi.

Petar LJUBOJEV

već banalnu rečemjeu čuo sam čak i u jednom, selu kraj kojeg je podignut motel, Ako' imaju šta da'nam kažu, šaslušaćemo ih, zar im nisu neki naši listovi otvorili i svoje stupce, gde oni svojim izjavama ne prave našem turizmu baš laskavu propagandu. Često su baš ti stranci vrlo neobjektivni, ne mogu đa vode računa o izvesnim uslovnostima što im se ne može ni zameriti. Oni ne moraju biti uvek svesni činjenice da je reč turizam pre irideset godina. bila potpuno nepoznata u mnogim pašim „danas proslavljenim turističkim centrima, pa nas upoređuju sa zemljom koju turisti: pohode već dve hiljade godina. Što su oni boga nesvesni, nije ni čudo, ali što naši ljudi pilje u njih i posle njihovih žalopojki udaraju u tragičnu dreku momenat je nad kojim treba malo da se zamislimo,

Tako se dogodilo i sa Ohridom u kojem. đo juče nije bilo čestitog hotela, a.do prekjuče su turski hanowi, puni stenica, dočekivali i ispraćali goste, da ne pominjemo danas velelepni kej pored jezera koji je još posle prVog svetskog rata godinama bio leglo komaraca i kolevka epidemija malarije. Danas on ima nekoliko modernih hotela, jednu zavidnu turističku kulturu svih' stanovnika, a naravno i dosta recidiva. Zbog foga ne može se tom strogom ocenom ocenjivati muzički festival, koji je već doveo u ovo malo mesto na jugu prvorazredna umetnička imena. Te ljude entuzijaste, koji su od Ohrida napravili me samo ugostiteljski turistički punkt, već i jednu umetničku oazu vrlo vrednu, ne možemo olako nipodaštavsti i častiti ih „skeptičnim osmehom samo zato što možda Ohrid=_ ško leto neće dovoljno zagrejati dušu nekog imaginarmog mnatčoveka-stramca, pozvanog da sudi i presuđuje o svemu i svačemu.

Žika LAZIĆ

lirana . izđanja retkih slovenačkih tišaka. . * +

· Nedavno'je objavljen na engleskom izbor poezije Alojza Gradnika. OC vo je već druga knjiga slovenačke poezije na engleskom koja je izašla iz štanipe ove godine. Jedna je štampana u Ma:ziboru i predstavlja izbor poezije ne* koliko savremenih, mariborskih pesnika. Gradnikove „Poems“ uredio Je prof. dr Janko Lavrin, a objavio izdavač John. Calder (mada je Knjiga štampana u Sloveniji, u Celju). Gradnikovu poeziju za ovu knjigu prevodi šu,Sam prof. Lavrin, W. K. Matthew, H.. Richars, A. Lenarčič i P. SeiveT. Uvodnu reč o autoru napisao je prof. Lavrin. Poslednjih godina sve SU tešnji dodiri između Slovenačke po" zije i svetskih literatura, mahom ini“ cirani iz Same Slovenije, uglavnom putem Društva slovenačkih književnika' U: pripremi je još nekoliko sličnih pokušaja (na poljski i italijanski).

igr : Tone POTOKAR

KNJIŽEVNE NOVINE

trijević. Ređakcioni

Direktor f odgovorni Mređnik? Tanasije Mlađenović, Qređniki Predrag Palavestra. Tehničko-umetntička opremB: Dragomir Diml- a BF, Miloš L Banđić, Božidar Dragoljub S. Ignjatović, Dragan Kolundžija, Velimir Lukić, Slavko Mihalić. Bogđan A. Popović, (sekretar redakcije) Predrag Protić, Dušan Puvačić, Izet Barajlić, Pavle Stefanović, Dragoslav Stojano»

odbor;

vić-Bip, Kosta Timotijević i Petar VOoIK,

Božović, a

e List izlazi svakog đrugog petka, Pojedini broj 930 đ. Gođišnjša pretplata 60 đ„ polugođišnja 300 Gd., sm inostranstvo dvostruko

List izdaje Novinsko-Izdavačko pređuzeđe „Književne novine” Beograđ, Francuska 1. ređakcija Francuska 7, Tel. 626-020, Te” kući račan 101-112-1-006,

e tamps „GLA“, Beograđ, Vlajkovićčva 8,