Književne novine

a jkealkysh 11 aa MA DAS uoi ee

DANA

Nastavak sa 1, strane

Zao aisjaaE

ŽIVOT OKO NAS

ıČMVI O NMC O wgupbiša MANOJLOVIĆ ~

Reči s prijatnim zvukom.

HRROZ RAZGOVOR s dopisnikom „Borbe“ D. Nikolićem, sekretar kraljevačkog Sregkog komiteta Saveza komunista Stevan Suša obavestio nas je o anketi koju je nedavno sproveo Opštinski komitek Gornjeg Milanovca, | Cetiri stotine seljaka koji nisu članovi Saveza komunista odgovaralo je na pitanje: „Ko bi iz vašeg sela mogao da bude primljen u Savež ko» munista i šta mislite o sadašnjim članovima?” . · Seljaci su u anketne listove uneli imena nekih mladića koji, po njihovom mišljenju, zaslužuju da uđu u Savez. Naknadnim proveravanjem ovih predloga pokazalo se da nije bilo mnogo „proma» šaja““, Navedeni su, uglavnom, dobri mladići koji doista treba da budu članovi Saveza, 2. Još značajniji su odgovori na drugi deo pitanja, onaj o sadašnjim članovima, Za ponekog 8U seljaci kazali da je valjan, svaka mu čast. A #8 ponekog: „Brišite ga, samo lombara, (priča. svašta), a mišta me Yagi“ : i Tako odrezaše vudnički orači i kopači. Šve što treba rekoše nam wu pet-šest reči. {M Hvala im za ovih pet-šest reči. Si VU KI Ako reči vladaju svetom, voleo bih đa našim svetom vladaju baš ovakve. Ni reči brbljivaca, ni AE} — mudraca, zamumuljenih, pa zatutuljenih... ne pravi pitanje od emitovanja 5inhronizovanih i usvojenih melodija, "ali je isto tako nesumnjivo. i toda · je 1aj najveći broj pretplatnika ujedno i najmanje sposoban da uoči . tragične rezultate poređenja — pre· ma.tome njemu je sasvim svejedno. Međutim, zhaino manjem, muzički : obrazovanom delu slušalaca, to nikako nije svejedno — pojava domaćeđ interpretatora, u kompoziciji bĐo. matogs inoštranog autora, budi opravdan revolt i određenu teakciju. Na žalost, u takvoj. situaciji, isključivanje prijemnika predstavlja zasad jedinu prihvatljivu i pristupačnu mogućnost.“ („Mlađost“, 24. II 1965)

e —C—:

— TMAŠ PRAVO NA SVOJE MIŠLJENJHM.,.. UKOLIKO SB SLUŽE S MOJIM

VAKA A ZOO ŠTAMPE

NA PROPUTOVANJU

Kosta TIMOTIJEVIĆ

LJUDI PUTUJU. Nikada još toliko ljudi nije toliko · „gde su bogrešno skrenuli pa u ćorsokak „zabasali. mnogo putovalo. I nikada toliko ljudi nije izlazilo U novinama se međutim, sve ređe traži i taj izlaz, na dočeke i ispraćaje — ne samo na startu i cilju, već se za ćorsokak traži rešenje. Kako izgledaju nego i na usputnim stanicama. Valjda od seobe '

Zabava uz Mondrijana

POPLAVA. različitih šund kvizova najsumnjivijeg psihološkog porekla, koja iz dana u dan na opštu rađošt domaćica sklonih samoana~

lizi ispunjava stranice listova i časopisa, u početku je shvaćena kao dopuna ukrštenim rečima na pogslednjoj strani.

U poslednjem broju žengkog mod-

" nog časopisa „Svijet“ imali smo sreću da pročitamo ovakav kviz: KVIZ OBJEŠEN O ZID. „Potreba da u svojoj sobi imate · obješenu sliku, nekađa se zove potreba, a nekada — poza. Požurite da _ widimo vaš ukus! Požurite da vidimo što piše ispod svake reprodukNo, he prije nego odaberete sliku! Želimo vam dobru zabavu!ć _A sada nastaje zabava! Reprodukcija Van Goga:

naroda i krstaških ratova nije toliko ljudske energije utrošeno na putovanje, a sigurno da od pamtiveka do naših dana njje toliko radnih časova otišlo na ispraćanje, dočekivanje i (na usputnim stanicama) pozdravljanje.

O tom protokolarnom argatovanju jednog sve brojnijeg i sve zauzetijeg dela čovečanstva štampa u svetu (pa, naravno, i kod. nas) brižljivo izveštava. Prezrena bulevarska štampa tome posvećuje najmanje pažnje; u najboljem slučaju registruje ko je odakle i komo otputovao (ili stigao). Ozbiljni, ugled= ni listovi pomno neguju svoje protokolarne rubrike, naročito se starajući da pobeleže sve koji su svojim

oni koji pokušavaju da reše ćorsokak, sam će bog znati, Uostalom, među besmislenim metaforama ova nije ni jedina ni najgora, jer se rešenje obično traži kad je u razgovorima (pregovorima, debati itđ.) nastupio ćorsokak,

U slikovitoj spoljnopolitičkoj terminologiji ima dosta premošćavanja i prebrođavanja. Diplomati nastoje da premoste jaz, političari gledaju kako će da prebrode buru (odnosno, umesto bure, krizu). U poslednje vreme, pak, bilo je pokušaja đa še DYemosti i ćorsokak. Šta se time fačno postiže, hije Jasno — ali je lako zamislivo kako se to može izvesti: treba samo postaviti dovoljno dugu i čvrstu gredu ha krovove kuća s obe stnane ćor-

Udaranje glavom ĆITAO SAM u „Politici“ o životnom putu Stevana „Đurđevića, visokokvalifikovanog fesara.

Pre pet godina Đurđević je postavljao oplatiu ha soliteru, Kad je bio u visini devetog . sprata, odjednom je iza sebe ugledao veliku oplatu koju je nosio kran. Oplata se otkačila i udarila ga, Pao je strmoglavce, srećom me suviše daleko, na betonsku ploču osmog sprata. Pošto nije bio oprem» ljen ako je predviđeno propisima o zaštiti na radu, bez šlema, Đw.„đević je udario golom glav, vom. Lobanja mu je prsla na dva mesta.

„Pomalo dramatične naravi skloni ste đa se brzo uzbuđite, ali to ne traje dugo. Imate želju da djelujete potencirano učeno i da vas smatraju vrsnim stručnjakom. Izvjesna doza afektivanosti daje naslutiti da niste posve otvorena ni jskrema Osoba“, Tako ispod Mondyijanovih kvadrata piše: „...na sentimentalnom po» lju ste pomalo suhoparni“ ispod Rem branta „...Vi ste stvarni pristaša kla. sične muzike i poezije. Vrlo ste o8»

" ietljivi!“, ispod Mazaća: „...Teško se 'prilagođavate promjenama, osjetlji"vi sleiako, to nikad nećete da pri"Znate, OU siraha da ne budete slaMO aiWR VONGALJ MMA SKO | KIP) OT 77 Možda 'je najlepši zaključak ovoga "kviza štampan ispod Davidovog ko-mjaničkog portreta „Napoleona. On glasi: „Volite se dobra odjevati, štaviše ' u tom ste i pomalo snob“.

Kada se pročita ovaj neverovatno ijnieligentni leviz, objavljen u „Svijetu“, moguće je saznati karakter njegovog tvorca: On se pođudara sa zaključkom ispod Dalijeve re» , produkcije koju je sačinio tvorac lično: ·

„Katkad djelujete beskrupulozno i bez principa, ali je to samo priviđan

prisustvom uveličali neki doček, ispraćaj ili usputno viđenje.

Samo se po sebi razume da ljuđi ne putuju bez cilja i ođredišta. To se već toliko podrazumeva, da je postalo skoro izlišan podatak. Kod nas je protokolarnma vest u svojoj evoluciji stigla dotle đa taj suvišni detalj naprosto izostavlja.

Tako su pre nedelju dana.(27. februara) u „Borbi“ | „Politici“ izišle po dve skoro istovetno sročene vesti. U jednoj se kaže da je kroz Beograd proputovao potpredsednik austrijske vlade Bruno Piterman, a u drugoj da je kroz Beograd proputovao iranski ministar inostranih Poslova Abas Aram, U obe se vesti nabrajaju predstavnici DSIP koji su izišli na aerodrom da ih pozdrave, Ni u "jednoj nije rečeno kamo se upujljo vicekancelar

Nekako 'je ipak ostao živ, šali više nikad nije mogao da se, vrati na tesarski posao. Sad radi kao referent za zaštiku na radu. I, kažu, . dobar je referent, Jedan od najboljih u Beogradu, Vršeći svoju novu dužnost, vrlo jc strog u primeni probisa o zaštiti. Neumoljiv. OPA

Očigledno, ponekad je dobro udariti glavom.

Doduše, ima jedna engleska poslovica koja, ako je se dobro sećam, glasi: „Pametni ljudi uže na tuđim greškama, budale na sopstvenim“.

Ova engleska poslovica je engleski stroga. Za naše prilike, pamet bismo, siobodno, mogli da priznamo. i onima koji, umeju da se pouče na 8VOJOJ greški, ali samoznavprvoj, To. jest, ako udare glar vom, da. ne, udare.i drugi, i ftreći:putvstsın do

poza | ovozmakn „Gevsl SEVOliR ON

Gredi telji socijalizma

sokaka, pa po njoj oprezno preći s jedne na drugu stranu.

Pojavilo se međutim, i mišljenje u jednom listu da je izvestan ideološki ćorsokak — memoguće prebroditi. To je zaista nemoguće, ukoliko ne zamislimo ćorsokak u nekom potonulom gradu.

Relativno. je retka upotreba nekad popularne reči ČUDO?, Nađe se, doduše, tu i tamo poneko da ?ešava čvoy, jednom su ga pregovarači ma sasvim ortodoksan. način raspetljavali, a u jednom komentaru, tu skoro, preporučeno je da se čvor (po ugledu na priznati antički primer) #reseče. Ali našla se i jedna vlada koja je iz nerazmrsivog čvora tražila izlaz,

S minimumom mašte: možemo zamisliti ako jz-

. Piterman odnosno a ipce wo i #90 = ro Rolažgk, 86 TT Pe KM

· |bivDa nije Tanjugov dopžšmdk 15 ije 'javiono jednoj 8vetskoj metropoli, tražili odgovor ma, mtvu, Pitermanovon. prispeću, njegovo, bi se putovanje, „+gačku? Baš tako: ne odgovor na pitanje, niti na · Šlo se liče naše čitalačke publike, završilo DrODU- | upitnik (čak ni na m”?tav dpitnue)" nego! na RPPDM tovanjem kroz Beograd. (Tu je sofijsku vest, uosta~ fažku , lom, objavila samo „Politika“, dok „Borba“ za nju e 7) ; ž; ; . nije našla mesta.) Pošto niotkuda nije javljeno da e git ONO Taya A ly ara PB e je Abas Azam srećno aterirao, a nema ni vesti da Shosto' Đrgb?odiH| je njegov avion eksplodirao u vazduhu, našoj jav- -

nosti ostaje samo, da pretpostavlja kako je iranski, A što se tiče ćorsokaka, krajnje je vreme da ga

wwWWxHEHHHZWSHEWRHBAKRRGacom»NSHRHAHKBIRYSGSRIezaRanz=zzmar=uumszrrzaRSZNERSRSZEENRENMNSEMEBZSRR&ERNIRENHIGNaRurZAJERGrRZrSRrII MERA a NA IRSHA dA s... wuzuHaqSNmS5GuSsuIeRNRNHGSHEHHHHRWHEIHRPRGHHESEHAHHEEHHGAG|

; Xa, NAŠE NOVINE su pisale o nekom Vilotiju,. pređsedniku zemljoradničke zadruge, koji je grede nabavljene za seoski most i zadružni dom lepo nosio na svoje imanje i ugrađivao u svoju kuću.

Vilotije je u svom selu uživao ugled graditelja socijalizma. A grede je odnosio na očigled Se” ljaka, govoreći: ;

— Ama nije greda...

Izvini, Vilolije, greda je!

ministar nestao u nepoznatom pravcu ili da zaključi Ro BREE. I to po mogućstvu Damoklovim kako je savršeno svejedno kamo se on uopšte bio . uputio. ŠTO MANJE, TO BOLJE

Bvolucija diplomatske hronike ima svoju logiku. Dakle, kao što vidimo, novine su ipak poskupele Iz protokolarne vesti prvo je ispala svrha putova- za svega 50 a ne za 100 odsto. Umesto 20 di-

hja, pa je oada otpalo i određište putovahja. Sada · „nara, koliko smo ih dosad plačali, sada za njih Nemam veze

dojathć. Je na redu za brisanje podatak o· tome ho putuje. dajemo 80 dinara, ali je i to bolje nego da za svaki O? j | Vi ste, u stvari, samo neznalica! Uskoro se možemo nadati diplomatskoj hronici sve- primerak vadimo iz džepa po 40 dinara. U BEOGRADU postoje Novo groblje i Centralno

M. K. denoj na suštinu: „Jučerašnji, dočecima, ispraćaji~ Istina, ne treba se suviše radovati. Poskupiće groblje 7 y ; i ; : ma i propitovanjima ma beogradskom, aerodromu, novine i na 40 dinara u doglednoj budućnosti, jer Novo groblje je, u stvari, sada sfaro, jer Onog Vrač-pogađač i železničkoj .stomici prisustovali su..." (sledi | sadašnje bovećanje još nije omogućilo većini listo- koje se zvalo Staro groblje, onog kod Markove

kompletan spisak brjsutnih funkcionera, po starešinstvu, zaključno sa dežurmim milicionerom).

METAPORA NAŠA NASUŠNA

Corsokak: je jedna od često korišćenih veči u spoljnopolitičkim rubrikama naših listova. Pregovori zapadaju u ćorsokak, traži se izlaz iZ. ĆOrSO=kaka, nečija se politika našla u ćorsokaku itd. Kao sve što se često upotrebljava, čorsokak češto biva i zloupotrebljen. Ne u zloupotrebe ili kakve mnepriliččne yvadnje, već kao poštapalica, Reč ćorsokak služi lenjim stilistima kao zamena za bitanje, problem, teškoće, neslogu, krim, mwivu tačku i mnoge druge reči i izraze. Otuda i mnoge nečiste metafore u kojima je nalazimo. .

Rekosmo da se iz ćorsokaka traži izlaz, Kako je odlika dobre metafore da nam vizuelno dočarava

va da posluju po ekonomskim cenama. S druge strane, ipak se možemo radovati, jer nam svaki dan do idućeg poskupljenja donosi čistu ušteđu od onoliko puta po deset dinara koliko dnevnih listova uzimamo,

Ostalo je nerasjašnjeno zašto svaki list nije iskalkulisao svoje sopsivene troškove i prema tome odredio sebi cenu (poput nedeljnih i ilustrova– nih listova), nego Su se svi pridržavali odluke da nova cena bude jedinstvena. Bilo kako bilo, za čitaoca, tj. kupca, ovako je bolje.

Možda je bolje i za izdavače. Jer dupliranje cene jednim potezom izazvalo bi osetan pad tiraža. Ovako, postupnim dizanjem cena, gubi se i sada manje čitalaca, a i sledećeg puta šok će biti znatno manji — jer poskupljenje od 30 na 40 dinara ne iznosi više ni 50 odsto, nego samo 33 odsto.

U zemljama gde se niko ne nada regresu od

crkve, ođavno više nema. Novo groblje danas: više nije novo, Novo je, u stvari, ono groblje koje: se. zove Centralno, . i

Novo groblje, ovo koje se tako zove, lepo je uređeno. "Po ·je čitav jedan cvetnj grad, pun mermernih. spomenika podignutih još starim gazdama.

Beogradsko. Centralno wgrobije „je daleko..i zabačeno. A na, Novom groblju zvanično više nema mesta. Tu se sahranjuju samo beogradski koleno» vići, koji su od ranije obezbedili „stambeni“ prosto. Oni i uticajnije pridošlice, Ovi, drugi se sahranjuju po protekciji. Oni treći — bez društvenog značaja i uticaja — „Vizirani“ su samo za Cenftralno groblje.

Protekcija je, zar ne, ostatak starih vremena.

To ja, onomad kad smo se zajedno vraćali 8 Novog groblja, baš kažem jednom vrlo starom

U „BEOGRADSKOJ NEDELJI“ 'Milosav Mirković već prilično dugo " deli lekcije svima i svakome. Pri tom se, ponekad, oslanja i na neke ' Temišljene podatke, Tako je nedavno zamerio jugoslovenskim organizaci"jama PEN-kluba što, između ostalih pisaca stayije generacije, na me. đunarodne skupove PEN-kluba ne · šalju Josipa Vidmara, koji je, međutim, ma poslednjem kongresu PEN-klubova u Oslu bio čak bočasni član-gost kongresa! Ali po" daci Mirkoviću, izgleda, nisu važni, jer pisanje u „Beogradskoj nedelji“ dođe mu kao nekakva duhovna Teloeacija. smislu materijalne

situaciju, to nam oni što traže izlaz iz ćorsokaka

U poslednjem broju „Beogradske VuaciJUM, VO, Dm ONU. | A i države, izdavači (i ostali proizvođači) odavno su Beograđaninu. neđelje* Mirković piše o neđavno moraju izgledati ili Dpriglupi ili veoma smeteni, jer «već shvatili da potrošač lakše podnosi češća mala A vrlo stari Beogradanin tii uzvrati: 3 održanoj godišnjoj skupštini Udru- bi im, da su pametni i pribrani, moralo biti jasno poskupljenja nego etka ali velika. Izvini eče. —\ Što se tiče groblja, pro ženja Mnjlevnika Srbije. Na toj da je iz ćorsokaka izlaz tamo gde i ulaz, tj. tamo PORN AMMNIVEO TOCC: ie grob. JaaPEG

ı—M»>+~Mjooriii::zii—

tekcija nije iz ranijeg vremena. Protekciju za groblje ste vi današnji izmislili, . č I objasni mi Mčiča da je u svoje vreme, kad je. prestalo sahranjivanje na beogradskom Starom groblju, sahranjivanje prestalo za sve. Svi su morali na ondašnju periferiju, na Novo groblje. I starac. mi održa pređavanje kako bar u smrti mogu biti jednaki automobilist i pešak. 3 Nemam ništa protiv tog pređavanja, Ali zašto ga održa — meni?

skupštini rešavana su pitanja važna za dalji vad Saveza književnika Jugoslavije i na njoi su uzeli aktivno učešće istaknuti književnici Dobyica Ćosić, Bratko Kreft, Okar Davičg, Erih Koš itd.

.Pošto poznajemo Mir kovićevu animoznosšst prema svim oblicima književnih udruženja, ne bi nas čudilo što on o toj skupštini govori kao o „zimskom orfeumu“ — da je Ima njoj bio prisutan! Ali, pošto ' skupštini nije prisustvovao, on samo može da pogađa šta se na njoj zbivalo. | i

„Beogradska nedelja“ dakle, služi Mirkoviću ne samo za duhovnu rekreaciju nego i za igru pogađanja i nagađanja Na taj način, umesto da kao kritičar dokumentovano piše

0 stvarima koje su mu dobro pc znate, on se ovakvim bpisaniem, sve više pretvara u vrača-pogađača, (aš)

javila, najnovija zbirka: izbor Nušićevih pripovedaka, u koju su uz „Priče jednog kaplara“ unesene: „Autobiografija“ „Magareća klupa“ — po kojoj je i cela zbirka nazvana i veći broj drugih Nušićevih pripovedaka u kojima se odmerena satira paja 59 vedrim humorom, veštim razvojem događaja i živim dijalogom, Možda je umesto nekih dosta osrednjih Ppripoveđaka trebalo unefi u zbirku delove iz „10915“, Nušićevog najprodubljenijeg pripovedačkog dela, već zbog teme, koja je kao patnja od istog neprijatelja bliska ruskom narodu.

Svi prevodi su od odličnih prevodilaca: Dimit! lijeva i Safronova, Arbuzova, Riževa i Hvatova koji je dao i potrebna objašnjenja, a u predgovoru zanimljivo i za ruske čitaoce vrlo informativno pisanom o Nušiću i našim društvenim prilikama u kojima ije Nušić razvio svoju književnu delatnost.

Ukusno i jevtino izdana najnovija zbirka Nušićevih rripoveđaka približna je ruskoj publici dobrim, diwamičnim ilustracijama, koje prenose, istina, Nušičeve ličnosti u ruski ambijent iste epohe. Je;

NAJNOVIJI PREVOD · NUŠIĆA NA RUSKI

U ruskoj prevodnoj književnosti Mušić je stekao lepog mesto, Prviput je preveden pre šezdeset Bodina. U mnogo većoj meri Nušić je prevođen posle Oktobarske revolucije; tada. su pored njegovog humora bili zainteresovani i. za njegovu dokumentarnu satiru,

Nušićeve komedije „Gospođa ministarka“, „Dr“ ” „Pokojnik“ vrlo su popularne na ruskim pozormicama, Pored mekoliko već ranije preveđenih zbirki, neđdavno se, povodom „stogodišnjice njegovog rođenja, por

Ispraviti

U POZDRAVNOM «telegramu „koji je sa PCODE kongresa trebalo da bude upućen drugu Titu bile su i reči: „Izjavljujemo kao i uvek da ćemo...“

Navedeno jc dalje šta će ovi izjavljivači sve. dobro uraditi za zemlju i narod. Usred aplauza ustade jedna . meti: | ONO — Ne izjavljujemo kao i uvek, do ćemo wego valjda izjavljujemo da ćemo kao i uvek...

drugarica i. pri.

\pazarpauszxansaugaruraRuNHREHHNHREuNEHHRGuBNNHRYNNIRHHRSANHRHESG sSgRBmerrunnmuREPNINNHEZNNEEHMHAURIHZNUHIINNHUHASARNHAZAZRNBZAGNNHEZNEARHAHNHUNNEINEWHSAANARBHHSNS O RrRERRuZuGNWARHWZZWSENENEGHESWNNI

2. URE E Lala O 20 : | : (E KNJIŽEVNE NOVINE

W