Književne novine

KO ĆE NAPISATI ISTORIJU KNJIŽEVNOSTI?

UPRAVNI ODBOR, Saveznog fonda za koordinaciju naučnih delafnosti, raspisao je konkurs za naučnu obrađu različitih tema iz gotovo svih oblasti kulturnog, društvenog i naučnog života. „Tekst konkursa, objavljen u „Borbi“ od 29. aprila ove godine, , pozivao je naučnoistraživačke organizacije, fakultete i druge visoke škole, akademije nauka, privredne i druge orga– nizacije, grupe naučnih „radnika ili pojedine naučne radnike da pristupe stručnoj, naučnoj obradi predviđenih fema. Između ostalog bilo je planirano da se tokom narednih deset godina ozbiljno prione na posao da bismo lonačno dobili istoriju kTijiževnosti kakva nam je potrebna i o kojoj već decenijama, priželjkujući je, samo govorimo. Međutim desilo se ono što, s obzirom na dosadašnja iskustva, ne deluje kao iznenađenje, ali što izaziva duboku mezigniranost nad stanjem u našoj mauci o književnosti. Nijedan od postojećih književnih instituta, nijedna katedra za književnost, nijedan pozna· ti i priznati književni stručnjak mije pokazao interesovanje za ovaj konkurs, premda je bilo .predviđeno da se za taj posao dodeli zamašna suma od 100 miliona dinara. | Ova inicijativa Saveznog saveta za: koordinaciju naučnih delatnosti ima svoju dosta dugu predistoriju, Polovinom rovembra 1962. godine, ma sastanku Potkomisije za istoriju i teoriju "književnosti i pozorišta Komisije za istorijske i filološke nauke pokrenuto je pitanje rada na istoriji književnosti jugoslovenskih naroda, koji bi organizovao Savezni savet za naučni rad\, Pošto je tada angažovanost matica u Zagrebu, Ljubljani i Novom Sadu već bila dobila sasvim konkreklne oblike, diskutanti su se složili da ove dve jnicitive ne isključuju jedna drugu. Radđ, u maticama bio je predviđen na kraći rok. i istorija jugoslovenskih književnosti tre= · balo je da bude obuhvaćena u četiri knjige u ko= jima bi se rezimirala i sintetizovala. postojeća znanja o našem književnom. stvaranju u prošlosti. Poduhvat Saveznog saveta predstavljao bi dugoročniju mobilizaciju koja bi imala karakter izrazito istraživačke akcije. Ta istorija književnosti trebalo bi da ima enciklopedijski karakter, pisala bi se u 10—12 tomova i na mjoj bi se radilo, prema predviđanju, tokom deset godina. RBećeno je bilo da stvar treba odmah započeti. Bile su čak fommirane i radne grupe. Prošlo je, kao što se vidi, dosta vremena pre mo što' je ova ideja dobila vid neke vrste konačne, kon-, kursne, realizacije. Ali 20. juni, kad je konkurs bio zaključen, doneo je jedno neprijatno saznanje: da mi o istoriji književnosti, kad god je potrebno, umemo veoma lepo da pričamo, ali da. niko nije kadar da sedne i počne da radi.

Veoma je neprijatna i tragična istina. da: 5u se o ovu inicijativu oglušili svi oni čija je dužnost da našoj kulturi pruže jedan temeljan. i sistematičan, naučni pregled naše književne isto= rije. Još je tragičnije to što u tim institutima, katedrama, akademijama nauka sede uglavnom

isti oni ljudi koji su 1962. godine imali puna usta ideja i predloga, i koji verovatno i. damas znaju šta i kako bi se moglo uradifi, Nji= hova :vokacija je, na žalost postala da o istoriji književnosti govore umesto da je pišu.

Jedina potvrda da konkurs nije bio upućen gluvim i slepim bilo je pismo Saveza slavističkih društava SFRJ sa predlogom da se Savezni savet za koordinaciju naučnih delatnosti obrati postojećim institutima za. književnost u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu, kao i drugim ustano> vama koje se bave sličnim poslom, sa molbom da oni, u međusobnom dogovoru, izrade "plan rađa ma istoriji „književnosti, koji bi potom fond finansirao, Ali činjenica da se nijedan od pomenutih instituta mije mašao Oe nakon raspisivanja, konkursa i posebnog P' a nog obaveštenja o konkursu, pokaže bilo kakvu inicijativu siguran je nagoveštaj da će i ovaj pokušaj pretrpeti brođolom. i

Tiroba primetiti da je, konkursom bilo pred' viđeno da će se sredstva odobravati bez obaveze vraćanja, s tim što se od zainteresovanih tražilo da participiraju u realizaciji sa 20 fo od predviđene sume. Moglo bi izgledati da je suma od 20 miliona, koliko bi iznosila participacija, onemogućila zainteresovane organizacije da sudeluju na konkursu.s obzirom ma njihova nesumnjivo ograničena i strogo namenska sredstva kojima raspolažu. Ali teško je poverovati da republički saveti za kulturu ne bi, iz svojih sredstava, pokrili te SOHaIRO da su instituti ili katedre pokazali dobru olju da se late posla. ' Zanimljivo je da je konkursom bilo predviđeno da se pristupi i monografskoj obradi književnih, umetničkih i drugih tekovina naroda Afrike i Azije. Orijentalisti su pokazali više inicijative, dobre volje i marljivosti od svojih kolega, stručnjaka za Književnosti naših naroda, Orijentalni institut iz Sarajeva prihvatiće se ioga DpOsla, Tako će se, verovatno, desiti da ćemo kroz nekoliko godina kad će istorija” književnosti naših naroda i dalje biti priželjkivana šarena laža, imati pred sobom rezultate njihovog rada.Biće to paradoks Koji, verovatno, nikoga

Ć ivati, | i PRO Robi bilo prisustvovati sastanku komisije koja, je bila inicijator ove akcije 538 o buđe govorilo o potpunom odsustvu 5 ik resovanosti instituta, katedri i naučnih radnika za rad na istoriji književnosti. Biće OPOVO veoma mnogo mahanja glavom punog Ona obilje pametnih objašnjenja, mudrih i i UČNJ predloga, ali je teško poverovati da Ćc pri : „ imati smelosti da jedni drugima pošteno i otVOreno pogledaju u oči. Što ih, sigurno, necc sprečiti da veruju da su pošteno zaradili svOj honorar, i

[

/ ij

STVARALAC I DRUŠTVO

PRE NEŠTO VIŠE od petnaest dana, u četvrtak 8. jula, sekretar CK

SKJ drug Veljko Vlahović govorio.

je. kultumim radnicima . Beograda ·

o movim privrednim merama i o uticaju tih mena na položaj i rad kulturnih i obrazovnih idinstituoija i kulturnih radnika uopšte. Tom prilikom drug Vlahović je, odgova– rajući ma meka unapred postavlje-

na pitanja, govorio i o ulozi i, aktiv- .

nosti umetnika i o položaju umetnosti u našem savremenom društvu. Kako seoftim stvarima u krugovima pisaca i umetnika i inače mnogo govonilo, na primer na prošlogodišajem kongresu Saveza književmika

Jugoslavije, neke misli druga Vla-

hovića izazvale su žive komentare zainteresovanih krugova i stručnih umetničkih društava ši udruženja.

„Mi se, rekao je Vlahović, jošuvok . srečemo sa pitanjem o položaju umet nika i umetnosti i uopšte položaju kulturnih radnika i kulture u na-

šem društvu, koje proizilazi iz jed

ne stare prakse i njoj odgovarajućih shvatanja, koje nastojimo da prevaziđemo. Naime, radi se o shva~

UMETNOST |

; time postao pripadnik

određene profesije, staleža, državni organi, i to po mogućstvu jedinstveno za celu zemlju (što znači da je reč o saveznim državnim organima), freba propisima, zakonima, različitim

Godina XVII Nova serija Broj"

254

BEOGRAĐ, 24. JUL 1965. * List izlazi svake druge subote

Cena pojedinom primerku 30 dinara

MEĐU sineastima paljenje tradicionalnih baklji nad Vespazijanovom arenom očekuje se ovaj put sa posebnim intere-

sovanjem: kao nikada ranije na zvaničnom „programu će dominirafi film sa savremenom tematikom. Pri tome eniu-

zijazam mije pokolebala ni selekciia koja je neočekivano i neke zanimljive filmove mlađih autora ostavila u informa-– tivnoj sekciji. Zbog toga se insistira i đalje na otvorenosti

i nastojanju da prave vrednosti

nego i priznate.

buđu ne samo zapažene

U tome je i osobenost ovogodišnje Pule. Jubilarno raspoloženje kojim će se obeležiti 20-godišnjica, jugoslovenske kinematografije postepeno prerasta u akoiju: svi pravi sineasti

treba da se okupe oko ambicioznog Dprogr vremenog i modernog filma projekata koji

a, istinski sa” e domaću kipe-

maografiju izvesti iz senki efemernosti i prosečnog, i prika-

zati u pravim njenim mogućnostima.

je nužno đa društvo na različite načine pomogne mladim. talentima da stanu ma moge, U. tom pogledu ima još merešenih problema.

Sve ovo me znači da mema poirebe da maše društvo neka pitanja društvenog i posebno materijalnog položaja pojedinih kulturnih delatnosti rešava i sa 'stanovišta profesije kao celine, Uzmimo, na primer, pitanje dohotka prosvetnih radnika. Mi smo i na, Osmom kongresu govonili da materijalni položaj Dros'vetnih radnika treba poboljšati. Izgleda da su tu wivani. krenule na

olakšicama a pre svega izdvajanjem bolje, iako. ima još niz. nerešenih „određenih finansijskih sredstava, da

unapred obezbeđe egzistenciju i rad, što između ostalog znači i materi-

jalne uslove za rad, za obrazovanje. ·

Takva shvatanja, odnosno prak-

sa koja njima odgovara, za nas su neprihvatljiva iz više razloga. Ne samo da su u supnotnosti sa našim celokupnim društvenim koji izgrađujemo, nego se sukobljaVa 'i sa realnim humanizmom koji nastojimo. da razvijemo unutar toga sistema. 135

Jedam umetnik i·stvaralac uopšte mora svojim vrednostima da se nametne društvu a. društvo mora neprestano da stvara sve više mo-

| gućnosti da tih vrednosti bude sve

tanjima koja društveni, položaj kul- .

ture i kulturnih radnika (i stvanalaca i onih koji pretežno reprodukuju kulturno-duhovna dobra) traže i pokušavaju da reše isključiyo

na relaciji država — kultumi rad

nik (kao profesija) i to tako da držaVa unapred garantuje egzisten-

ciju i slobodno „stvaranje svim kul- '

turnim radnicima” kao 'profesiji. Konkretno: govoreći: svakome ko se opredelio da se bavi bilo kojom vrstom kulturnog poziva i ko je

\

više, da se one realizuju i da na osnovu. te realizacije stvaralac obezbedi svoju egzistenciju i svoj dalji rad +* razvoj. Pri tome, prirodno je, biće i onih koji neće uspeti, onih kojima je kultuma delatnost ostala, na žalost, samo puki poziv, profesija. „Njima društvo neće, moći mnogo pomoći. Isto tako razumljivo je da u našim uslovima i ma bazi naših mogućnosti, svi oni koji bi

'želeli da žive jedino od svog 'osnovnog stvananja, pisanja knjiga, va-

janja, slikanja ili komponovanja to

| neće moći. Neki od njih morače ,uz

pomoć odgovarajućih društvenih

faktoća da nađu, kao što je uosta- ·

lom i našao najveći deo njih još ne ki posao uže vezan za karakter nji-

i

pitanja. .

U pitanjima koja su mi dostav- |

ljena pokrenut je i problem autorskih honorara pisaca i stvaralaca uopšte i posebno problem poreza na autorske honorare. Ovi problemi su u foku prošle i ove godine više puta razmaframi od strane.u-

sistemom | metničkih udruženja, Socijalističkog

saveza i odgovarajućih institucija (alitorske agencije, saveta za novinsku i izdavačku delatnost pri

privrednoj. komori) i društvenih or-

gana. Poznato mi je da su pojedina umetnička udruženja nastojala da se u skladu sa porastom životnih troškova povećavaju , autorski honorari a posebno da se nekom vrstom kolektivnog ugovora ili čak državnim aktom fiksiraju minimal-

. ni autorski honorari za pojedine

vaste stvaralaštva. Mislim: da je prirodno da autorski honorari. u proseku rastu 'sa porastom troškova, života, Međutim, čini mi se da nije celishodno rešenje da se. nekakvim zajedničkim opštejugoslovenskim" ugovorom ili zakonodavnim „altom utvrđuju minimalni honorari. Mera takvog karaktera nije, po mom miŠšljenju, u skladu sa novim odnosima koje stvaramo u ovoj oblasti. Pravo, i temeljito rešenje nije na velaciji pisac-izdavač, već pisacčitalac. Autorski honbrari moraju da budu postepeno dovedeni u zavisnost od konsumacije, od stvar~-

hovog stvaralačkog rada. Posebno nog delovanja pojedinih umetničkih

_

dela i njihovog značaja za našu " kulturnu i društvenu ~yzajednicu. ' Koliko mi je poznato stvari su već. krenule u tom pravcu: mnogi pisci 'imaju ugovore sa izdavačima, koji predviđaju autorske honorare na · bazi prodatih primeraka „” knjiga. . Osim toga, u Sloveniji su izdavači ' bez ikakvog zakona, u saradnji sa autorima, povećali honorare.“ Sudeći po interesovanju koje su izazvale, meke misli druga Vlaho” vića verovatno će poslužiti kao osnova za jednu širu načelnu diskusiju o odmosu društva i stvaralaca, kojoj će i naš list u narednim brojevima rado ustupiti deo prostora.

U DUBROVNIKU ODA TURIZMU U IME KULTURE

ZA LJUBITELJE umetnosti veoma privlačno deluju. novinske recenzije o programu koji se izvodi u okviru Dubrovačkih letnjih igara. Mnogobrojni sezonski kritičari ili turisti kulture Koji prate đogađaje na ovim atraktivnim letnjim pozornica ma, redovno su skloni superlativima | Tako i prve ovogodišnje dramske predstave. na tvrđavi Ravelin ili ·Gunđulićevoj poljani propratile su bezrezervne pohvale. Čak i izrazito neuspele predstave kao što je, na primer, „Dundo Maroje“, u režijskoj postavci Koste Spaića, Dro· glašuju se za trajne vrednosti,

Zbog svega toga s pravom se po stavlja pitanje — da li se io čini namerno kako bi se veštački podržao turistički ugled Dubrovačkih "letnjih igara, ili je to strah od besmislenosti ovog 'udvaranja prilično konvencionalnom i po mnogo čemu konzervativnom programu. Dubrovačke letnie igre: same wu se, bi ne nalaze vitalne snage koia će iz godine u godinu obnavljati i Inmtenzivnije bogatiti program novim atrakcijama. TU tom pogledu poli ,

Nastavak na 2. strani \ |