Književne novine

– sracyyćy e? WTA: M, | 707 RO ITŠGE + e Ua ww." 2 RT VI NJ AVAkY 4. #. % ; 2 5 vw vw

Dajova_

,

NA PUTEVIMA DUHOVNOG JEDINSTVA

PROSLAVA STOGODIŠNJICE jedne kulturne institucije i u zemljama i sredinama sa dužom

'mnačajam datum u

,

kulturnom tradicijom, predstavlja mnmesumnjivo istoriji narodme kulture; proslava Jugoslavenske akademije znamosti i umjetnosti u Zagrebu znači za sve jugoslovemske narođe mmogo više. Od prvog dana svoga osnivanja ona je bila i svojim imenom, i svojim, osnovnim zadacima, i svojim Yadom imstituciju koja je zbližavala marode slovemskog Juga, usmeravala njihove kulturne mapore, da porobljeni ili poluslobodni, preko kulture i krož kulturu dođu do slobode. Nastala posle velikih mazočaranja iz vremena 1848. i pada Bahovog 'apsolutizma, Akademija je vršila me·samo jednu značajnu, kulturnu nego, možda još značajniju, političku misiju. Prvi akademici su HYvati, Srbi, Slovenci i Bugari. Od prvog dana prošlost i sadašnjost svih jugoslovenskih maoda predmet su proučavanja maučmih. radnika koji su se u tremutku kada je Zagreb prestajao đa bude samo hrvatski i postajao opštejugoslovemski kulturni cemtav, okupljali oko Akademije, njenog velikog predsednika Franje Račkoga, i ličnosti koje su svojim, radom, čimile čast mašoj mauci., Najznačajniji deo alktivmosti Đure Daničića, Josipa Torbara, Petra Matkovića, Bogoslava Šuleka, i mmogih drugih maših filologa, istoričara, aYheologa, prirodnjaka, vezan je za ovu instituciju koja je kroz sto godina svoga života bila jugoslovenska u pra-

vom smislu te reči.

Dve su osnovne misli vođile one koji su Jugoslavemskoj akademiji znamosti i wmžjetnosti posvetili svoje najbolje sile i čitav suvoj život. Nouka koja ne odgovara potrebama jednog malog narođa ima da ustupi mesto stvarnim, narodnim potrebama. A stvarme, vapijuće marodme Dpotrebe bile su zajedmički rečnik srpskohrvatskog književnog jezika, rad. ma istoriji preko koga će marodđi doći do svesti o sebi i uspeti da se suprotstave svim vidovima odnarođavanja, traženje mogućnosti da se prouči celokupna pri" oredna situacija i da se narodu ukaže put kojim će se izići iz bede i zaostalosti. Drugo mačelo bilo je bratstvo jugoslovenskih maroda. Ono što je istorijski razvitak vekovima rYazdvajao, Akademija je imala da spoji. Trebalo je megovati ono što mam je zajedničko da bi bostepemo iščezlo ono što nas deli i po čemu se razlikujemo. I kroz sve vreme Akademija je i svoju maučnu, i svoju patriotsku dužnost vršila onako kako treba i obavljala je do kraja.

U svojoj stogodišnjoj istoriji Akademija je

imala dosta meprijatelja. Trebalo je da prođe pet godina od njemog osnivanja pa da joj se odobre pravila i dozvoli rad. Gođinama je živela kao privatna institucija, jer bam HRuen Hedervari nije mogao da shvati zašto bi hrvatska mlađa finansirala jednu, takvu instituciju. Jedan od, prvih"akata, Pavelićeve vlade i ustaških dataka na hrvatsku kulturu, bilo je ukidanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, konfiskovanje mjeme imovine i pokušaj da se Ona zameni mekakvim, operetskim, surogatom. Ali četiri godine časnog merada za vreme okupacije upravo govore isto toliko rečito o tome šta je Akademija za jugosWivemske narode značila i radila, koliko i onih devedeset šest godina stvaralačkog i plodonosmog rada. "Posle narodne revolucije, u movoj Jugoslaviji, u kojoj je prvi put u svojoj istoriji Akademija dobila mormalne uslove za ad, mjema se aktivnost razgroamala i proširila. Njeni naačni instituti okupljaju mlade maučne radmike; dosledna, zamisli Pranje Račkoga ona pruža pomoć ne samo kulturnim, institucijama mego i privređi, tehničkom razvoju zemlje, obavlja ispitipanja koja mogu da budu od opšte koristi po čitavu zajedmicu.

Bilans Y=da Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti mogu se jednim delom videti u, čitavom, mizu njemih, publikacija, pratiti kroz miz značajnih kulturnih mamifestacija, počev od pokušaja organizovanja prvog kongresa jugoslovenskih, književnika, preko davanja pomoći svim jugoslovenskim, univerzitetima, do pružanja pune podrške svim naporima da kultura jugoslovenskih, narođa predstavlja jednu, jedinstvenu i medeljivu celinu i nešto što sve Jugoslovene čovorsto vezuje jedme za druge. JeYy, za ovih sto godina, menjala su se shvatanja o tome šta je preče i potrebnije, menjali su se ljudi koji su Yukovođili Jugoslavemskom, akadđemijom, po meki put su se sukobljavale različite koncepcije oko organizacije i modernizacije ma– učmog rada, ali je nešto uvek ostajalo isto. Osmovana da duhovno ujedini sve Jugoslovene i da služi majbitnijim interesima jugoslovemskih maroda, Akademija je, uprkos svim, krizama, ometanjima i pritiscima kojima je, bila izložema u prošlosti, tu dužnost obavljala časmo, bez ezerve i bez ikakvog kompromisa. To je, svakako, njen majuveći rezultat i to je mešto što će moći, sigurni smo, da se ponovi uvek, kada se u budućnosti bude povela reč o Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, koja nije jugoslovemska samo po imenu mego i po duhu koji je u njoj uvek vladao i vlada. |

· Predrag Protić

INJIZE

LIST ZA KNJIŽEVNOST. UMETNOST |

IR e nunuaecı auuu nan auunuuneeuuuuuuuGuS|

DRUŠTVENA PITANJA

i · | 1

Godina XVIII Nova serija Broj 271 BBOGRAD, 19. MART 1966. List izlazi svake druge subote.

Cena primerku 50 para (50 dinara)

Pre sto godina,

4. marta 1866, ·potvrđena su Pravila ; Jugoslavc „ke , akademije znanosti · i umjetnosti. tet 12. marta Hrvatski sabor izabrao je prvih 16 akademika. To je bio

početak jednog višestruko plodonosnog

puta, početak

rada jedne istaknute kulturne institucije i čiju stogodišnjicu postojanja ovih dana proslavljamo.

PRIMER ZA PRIMER

PET IZDAVAČKIH PREDUZEĆA iz Zagreba, Matica hrvatska, „Naprijed“, „Zora“, „Mladost“ i „Epoha“, odlučilo je da nađe rešenje dosad na izgled nerešivih problema. Ove kuće, naime, ovih dana rade na ·'definitivnom utvrđivanju ugovora o izdavanju domaćih pisaca kao i nekih visokotiražnih biblioteka koje treba da budu. materijalna osnova zajedničkog poduhvata usmerenog na objavljivanje i popularisanje naše literature. Objavljivaće se dela jugoslovenskih pisaca u daleko većem tiražu nego dosad i u prvorazrednoj tehničkoj opremi. Učiniće s* sve da svaka knjiga bude propagirana i rasturana na celom području Jugoslavije. Ova akcija treba da posluži pisaca, jer će zagrebački izdavači s više promišljenosti nego dosad birati najbolja ostvarenja i prez:ntirati ih u originalu, odnosno prevodu. ako je reč o makedonskim, slovenačkim i drugim piscima. Time će se, zahvaljujući zajedničkim naporima

i dobro organizovanoj materijalnoj ·

bazi, naći način i đa se povećaju ·'honorari piscima. Sa većim tiražima doći će do smanjivanja cene knjige, kako dela domaćih pisaca tako i'izdanja u. sklopu zajedničke popularne i zabavne bibiloteke. Za ovu godinu planirano je izdavanje pede set đela domaćih pisaca, a izdavači su se obavezali da godišnje objave

bar jedan komplet izabranih dela o-

boljem plasmanu dela naših ·

nih savremenih pisaca koje je javnost već prihvatila. : Veći tiraži, bolja oprema, poveća– ni honorari i plasman u celoj zemlji to su, ukratko, ciljevi ovog udruživa–

nja, ovog zajedničkog izdavačkog po- .

duhvata. Ako oni budu ostvareni, a sva je prilika da hoće, biće to jeđinstven podsticaj za rešavanje proble-

ma koji već veoma dugo muče i na–.

šu književnost i našu kulturu uopšte, NOVO MECENATSTVO

„SVESNI SITUACIJE u kojoj se nalazi finansiranje obrazovanja, a naročito viših škola, mi smatramo da privredne organizacije moraju da se angažuju u rešavanju tih problema. Otuda proističe i naša odluka da od ukupne sume koju budemo izdvojili kao pomoć školama jedan. odsto damo Višoj tehničkoj školi, a ostatak školama drugog stupnja i OsnOVvnim školama, ·i to prema potrebama

. koje.ćemo' sagledati iz. njihovih za-

bteva“, To su reči Vinka Uvodića, direktora čačanske fabrike „Sloboda“, Pošto je' to jedinstven'slučaj da se jedna organizačija ovako, direktno, uključuje u finansiranje obrazovanja, primer „Slobode“ može danas, kada se o finansiranju školstva

toliko govori, da posluži kao prak-

tično iskustvo za rešavanje ovog problema. sti su o tome

ISTINA O'LIKVIDACIJI

IZDAVAČKO · PREDUZEĆE „Kos-

mos“ koje je jedno vreme, ne tako davno, bilo između vodećih izdavačkih preduzeća u Beogradu — Dpropalo je i njegova likvidacija privo= di se kraju. Slobodno se može reći, međutim, da nije propalo već je upropašćeno. Pri tome se tačno zna i kako, jer su svi ljudi još živi, a i dokumenta. isto tako.

Međutim, ne zna se nešto đrugo: kako istina o sudbini toga preduzeća nikako ne može da izbije na javnost. Partijska organizacija je godinama ožfvoreno i očajno ukazivala da pređuzeće propada i tražila pomoć da se ta propast spreči, ti zapisnici takođe još postoje. I vla bile obaveštavane formalnim · prijavama. Novinari su

pisali o fom dokumemtovane član- ~

ke, ali oni nikada nisu objavljeni. Okružni privredni .sud, poverio. je likviđaciju, a to znači i preduzeće, i dalje baš onima koji su preduzećem ramije đugo upravljali,

Ako nije toliko važan jedan iako mali ali lep privredni kapacitet ima jedan drugi kapital za koji zajednici nikako ne bi trebalo da bude svejedno da Jli.će ga izgubiti ili ne

— vera. uk» Dr M. P.

'KOLARIČU PANIĆU

U SVOM BROJU od 19. marta 1966, a iz pera svog titogradskog dopisnika, „Politika“ je objavila tekst u ko-

me 'se govori .o ·'nizu nepravilnosti ·

vezanih za izgradnju privatnih kuća na moru. Iz teksta se vidi da je rukovođećim ljuđima iz opštine i većem broju funkcionera građ:vinsko zemljište đavano više puta, da se odstupalo od urbanističkog plana, da

su dđavani krediti licima čije su ma-

terijalne mogućnosti takve da im nije nužan kredit, itd, i tsl, U Komisiji za društveni nadzor Skupštine Crne Gore diskutovalo se, navodno, o ovome ceo dan „anonimno i uvijeno, u smislu konstatovanja, đonošenja zaključaka i preporuka“. Po što, kako se kaže, niko ništa konkretno nije pređuzeo, pošto „se sve to toliko vešto isprepleteno radi da je teško utvrđiti činjeničko stanje koje je potrebno za sud“, zaključeno je da se materijali upute Izvršnom komitetu CK Saveza komunista Crne Gore, Republičkom izvršnom veću, Glavnom odboru SSRN Crne Gore i drugim političkim 'forumima

_ u Republici.

Sve to ne bi bilo ni naročito novo ni naročito nejasno da nema jednog fragmenta u tekstu koji doslovno glasi: „Svako skida odgovornost sa sebe i kaže da to treba neko drugi da rešava: politički forumi se pita-

. ju šta rađe organi gonjenja, a orga-

ni gonjenja čekaju da se neko partijski kazni i njima dadu odrešene ruke...“ ,

Za neobaveštenog ili zlonamernog čitaoca to bi moglo da znači dy je zakon nemoćan pred partijskom pripadnošću izvesnih ljudi! ei

Tu je očigledno nešto pogrešno. Najmanje je verovatno.da je dopisnik pogrešio. ;

BITI AKTUELAN

„PRE GODINU DANA: dao „am da: javu o kulturi, pre svega o pozorišti-

„ma i sredstvima koja se tamo ulažu. Na to su odmah usleđili komentari:

da knjiga nije kobasica. Prigovoreno je da kobasicu ljudi moraju jesti pa da zbog toga ona ima svoju vređnost, a da sa knjigom to nije slučaj i da za to treba imati drugi postu-

Nastavak na 2. strani i