Književne novine

/ ore

Godina XVIII Nova serija Broj 284 BEOGRAD, 1. OKTOBAR 1966.

E NOVINE

NOST | DRUŠTVENA PITANJA

List izlazi svake druge subote

Cena primerku 50 para (50 dinara)

U Opatiji je 26. septembra umro

Milan ĐDeđinac, jedan od najvećih

savremenih srpskih pesnika i prvi urednik »Književnih novina«

19O2O -1966

MILAN DEDINAC je stavio pred knji gu »Od hemila do hedraga«, sopstvehi izbor svoje poezije, predgovo? u komc objašnjava svoj pesnički razvitak i govori o svojim imspiracijama, uzorimuı i književnim strujanjima svoje muladosti. Za pravilno shvatanje Dedinčeve poetske ličnosti, ovaj predgovor, pisan kao liyska ispovest, karakterističan je i zanmtmljiv po mnogo čemu, Deđinac je pesnik zanosa, sha i mašte. On voli one pesnike koji hHajviše odgovaraju njegovoj intimnoj Prtrodi; zato opširno piše o Bodleru, Lotreamonu, RHRHembou, Apolinezu, Crnjanskom. Iz ovog značajnog predgovora vidi se da je ostao veran sebi, svojim ostovnim pesničkim principima. Veliki deo njegovog pula mogao se odrediti Veđ iz njegovih početaka. Poezija rFao put. u nepoznato, kao duhovna pustolovina i prodor mw tajanstvenost, to je bio zadatak i cilj. Pogledajmo pažljivije predgovor. Tamo stoji na jednom mestu: »Giedam i vidim da sam zaista u prošloj noći meposredmo govorio samo o tim prvim svojim štampanim fukopisima, a i o htaknadnim radovima; o 'Jednom čoveku na prozoru, o pesmama iz Yopstva, o.pesničkim ogledima iz Crne Gore, o maslini koju sam još nedavno pokušao da opevam, o svemu fome mi Yeči nisam rekao, kao da mi se činilo da sve te kasnije moje pesničke tvorevine, građene od postojanijeg i grubljeg materijala, imajt više otporne snage da same opstanu, a pre svega, da će se za jih naći širi krug čitalaca koji će moći da ıh prihvati i podržic. Dedinac je, dakle, sam svestan da njegovo pesničko delo ima dva perioda: prvi je obeležen nadrealističkom tfeh-

RENISSANSA 1 KRITIKA

»NA POMOLU je yenesansa političkog života i u Savezu komunista i u našem društViu...e Ove reči, koje je Veljko Vlahović izgovorio na VI sednici CK SK Crne Gore, ne bi trebalo da budu samo zvučna parola, lepa fraza puna obećanja čiju bismo realizaciju morali da čekamo ko zna još koliko dugo; ohrabrujuće je što je u njima, u stvari, sažeto formulisano jedno stanje duha koje je u toku poslednjih nekoliko meseci, iz embrionalne, bojažljive i sramežljive faze intimnih poveravanja i nedorečenih slathji, probujalo u glasan, odlučan, otvoreh, javan i beskompromisan obračun sa majkonzervativnijim elementima našeg društva, skrivenim u šovinističkim, antidemokratskim, birokratskim busijama.

Da se naše društvo malazi ma ozbiljnoj prekretnici ili, tačnije rečeno, da je već načinilo prvi, presudni korak u razvoju samoupravljanja, potvrđuju poslednji politički događaji koji se mogu okarakterisati kao dani u kojima strah, podozrenje, skepticizam, „zatvorehost, političko siledžijstvo i partijski demagogizam uzmiču pred otvorenošću, iskremošću, smelom kritičnošću, odlučnim usmeravanjem ka potpunijoj i temeljnijoj demokratizaciji svih slojeva hašeg društva. Najbitnije je to što su s% ljudi oslobodili more straha i sputavajućeg DNtiska »političke policije koja je, prema rečima jednog člana Gradskog komiteta SK Beograda, bila i institut za novinarstvo, i Galupov ihsti• lat za javho mnehnje, i kultarno-prosvetna zajednica, i privredna komora, i sindikat, i par-

Ohrabrujuće je Što su događaji posle IV plenuma CK SKJ potvrdili da danas, kako je Veljko Vlahović rekao, »niko ne može biti izuzet od odgovornosti za svoje partijsko i društveho ponašanje, ne možemo se više zadovoljavati načelnim, stavovima... — opštim frazama zaobilazifi razmatranje pojava u mjihovom kohkrethom obliku«. To je pravi i jedini put da se iskoreni osećanje meverice i bespomoćnosti, nepoverenja i razočaranja. U majširim slojevima našeg društva sa ohrabrenjem

i simpatijom dočekan je poslednji čas vremena fetišizirahja funkcija, ofvarahje procesa u kojem će presudhu ulogu imati sposobnost i znahje, vreme moralne i političke odgovornosti i za feči i za dela.

U dane koji su posvedočili da u našem. đfPuištvu ne postoje tabu-autoriteti, i kad su smelo skinute obrazine sa nekih najperfidnije dvolibnih birokratskih elemenata, treba isto tako odlučno, sistematično. i beskompromisno, PpOkazati pravo lice i otkriti zakulisme, protivzakonite igre onih koji su, koristeći postojeću limu, izigravali samoupravnu usmerenost hišeg društva, sloupotrebljavajući položaje i funk cije koje im je društvo, sa punim poverehjem, Doverilo. Nužno bi bilo izvršiti temeljni analizu i svestraho preispitivanje i svih onih druBih zatvorenih organizacija koje su, po ugledu na Službu bezbedmosti, ili u neposrednoj koordinaciji s njom, vršili razne zloupotrebe, organizacija o kojima je do sada suviše uopšteho i neodređeno govoreno. Jer, ako je makom Četvrtog plenuma stvorena određena atmosfe7a koja se može okarakterisati kao specifično slanje duha izvanredno pogodno za kritičko Preispitivanje svega onog što je teško opterealo prošlost i sputavalo kretanje našeg drušiva napred, štetno bi bilo me učiniti sve Što se može da se konačno mnoge stvari iste7aJu na čistac. Nesumnjivo je da sva zastranjtManja, sve zloupotrebe i sve deformacije ?eMaju istu težinu i isti stepen društvene opaŠhosti, No krupni, bitni zahvati, koji su iz teMmelja uzdrmali birokratiju, najraznovrsnije Maskiranu, trebalo bi da predstavljaju inspiTativno ishođište smelih obračuna i u privredi, 1 M upravi, i u administraciji, i u sadstva, i u kulturi, i u sportu.

„ Reči o novoj klimi duha i o renesansi nmaeg političkog života bude nađu da su konač10 skršeni majsnažniji otpori koji su, u proOsti, onemogućavali svaku akciju koja se očetala makom tačnog dijagnosticiranja postojećeg stanja i ukazivanja na puteve kojima bi TMiogle da se prevaziđu svesne ili mesvesme zalude. Treba očekivati da će sile nepotizma, korupcije i klanovske opredeljenosti, nezdrae ambicije, strast za bogaćenjem. i najraznoVrshiji oblici kriminala biti definitivno onemoBućeni. Međutim, još se nije čulo da su oni za Oje se pouzdano zna da su došli u raskorak Ša osnovnim zakonima ovog društva pozvani La krivični odgovornost. A reč zakona treba 4 bude stroga, beskompromisna i pravedna kao reč moralne i političke osude. j

Ali uprkos mesumnjivom pozitivnom zaokretu, čiji smo svedoci, pogrešno bi bilo za Varavati se da su antidemokratske i antisaMoapravne snage birokratizma iskorenjene 1 definitivno ućufkane. Pomalo nelogično deluje " što danas, u nekim slučajevima, kao barlaktari novog istupaju meki ljudi koji su, ne lako davno, bili najglasniji i najdogmatičniji Tanioci antidemokratizma, , pristalice kumu“cije vlasti i praktični zagovornici politike Privilegija. Nesumnjivo je da se birokratizam Pregrupisava, navlači mqve maske, traži move ?Msije, Da bi se on konačno iskorenio treba Mati puno poverenje u hrabru, poštehu, do: Tonamernu i beskompromisnu Rkritičku reč Joj su, već sađa, razni »politički apotekari« Počeli da određuju ovakve i onakve »doze«, A štvar, međutim, nije u dozama hego u -— »apotekafimasi A

ODGOVORNOST JAVNOG ISTUPANJA

JUGOSLOVENSKI CENTAR DISKOFILA (sem beogradskog kluba obožavalaca Đorđa Marjanovića, postoji, dakle, i jedna savezna organizacija ljubitelja i skupljača gramofonskih ploča narodne i zabavne muzike) od 13. septembra do 13. decembra ove godine organizuje u Domu kulture »Vuk Karadžić« »Diskofilijadu 66«. Prevashodna je namera diskofila, uglavnom iz redova omladine, da se na ovom svom festivalu sretnu između sebe i sa živim zlatnim, pozlaćenim, srebrnim i drugim glasovima sa svojih ploča. Komercijalni efekat ovih susreta je u drugom planu i bogato se nadoknađuje amaterskim entuzijazmom, koji, ponekad, ipak nije dovoljan da se isplati zakupljena sala. U programima »Diskofilijiade« učestvuju po neki poznati pevač-profesionalac i sasvim nepoznati pevaži-amateri koji nisu lišeni iluzija da i njima ugovori o snimanju ploča leže pod rukom. Buru oduševljenja u publici izazvao je, na izvođenju prošlog programa, jedan mla-

Jovan Bijelić: MILAN DEDINAC (1926)

ONA

di radnik-pevač, koga su organizatori pronašli u publici —- nije nam poznato kako ı zašto — pred sam početak programa. U odelu u kome je, došao sa posla, sav »presečen« od treme, mladi radnik je zapevao — i osvojio publiku, gojina i zanimanja sličnih njegovim. Nasuprot aplauza i bodrenja upućenih ovom radniku, pevaču-amateru, zvižduke negodovanja temperamentne publike pobrala je jedna tek rođena profesionalna »zvezda« na našem vrlo zvezđdanom nebu zabavne muzike: Olivera Vučo.. Zapravo, presuda publikc izrečena joj je u — odsustvu...

Pre podne i uveče, na dan priredbe, Olivera Vučo je održala probe sa orkestrom. A uoči samog izlaska pred mikrofon i publiku, pozvao ju je na stranu jedan predstavnik produkcije ploča RTB. Publika, koja: je ispunila veliku salu, privučena najviše mjenim imenom, uzalud je zatim očekivala Oliveru Vučo, čiji »nestanak« ni organizatori nisu mogli odmah da objasne.

Bez obzira na stepen društvene ı »umetničke« opravdanosti ovakvih i sličnih priredbi, njihovi organiazatori i izvođači obavezni su da

pOolipi pruže ono što su reklamirai i unapred naplatili. U ovom slučaju, nekomercijalna atmosfera »Diskofilijade« # omladinski sastav publike samo su povećavali ovu obavezu. Ako su vrste i kvaliteti programa razni, moral, ljudski, društveni, poslovni, morao bi biti samo jedan. Postupak Olivere VuČo, već manir na našoj »tezgi ostradi«, najobičnija je prevara! Zabavna estrada ni u: kom slučaju ne oslobađa zabavljača društvene odgovornosti.

Međutim, ako je »tajanstveno« lice iz produkcije ploča RTB, ubeđivanjem, pretnjama njenoj budđućoj konjukturnoj popularnosti i obećanim, još nesklopljenim ugovorima o snimanju ploča — »kidnapovalo« šarmantnu glumicu bez velikih uloga, zalutalu »među nove, onda je to samo još jedna potvrda više da se u našem zabavnom Životu, na najefemernijem »bojnom« polju, već prilično dugo vodi jeJan »mali prljavi rat« u kome velike ribe jedu male. Odnosno, finansijski Jače — one slabije, po sistemu »miniranja« konkurentskih programa. )

V. S. PROVERENI VREDNOSTI JUGOSLOVENSKO DRAMSKO PO. ZORIŠTE svojim ·repertoarskim

planom za ovu sezonu vraća se praksi koju je napustilo pre neko-

nikom i hermetičkim izrazom, dok je dru-

ı (pesme iz zarobljeništva i o Crnoj Gori) po izrazu jasniji bristupačhiji, po sadržini širi i objektivniji, a po idejama socijalhiji., { . Godine I1926-te ljuje »Javnu ptictu, Pišući posle triđesetak godina o »Javhoj Plicia,. autor tvrdi da je ona napisana u trenutku najveće stvaralačke snage. Ova poema je značila za jedno od najvećih dostignuća i, zbog nadrealističkih načela u njoj izraženih, gofovo manifest škole. »Javna ptica« je pt fa „košmara, a ajA;: noćnih doziva; Je Pesma usamljenos/i i čežnje ik traži Pro OJ sli ı čežnje. Pesnik ispevana kao himna tomi simbolt. StraVa i užas ispunjavaju srce Deva; ulvare ponoćnih tmina, uzburkana” sećanja, pustoš samoćke od koje se kida glas, bol koji Hj hepostojećim i va samoća... razigranomn maštohi i zalo mu nij da li ga ko sluša, Njagov, Sabe e monolog nikome nije upućen, zanosa, jadikovke, kliktaji, paljenih kuća i požari koji odražavaju pesnikova usijanja, blice ı krici,

Milan Dedđinac objavsvoje .najdraže delo.

nadrealistički pokrei

ljubavi; cela pesma je

čoveka koji

se meša sa čežnjom za Opet feška i nepodnošljiPesnik Je Sam sa svojom

usplahireni Trenuci konture za-

tajatNastavak ma 9. strani i

BEI upaG aiianO kilo nim gSrar rankin mu er urulinaimi ui a anica igrali ei arapi.

liko godina. Opet se u nacrtu plana nalaze samo ona dela klasičnog i

modemog repertoara koja su proverene književne i scenske vrednosti i koja su toliko značajna da samo njihovo poštavljanje na scenu isključuje mogućnost Svakog neuspeha. Kao da u ove dane, kada za kulturu uporno nema para, niko neće ništa da rizikaje i da se upušta u nesigurne eksperimente!

Promena politike u smislu vraćanja »tradiciji« u ovom trenutku kada se govori o krizi publike u svim pozorištima može da donese neke

· rezultate, ali i ne mora. Da li povra-

tak (ipak) muzejskom repertoaru može u ovom trenutku da bude ova

prava i jeđina mera posle koje će se odbegla publika vratiti pozorištu? PRAVOVREMENA AKCIJA

VEĆ U NEKOLIKO BROJEVA zagrebačkog »Telegrama« živo se raspravlja o problemima izdavanja i plasmana knjige, o mogućnostima i teškoćama izdavačkih preduzeća, o saradnji svih zainteresovanih faktora da se Kkmjizi pomognc i đa Nastavak na 2. strani