Književne novine

> Nevolie | sa. · univerzilelima

OSMA SEDNICA CK SK Srbije, ha kojoj su Pazmatrani idejno-politički problemi visokog školstva, ocenjena je kao jedna od najživljih i najkvalifikovanijih debata hoje su.kod-nas vođehe. Činjenica da posle 'dđvodnevnog zaseđanja razgovori misu okončani i da specijalna komisija tek treba da formuliše zaključke o kojima će članovi Centralnog komiteta naknađno zauzeti »konačne stavove« govori me samo o fome da je tema Osme sednice bila izvanred„no delikatha i kompleksna, nego i da iz mase javno izrečenih i često veoma protivrečnih i „uzajamno oštro suprotstavljenih stavova nije 'bilo mogućno ni lako ni ma prečac proklamo-. Vati zaključke koji treba da omoguće što bezbolniji i efikasniji izlazak iz ćorsokaka u kojem su se univerziteti našli. Ca, Jedan od najčešćih lajtmotiva ovog susreta, mišljenje koje su mnogobrojni diskutanti, na ovaj ili onaj način, formulisali, svođilo bi se na sledeće: između proklamovane' politike u visokom školstvu i materijalne osnove za njenu realizaciju postoji ogroman raskorak. Drugim rečima, u jednom „Tremutku podleglo se zavodljivom zvuku političkih parola, bez.zrelog š realističkog pretspitivanja u kojoj će meri ono što je izgledalo politički konhjuhkturho moći · biti valjaho realizovano, i đa li. je stvarno. pofrebho ono što se nekome, u jednom trenutku, moglo učiniti potrebnim. »Bumas tu visokom školstvu doveo je tako do naknadne eksplozije. I sada se, kao neminovnost, mameće potreba da se reorganizuje ili ukine jedan deo visokoškolskih institucija. Pokazalo.se, po ko zna koji but, da ogromna sredstva nisu ulagana samo u ono što je bilo racionalno i potrebno, nego da 3u teškim milionima · plaćane često i bolesne ambicije i politički (lokalistički) prestiž. I naša slabost brema kampanjama ponovo se sramežljivo pojavljuje, kao nmagoveštaj da je sad potrebo Suprotstaviti se vežulfatima jedne prei· hodne kampanje. Bilo je mužno da se dobro opečemo da bismo shvatili da tolike vatPe nisi bile potrebne, ili bar da mam, za sada, ponestaje podosta goriva. Primoravajući ih da'se 4d4se, pretvaramo ih u lomače svoje sopstvene,

kovidost uvek ide pod ruku 'sa kratkim pamćehiem. : LAEAP ai

Srećom, ha Osmoj sednici CK SK Srbije govorilo se mnogo mahje slikovito, ali ništa manje oštro. Cifre jesu impozanthe — i ohe sa Hegativnim i one sa pozitivnim značenjem. Za proteklih deset godina u Srbiji sa osnovane dve trećine visokih škola i angažovano je isto toliko od ukuphog broja mastavmika; tutrostručio se broj studenata. S druge strane, investicije na univerzitetima su se naglo smanjile za dve milijarde dinara; u našoj republici procentualno najmanje studenata diplomira, a nastavnici sk više nego slabo materijalno stimuisani. I mnogobrojne druge teme koje si ovom brilikom dođirmute — nedovoljno · razvijeno samoubravljanje i raspođela dohotka, nezdrava almosfera na univerzitetima, neefikasnost visokog školstva, hijegova opterećenost fradiciona• lizmom, nepovezanost sa privređom i!đ. — poazuju da je situacija u njima u tesnoj i uzaJamnoj vezi sa opštim stanjem 'u privredi i društvu, | a

Posao koji se nalazi pređ wiiverzietskim radnicima i pred svim onim političkim ljudima oji svoiim akcijama i odlukama treba da usTiere politiku visokog školstva u jednom drtuklJem i racionalnijem smeru svode se, pre: sve8, na' pronalaženje mesta, uloge, prava i obaVeza univerzifefa u ovom vremenu privredne

Mniverzifeta sa pofrebama i intenmcijama pfriVrede, Te dve osnovne ideje provejavale. su him · najkonstruktivniiim prilozima diskusiji 0 visokom školstvu. Osnovne smernice st, i OVOga puta, jasme, ali da li postoje, i kakve %4, mogućnosfi za mjihovu Yvealizaciju, i kako loi treba pristupiti — pitanje je koje još'nije dobilo odgovor. No u svakom slučaju mnestmPio je korisno što su ovom. prilikom ta razovor pozvani svi zainteresovani. Nije bez zna-

;

čaja Što je, u izlaganju mekih učesnika razgo-

žene kampanje za ekstenzivhi razvoj visokog 'olstva, u vreme fakozvane »ekspamziie Viso? Školstva«, naučni radnici nisu bili u doVolinoi meri i meritorno konsultovani ·priliTi donošenja odluka. Poznato je, isto tako. đd si se a to vreme i u Skupštini čuli glasovi dB su upozoravali da takva politika može da ta r0e do neželienih posledica, ali oni st. ostali prazan odjek u zapisniciia. a Ovoga puta s pravom se očekuje da se takv' Mreške neće ponoviti jer su konsultovani svi koji imaju šta da kažu i treba đa govore. Jeđino T'eba ono što su oni rekli uzeti u obzir. S.druše strane, naše društvo je dostiglo stepen veće Političke zrelosti, kada jasnije možemo da i!mo da između ambicija i mogućnosti ne sme “ postoji raskorak, a da se ostvarivanju. ar Icloznih planova ipak pristupa. U neprijatnim SilMacijama, kao što je ova eksplozivna. univerSifetska situacija koiu je izazvala .eksteHMzivha Mhiverzitetska politika, obično se kaže da je PPoltrebnije tražiti izlaz iz hje nego krivce koji "ti do takvog stania doveli. U tom stavu ima koliko, isfihe foliko i bolećivosti. Ali: iskustvo liči jednoi drugoi neophodnosti: stare krivce Teba onemogućiti da prave nove greškel

LIST ZA KNJIŽEVNOST UMETNOST |

kratkovide, stibijne politike. A kod nas krat

i društvene veforme i usklađivanju. karaktera ·

Vora, podvučena činjenica da svojevremeno, tu .

OPE

Godina XVIII Nova serija Broj 290 BEOGRAD, 10. DECEMBAR 1966. List izlazi svake druge subote

Cena primerku 50 para (50 dinara)

| Riagrendin AVNIH

JEDNA SLAVNA INSTITUCIJA, prvo društveno-političko telo rođeno u revoluciji, gotovo dva i po stoleća pretvarala se u simbol, postajala delom svesti mladih ljudi o novoj državi, o sebi samima. Danas, taj simbol po-

novo postaje institucija. Ali, ne institucija koja bi sužavala taj kompleksni

pojam, već takva koja će bifi najbolji mogućni doprimos njegovoj trajnosti. Odluka o ustanovljavahju nagrade AVNOJ-a, opštejugoslovenske nagrade najistaknutijim stvaraocima u našem društvu, može se shvatiti samo tako. Priznanje njima, niihovom delu i njihovim životima znači, u stvari, produženje duha AVNOJ-a, njegovo inkorporirahje u nmaitrajnije spomehike umethosti i nauke, jedan novi vid hjegove postojanosti. Dvahaestorici umetnika i naučnika pripala je ta čast da budu prvi, izabrani među izabranima, koji će biti ovenčahi ovim visokim priznanjem. Tmena Rodoljuba Čolakovića, pisca epopeje o ratu i AVNOJ-u, Miroslava Krleže, umetnika čija su veličina i stvaralačka energija izražehi u gotovo

svim literarnipi radovima, Blaža Komeskog, pionira makedonske lingvistike, Petra Lubarde, »pesnika crnogorskog krša i nacionalnog eposa, Ismeta Mujezinovića, slikara koji je ovekovečio oslobodilački rat i Antuna Augustintčića, majstora monumehtalne skulpture, odavno su snana u majširim slojevima naroda. A o naučhicima Pavlu Saviću, Jovanu Hadžiju, Alojzu Tavčaru, Kosti Todoroviću, Franu Kogoju i Branku Žeželju, nmajiscrpnije i najpouzdanije govore hjihova dela, poznata i cenjena u Naučnim krugovima širom sveta. Njihova imeha, njihovi plodni životni putevi biće i na ovaj način uklesani u istoriju ove zemlje, njen razvoj i rascvat.

Jedna od najsjajnijih stranica naše novije istorije dobila je ustanovliavahiem ove nagrade još jedno oživotvorehje. Prvi izabranici trebalo bi da budu garantija njenog budućeg rampa najviše nacionalne nagrade. A takva se nagrada dodeljuje ljudima i njihovim delima, koja treba da budu

Jedini kriterijum pri izboru.

laktuelmos{ı _

Deset godina »Naših tema«

DVANAESTIM ovogodišnjim brojem poznati zagrebački časopis za društvena „pitanja: »Naše teme« navršava deset godina izlaženja. Za deset godina svoga postojanja časopis je na oko 18.000 strana objavio preko 1.500 članaka, rasprava, eseja, osvrta i recenzija iz raznih „oblasti društvenog i kulturnog života. Saradnici »Naših tema« postali su, u ovom razdoblju, istaknuti sociolozi, filozofi, ekonomisti, kritičari, i njihov broj prelazi pet stotina ljudi. Tekstovi objavljeni u »Našim temama« značili su, veoma često, značajan doprinos našoj društvenoj misli i predstavljali poziciju koja se, u dijalozima

koje vodimo.o. vremenu i društvu ·

u kojem živimo, morala ozbiljno uzimati u obzir. Kao posebna čitalačka poslastica delovali su spe-

cijalni, tematski brojevi ovog ča-

sopisa, (o Krleži, ili o Latinskoj Americi danas, na primer) u kojima su svestrano, obavešteno i stručno saradnici »Naših tema« analizirali, ocenjivali i osvetljavali probleme izabrane za predmet razgovora, Pažljivo negujući tradici-

ju prevođenja zanimljivih teksto-

IGRA

va sa stranih jezika »Naše teme« su omogućile svojim čitaocima da prošire svoje intelektualne vidike i upoznaju se sa mnogim značajnim predstavnicima iz oblasti socioloških, filozofskih i ekonomskih nauka širom sveta. Sve je to doprinelo da »Naše teme« dobiju istaknuto i specifično mesto u našoj periodici. ı

Emisije treba razumeti

JUGOSLOVENSKE zrzadio-stanice imale su na svom “7„gajedničkom programu.na Dan Republike jednu veoma uspelu emisiju pod nmazivom »Susret republika«, u kojoj su učestvovale radio-stanice Sarajevo, Novi Sad, Ljubljana, Skoplje, Beograd i Zagreb. Emisija se sastojala iz muzičkog i govornog dela. U govornom delu bio je mahom humor. Kada se javila spikerka rađio-Ljubljane malo smo se uplašili da nećemo uhvatiti sve finese slovenačkog humora bez znanja jezika. Međutim, na naše veliko zadovolistvo, a veruiemo i zadovoljstvo radio slušalaca čitave naše

zemlje, humorističke tekstove ra.

dio Ljubljana je emitovala na srpskohrvatskom jeziku!

Ovo nam je dalo povoda za raž mišljanje o zajedničkom jugoslovenskom TV programu, koji svaki studio emituje na svom jeziku.

Neđavno je TV studio Ljubljana

preko evrovizije emitovao direktan: prenos sednice Generalne skupšti-.

ne OUN uhvaćen preko satelita. Emisija koliko atraktivna “toliko isto i veoma značajna s obzirom.na

veoma zategnutu političku situaciju

u svetu. Međutim, komentar je bio na slovenačkom jeziku, uz to ometan komentarom na: engleskom,

tako da se i uz maksimalan napor;

nije gotovo ništa moglo razumeti. Ovde nam se nameće jedno pitanje, koje je uostalom staro koliko i naša televizija; da li bi se bar emisije ovakvog značaja mogle

· emitovati stimultano, na svim ju-

goslovenskim . jezicima? Da se to može, uverili smo. se toliko puta gledajući sportske prenose. Ukoliko naravno sportski događaji nisu

važniii od krupnih političkih, kul-

turnih i drugih događaia. Konačno: govorne emisije ipak treba i razumeti da bi one opravdale svoju svrhu.

| · M. P.

ı

| | Rugala se ruga

GOTOVO PUNIH MESEC DANA, iz broia. u broi, »Politika« ie obiavliivala odlomke iz kniige E. A. Hočnera. »Pana., Hemingvej«a, bod mnngo spckfakularnijim i »tiražnijim« naslovom „»Zašto je Hemingvej izabrao smrte, U broju od

nedelje, 4. decembra, na 2. strani »Politike« objavljen je 23. nastavak Hočnerovih uspomena, a na 419. strani, u okviru rubrike Novo u svetu umetnosti i književnosti, pod naslovom »O mrtvima samo najbolje«, »Politika« je informisala svoje čitaoce da je ta knjiga »doživela široki publicitet i zahvaljujući veštoj reklami na američkom književnom tiržištu postala, bestseler«, ali da je, istovremeno, maišla »isto tako i na osudu pojedinih američkih znalaca ličnosti ı dela Ernesta Hemingveja«. I Hemingvejeva udovica, Meri Hemingvej, osporila je »pred sudom pravo piscu ovog dela da se meša u lični život Hemingveja, da otvoreno govori o svirepoj bolesti koja ga je mučila, o njegovom ludilu i o najzad uspelom samoubistvu, zahtevajući da se delo ne obelodanjuje«, Sud je ovaj zahtev odbio, a »Politika« je, uz informaciju, dala i sledeći komentar: »Javna je tajna, međutim, da niz izdavača. i pisaca u. SAD cinično eksploatiše nezđravo interesovanje jednog dela američkih čitalaca za privatan život znamenitih ljudi u .komercijalne''svrhe, ne prezajući. od toga da za ljubav senzacije prilično de formišu lik ličnosti koja je u pitanju«. Da li ovo treba da znači, a. tako nekako ispada, da se i »Politika« uhvatila u kolo onih koji »cinično eksploatišu« »u komercijalne svrhe« »privatan život zna-

menitih ljudi«? Nastavak na 2, strani